Baš sam sad naletio na ove dvije slike koje prikazuju nepismenost u Jugoslaviji 1931-e godine


Izvor: Ilija Aščić Facebook

Čudan mi je podatak da je nepismenost u ama baš svakom hrvatskom kraju u BiH bila preko 70%, a u brdskim krajevima čak 90%
Slušajući priče mojih starih koji su bili živi dvadestih i tridesetih godina, svi za koje znam su išli u školu tad. Išli su dakako u četverogodišnju i netko tko je završio 8 godina ili srednju školu se smatrao učenim

Zato mi je ovaj podatak o preko 70% nepismenih čudan. Jel bi netko znao objasnit zašto je to tako bilo?
Također bi bilo super ako bi netko znao više o povijesti školstva u našim krajevima početkom 20.-og stoljeća?

Ovo su podaci iz 1931, recimo da je prosječna osoba živa te godina bila rođena 1900.
Iz generacije rođene 1900 velika većina seoskh djevojčica nije nikako išla u školu, kad ni znatan dio dječaka.
Starije generacije još manje.

Vidio sam taj zemljovid i prije, no ne bih ga baš uzeo zdravo za gotovo. Treba pogledati pouzdanije statistike iz novijih radova o tom razdoblju.

1931 je bio popis stanovništva, ne znam prenosi li ova karta točno podatke iz popisa, ali koje bi to mogle biti pouzdanije statistike od popisa?

Rezultati popisa iz 1931, pismenost i starost po banovinama i srezovima:

https://publikacije.stat.gov.rs/G1938/Pdf/G19384001.pdf

Karta je slabo vrijedna ako ne piše jasno koje su dobne granice u igri i jesu li oba spola obuhvaćena. Slično s kasnijm popisima.

Ovo je stranica autora karte:
https://milosp.info/
Ima karte za nepismenost među muškarcima, među ženama i ukupnu.

Šta ti je to čudno kad BiH nije bila dio Europe sve do kraja 19. st.

Do dolaska Austrougarske skoro jedini pismeni su bili fratri i popovi a kod muslimana uže obitelji aga i begova.

Znam da su se u Jugoslaviji svi čudili Slovencima koliko odudaraju od ostalih. A nisu imali priliku vidjeti ovu mapu.

Interaktivna karta, može se birati spol i dobna skupina za nepismenost:

https://milospopovic.net/visualizations/census1931srb/index.html

Npr. žene od 11 do 19 godina, po srezovima:
Livno 82,3%
Duvno 91,5%
Ljubuški 80,3%
Mostar 70,9%
Stolac 78,5%
Prozor 93,1%
Konjic 87,1%
Bugojno 85,5%

S druge strane:
Krk 1,9%
Delnice 2,2%

Nepismeni muškarci od 11 do 19 godina, po srezovima:
Livno 59,1%
Duvno 69,4%
Ljubuški 37,2%
Mostar 32,3%
Stolac 27,0%
Prozor 73,7%
Konjic 59,6%
Bugojno 65,4%

S druge strane:
Krk 1,2%
Delnice 2,0%

To je ona generacija koja će 1941, kad počne rat, imati od 21 do 29 godina.

Ovo ne treba biti iznenađujuće budući da su se na području današnje BiH prve škole počele osnivati tek sredinom 19. stoljeća, fra Slavoljub Bošnjak, za ilustraciju u Hrvatskoj(govoreći u današnjim granicama), sveučilište u Zadru, ako se ne varam osnovano u 14. stoljeću, Napoleon ga zatvorio u 19., sveučilište u Zagrebu, osnovano kraj 17. stoljeća, prva gimnazija osnovana sredinom 17. stoljeća. I još uz ti spomenuti da je Hrvatska pripadal AU monarhiji, pa možemo govoriti i šire.
Ako ćemo govoriti o BiH u sklopu AU, također treba reći da i u to vrijeme škole nisu bile dostupne svima, udaljene od ruralnih područja i pohađala su ih samo djeca. Npr fra Didak Buntić je osnivao analfabetske tečajeve, po uzoru na zagrebačke ABC tečajeve, a preteča toga(u BiH) bi bili tzv pastirski tečajevi(franjevačko opismenjivanje naroda). Ideja je bila da se u svakom selu postavi pismen čovjek koji će narod učiti čitati i pisati. AU je jedno vrijeme bila zabranila takvo opismenjavanje, jer ljudi koji su narod naučavali nisu bili pedagoški obrazovani, kasnije su poduprli taj oblik opismenjavanja. A to je cca 20-ak. godina pred popis o kojem je riječ u ovoj temi.
Treba uzeti u obzir i mentalitet tadašnjih ljudi i njihov stav prema opismenjavanju.
Opet ću za primjer uzeti fra Didaka, da bi narod nekako "navukao" na opismenjavanje koristio je papinu bulu u kojoj je pisalo da se crkveno vjenčani moraju potpisati, a također je vršio "pritisak" na žene o potrebama opismenjivanja. Ne sjećam se najbolje, koristio je rat u tu svrhu, nešto kao tko će pisati u ratnim vremenima(nažalost današnje feministice su ga zaboravile).
Za ilustraciju bih uzela Budakovo Ognjište, mada je riječ o Lici, nekako ilustrira mentalitet tadašnjeg ruralnog stanovništva.
Ukratko dvadesetak godina pred ovaj popis jedan od najpoznatijih prosvjetitelja da bi opismenio narod trebao je pridobiti i tadašnje AU vlasti i sam narod koji je htio opismeniti.

Ovi podaci iz popisa 1931 za populaciju staru 11-19 godina, znače da su to djec koja su trebala krenuti u školu između 1919 i 1927 (ako uzmemo da su djeca kretala u školu sa 7 godina).

Znači da npr. u srezu Prozor u 1920-ima u školu kreće samo 26% dječaka i 7% djevojčica, nakon 40 godina A-U i još nekoliko godina Kraljevine SHS.

Zanimljva tema.

Osmansko carstvo ostavilo je intelektualnu pustoš u okupiranim dijelovima Hrvatske, pa sve do anadolije, bliskog istoka i sjeverne afrike.

đe islam dođe tu pamet ne raste

Prvo moram samoj sebi napisati ispravak, navela sam da se prve škole osnivaju sredinom 19. stoljeća, fra Slavoljub Bošnjak i fra Grga Martića, našla sam podatak da je prve dviej škole osnovao Fra Ilija Starčević, prva u Tolisi 1823., druga u Donjoj Mahali 1835.
Budući da je tema o povijesti nepismenosti Hrvata u BiH, našla sam par crtica iz kojih je vidljivo da je pismenost vremenom išla silaznom putanjom.
-fra Anto Gabeljak 1685. piše u Rim: u Bosni ima više žena i čobana koji znaju čitati i pisati, što će se jedva naći u zadarskoj nadbiskupiji.
-Biskup Franjo Baličević u izvještaju 1591. Sv. stolici navodi da „bosansko kraljevstvo broji 13 samostana, a u samostanima
da braća drže i škole, te da podučavaju: čitati, pisati i malo slovnice, te
kršćanski nauk u latinskom i slavenskom jeziku“2
.- Najteže je bilo za Gazi
Hasan-paše jer je on „za svojega pašovanja u Bosni ne samo svoju stolicu
prenio iz Sarajeva u Banjaluku, Bihać osvojio, te tu kršćanstvo iskorijenio, nego je i sve kršćanske institucije dokidao, pa čini se, da ni školama
nije prašćao“ (Jelenić 1912: 210). Čim ga je 1593. naslijedio Ajas-pašaZade Mustafa „stupili su pred njega bosanski franjevci, te megju inim
povlasticama isposluju i tu, da mogu po starom običaju po samostanima
i selima podučavati mladež“
-jer su turske vlasti
dopuštale odlazak na školovanje izvan države samo mladićima koji su već
nosili franjevačko odijelo i pravno pripadali Bosni Srebrenoj
-U prvoj polovici 18. st. dolazi do pravoga procvata visokoga školstva
u Bosni Srebrenoj. Nakon uspostave generalnoga učilišta u Budimu i Šibeniku 1699, već 1707. otvara se studij filozofije u Osijeku, 1716. u Požegi,
Iloku i Đakovu, te 1725. u Makarskoj, Slavonskom Brodu, Sinju, Našicama,
Baji i Gradiški. Obično se drži da je tih godina studij filozofije i teologije
pohađalo oko 150 klerika godišnje (usp. Jelenić 1912: 217−218).
-Nakon diobe provincija Bosna Srebrena ostaje pod osmanskom vlašću
sve do 1878. godine. Franjevcima pod turskom vlašću bila je strogo zabranjena komunikacija sa subraćom u odijeljenim provincijama. Da bi odgojili
pomladak morali su ponovno oformiti škole u tri tada postojeća samostana u
Bosni. „U tim su samostanima dječaci koji su željeli postati franjevci-svećenici, dobivali samo osnovno i nešto srednjeg obrazovanja; išlo se uglavnom
za osposobljavanjem u latinskom jeziku, ali prave sustavne pouke redovno
nije bilo“
Rad iz kojeg sam izvukla citate je o polivanentnosti latinskog jezika u BiH https://hrcak.srce.hr/file/181896 , no ima ovih par crtica koje kronološki opisuju kako je došlo do pada pismenosti. Ako sam dobro shvatila s jedne strane kumovalo je cjepkanje Bosne Srebrene, ostanak pod turskom vlašću, zabrana komunikacije sa subraćom, dozvola samo zaređenim franjevcima za daljnje školovanje u inozemstvu i što je možda najpresudnije ostanak na samo tri samostana, bez ljudstva i sredstava za neko šire prosvjetiteljsko djelovanje.

Za ovo zadnje navest ću citat fra Jake Baltića, iz 1862.:Vjerujte, jača je prosvieta koju vami knjiga daje, negoli je ruka Osmanlia i balia, naših mameluka.
Ali je grdna rana što je narod učiona lišen; niti sriedstva ima s kojim bi ih sagradio. Ono 1500 forinta od Austrie, Što je za svu Bosnu? Kolik komad kruha za mlogih gladnih. Redovnika malo, koji jedva duhovnim službam zadovoljiti mogu.
Ako je ovako bilo 1862., čovjek se treba zapitati kako je bilo prije

Ovo je jako tužno.
Hvala Bogu, vraća im se sve.

Kakve je današnja statistika?
Kakvi su udjeli pismenosti kod muslimana BiH u 2023.?

To je to ukratko.

Mislim da je danas pismenost kao i kod druga dva naroda. Naravno ovdje ne govorim o višem školstvu, nego o zakonu o obveznom školstvu.(pretpostavljam da je isti kao i u RH), ne živim u BiH, pa bi netko drugi mogao više o tome.
Što se tiče statistike, o tome isto ne bih, nikada ih nisam ni pratila, pa se ne bih upuštala u neke procjene.
Na ova dva pitanja bi drugi forumaši mogli odgovoriti. Znam da ih ima koji vole i prate statistike.

Gazi Hasan-paša je Hasan-paša Predojević.

Procvat u prvoj polovici 18. stoljeća odnosi se isključivo na prostor slobodan tj. oslobođen od turske vlasti
(Baja, Budim, Gradiška, Makarska, Našice, Osijek, Požega, Sinj, Slavonski Brod i Šibenik), a ne i na mračnu tursku Bosnu.

Da to je taj paša, već sam napisala da sam izvukla par crtica, u radu je detaljnije pojašnjeno.
Ono što je zanimljivo s njegovim nasljednikom je: Čim ga je 1593. naslijedio Ajas-pašaZade Mustafa „stupili su pred njega bosanski franjevci, te megju inim
povlasticama isposluju i tu, da mogu po starom običaju po samostanima
i selima podučavati mladež“. . Što će reći franjevci su već tada, a i prije jer je riječ o starom običaju ne samo po samostanima nego i po selima podučavali mladež. Riječ je o kraju 16. stoljeća, zato mislim da je pismenost u BiH išla silaznom putanjom. Najvjerojatnije je uzrok pad broja samostana, odnosno svećenika i sredstava. To je neko moje razmišljanje, nije nužno da sam u pravu.

Neosporno je da se procvat visokog školstva dogodio nakon oslobođenja od Turaka, ali taj prostor još uvijek je bio u sastavau Bosne Srebrene, po nekom crkvenom ustroju, ili kako se to već stručno kaže:
od prve polovice XIII. stoljeća osnivaju Bosansku vikariju 1340. Potkraj XIV. stoljeća vikarija je imala sedam kustodija, 36 samostana i oko 400 franjevaca koji su djelovali na prostoru od Karpata, Besarabije i Crnoga mora do Istre i južne Apulije u Italiji. Prodorom Turaka u Bosnu vikarija se dijeli na Bosnu Srebrenu (po samostanu u Srebrenici) i Bosnu Hrvatsku. Obje vikarije postaju 1517. provincijama. Prodorom Turaka u hrvatske krajeve i Ugarsku proširuje se i djelatnost bosanskih franjevaca na te krajeve. Od Bosne Srebrene nastale su Bugarska provincija (1674), Dalmatinska Presvetog otkupitelja (1735), Hrvatsko-ugarska sv. Ivana Kapistrana (1757) i Hercegovačka provincija (1892).
https://proleksis.lzmk.hr/13170/
Negdje u tekstu koji sam citirala piše da je bosanskim franjevcima pod turskom upravom, odnosi se na današnju BiH, bila zabranjena komunikacija sa subraćom u odijeljenim provincijama(onima koji su se oslobodili turske vlasti) i da su zbog toga u tri samostana morali ustanoviti škole za odgoj pomladka.
Ima čak i dio o nemogućnosti slanja novaka u druge zemlje na daljenje školovanje, to je kompleksnija tema, i zbog toga su osnovali filozofsko-teološka učilišta u Fojnici i Kreševu, što bi bio početak visokog školstva u BiH.
Ono što je meni zanimljivo, i volila bih saznati je kada se prestalo(ako je u cijelosti ikad i prestalo) sa naučavanjem po selima, ovo o čemu govorimo je manje-više školovanje pomladka.
I jedna stavr koju se ne bi trebalo zanemariti je da su turske vlasti odlazak na školovanje u inozemstvo dozvoljavale isključivo franjevačkim novacima, možda je i to utjecalo na opće obrazovanje.