U kojem vremenskom periodu ?

U bilo kojem.

Dakle, ista priča sa Abrahamom i žrtvovanjem djeteta bi trebala imati istu poantu čovjeku koji je živio kad i Abraham, čovjeku koji je živio prije Isusa, čovjeku koji je živio poslije Isusa i suvremenom čovjeku ?

Mozes biti malo jasniji s pitanjem?

Gledano kroz vrijeme, moralni sustav se dopunjavao sa svakim novim savezom, objavom. Kao cjelina nam se utka u savjest.

Samim tim bi se savjest čovjeka iz različitih perioda morala razlikovati. Samim tim bi i tumačenje priča moralo da odstupa ?

Uf, otisli bismo daleko... I promijenili temu.

Naravno, Isus je u svojoj božanskoj prirodi bio prisutan abrahamovom (ne)žrtvovanju. Zapravo je teško reči koliko je poruka u tom jednom događaju, sigurno ne malo. Posljedice događaja su nesagledive, odmah nakon toga Bog obećaje Abrahamu da će kroz njegovo potomstvo blagosloviti cijelo čovječanstvo. To se naravno odnosi na plan spasenja koji dolazi kroz Izaka, Jakova i njegovo potomstvo.

Moralni sustav je uvijek isti, ali vremena se mjenjaju. Bog je stvorio prostor i vrijeme u kojem ljudi žive i u skladu s tim pravilima je i njegov plan spasenja koji obuhvaća čitavu ljudsku povijest. Isus u ljudskom tijelu objašnjava zakone koje je dao Mojsiju, a oni se zapravo svode na ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Više nema zakona, žrtvovanja, Krist je to sve obavio za ljude. Problem je uvijek u ljudima koji su pale naravi i kako su izokretali stari zakon tako izokreću i novi i tumače ga kako njima odgovara. Ali Krist je bio jasan i znamo da će na kraju vremena suditi po zakonu ljubavi.

Da. Zapravo tek plodovi i plodovi plodova određuju poantu. A oni su različiti.

Na osnovu toga si uzimam slobodu da postavim pitanje kažu li nam blagdani vjerskih skupina ponešto i o jačini utjecaja pojedinih proroka na skupinu ?

To nema puno veze s onim što si citirao, ali dobro. Ljudi zbog svoje pale naravi kroz religiju brzo iskrive sve što im Bog objavi, čak i najjednostavnije istine i zapovjedi i počnu sami smišljati neka svoja pravila, različite tradicije i sl. Ali to je ljudski faktor, posljedica oslanjanja na ljudsku mudrost i moral umjesto na Boga.

Jednostavnost i istinitost su u oku posmatrača, dakle subjektivna ocjena pojedinca. Postojanje mnoštva teoloških rasprava i neslaganja svjedoče pak o složenosti. Svi imaju svoje argumente koji se mogu a i ne moraju uvažiti, tek religiozni pristup daje težinu.

Bog je došao na zemlju i rekao da ljudi moraju biti jednostavni kao mala djeca, toliko o složenosti. A rekao je i što misli o težini religioznog pristupa.

Od prvih zapisa do danas.

A na primjeru ovog mostarskog uskrsnuća vidimo da čak i najraniji zapisi mogu biti puni imaginarnih elemenata koji se nisu dogodili u stvarnosti. I to u 21. stoljeću.



Dan danas pojedini vjerski portali prenose tu priču, članci dobiju tisuće lajkova i komentara, a ljudi u komentarima pišu "Hvala i slava Bogu...", što će reći da su čak i danas, nakon što je sve višestruko opovrgnuto, neki spremni povjerovati u nju bez posebnog provjeravanja. I da, kada guglaš tu priču, naći ćeš puno više linkova koji ju prenose, nego onih koji ju opovrgavaju.

A nije poanta u tome je li se konkretna priča primila u širem kolektivu (to ovisi i od drugih povijesnih okolnosti), nego činjenica da se takva priča sa masom dodatih nadnaravnih elemenata čak i u 21. stoljeću može primiti kod mase ljudi. Prije par stotina ili tisuća godina je situacija bila još pogodnija za takve sociološke fenomene. Nije bilo načina ekspresne komunikacije niti za bilo kakvu podrobniju provjeru.



Čak i kada cijela priča završi, garantiram ti da će se i dalje među vjernicima voditi rasprave jesu li plodovi u konačnici dobri ili loši.

Dakle, ni tada neće biti konsenzusa oko plodova, a netko tko kaže "čekajte, najavili su 10 tajni, a ništa se nije dogodilo" će biti proglašen ateističkim trolom, samo zato što postavlja očigledno pitanje.




Kada se izlazak iz Egipta dogodio? U kojem stoljeću?

Drugim riječima, većini vjernika činjenice nisu toliko bitne koliko narativ. Nije bitno je li se nešto stvarno dogodilo, bitno je da daje "plodove".

Ja u principu nemam problem s takvim stavom, ako je samosvjestan.




Teško ti je odgovoriti na takvo pitanje jer se ne uklapa u tvoju tezu o "plodovima" kao jedinom kriteriju kojeg imamo.

Klanje žena i djece ne izgleda baš kao dobar plod..

Kakvo "klanje djece" u prici o Abrahamu?

Je li to taj nivo razumijevanja? Je li itko ziv ovdje na forumu stvarno misli da se u prici o Abraham i Izaku radi o "klanju djece"?

Pa to je isto kao tvrditi da se u prici o Noinoj arki radi o "brodogradnji". Ono, procitas Noinu arku i netko te pita o cemu se tu radi i ti odgovoris: "O gradnji brodova".

Uporno masite MORALNU dimenziju i prenosenje pouke za zivot koja je jedino bitno u tim pricama.

Ako na taj nacin citate Bibliju onda ne shvacate sto propustate. Biblija je jedna eksplozija intelekta i genijalnostii jedna nevjerojatna, beskrajno duboka i cudesna stvar.

Citava Zapadna civilizacija stoji na Bibliji.

Pitanje Kvačici se odnosilo na Jahvinu naredbu da se pokolju Amalečani, žene i djeca uključivo.

Pitanje bi se moglo postaviti i kao jesu li monoteističke religije uopće moguće bez te jedne priče o Abrahamovoj spremnosti žrtvovanja sina. Ili bi se bez te priče urušio čitav sustav ?

ta priča je presudna za odnos Boga i Abrahama, njegova potomstva, ali za kršćane i posebna stvar zbog spremnosti Boga da žrtvuje svog Sina za nas.

To je priča koja pokreće čitavu spiralu događaja, ta Abrahamova spremnost na potpunu poslušnost Bogu.

Slažem se.

Kao kupnja karte za vožnju.

Biblija je nadnaravna knjiga, Riječ Božija. To je beskonačni izvor poruka, mudrosti, poveznica između različitih djelova. U isto vrijeme je jednostavna da je svaki čovjek može čitati, pa i djeca. Ako Bibliju shvaćaš kao knjigu stručnih instrukcija koju trebaju čitati stručnjaci onda je ne shvaćaš, to nije priručnik za nastavu iz fizike nego beskonačni izvor duhovne hrane. Bog je došao na zemlju i ljudima objasnio da su kroz religiju zamutili njegove jednostavne poruke i to naravno nije bila poruka samo za taj trenutak nego i za budućnost. Nije problem u tome da su božije poruke složene jer nema čovjeka koji svojom mudrošću može doseći božiju mudrost, problem je u duhovnom odbijanju jednostavnih božijih istina i nastojanju da ih se prilagodi ljudskom palom karakteru.


15.-13.st. pr.Kr.

Nije u pitanju fizika već klasična logika. I tema nije što je Biblija već je li priča o žrtvovanju Izaka priča kojom se po volji može premostiti svaka nelogičnost (a u praksi može rezultirati "duhovnom odbijanju jednostavnih božijih istina"). A metodom misaonog eksperimenta na način da se ta priča isključi.

Nisam ni rekao da je u pitanju fizika, kakogod.. Priča se o događaju iz Biblije i samim tim je i Biblija tema. Moj je odgovor bio na tvrdnje da su biblijske istine složene i da trebaju religijski pristup.

Logički jednostavnost je svojstvo nesastavljenoga koje se ne da rastaviti ili raščlaniti na dijelove. Logički sam sebe osporavaš. Mnogo dijelova i poveznica je osobina složenosti.



Za tebe je to i dalje sve jednostavno, jer premostiš logiku vjerom da je jednostavno.

Tvoja greška je što na nadnaravno gledaš primitivnom ljudskom logikom, a nadnaravno nadilazi svako ljudsko razumjevanje. Imamo deset božijih zapovijedi koje se dijele u dvije cjeline, zapovjedi ljubavi prema Bogu i čovjeku. Još se kaže da je ljubav prema Bogu isto što i ljubav prema čovjeku, pa dođemo do jedne jednostavne zapovjedi, a to je ljubav.

A ljubav je jednostavna za definirati ?