Zaboravljaš da je nakon Abrahamove kušnje Bog blagoslovio Abrahama.
Postanak 22,18 I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si poslušao glas moj."
Abrahamovo potomstvo je i Isus Krist.
Kroz cijelu temu se stavlja naglasak da je ovom kušnjom osuđena tadašnja praksa žrtvovanja djece, što je točno, no ako odemo samo korak naprijed vidjet ćemo da je nakon kušnje Bog blagoslovio Abrahama, i obećao mu blagoslov kroz potomstvo, što je i ispunio kroz Isusa Krista.
S jedne strane možemo govoriti o tome da je Abraham pokazao vjernost Bogu a isto tako s druge strane možemo govoriti da je Bog pokazao vjernost Abrahamu(čovjeku).
Kada bi "izbacili" ovu kušnju i Božji blagoslov ne znam bismo li mogli govoriti o monoteizmu.




.

Također, u vezi Abrahamove kušnje, je bitan i Izak. Znao je kamo ga Abraham vodi, nije se opirao, dozvolio je da ga veže. Nije se opirao ni kad je Abraham podigao nož.
Govorimo o tome koliko je Abraham trebao vjerovati Bogu da pristane na to da žrtvuje svog sina, a ne pitamo se koliko je Izak trebao vjerovati da bez ikakvog opiranja pristane biti žrtvovan.

Znači suvremeni čovjek koji se upozna sa Bogom kroz knjigu Postanka samo do Adama i Eve ne može biti monoteist iako prihvaća Stvoritelja kao temeljnu istinu ?

Suvremeni čovjek razlikuje jedninu od množine i vjerujem da ako želi upoznati religiju neće stati na Knjizi Postanka.
Postanak 1,1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
https://biblija.biblija-govori.hr/glava ... ve&glava=1

Iscjepkao si moj odgovor, pa moram kopirati sve što sam napisala da bi mi bilo lakše dalje razgovarati.
c/p: Zaboravljaš da je nakon Abrahamove kušnje Bog blagoslovio Abrahama.
Postanak 22,18 I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si poslušao glas moj."
Abrahamovo potomstvo je i Isus Krist.
Kroz cijelu temu se stavlja naglasak da je ovom kušnjom osuđena tadašnja praksa žrtvovanja djece, što je točno, no ako odemo samo korak naprijed vidjet ćemo da je nakon kušnje Bog blagoslovio Abrahama, i obećao mu blagoslov kroz potomstvo, što je i ispunio kroz Isusa Krista.
S jedne strane možemo govoriti o tome da je Abraham pokazao vjernost Bogu a isto tako s druge strane možemo govoriti da je Bog pokazao vjernost Abrahamu(čovjeku).
Kada bi "izbacili" ovu kušnju i Božji blagoslov ne znam bismo li mogli govoriti o monoteizmu.

Što je monoteizam? Jel to samo vjerovanje u jednoga Boga ili ima još nešto uz to?
Koje su razlike između monoteizma i monizma?

Je li hipotetski moguće da više bogova stavlja Abrahama ili nekog poput Abrahama na sličnu kušnju u sličnoj priči ?

PS to što sam iscjepkao smatram jedinim relevantnim za raspravu.

To što si ti iscjepkao već sam ti odgovorila. Suvremeni čovjek razlikuje jedninu od množine i takav kakav je sav radoznao i pun pitanja neće stati na Knjizi Postanka ako želi upoznati Boga.
Postanak 1,1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
https://biblija.biblija-govori.hr/glava ... ve&glava=1
Zašto ne odgovoriš na moja pitanja?
Što je monoteizam? Jel to samo vjerovanje u jednoga Boga ili ima još nešto uz to?
Koje su razlike između monoteizma i monizma?
Zašto bih ja odgovarala na tvoja pitanja a ti moja ignoriraš?

Nije bitno je li nastavio čitati ili ne. Već je prihvatio Stvoritelja kao temeljnu istinu dok je čitao. Bez da zna za Adama i Evu. Čemu priča o kušnji poslije kad nastavi čitati ? Je li kad čita tu priču već monoteist ?



Jer su off-topic. Ako imaš kakvu definiciju monoteizma da nije primjenjiva za početak Knjige Postanka priloži je molim.

Ne razumijem što pokušavaš. Pročitaj pitanje na koje sam ti replicirala, odnosilo se na to je li Abrahamovo žrtvovanje Izaka btino za monoteističke religije, i bi li se iste urušile bez tog žrtvovanja. Odgovorila sam ti da je bitno, jer nakon kušnje bog blagoslivlja Abrahama, da će u Abrahamovom potomstvu svi narodi biti blagoslovljeni, a Abrahamovo potomstvo ej i Isus Krist. Ponavljam kao što je Abraham pokazao vjernost Bogu tako je i Bog pokazao vjernost Abrahamu(čovjeku). Tako da moja pitanja o tome što je monoteizam nisu off-topic. No najlakše je za ono što ti ne odgovara reći da je off-topic i prebacit se s Abrahamove kušnje na nekog suvremenog čovjeka koji vjerue u Stvoritelja a ne zna ništa dalje od Adama i Eve(eto suvremeni čovjek baš nikad nije ni film o Mojsiju, Isusu i slično pogledao) ili postavljati neka hipotetska pitanja.
Rasprava za deset

Vidim. Ovo nije rasprava o općepoznatom, već je ideja hipotetskim pitanjima otvoriti mogućnost različitih scenarija o kojima se može raspravljati.

Možda si i imao tu ideju kad si otvarao temu, ali je nisi napisao.
Evo jedno hipotetsko pitanje.
Da Abraham nije pokazao Bogu svoju vjernost i da je time posljedično ostao bez Božjeg blagoslova:Postanak 22,18 I bit će blagoslovljeni u potomstvu tvojem svi narodi na zemlji zato, jer si poslušao glas moj." bi li današnji svijet u kojem živimo bio isti?

Nisam napisao smatrajući da nije potrebno.



Sigurno ne bi bio isti.

Zanimljivo je da kategorički tvrdiš kako su ti događaji zapisani u izvornom obliku u vremenu kada su se dogodili i bez ikakvih modifikacija, a na pitanje kada su se dogodili navodiš period u rasponu od 200-300 godina.

Kada bi netko za par tisuća godina rekao da je Oluja bila "nekada između 19. i 21. stoljeća", svatko razuman bi iz takvog odgovora zaključio da o tom događaju postoje samo dosta kasniji izvori.

Pa jedno je precizno datiranje, a potpuno drugo tvrdnja da na izvornoj priči nema modifikacija. Imaš i krivu pretpostavku da u orginalnom izvoru mora biti zabilježeno vrijeme događaja/pisanja. Čisto sumnjam da ostale povijesne događaje pobijaš s tim kriterijima.

To su jako povezane stvari. Tvrditi da u priči koju ne možemo precizno datirati nije bilo nikakvih modifikacija nije razumno, ako znamo koliko brzo modifikacije mogu nastati.

Pogotovo kada priča sadrži nadnaravne elemente tipične za usmenu predaju i narodne legende.




Koji je originalni izvor za izlazak iz Egipta? Zar je Knjiga Izlaska napisana u 15. st. pr. Kr.?




Poanta je u tome da moraš imati jednake kriterije za sve. Ako želimo biti objektivni, onda ono što vrijedi za Aleksandra Makedonskog mora vrijediti i za Mojsija.

Neću uopće ulaziti u činjenicu da većina povjesničara uopće ne smatra egipatsko ropstvo Izraelaca stvarnim događajem. To neka svatko za sebe istražuje i izvlači zaključke.

Slažem se da ne bi bio isti. Npr. ne bismo živjeli u 2023. poslije Krista.
Kako objašnjavaš da je, da se poslužim rječnikom nekih forumaša, bajka zapisana u Bibliji utjecala na današnje datiranje? Govorim o Abrahamovoj kušnji i Božjem blagoslovu da će u Abrahamovom potomstvu biti blagoslovljeni svi narodi, a Abrahamovom potomak je i Isus od čijeg rođenja računamo godine.

Tvrditi da je bilo modifikacija nije razumno ako nemamo baš nikakvih dokaza ni tragova modifikacije. Samo da podsjetim, događaj iz Egipta sam izdvojio jer je kolektivno iskustvo koje se obilježavalo i obilježava i to ne iskustvo nekoliko pojedinaca nego doslovno čitavog naroda. To što ti ili netko drugi ne vjeruje u nadnaravno nije nikakav argument, samo subjektivno mišljenje.


Kad god da je napisana u njoj je izvorni opis, nema dokaza za neki drugi koji je modificiran.


Ne možemo uspoređivat Aleksandra Makedonskog za kojeg imamo puno izvora i Izraelce kojima je ovo praktički jedini izvor za najraniju povijest.

Uvijek je postojalo više kalendara, pa tako i danas (https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_calendars).

Oni što su odabrali da se vrijeme računa od AD po mom mišljenju odbacili su prethodnu eru i čisti su htjeli ući u novu u kojoj će da važe drugačija pravila (prekid beskonačne spirale nasilja praštanjem).

Namjera je računanje vremena od Kristovog rođenja, to je ključno.

Tu je i kršćanstvo koje je obuhvatilo cijelo čovječanstvo.

Postojanje više kalendara nitko ne osporava. No zvanično računanje vremena je od Isusova rođenja i to danas svi prihvaćaju i tako računaju vrijeme.
Računanje godina po Isusovom rođenju je odredio Dionizije Mali po papinu nalogu, općeprihvaćeno je u 8. stoljeću, znači nekih 1200. godina općeprihvaćeno je takvo računanje godina.
Po definiciji era je neprekinuto računanje godina po nekom znamenitom događaju.
Ako ćemo Bibliju gledati kao zbir nekih bajki, izmišljenih priča i slično, kako to da se u 1200. godina(koliko je općerihvaćeno računanje po Kristu) nije zbio niti jedan drugi znameniti stvarni događaj po kojem bismo računali vrijeme, nego još uvijek vrijeme računamo po izmišljenoj priči? Naglašavam, ako ćemo Bibliju gledati kao neku bajku

Ako muslimani uspiju u svojim namjerama da pokore svijet, je li misliš da neće uvest svoj kalendar kao "općeprihvaćeni" ?

Naravno. Ali i komunisti, kako prije tako i danas također vrijeme računaju od Krista, budisti, hinduisti, itd. Ne kažem da nemaju svoje kalendare, nego govorim o zvaničnom računanju vremena. A sve se temelji, kako bi rekli neki forumaši, na izmišljenoj priči.

Nema tragova modifikacije u priči za koju ne znamo kada se točno dogodila i u kojoj se razdvaja more da bi "izabrani narod" prošao?

Da je riječ o bilo kojem drugom narativu, svi bismo se bez zadrške složili da je riječ o narodnoj legendi i, u najboljem slučaju, preuveličavanju nekog stvarnog događaja. Zašto bismo za biblijske priče imali druge kriterije?



Prvo si rekao da su svi ti događaji zapisani u vremenu kada su se dogodili. Sada kažeš "kad god da je napisana...".




Poanta i jest u tome da za Aleksandra Makedonskog imamo puno više izvora, a svejedno se pola priča o njemu odbacuje kao mit i legenda upravo iz razloga koje spominjem.





Kakve veze ima ljudsko računanje vremena (potpuno arbitrarna stvar) sa istinitošću onoga po čemu se računa?

Židovski kalendar računa vrijeme od postanka svijeta. Znači li to da je zaista svijet nastao prije 5784 godine?

Moram odgovoriti protupitanjem.
Jesu li kršćani pokoravanjem svijeta uveli općeprihvaćeno datiranje vremena od Krista?