Ja sam malo mlađi, ali ova generacija 1990.-92. koja je sredinom i kasnih 2000-ih bila u srednjoškolskim klupama je cupkala na cajke bez obzira u koju školu išli. Iz mog iskustva je bilo gimnazijalaca teških cajkaša i strukovnjaka anticajkaša.

Ma uvijek je bilo.
Kao i do sada.Samo su se sada smanjili drugi.
Nestali su svi ostali,a ostali cajka-trap-rap kombinacija.

Srbi su bolju u muvanju i šnjofanju, u dinamici interakacije.

Baci li se pogled na prijevode djela- ne mislim na beletristiku, nego na više čitkih djela iz povijesti, politike, znanosti, kulture, .... vidi se da nešto više prevode "dobre" naslove, po mojoj prosudbi oko 20% više. Također ponavljaju izdanja, dok u Hrvata nešto što je prevedeno 1990. je to- i točka, a Srbi imaju i drugo izdanje 2020. i sl.

Isto, baci li se pogled na knjižni fond važnih naslova na njemačkom, engleskom, francuskom, ruskom,...djela od 1970. dalje- vidim da u glavnim srpskim knjižnicama ima tih knjiga- ilustrativno- recimo 100 naslova, a kod Hrvata- 15 ili 20 naslova. Srpske institucije kupuju knjige i imaju ih, pa čitao tko ili ne, a hrvatske bitno slabije.

Thompson je plagijator, po mom mišljenju je umjetnički bezvrijedan. Problem s hrvatskom kulturom je, koliko god porazno zvučalo, to što su praktično svi talentirani Hrvati u zadnjih 200 godina bili na neki način Jugoslaveni. Čistom hrvatstvu su na raspolaganju ostali antitalenti. Za pretpostaviti je da će se to s vremenom mijenjati, ali riječ je o vrlo sporim procesima.

Oscar Wilde: Talent posuđuje, genij krade.

Na temi se uglavnom kultura svela na umetnost, a umetnost uglavnom na knjizevnost.

Nekako mi je smislenije da pri poredjenju budu naglasene neke karakteristike i pojave u srpskoj i hrvatskoj kulturi koje su retke ili jedinstvene u svetu.

Mogu da pokusam na neki asocijativni, dakle ne sistemastki, nacin da naglasim gorespomenute pojave.

(1) Upotreba dva pisma je srpska karakteristika. To nije tek upotreba uglavnog jednom i usputno pozavanje drugog pisma, to je svakodnevna upotreba i prebacivanje s jednog na drugo pismo, i to praktikuje svaki Srbin. RTS, RTRS i RTCG kao drzavne radio-televizije na svojim stranicama imaju opcije za cirilicu i za latinicu. Dok HRT ili Federalna TV imaju samo latinicu, makedonska nacionalna televizija samo cirilicu.

Tu je (2) upotreba dva kalendara, julijanskog za religijski, gregorijanskog za svetovni zivot. U Evropi to imaju jos samo Rusi i Belorusi, u svetu naravno mislimanu imaju svoj kalendar, Kinezi svoj itd.

Crkvenoslovenki je prisutan i danas, tako da se moze govoriti o (3) dvojezicnosti Srba. Ja sam Ocenas naucio na crkvenoslovenskom, a moja baba i nije znala glavne molitve osim na crkvenoslovenskom. One otpevane glase ovako:







Crkvenoslovenski jezik je predmet na Bogoslovnskom fakultetu.

Crkvenoslovenski je prisutan u srpskoj duhovnoj muzici, a (4) srpska duhovna muzika je nesto cemu u pogledu kvaliteta malo sta na zapadu, u katolicanstvu, moze parirati.





Pazljivo odabrani vokali, zenski Divna Ljubojevic, muski Pavle Aksentijevic, Hor Decanskih monaha; odsustvo upotrebe instrmenata, tj drugi glasovi kao instrumenti i posebna akustika pravoslavnih hramova. Jedinstveno, zaista.
https://www.youtube.com/watch?v=XfIGpUC_xz8
https://www.youtube.com/watch?v=EEueSZk_g6k
https://www.youtube.com/watch?v=w04UYcMEvV8

Dok su u Pesti na crkvenosloveskom stampane "Novine serbske", Vuk Karadzic je skupljao pripovedke nastale u vremenima pre njega. https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1% ... 0%BA%D0%B5

Dolazimo to fenomena (5) srpske usmene knjizevnosti na narodnom jeziku i (6) paralelizma sa knjizevnosti na crkvenoslovneskom. Dok je stampan "Oktoih" ili dok je despot Visoki Stefan Lazarevic pisao "Slovo ljubve", narodni genij stvarao je svoje pripovetke, kojima se autor ne moze utvrditi, a Vuk ih je skupio. Na gornjem linku mozete ih prinaci i citati. Veoma su kvalitetene. Neki kazu da je neka mana sto se u jednom trenutku sa crkvenoslovenskog preslo na narodni jezik kao zvanicni, a u stvari prisustvo dvojezicnosti u knjizevnosti nesto je jako afirmativno za kulturu jednog naroda.

Da se razumemo, crkvenoslovenski je izum srpske, ruske i bugarske crkve, svojevrsne slovensko-pravoslavni esperanto. Dakle, upotrebljavajuci crkvenoslovenski, Srbi upotrebljavaju svoj jezik, nestociji su nastanak oni omogucili, dok kad Hrvati kad upotrebaljavaju latinski ili Bosnjaci arapski, to je ipak upotreba jezika drugih naroda.

Tamo gde je narodna usmena proza tu je i (7) usmena narodna (epska) poezija, koja je nastala na isti nacin kao i proza. Ta poezija je specificna po stihu desetercu ili slovenskoj antitezi i sl. Smrt popa Mila Jovovica otkriva ritmicnost stiha osmerca.

Tamo gde je epska poezija, tu su i (8) gusle kao jos jedna srpska originalna kulturna pojava. Da, imaju i Hrvati guslare, muslimani takodje. Ali na nivou retkog kurioziteta. Kod Strba je to institucionalizovano. Festivali su cesti sirom RS, CG i Srbije. Odrzavaju se takmicenja u prestiznim prostorima kao sto je dvorana zaduzbine Ilije Kolarca u Beogradu. Urbana deca ucestvuju u tome.

(9) Svetosavlje - poseban oblik pravoslavlja tj. hriscantva.

Religija je u osnovi kulture svakog naroda, a svetosavsko hriscanstvo generise poseban odnos prema politici, drzavi, vladaru, Crkvi.
(10) Ocuvana tela srpskih srednjevekovnih monarha u njihovim zaduzbinama - manastirima, plus Lovcen gde se cuvaju tela vladara iz dinastije Petrovica, plus Oplenac gde se cuvaju tela Karadjordjevica. Malo koji narod ima takvo svedocanstvo svog postojanja kroz istoriju, svoj odnos prema politici i drzavi.

(11) Policentricnost srpske drzavne, crkvene, ekonomske i kulturne celine i instovremeno jedinstvo u duhu i identitetu. Zanimljiv fenomen.
U tom smuslu, moze se govoriti o Zagrebu kao centru drustvenog zivota Srba. Naravno, ne samo zagrebackih nego i Srba sa onih prostora kojima je Zagrab metropola.
- Sediste vazne Mitropolije SPC,
- Sediste Srpskog narodnog vijeca,
- Sediste Srpskog kulturnog drustva "Prosveta",
- Sediste Srpskog privrednog drustva "Privrednik",
- Mesto gde se izdaju novine na srpskom jeziku "Novosti".
- Mesto odrzavanja Bozicnog domjenka koji okuplja elitu drustva,
- Sediste srpskih partija kroz vekove, vekovna tradicija politickog uticaja na prilike u drustvu kojem je Zagreb metropola.

U tom smislu, postoji posebna kultura Srba u Hrvatskoj, koja ne moze biti progutana od strane hrvatske kulture. Ne svojatajte Granicarkovu kulturu.
Neko je spomenuo "barbarogenija" kao reci koju je uveo Srbin iz Hrvatske. Dakle, racunajmo to ju kulturu Srba iz Hrvatske, iako je sama rec prikladnija hrvatskom nego srpskom jeziku, ali Srbi iz Hrvatske naprosto tako govore.

Koliko sam povatao, taj covek je inicijator avangardnog pravca u knjizevnosti (zenitizam?), s druge imamo sumatraizam Milosa Crnjanskog, pa eto jos nekih srpskih specificnosti u knjzevnosti.

(12) Srpski narod ima narod - imenjaka. https://www.rastko.rs/rastko-lu/index_l.html
Mozda kultura Luzickih Srba ne moze se smatrati delom neke zajednicke kulture njih i juznih Srba, niti juzni Srbi mogu kulturu Luzickih Srba racunati u svoju. Ovde je interesantna kulturna razmena koja je jedinstvena u svetu. Dakle, citas poeziju jednog naroda u kojoj se velica ime tvog naroda!


Handrij Zejler
Trajanje Srpstva

Srpstvo živeti mora, čvrsto stajati
i zastava srpska visoko lepršati,
sve dok bude bor do bora
bacao senke preko lužičkih gora,
sve dok strmo stenje, kao kameni štit,
stršilo bude visoko u zenit,
a Špreva tokom srebrnim
tiho pevuša Srbima svim...

živeti Srpstvo mora, čvrsto stajati
i njegove grane uvek cvetati,
sve dok bude sunca i meseca
i pod njima naša Lužica,
dokle oblak kišni blagodetno zaliva
bogate, plodove naših, polja i njiva,
sve dok zelenilo pokriva brda rodne grude
i na njima bar jedan cvetak bude...

Živeti mora Srpstva, čvrsto stajati
sve dok srpsko dete uspavljuje mati
pognuta nad kolevkom malenom,
uspavljujući ga pesmom sananom,
sve dok svaka misao srpskog duha
ne bude bila izvan svoga ruha,
da bi jezikom svojim uvek mogla ponavljati:
- to naše Srpstvo mora opstati...

Jav Sakla
Jugoslovenima

Braćo na jugu zar baš niko od vas tamo
nema ni srca ni duše, da na sever pogleda malo,
samo,
gde se, izgubljeni u moru, šaka ljudi za život bori
do krvi?
U paklenom ćutanju, braćo, nemilosrdna pesnica
preti da nas umrvi,
piju nam krv, da bi nam ponestalo i ovo malo
snage što imamo,
preko hiljadu leta, napušteni, bismo se, da đavolu
dušu ne predamo....

Braćo na jugu zar ne možemo računati sa vama
da nam se hitno pruži bratska pomoć smela,
u trenutku kad smrt lebdi nad nama svima?
Od onih, braćo, što nas tlače vekovima...!
Na kolenima je srpska zemlja cela,
Slavene moli: smilujte se nad nama...!
https://www.rastko.rs/rastko-lu/umetnos ... dex_l.html

I kad govorimo o Luzickim Srbima i juznim Srbima, tu je jos jedna zanimljiva pojava (13) prenos toponima!
Luzica ima svoju balkansku repliku - Uzice!
Luzicani zive pokraj reke Labe (nemacki: Elba), reci na Kosovu juzni Srbi su dali ime Lab.
Morava u Ceskoj, Morava u Srbiji. Kosowo u Poljskoj - Kosovo u Srbiji i sl.

Kasnije su prenos toponima vrsili Evropsljani koji su naseljavali novootkriveni Novi svet.

Kad smo spomenuli svetosavlje, tu je slavljenje slave, a uz to ide vrlo jak (14) kult gostoprimstva kod Srba.

Vestice, vampiri, crna magija govore o (15) razvijenom svetu maste u Srba, sto ovih dana dobija svoj izraz u filmskoj produkciji.

Tu su jos neke retkosti ili jedinstvene pojave tipicne za Srbe:

- najveci pravoslavni hram na svetu je u Beogradu, Hram Svetog Save,
- u Googleu kad napises "trupmet festival" na prvom mestu izbaci informacije o Guci.
- kad uneses "the biggest festival in Europe", u vrhu je Exit.
- na Beogradskom Univerzitetu nastala je svetski priznata nauka/disciplima Politikologija religije...

Dakle, ako je pitanje u cemu je srpska kultura bolja od hrvatske? odgovor je u tome sto je raznovrsnija, veca, originalnija, otvorenija.
Srpska kultura je komunikabilnija sa drugim kulturama, u okruzenju i svetu, dok hrvatska, narocito ona koju usmerava pravaska ideologija, zazira od toga.

Interesantan portal o srpskoj kulturi:
https://www.rastko.rs/index.sh.php

(moderacijo, izbrisite. Greska. Znaci samo ovaj poslednji post sa ovim citatom.)

Kosovo je općeslavenski toponim, polje ptice kos (blackbird field na engleskom).
Morava i Laba isto.

Uzmi u obzir da slaveni kada dolaze tu u 7. stoljeću, svi pričaju općeslavenskim.

Inače imaš i neretvi po Ukrajini i Poljskoj...

https://rgi.dgu.hr/rgigis/

Upiši u tražilicu Kosovo, u Hrvatskoj ima 14 geografskih objekata s nazivom Kosovo.

Hrvatsko Kosovo (pet crkvih kod Biskupije i Knina) se spominje u kletvi kralja Zvonimira.
Tamo je kralj bio navodno ubijen.
To je kraj 11. stoljeća.
Tada je današnje Kosovo dio Bugarske, ne Srbije.
Zapravo Srbija je tada Dukljanska velika županija

Tamo u Centralnoj Evropi, gde su Morava, Laba, Kosowo i sl. su istovremeno i "rojevi toponima sa osnovom "srb/serb" u nazovu.





Naravno, ne protivim se da je i vasa teza tacna.

Vi biste mogli malo vise progovoriti o specificnostima hrvatske kulture. Npr. o Sinjskoj alci ili o hodocascima Gospi...

Naravno, ovih dana se mnogo diskutuje o jugoslovsnstvu.
Velicina duha jednog naroda ogleda se i u stvaranju novih ideja. Jugoslovenstvo - zajednica razlicitih naroda koji dobrovoljno participiraju u tome, ne samo akd je rec o kulturi, nego i o drzavi.
Pa zar vam nije drago sto ste nesto tako izmislili?
Naravno, svaka imperija je visenacionalna, ali imperije ne ocekuju dobrovoljno da narodi budu deo njih, nego se silom uspostavljaju.

Srb (odnosno serb) ti znači izvor na staroslavenskom.
Jedna je teza da je i rana Srbija (ili istočni komad Zagorja po LJPDu) dobila naziv Izvorje baš radi gomile izvora po gornjem toku Lima i Drine.

Malo ti je glupa ideja da ovako raširen toponim može biti etnikum.
Kosovo je polje ptice kos, s time da je ovo hrvatsko puno starije od bugarskog, a tu sigurno, u jezgri hr. države nije bilo Srba u 11.stoljeću, nisu oni ubili kralja Zvonimira.

Ps. ako je riječ samo o selima, onda čak i može biti etnikum, Lužički.

Ilirska/jugoslavenska ideja je poput talijanske ili njemačke.
Gomila državica koje u konačnici objedinjuje hr. kultura.
Ali ako nismo uspjeli asimilrati istovjerne Slovence i njihovih sedam čakavsko-kajkavskih narječja, koja je bila šansa da to napravimo s vama, druge vjere i polubugarima?

Aleksije, dosta toga što si napisao je netočno ili navijački neobjektivno. Staroslavenski jezik je staroslavenski, tj. nije isključivo staropravoslavni - on je korišten i od katoličkih naroda, tj. on prethodi crkvenom raskolu.

Kad smo kod crkve, beogradski hram Svetog Save je građevina koja je mlada, izgrađena relativno nedavno i na način koji je, po mom osobnom estetskom uvjerenju neprihvatljiv. Izvanjski izgled lažne srednjovjekovne bizantske arhitekture nabačen na armiranobetonski kostur tipičan za XX. stoljeće. Čudno za jedan narod koji se navodno diči crkvama, da mu je jedna od bitnijih crkava izgrađena prije par godina. Mislim da je Beograd uz Bukurešt jedina takva metropola u Europi. U svim drugim europskim glavnim gradovima najveća crkva je obično puno starija. Vezano uz samu građevinu, po meni je poraz i čin nevjerojatno samoponižavajućeg vazalstva Putinovo slaganje komadića mozaika!

Nisam siguran da danas uopće postoji "kultura koju usmjerava pravaška ideologija"...ali čak i kad bi takva kultura postojala, teško bi se nju moglo okarakterizirati provincijalnom. Zar nije i najpovršnijim poznavateljima hrvatske političke povijesti poznato da su se upravo među pravašima isticali muslimani Hrvati, pa i poneki pravoslavni Hrvat? Takvi koncepti, ne samo kod nas, nego na cijelom južnoslavenskom prostoru očito nisu zaživjeli, ali kako u svjetlu tvojih riječi objasniti stihove Savfet-bega Bašagića koji pjeva da "hrvatskog jezika šum Može da goji, Može da spoji Istok i zapad, pjesmu i um"?

Pravaš je bio Matoš koji je našu tadašnju kulturu uključio u suvremena svjetska zbivanja, pravaš je bio i Kovačić i mnogi drugi originalni pojedinci...

Govoriš o drugom narodu istog imena...Jesi li čuo za Bijele Hrvate, vidio brodske manifeste iseljenika u SAD s područja današnje Poljske i Ukrajine? Ne bih želio dublje o Crvenim Hrvatima kojima smo učinili penetraciju na prostor vaše navodne Sparte...

Tvrdiš da je pravoslavna sakralna glazba nekakav standard kvalitete nedostižan zapadnoj glazbi? Čovječe, urazumi se...To zaista nije potrebno detaljnije komentirati.

Inače je kod Srba prisutna pojava da ono što kod sebe hvale, kod drugoga napadaju ili smatraju slabošću. Policentričnost? Ima li boljeg primjera od Hrvata? Ni nama samima nije sasvim jasno kako nam je pošlo za rukom oblikovati identitet koji uključuje bliskoistočni, postturski identitet Mostarca s mediteranskim Rovinježom ili hoch-centraleuropskim Purgerom, ali eto nas, Hrvati smo, nekakva konfederacija unutar sebe i nikada nismo dvojili oko toga trebamo li se međusobno ograđivati pokrajinama s vetom ili bez veta. Ukupno, tvoj osvrt je neobjektivan i antihrvatski, dakle srpski.