O što;
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tokavsko_narje%C4%8Dje

obratite pozornost na količinu slova.
Bjelorusko što je sa 3, čo i šo su s 2.
Rusko isto (samo što su 2 čo, koliko vidim drugačiji je samoglasnik na kraju).
Rusinsko isto, iako se kod njih što piše kao čto.
Ukrajinsko što je sa 3, ščo, šo i čo su s 2.
Bugarsko što je s 2, tu je jednako ukrajinskom ščo, samo se razlikuju po izgovoru.
Crkvenoslavenski je izašao iz bugarskog, čto, ovo ĭ je poluglas.
Poljsko co je arhaično bilo czo, odnosno čo.
Ista stvar je bila i u češkom, oni su kao cakavci.
U slovačkom je opstalo čo.

Ove verzije sa što od tri slova su samo prilagodba pismu, odnosno udaljavanje od bugarske verzije zapisa.
Jer Bugarima je reflekst t' opće ispao kao št.
Zato oni imaju opštinu i sveštenika, umjesto općinu i svećenika.
Reklo bi se da je originalno čo, prešlo tu u ćo (kao u šo, ili preko čto, otpadanjem vodećeg t (č=[tš], čto=tšto, u što).

Zapadni hercegovci su potomci stanovništva starohrvatske župe Imota (+/-).
Oni su područje koje se širilo, a ne gdje se useljavalo (tko će doći na krš).

Međunarječne razlike;


Međudijalektalni odnosi unutar hrvatskog;

Ikavski;

Novoštokavski ikavski;

Novoštokavski jekavski;

Kajkavski;

Čakavski;

Šćakavski;


Širenje zapadnoštokavskih;

Šćakavski;


Šćakavske migracije;


Pojednostavljeno;

SZ kajkavski (arhaični);


Širenje srednjočakavskih;


Širenje novoštokavskih jekavskih/neretvansko-krajiških;

Refleksi jata nekad;

U drugoj boji;


Refleksi jata sad;

Hrvatski dijalekti po grupama;


Možda bi se dvi kajkavske poluštokavske grupe dale objediniti pa da ispadne ova karta;


Ili čak i dvije arhaične šćakavske (iako su po mnogi stvarima suprotni polovi, između kojih su današnji novoštokavski);


Pa se dobije karta slična ovoj;

Ovdje je recimo zanimljiv prijelazni tip čakavske ekavice (trsatsko-bakarski i crkvenički);

Kojeg većina drugih ne izdvaja;

Nije loše ni pogledati širenje novoštokavskih;
Ikavskih;

Jekavskih;

Stanje germanskih;


I njemačko-nizozemskih;


dijalekata...

Romanskih;

I kineskih dijalekata, koji se međusobno razlikuju više nego raznorazni romanski jezici (razlika između portugalskog i rumunjskog je manja nego između dva kineska);

Ali bitno je da se na engleskoj wikipediji niječe postojanje hrvatskog jezika (iako je isti službeni jezik u EU), da raznorazni yugofili nekažnjeno vedre i oblače filozofskim fakultetom, a da hr. wikipedija više nije hrvatska.

I zato nama neki ljudi pokušavaju oduzeti pravo na jezik, radi milijun muslimana koji ne znaju kojim jezikom pričaju (ili bi nametnuli svoje turcizme ostalim milijun nemuslimana u državi) ili 300ak tisuća Crnogoraca.

I te dvije mikronacije uporno stavljaju u isti red s nama, kao i prečanske Srbe u te dvije države, koji obično govore nekim prijelaznim dijalektima, da bi se poklopio hrvatski i nahranili domaći izdajnici, kojima je sve hrvatsko bljak, a žive na državnim jaslama.

O povijesti i njezinom tumačenju da ne pričam.

Na prvim turskim popisima u 15. stoljeću moje selo, kao i dobar dio okolnih sela, bilo je prazno. Sela koja nisu bila prazna često su imala tek nekoliko "kuća" tj. obitelji. Također, nakon mletačko-turskih ratova u zapisima franjevačkih svećenika navedeno je da je župa opustošena i da je ostalo tek nekoliko kuća. Nadalje, moje prezime se u popisu moga sela javlja tek 1742. godine, a već sto godina ranije je zabilježeno na Braču, kao i u Zadru. Evo samo neka od imena iz mog sela u sred Zapadne Hercegovine sa tog popisa: Šimun, Jakov, Ivan, Dujam, Mate, Stipan, Filip, Marko, Lovre, Grgur, Martin, Franjo...možda to vidim retroaktivno, al imaju taj dalmatinski prizvuk. Naravno, ima tu i drugih imena, tipičnih za Hercegovinu poput: Stanko, Tadija, Ilija, Mijo, Jozo, itd.

Tako da, uvijek sam bio dojma da su Zapadnu Hercegovinu naselili Hrvati negdje sa šireg područja Dalmacije nakon mletačkih ratova, al možda sam u krivu.

U krivu si.

Bilo je povratnih seoba, ali su one bile rijetke, bar u pravilu.
Rama je naselila Sinj i okolicu, ne obrnuto.

Imena koja navodiš su hrvatska i katolička, nisu dalmatinska.
"Hercegovačka" imena koje navodiš su samo više slavenska.

Zagora je manje više naseljena Hercegovcima nakon 1699. odnosno nakon kraja Velikog Turskog rata.
Jer je bilo dosta prazne zemlje, koju su Mleci dijelili u zamjenu za službu.
Tako su i Bunjevci (a oni su Hercegovci porijeklom) i krenuli na svoj put prema Vojvodini.
Istu stvar imaš i u Lici i u nekim slavonskim selima.

Tko bi s mora išao u krš?

Dalmatinska u smislu da su tipična za Dalmaciju, podrazumijeva se da su hrvatska. Za primjer, Joža ili Štefica bila bi imena tipična za Zagorje, a Duje ili Luca za Dalmaciju.

Da, hrvatska imena tipična za Hercegovinu.

Definitivno nisam imao u vidu dalmatinsku obalu, već zaleđe, naročito ono u kontaktu sa Turcima i pravoslavcima koji su u to vrijeme doseljavali u valovima sa istoka. Dakle iz krša u krš.

Ovako nešto.

Imaš ove dvije karte;




Općenito su Turski ratovi širili pustoš i depopulaciju, ako se dugo ratovalo na nekom području, kao što je ovdje slučaj.
Originalni Dalmoši iz tog kraja su dobrim djelom završili u Moliseu i Zapadnoj Istri.


A ovo što si nacrtao (TG) realno baš i nije Hercegovina
Tu je znalo biti i povratnih migracija, govor kojim se priča je nekadašnji Livanjsko-vrbaški dijalekt, šćakavska ikavica s manjkom čakavskih primjesa, danas dio novoštokavske ikavice, šćakavskog poddijalekta.
Moguće je da je bilo i dalmatinske krvi unutra, imao sam jednom raspravu s nekim o stanovništvu trokuta Nin-Knin-Klis, gdje je čovjek izvukao i neku knjigu, da je ostalo i nešto domorodaca.

Gore sam rekao "Zapadna Hercegovina", ne govorim o cijeloj Hercegovini. Na kartama koje si tu sada predložio to se odnosi na područje Hercegovine vraćeno mirom u Karlovcima 1699.g, dakle to područje i upravo taj period za koji špekuliram da dolazi do upliva stanovništva sa sjeverozapada iz dalmatinskog zaleđa.

Npr. u stručnim radovima koja se odnosi na Imotsku krajinu u vrijeme turaka također je naveden bijeg prema sjeverozapadu po dolasku Turaka, pa ponovni upliv sa sjeverozapada nakon povlačenja Turaka.



Pretpostavljam da se nisu vratili iz Hercegovine, s obzirom da prije toga nisu od Turaka bježali u Hercegovinu.

Ma ok, ali su to sve porijeklom Hercegovci.

Je li to i "porijeklo" hrvatska rec, kao i "podrijetlo"?

https://geek.hr/pravopis/kako-se-pise/p ... porijeklo/



Kaj svojatate nekaj od toga?

https://hr.wiktionary.org/wiki/podrijetlo

Znaci, croatofoni - svi i svuda.
Ne svojatamo mi nista. Time cime se vi bavite danas, mi smo se bavili pre dva veka.

Pa ne.

Za svaku riječ postoji izvor.
Neke su indoeuropske, neke opće slavenske, neke smo i sami izumrli, neke smo preuzeli od domorodaca ili susjeda.

Mi smo uvijek znali što je naše, a što ne, za razliku od vas.