Muslimani nisu imali dovoljno proizvodnje za vlastite potrebe, oni to nemaju čak ni u miru. Nije bilo prave blokade jer su namirnice konstantno dolazile. To su bajke da se npr. Bihać ili Goražde ili ist.Mostar mogli odrzat u okruzenju toliko, to uopce nisu bile prvae opsade jer se trgovala cilo vrime, bez prekida.

Ne možeš ti milijunsku populaciju održavat na ono malo proizvodnje koje su tadai mali. Da ne govorim dai m je nedostajalo industrijskih uvjeta za masovnu proizvodnju.

Ond ati ne tribaju silne brigade HVa samo malo organizacije i sposobnih časnika.

Naime, nakon što se zauzme, mora se ozemje i zadržat. Ne moredu cilo vrime udarne snage jurit i proganjat. Jednom se i one zamoridu, a neprijatej jednon i dojde do pričuvneg položaja na kojen se uspije konsolidirat.
Stoga bi u oven scenariju ŠBBDJB primarni cilj stavjanje područja di su Hrvati većina pod nadzor hrvatskih snaga.
Pravac 1.
Znači, zaokruživanje Bokševice, stavit pod svoj nadzor područje istočno od rike Rame i spojit se s hrvatskin seliman kod Neretvice t.j. t.zv. Klisa. Dalje nije baš bilo za po svaku cinu. Cilj 1A dosegnut.
Tu se već dosta postiglo, jer od Neretvice ima prometnica ka Fojnici.

Sarajevo je priblizu. Veliki je pogibao, jer Muslimani moredu dovuć puno postrojba iz Sarajeva. Ono, prokriomčare Muslimani (koji ni s kimen "ne paktiradu") pet brigada vojske Srbiman prid noson, a onin grlić za izać iz grada tisan toliko da se ni miš ne more provuć a da ga tko ne vidi. No, blizu je i Kreševo i Fojnica pa se ima motiv za držat ote prometnice s juga šta bi povezala ote hrv. enklave.
Ako nisu veliki gubitci, moglo se je dalje ka istoku (sa siverne strane Neretve), ić ka ričici Trešanici i približit se Konjicu. Ondi je ostala hrvatska enklava južno, ima ništo i siverno od grada; idealno bi bilo spojit se s njomen. Prisiče se cestovnu i željezničku komunikaciju ka Sarajevu. To bi bia cilj 1B.
Muslimani imadu onin odsičeni komad s live strane Neretve, zapravo držali bidu samo Velež i Prenj s podnožjen. To ne bi bilo bitno držat, jer su tu samo muslimanska sela (...do one hrv. enklave kod Turije).

Pravac 2.
Proširivanje prostora pod hrvatskon kontrolon oko Uskoplja. Očistit od neprijatejskih uporišća. Strpjivo se ukopat i strpjivo pratit i eliminirat diverzantsko-saboterske skupine koje bidu napadale. Primaknit se Bugojnu s juga koliko je to moguće, vratit što je više moguće hrvatskih sela s južne strane. To bi bia cilj 2A.
Bugojno se ne bi moralo po svaku cinu zauzimat, ali bilo bi cilj zauzet ga, jer ipak, Hrvati su ondi gotovo bili najbrojniji narod. Cilj 2B.
Postoji visoki povratnički motiv Hrvata iz Bugojna, drugo poluvrime. Postojanin i dugotrajnin iscrpljivanjen. Ne rušit, ne razarat grad, to nikako! Čarkarenje, toliko da ovi koji držidu grad nimadu nikoje koristi od njega. Ali: ne izvodit ono šta su izvodili Srbi sa Sarajevon.
Što mislite, kako bi bilo Muslimanu, koliko bi mu bia visok borbeni moral kad bi zna da je u Hrvatovoj kući, i da ga Hrvat čija je to kuća gleda s okolnih planina? Koji će to sud moć osudit Hrvata koji je puca na provalnika u svoju kuću, stan? Zar će tega Hrvata i bit briga ako ga osudidu, glavno će mu bit da je vratia svoj stan/kuću i/ili napakostia/osvetia se otimaču.

Pravac 3.
Ne ide se na Bugojno, nego ga se zaobilazi s istoka, prisiče komunikacija i gre ka Novem Travniku.
More ceston od Uskoplja koja vodi u vukoj*binu i ondi se grana put kod Rostova ka Fojnici i Noven Travniku.
Druga mogućnost je bliže Bugojnu, ali oko grada pa ondi zatvorit prometnicu. Obije vodidu ka Noven Travniku.

U dogledno vrime dogodile bidu se borbe di bi Fojnica došla u okruženje.

Sve je ovo ipak iscrpljujuće, jer ovo ipak odnosi vojničke živote i triba odmorit postrojbe, očuvat zauzeto od neprijateja, spričit protunapade, konsolidirat dobitke i uklonit zaostale i ubačene diverzantske skupine i lažne civile. Ofenziva ne bi trajala unedogled. U jednemu trenutku triba odmorit postrojbe, uvižbat nove pristupnike koji ćedu zaminit poginule i ranjene. Za to triba vrimena.

Hrvatska je dugo bila u šahu sa srpskon pobunjeničkon paradržavon. Oslobađanjen tega prostora lakše bi se dilovalo u BiH, pa bi i u Srpskoj i Kalifatu dobro promislili šta bidu činili prima Hrvatskoj.

Da Hrvatsku nije svit davia ka' šta je, Bljesak bi se dogodia već 1993. godine, i HV bi u sporednin akcijaman ogloda srpske položaje po Ogulinskem kraju, Lici, Gackoj, Banovini i Kordunu. Medački džep bi bia duže traja, i zacilo bi se oslobodilo još. Virojatno bi HV u drugoj akciji iša od Ogulina na Plaški pa ka Slunju i Saborskom, odnosno od Otočca priko Dabra na Saborsko.
Tako bi se oslobodile snage za dilovat drugamo po RH. Profesionalne brigade bidu bile dostupnije drugdi. Pa i za ŠBBDJB u SBSH.

Digresija. Pogriška je što se cili taj gorski kraj RH često naziva jednostavno Likon. Ondi je i Lika, Gacka, Krbava, Gorski kotar, Ogulinski kraj.
https://www.dinarskogorje.com/ogulinski-kraj.html

Pitanje je samo vremena kada se sve događa.

Ako je na početku, razbijaju se muslimanski snovi i niti nema dužeg rata.
Ako je na kraju, muslimani su iscrpljeni, raspada im se vojska.

Npr. da je na početku bila žuštrija reakcija, da je HVO ušao u Uskoplje i da je nakon obrane Busovače zauzeo Kaćune.
Na tim područjima više ne bi bilo rata.
Muslimani bi nešto pokušavali oko Novog Travnika, možda i Fojnice, ali ako bi ih i tamo razbili, što bi bilo nakon toga?
Vjerojatno bi se etničko čišćenje u Zenici ipak dogodilo, tu je sada dalje presudan Kakanj, ako on ne bi pao, vjerojatno bi se muslimani smirili i prestali provocirati.
Ili bi se nastojali bolje spremiti za budući rat.
Ako bi pao, onda je pitanje hrvatske reakcije, što bi naši radili po Bugojnu, Travniku, Konjicu i Mostaru te jablanici, bi li bilo razoružavanja muslimana, ili?
Ako ne bi bilo, bilo bi puškaranja, Bugojno, Travnik i Mostar bi mogli proći kao Livno, a Konjic i Jablanica bi bila potrebna još jedna jača akcija.
Vjerojatno bi nešto gorilo i oko Žepča i Vareša, no tu ovisi o snazi lokalaca i odnosima sa Srbima.

Na kraju se muslimanska vojska počela urušavati, što od gladi, što...
Početni plan je proboj sjeverno od Bokševice, iz Rame za Fojnicu, ali kako su se muslimani i u Uskoplju počeli raspadati.
I onda bi krenula bežanija s njihove strane.

Problem je sredina rata, gdje su oni vidjeli da mogu raditi budale od nas, da ne odgovaramo dovoljno jako kao oni i da će im ostati ono što otmu.


Ovo 1a su kliška sela, mislim da je to moguće u travnju 93.



Eventualno svibnju;


U srpnju ih više nema;


Za to su potrebna pojačanja tada.
Za pravac prema Fojnici bi Rojs trebao i srediti cestu do tamo, mislim da je to neki slabi makadam.
Potrebna su i jače hrvatske snage oko Vranice i učvršćivanje južnog Kreševa, muslimani iz Hadžića su tamo držali neka muslimanska sela na jugu.

U rl-u je bilo premalo snaga i loša koordinacija na tim pravcima, bar do Tvigija 94.

Ovaj smjer Uskoplje-Novi Travnik je i pokušavan u rl-u, međutim kad se god krenulo su išle kočnice.
Također se nije dalo ni previše prema Bugojnu.

Kad je na kraju počelo probijati pravac 1, onda se i ovo lagano otkočilo.
Problem s ovim je što je muslimana više, a taj koridor bi bio uzak.
Opet je potrebno rješavanje Vranice i Fojnice, osiguravanje zaleđa.

Bugojno je najveći grad u srednjoj Bosni, vraćanje njega bi zahtjevalo ili neku brzu pobjedu prije ili podosta mrtvih u gradskim borbama.
Tu se trebalo paziti da ne prođe kao IstoĆni, slažem se.

Ovdje vrijedi kaj sam gore napisao.
Jer bez obzira na Bugojno, treba se spojiti s Lašvom.

Fojnica je pala tek u srpnju.
Da je bio drugačiji redosljed, vjerojatno ne bi ni pala.

Pitanje je kad se ovo događa.

Ako imamo deset dana za ovu akciju, ide se drugom vremenskom crtom.

Pitanje je tko ide i kakva vojska, koliko je obučena.
Trebali bi profesionalci uskočiti, ovo je trebalo riješiti kako spada, a ne mučiti se s domobranima.

Na kraju bi se dogodilo 1 i 3, vjerojatno posljedično i 2, ali su muslimani kapitulirali.

Da.
Nas je zafrkavao MZ, ne domaći muslimani.

Maslenica je imala u planu oslobađanje Benkovca i Obrovca, dolazak pred Knin.
Medački džep bi vjerojatno potegao do Gračca da nije bilo smetnji, a i ovaj sjeverni krak prema Plitvicama ima smisla.

Složio sam ove tvoje prijedloge na papir.


Ovo je s Bokševice, pa na Konjic.
U opciji b sam pojačao hrvatsku enklavu s druge strane Neretve do granice s jablaničkom općinom.
Taj b dio bi vjerojatno završio s ulaskom HVOa u Konjic (nisam to nacrtao).

Ovo je opcija 2, Bugojno;

Obuhvaća preuzimanje zapadnog dijela Uskoplja (nisam siguran bi li ostalo nešto muslimanima na sjeveru općine, no ostavio sam da im je ostao dio Bistričkog puta, koji je po OS planu trebao biti hrvatska poveznica s Lašvom).
Faza b je zauzimanje Bugojna i okoline.
Ostavio sam muslimanima Rostovo i okolicu, o tome se nije pričalo ovdje.

Ovo je opcija 3, poveznica;

Ide se Bistričkim putem, pa se povezuje Novi Travnik i rješava jug Viteza, pa i Sebešić na krajnjem jugu i granična (hrvatska) sela u Fojnici.
Opcija b je svjetlija, do Bugojna, pa onda preko Rostova na Novi Travnik.
Tu je pitanje rasporeda, bi li išao prvo a) ili b).
C) je ovo što si rekao, ulazak u Kaćune, spajanje s Lepenicom/Kiseljakom, i kretanje prema Fojnici.

Ma sve te ograničene lokalne akcije su osuđene na propast.

Stvar je u strategiji ne taktici. Morao si računat na rat s muslimanima nakon svega oko Jajca, Prozora, Uskoplja itd itd. Također morao si imat ustrojenu vojsku koja je sposobna vršiti ofenzivne akcije.

Onda nije pitanje selo tu i tamo, uništavaš totalno harmiju bih u hercegovini i srednjoj bosni, radiš spoj s Varešom. Ne selo tu i tamo, nego sve.

Al zato moraš imat drugačiju postavku otpočetka.

Slažem se.

Ali...
Pred Washingtonski sporazum je bila takva priča.

Također ovdje je Bugojno bilo najveći poraz, ta vojska je trebala ići naokolo, a ne ostajati u gradu i na kraju izgubiti ga.

Mi smo predugo njih gledali kao na saveznike, a oni su igrali križić-kružić nožem po našim leđima.
Bošnjak, SDA i slične priče su priče suprotne hrvatstvu, na kraju su u ratu napravili više zločina nad hrvatskim pukom nego Srbi.

Dajem i tebi za pravo.
Sve su to mogućnosti.
Ovdi je tema ograničena akcija.

HV i HVO su kroz cili rat imali puno lokalnih akcija, kidanja komad po komad, a bilo je i obuhvatnijih akcija, koje su zahvaćale puno više, poput Lipanjskih zora, Gusara i Oluje.

Ovdi je ograničenje modela šta bi se jedino moglo izmislit tri slobodne gardijske brigade HV i jedna od HVO.

Za brze uspihe triba i uspišan proboj, a vidia si kako more zapet, ka' u Oluji kod Siska, a vrlo je utvrđeno bilo di je Hrvatska najtanja u sridini, a tu je i pobunjenička država najtanja bila, na Kordunu, od Karlovca do V. Kladuše.

Lipanjske zore su poznate i kao Operacija Šakal?
Sjećam se nečeg oko toga, ali ovo je neki čudan link;
https://hr.wiki5.ru/wiki/Operation_Jackal

To bi bilo onda, Šakal, Gusar i Oluja?

Realno govoreći da su naši poslali neku gardijsku brigadu u srednju Bosnu/sjevernu Hercegovinu, ili da se odlučnije udarilo na početku, ili kraju, ono što Imota priča, cijeli rat bi bio gotov u dva tjedna.

To je jedna opcija.
Druga je da smo imali više sreće u pojedinim operacijama, recimo da nije palo Bugojno ili Fojnica, ili da smo ih dobili u Travniku, ili da je Uskoplje provedeno do kraja poput Rame, ali onda je i cijela vremenska lenta drugačija.

Kao što je vidljivo iz ove karte (a ona ima i grešaka);

Muslimani su imali više manjih ofenziva, koje su redom propadale, ali su ipak u svakoj zauzeli neko seoce, kôtu ili nešto toga tipa.

Zapravo najviše gradova (Travnik, Fojnica, Bugojno) je palo između prestanka srpske kontre kod Maslenice (lipanj) i početka Medaka i Neretve 93 (rujan).
U ljetnim mjesecima, Fojnica i Bugojno su pali u srpnju (dio domaćih iz Bugojna je na moru bio), a Travnik prije toga, u lipnju, iako je sam grad realno pao i prije toga.

Moglo se lokalno svašta napraviti, a mogla se složiti i neka veća akcija koja bi to sve vrlo brzo riješila.
Mislim, mogli smo i u Zenicu doć, ali bi dobili po prstima od MZa.