Berlinski kongres je učinio CG to što jeste, Crnogorci su bili zadojene komunjare, Đilas mu tada bio uz bok,
pa je i logično bilo da u jednoj federaciji budu zasebni. Ne logičnosti (kao Sandžak) su odmah otklonili.

Ma fokus je uvijek i isključivo bio na Srbiji. Slabija Srbija, jača Jugoslavija, sigurnija vlast.

Da su još i Sandžaku dali status pokrajine, mislim da bi izbila pobuna Srba puno prije Miloševića.

Sandžaklije su prevarili kao Srbi Crnogorce 1918. Ukidaš im antifaš. vijeće dok još traje rat, kao i oni,
organiziraju izbore u CG, okupiranoj od srpske vojske, dok još traje I sv. rat.

Pa puno toga je bilo doista sumnjivo. U Jajcu 1943. Sandžaklije imaju delegaciju, a iz Srbije nikoga. Skupljaju
po brigadama neke vojnike sa sela da se ima kao neki legitimitet.

Pa izbila je, 1981., samo što se kao takvom ne interpretira. Iako to je. Zamisli obrazloženje od "organizatora".

Valjalo je upakirati da su začetnici nemira došli iz Albanije, znači sveopći jugoslavenski problem i ugrozba iz
susjedne zemlje. Da su bili Kosovari, što bi bilo daleko logičnije, onda bi bio isključivo srpski problem.
Srbima je tada falio vođa, tako da je sve propalo s destabilizacijom Juge. Zato Slobo i je sve pokrenuo
s Kosova.

Kad smo vec kod van teme evo vam nesto i u vezi komunisticke Albanije i njenih planova u vezi Kosova.

Albanski komunistički vođa Enver Hodža planirao je napad na Jugoslaviju nakon smrti Josipa Broza Tita, objavio je zagrebački „zabranjeni list“.

Prema pisanju „Jutarnjeg“, komunističke vođe Albanije, tada najzatvorenije evropske diktature, planirale su, na tajnim sastancima krajem 1970-ih i početkom 1980. godine, vojnu operaciju invazije na SFRJ, pod nazivom „Eksplozija“.

Plan je bio da se, nakon Titove smrti (kada bi, kako su očekivali, u Jugoslaviji počela krvava klanovska borba za vlast između „proruskih“ i „proameričkih“ snaga), brzom akcijom albanske armije prisvoji Kosovo, ali i djelovi Makedonije i Crne Gore gdje albansko stanovništvo ima većinu.

To je, na osnovu albanskih i ruskih arhiva, zapisnika sa sjednica Politbiroa Partije rada Albanije, kao i iznesenih sjećanja tadašnjeg ministra odbrane Velija Ljakaja, u svom posljednjem tekstu objavio ruski istoričar Artjom Ulunjan, stručnjak za komunistički pokret u XX vijeku na Balkanu.

https://www.vijesti.me/svijet/balkan/28 ... tove-smrti

Ko misli da je sve zapocelo sa promenom ustava Srbije ne bi bilo lose da procita sta je tome predhodilo i sta su planirali da urade Albanski delegati u Skupstini Kosova iako je to bilo u suprotnosti nesamo sa ustavom Jugoslavije vec sa ustavom Srbije i samog Kosova.

Krajem juna 1990, deo albanskih delegata u Skupštini SAP Kosova pokrenuo je inicijativu za proglašenje SAP Kosova za posebnu republiku u sastavu SFRJ, izvan SR Srbije. Taj predlog bio je u suprotnosti sa tadašnjim Ustavom SAP Kosova, koji je tu autonomnu pokrajinu definisao kao sastavni deo SR Srbije.[2][3] Ne želeći da saučestvuje u kršenju Ustava SAP Kosova i narušavanju ustavnog poretka SR Srbije i SFRJ, tadašnji predsednik Skupštine SAP Kosova Vukašin Jokanović nije dozvolio da taj organ bude zloupotrebljen za donošenje protivustavnih odluka, što je dovelo do odlaganja rasprave o spornim inicijativama.

Nastojeći da realizuje svoje inicijative, veća grupa albanskih delegata pokušala je 2. jula da uđe u zgradu Skupštine SAP Kosova u Prištini, što im je bilo onemogućeno. Stoga su se okupili na ulici ispred skupštinskog zdanja, gde su usvojili Ustavnu deklaraciju o proglašenju Republike Kosovo kao posebne federalne jedinice u sastavu SFRJ, izvan sastava SR Srbije. To je bilo u suprotnosti sa Ustavom SAP Kosova, a ujedno i sa ustavnim poretkom SR Srbije i SFRJ, što je izazvalo reakciju nadležnih državnih organa. Skupština SR Srbije je 5. jula 1990. usvojila Zakon o prestanku rada Skupštine Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo i Izvršnog veća Skupštine Socijalističke Autonomne Pokrajine Kosovo.[4]

Ne prihvatajući odluku o raspuštanju pokrajinskih organa, grupa separatistički orijentisanih albanskih delegata iz raspuštenog saziva Skupštine SAP Kosova sastala se 7. septembra 1990. na skupu u Kačaniku, gde je izvršeno proglašenje Ustava Republike Kosovo, koji je po mestu proglašenja postao poznat kao Kačanički ustav.[5] Usvajanjem tog kvaziustavnog akta, albanski sparatistički pokret je izvršio novi nasrtaj na još uvek važeći Ustav SAP Kosova i ustavni poredak SR Srbije i SFRJ.

Pomenutim protivustavnim aktima albanskog separatističkog pokreta od 2. jula i 7. septembra (1990), izvršeno je dezavuisanje tadašnjeg Ustava SAP Kosova, a nedugo potom Skupština SR Srbije je 28. septembra 1990. usvojila novi Ustav Republike Srbije, kojim je SAP Kosovu vraćen prethodni naziv: Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija.[6]

Okrenuvši se otvoreno ne samo protiv Srbije, već i protiv Jugoslavije, albanski separatisti su 22. septembra 1991. doneli odluku kojom se Republika Kosovo proglašava za nezavisnu državu, čime je izvršeno novo narušavanje teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka još uvek postojeće SFRJ.[7] Deklaraciju o proglašenju nezavisnosti podržalo navodnih 99% glasača na nelegalnom referendumu koji je među kosovsko-metohijskim Albancima održan od 26. do 30. septembra 1991.[8]

Tadašnja Narodna Socijalistička Republika Albanija bila je jedina država koja je priznala Republiku Kosovo,

Stvar je što je Srbija (ne nužno i Srbi) izgubila ww2.

Oni su bili monarhisti, u Srbiji nije bilo nikakve partizanštine (osim na početku, koju su Nijemci uništili).
Na kraju su ih "oslobodili" Bugari i Crvena Armija, uz pomoć partizana iz Bosne.

U tom ratu je Srbija izgubila Kosovo i Makedoniju.
Većina Kosova je pripojena Albaniji, par sela Bugarskoj, jedino je nešto malo sjevera ostalo Srbiji.
A Makedonija je podijeljena između Bugarske i Albanije, imala je čak i nezavisnost par sati, kada se Bugarska povukla iz nje, promijenila stranu u ratu.

Jedini način na koji su tu komunisti mogli uspostaviti vlast je da im se da neka autonomija, ili republika.
Mislim, Jugoslavija je do 1948. držala i samu Albaniju.

Tito je iz Makedonaca napravio novu naciju, htio je uzeti i Bugarsku, a Makedonija bi se onda sigurno proširila, Pirinska Makedonija je bila "nesvjesna".
Makedonce je doživljavao kao nešto između Bugara i Srba (s time da je to realno moglo ići i za Torlake i zapadne Bugare prema jezičnom modelu), a makedonska ćirilica je srpska s par drugačijih slova (k' i g' umjesto ć i đ).

Vojvodina s druge strane nikad nije bila srpska.
Banat je ostao poseban u ww2, da se Mađari i Rumunji oko njega ne bi klali, Bačku su uzeli Mađari, a Srijem je bio u NDH.
Ako je već istočni Srijem bio etnički srpski, onda je isti teritorij trebao Hrvatskoj biti nadoknađen u Bačkoj, u dijelovima koji su bili etnički hrvatski.
Ali se to nije dogodilo, vadilo se na ekonomiju i "čudne" oblike.
Čak je i granica u Srijemu mogla ići istočnije, Petrovaradin i Slankamen su hrvatski, Šid je bio miješan, Mitrovica slično...

Miješana Vojvodina je cijela dana Srbiji, kao nadoknada za Makedoniju.
Teritorijalna većina je cca (Vojvodina je malo manja ima 21,5k km2, a Makedonija je 25,7k km2).
I tu je onda trebala autonomija, prodala se priča da je to radi Mađara, a zapravo je bilo da se ublaži tranzicija.
1910. je u Vojvodini bila 1/3 Srba.
1948., nakon što su izgnali Švabe je bila 1/2.
1991. je bilo 57%.
2011. je bilo 2/3.

Kolonizacijom je u Vojvodinu otišlo 50 tisuća HR Srba (i to baš u područja koja su trebala ući u Hrvatsku, koja su bila sporna) i 100 tisuća BiH Srba.
To je oko 10% (malo manje) Prečana.


Što se tiče CG, tamo je bila republika lokalaca, koji su barem napola Srbi.
U BiH su isto dobili republiku, koja je originalno trebala biti srpska (poput Vojvodine), imao si 45% Srba.
Tko je muslimane uzimao zaozbiljno do 71?
A da se gledala ekonomija kao u slučaju Vojvodine, bila bi dio Hrvatske.

A u Hrvatskoj je 12% Srba držalo 50% policije i 30% administracije.
S time da se u Hrvatskoj redovito naseljavalo BiH Srbe (a i muslimane u određene dijelove, poput Istre).
Što bi im autonomija tu?
Imao si tri trećine.
Jedno uz onim selendrama uz pounjsku granicu (a i tamo je bilo Hrvata), gdje je bilo miješano, ali su bili 2/3 većina.
Jedno uz te selendre, gdje su veći gradići, gdje su manjina.
Jedno po većim hr. gradovima.
Srbi nisu imali nijednog većeg grada u HR, samo šume.
Knin je imao hr. većinu do ww2.
A za vrijeme Juge je Petrinja od kajkavskog gradića postala miješani.
Što bi im autonomija u HR dala, a da nisu imali?
Imala bi crvast oblik (od Virovitice do Knina?) i služila bi čemu?
Samo bi se srbi sputali, ne bi imao "srpsku Rijeku", Kozari Bokove i Puteve po Zagrebu, i Srpsku Republiku Hrvatsku kao SRH.

Stvar je na kraju samo u tome što ih je bilo premalo, slab im je bio natalitet, a Srpkinjama se baš nije dalo rađati, za razliku od Albanki ili Muslimanki.

Tako nekako, samo što je prvi širio srpstvo, a drugi smanjivao hrvatstvo.

Makedoniju, Kosovo, pa i CG su izgubili u ww2.

Po Londonskom ugovoru su se trebali odreći barem pola Makedonije i cijeloga Banata.
Realno im je on davao samo BiH (i to vjerojatno samo do rijeke Une), Srijem (upitne granice), Bačku (upitne granice), i južnu polovicu Dalmacije, od koje su sve istočno od Neretve trebali dijeliti sa Crnogorcima.

E da, i Zapadna Metohija, oko Đakovice i Peći je tada CG bila.

Sandžak je u ww2 imao ZAVNO, dakle i republiku.
Na isti način je i Srijem (cijeli, do Zemuna i Novog Beograda) bio u HR do 1944.

Jadni Srbi, Albanci im se nisu dali tlačiti, pa su se morali odcijepiti od SFRJ (i pokrasti lovu narodne banke) da ih nitko ne bi više dirao.
I popaliti pola HR, cijelu BiH i slično kao odmazdu jer drugi nisu htjeli ratovati za njih.

A Albanci sa kosova nisu izgubili drugi svetski rat vec su u svetu i Jugoslaviji bili poznati po tome sto su se borili protiv fasista zbog cega su kao nagradu za to dobili pokrajinu za razliku od Srba iz Bosne i Hrvatske koji nisu dobili nista jer su valjda tada sedeli kod kuce ?

Prve godine rata kada su u Srbiji stvorene prve slobodne teritorije na teritoriji Kosova uopste nije bilo albanskih partizanskih odreda vec su se protiv fasista borili tamosnji Srbi i Crnogorci jer su se albanci umesto da pristupe partizanskom pokretu masovno uključivali u okupatorske vojne i policijske jedinice i verno služili nemačke i italijanske okupatore, ne samo na Kosovu i Metohiji, već i u Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji i drugim krajevima gde su vladali okupatori.

A kada je konacno Kosovo oslobođeno Albanci su digli ustanak protov oslobodilaca pa je Jugoslavenska armija morala da intervenise sa vise od 30 000 ljudi kako bi ugusila ustanak Albanaca cili pojedne grupe su nastavile da se bore protiv Jugoslavije i posle rata sve do 1952 kada je likvidirana poslednja grupa.

To iz nekog SF filma. Njihova vojna doktrina upravo je bila obrnuta. Milijun bunkera su zabili u zemlju
jer su se stalno pribojavali da ih YU ne pregazi, koja je realno bila 15 do 20x jača.

a) u Teheranu i na Jalti je dogovoreno da neće biti (većih) promjena granica
b) Albanci su imali neki svoj pokret otpora, granice je ionako crtala Albanija
c) Partizani nisu htjeli ispasti imperijalisti, Kosovo je bilo etnički albansko
d) U Hrvatskoj nema etnički kompaktno srpsko područje gdje bi se Srbima mogla dati država
e) Srbi su dobili BiH u kojoj su činili 45% stanovništva, kao "svoju" republiku. Bez obzira na hrvatsku povijest i ogroman hrvatski etnik tamo.

Albansko ponašanje je posljedica srpskog međuratnog imperijalizma i šovinizma.

Izvor za ovo?

Hrvarska nije kriva za raspad a ni Slovenija. Tražila se konfederalizacija ali je konfederalizacija je već bila završena tako da nisu tržili ništa u suštini sem toga da dečki služe u svojim republikama, To je sav ustupak koji se tražio uz uslov da se ne dira Ustav iz 1974.

Nemaš osnovno poznavanje prava. A ni Jugoslavija nije bila pravna država kao niti jedna država u kojoj je na vlasti bio komunistički režim.

Komunisti su se voljeli igrati s terminima i pretvarati da promoviraju "napredne" ideje.

Jedna od tih je bila i pravo naroda na samoopredjeljenje koja je tada bila jako popularna posebno u doba dekolonizacije. Komunisti su voljeli misliti da su riješili nacionalna pitanja i da njihova politika i ideologija traje vječno jer su sve shvatili i sve riješili.

Kad se u Ustav unese pravo na samoodređenje i pravo na odcjepljenje to znači upravo to. Svaki narod ima pravo na samoodređenje i odcjepljenje.

Bez obzira što komunisti mislili o tome. Oni su naravno mislili da će vječno biti na vlasti i da nitko to pravo neće konzumirati već da će to biti mrtvo slovo na papiru kao i mnoge druge stvari ali su se prevarili.



Prema tome samoodređenje je pravo na vlastitu državu, a oni čim su naveli da narodi unutar Jugoslavije imaju pravo na samoodređenje uključujući i pravo na odcjepljenje su dali pravo narodima na vlastitu državu. Nositelj tog prava nije bio "jugoslavenski narod" već narodi.

Ustavni sud Jugoslavije je o tom pitanju dao pogrešno i protuustavno tumačenje jer je bio politički komunistički sud i dao je tumačenje koje je odgovaralo komunističkoj partiji u tom trenutku.

Smiješna država, smiješni sud.

Badinterova komisija je upravo to konstatirala.



1:40 Pravo na izlazak



2:05

Istu stvar su napravili i u Sovjetskom savezu. Pitanje zašto su Rusi dopustili raspad Sovjetskog saveza 1991.? Zato jer su im komunisti dali to pravo.

I Putin to naziva vremenskom bombom pod jedinstvom državnog ustrojstva. Prije toga je Rusija bila unitarna država dok su ju komunisti podijelili na države kojima je dano pravo na samoodređenje i odcijepljenje. Koje su one nakon pada komunizma konzumirale.

I nisu se svi morali složiti oko toga.

Robbie MO, posla si poruke u krivu temu.

Nisam ovu temu nešto proučavao, jer ionako ne držim do tih besmislica (Ustav iz 1974., "diplomatska "Oluja", ...) koje su bitne postale nakon 2000. da bi se uljepšala uloga Tite i komunista, koji su tobože bili za Hrvatsku, dapače presudni. A predali su (komunjare) oružje TO. Valjda ZA Hrvatsku. No jednom tako, dobro me nasmijala presuda "naših", "hrvatskih" sudaca i nekakav datum, do kojeg smo kao bili nelegalni?! Ono bio sam u nekakvima postrojbama pobunjenika ili što već? Nezakonit? A oni banditi koji su se Hrvatske dočepali silom prvo 1918., a onda još i 1945., bez referenduma i poštenih izbora - e oni su kao bili "zakoniti"?!
Sve te priče, zakonito, legalno, nezakonito, papiri, guzice i banane, ne bi vrijedilo niti kao WC papir, da su nas porazili na frontu. U skladu s tim, boli me nešto, kada nas je neki bezveznjak proglasio zakonitim ili ne.

Ostaje još jedna dimenzija problema. Sami nastanak Jugoslavije nije bia sproveden po proceduri. Puno se tega izvan demokratskih procedura. Tu su i guske u magli, okupacija drugeg oka u glavi, "velike skupštine" bez pridstavnika drugih naroda koje ondi žividu...