Je, slovaci su neki među dijalekt.

Imaju tri narječja, zapadno je srodno češkim Moravcima (to je i bila jezgra Velikomoravske, zapadna Slovačka), a istočno je neki prijelaz prema Ukrajincima i nešto malo prema Poljacima.
Slovački je neka zapadno-južnoslavenska mješavina, osnova je južnoslavenska, ali je jezik podosta "zapadnoslaveniziran".

Da,da Braca Grim, Hans Kristijan Andersen, Oskar Vajld....
Zanimljiva djela

Jekavice.
U standardu ne postoji "ijekavica", nemamo diftong/dvoglas, nego samo kratko i dugo je.
A dugo je: se piše kao ije, što je pomalo glupo, trebalo bi se usuglasiti s kratkim.
Kao je, ako već nejde ie za oboje.

Službena naglasna osnova je zapadnoštokavska, novoštokavska s jekavskim refleksom jata.
Ovo što kažeš, naš naglasni standard je tu često novoštokavski ikavski gdje je jat izmjenjen u jekavicu.
Hrvatski novoštokavski jekavski (neretvansko-krajiški dijalekt) se tu jako malo i razlikuje od ikavskog.



Je, trebalo se to sve standardizirat.
Na jugu je bio harvatski, na sjeveru horvatski, ili hervetski, ali često se tu samo govori o muklom samoglasniku koji se u standardu izražava preko samoglasnog r.
I da, u novoštokavici često imamo, kao u grčkom, "muklo h".

Dzaba trosis forumske resurse. Nista nisi pokazao, osim epitaf bivse bosanske kraljice na cirilici uz spomen Hercega od Svetog Save.

https://www.enciklopedija.hr/clanak/duklja


Prije toga si imao Splitske sabore, gdje se pričalo o biskupijama između Raše i Bojane.
https://hrcak.srce.hr/file/90846

Kaj to zbilja ne znaš?
Pa Stefan Nemanja ti je kršten kao katolik u Duklji, u Ribnici kod Podgorice.

Ne volim se ponavljati ali sto se mora mora se

Da,da Braca Grim, Hans Kristijan Andersen, Oskar Vajld....
Zanimljiva djela

Ček dok sazna da je i čitava današnja BiH bila katolička

Posebno oni četalji po istočnoj,oni su turbo katolici bili

Nema veze za provjerene izvore,vjeruje se Jevti mamlazu

Meni je zanimljivo koliko postoji dokaza od davnina o Hrvatima na području uže Srbije, ter umjesto da im to naturamo pod nos i da razpravljamo o Sandžaku, mi se od Srba branimo pred Karlobagom...

- Ivan Skilica (Ivan Skilices) - druga polovica 11. stoljeća, bizantski kroničar. Skilica je napisao Kratku povijest u kojoj spominje Hrvate:
,Bugarske starješine zamole Mihajla, tadašnjega vladara onih, koji se zovu Hrvati, a koji je stolovao u Kotoru i Prapratnici, i koji je imao ne malo zemlje pod sobom, da im pomogne i da s njima zajedno radi te da im dadne svoga sina kojega će oni proglasiti carem Bugarske". (Napomena: Dukljanski kralj Mihailo iz dinastije Vojislavljevići je ,,bugarskim starješinama" zaista poslao svog sina Bodina i dukljansku vojsku u kojoj su, osim Dukljana, bili i Hrvati, koje je predvodio Bodinov doglavnik Petrilo)

- Izvor: Dr. Pavle Mijović: ,,Skiličine legende kao istorijski izvor''
Izvor: Dr. Radoslav Rotković: ,,Kraljevina Vojislavljevića XI XII vijeka''
- Skiličin nastavljač: ,,Prve godine toga cara (Mihajla VII. Duke), indikacije prve, na­rod Srba, koje također zovu i Hrvatima, izađe da pokori Bugarsku''. Kada govori o vojnom djelovanju Bodinova doglavnika Petrila kaže: ,,Uhvatiše (Bizantinci) pak također i onoga, koji je iza Petrila u Hrvata po redu vladao, te ga okovana odvedoše k caru''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.63)
Ivan Zonara (XII.st.) piše u prvoj polovici XII.st. o ,,Hrvatima koje neki nazivaju Srbima'' (Margetić 1998: 9)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.62)
Nikefor Brijenije Mlađi (1062.-1137.)(Njegovi Zapisi dok je živio u Draču 1072.-1075.), čiji se otac sukobio u tom ratu s Bodinom i Petrilom, pravi jasnu distinkciju spominjući zasebno i Hrvate i Dukljane.
Nikefor Brijenije piše ο Hrvatima i Dukljanima, koje razlikuje.
Bodin je, po naredbi dukljanskog kralja Mihaila, predvodio vojsku od, kako kaže Brijenije, ,,Dukljana i Hrvata''. Na drugom mjestu veli da oko 1072. ,,Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu'' u kojem je glavni grad bio Drač. (Margetić 1998: 10)

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.63)
Niketa Honijat (bizantski kroničar) početkom XIII.st. zapisuje da raški veliki župan Nemanja napada Hrvatsku i sebi prisvaja vlast nad Kotorom (Margetić 1998: 14)

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Supetarski_kartular
Izvor: Novak, Viktor i Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb 1952.
- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.68) (Švob 1956: 107, Šufflay 1925: 119-120)
- Supetarski zbornik se sastoji od 15 pergamenskih listova. Prvi glavni dio napisan je oko godine 1105. lijepom karolinškom minuskulom. Na zadnjem listu, nalaze se dva kasnija zapisa, pisana nekaligrafskom karolinškom minuskulom. U njima se govori o sedam hrvatskih banova, koji su birali hrvatske kraljeve, te o postavljanju banova iz 12 hrvatskih plemena. Kako se iz pisma mora zaključiti, ova su dva zapisa nadopisana u Supetarski zbornik iz nekoga staroga izvornika koncem 13. ili najkasnije početkom 14. stoljeća.
,,U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (Hl'mi, Hum) sedmi...''
izvorno: ,,Tempore transacto erat consuetudo in regno Croatorum: erant septem bani qui eligerant regati in Croacia, quando rex sine liberis moriebatur, scilicet banus Croaciae primus, banus bosniensis secundus, banus Sclavonie tercius, banus Posige quartus, banus Podrauie quintus, banus Albanie sestus, banus Sremi septimus...''

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća:
Sažeto: Prostor od Jadranskog Mora do Drine, Save i Šar Planine bio je, u početku, pod jednim slavenskim kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (lat. Regnum Sclavorum) podjelilo se kasnije na dva dijela: na Primorje (lat. Maritima) i Srbiju (lat. Surbia) odnosno Zagorje (lat. Transmon­tana). Na saboru na Duvanjskom polju, kralj Svatopuk razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bijelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (lat. Croatia Alba, quae et inferior Dal­matia) i Crvenu Hrvatsku ili Gornju Dalmaciju (lat. Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia).
Bijela Hrvatska: ,,Poslije ovoga prema sadržaju privilegija, koje su pročitane pred narodom, napisao je privilegije, podijelio pokrajine i oblasti svoga kraljevstva, i njihove granice i krajeve na ovaj način: prema toku voda koje teku s planina i ulijevaju se u more na južnoj strani imenova Primorje, a prema vodama koje s planina teku ka sjevernoj strani i ulijevaju se u veliku rijeku Dunav, nazvao je Srbija. Zatim je primorje podijelio u dvije pokrajine: od mjesta Dalme đe kralj tada boravljaše, i đe je bio sabor, sve do Vinodola nazva Bijelom Hrvatskom, za koje se kaže i Donja Dalmacija''.
Crvena Hrvatska: ,,Isto tako od navedenog mjesta Dalme sve do grada Bamblone, koji se sada zove Drač nazvao je Crvena Hrvatska, za koju se jos kaže Gornja Dalmacija. I kao što je u donjoj Dalmaciji ustanovio Salonitansku crkvu kao mitropoliju, na isti način u Gornjoj Dalmaciji su Dukljansku crkvu, prema drevnom pravu, uredili mitropoliju''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.62)
Nakon što je Nemanja osvojio Kotor i njegovo ozemlje, srbski kralj Stefan Uroš II. Milutin (1253.-1321.) u dva navrata naziva se kraljem (i) ,,Hrvatske'' (,,kralj Dalmacije, Hrvatske, Dioklije, Srbije i Raše i gospodar sve Primorske zemlje''). Taj naslov se može objasniti samo ako se predpostavi da se je u to doba jedan dio nekadašnje Duklje ili Raške zvao ,,Hrvatska'' (Gluhak 1990: 189-190, Foretić 1969: 86).

- https://hr.wikipedia.org/wiki/Crvena_Hrvatska
Andrea Dandolo, dužd mletački (1343. - 1354.), u svom djelu Chronicon venetum, koje se i danas čuva u izvorniku u biblioteci sv. Marka u Mlecima, on donosi veoma vrijednih vijesti i o najstarijoj prošlosti hrvatskog naroda.
(Andrea Dandolo 172 182 sl.; 2. izd. 156.)
,,Svetopulk, kralj Dalmacije... na Duvanjskom polju krunjen je i kraljevstvo svoje Dalmacije razdijeli na četiri dijela... Od polja naime Duvanjskoga do Istre nazva Bijelom Hrvatskom, i od toga polja do Drača (u Albaniji) Crvenom Hrvatskom; a planinski dio od rijeke Drine do Makedonije nazva Raškom, i od te rijeke ovamo, Bosnom... Moderni pak cijelo primorje zovu Dalmacijom, a planinski dio Hrvatskom''.

- U povelji srbskog kralja Štefana Uroša II. Milutina (1282.-1321.), poznatoj kano ,,Svetostefanska hrisovulja'' (usp. Kovačević 1890: 8) spominje se ime ,,Hrvatin''. To ime je također spomenuto i u ,,Dečanskim hrisovuljama'' iz XIV. stoljeća.

- Oporuka iz 1402. koju je u Novom Brdu ostavio Tasovac, ,,brat Hrvatinov'' (Foretić 1969: 94)

- Glasoviti talijanski čovjekoljub Flavije Biondo (Flavius Blondus, 1388. - 1463.) u svom poznatom djelu Poviesti:
,,...Raška i Bosna se smatraju krajevima kraljevstva Hrvatske''.

- Mario Grčević: IME >>HRVAT<< U ETNOGENEZI JUŽNIH SLAVENA (str.25)
Iz poreznog registra (upisnika) Albanskog sandžaka iz 1431. koji je 1954. objavio turski povjestničar Halil Inalcik (1916.-2016.). U upisniku se navode naselja ,,Asagi Hirvate'' (Donji Hrvati, u upisniku se to naselje zove i samo ,,Hirvat'') i ,,Hirvatova'' (Inalcik 1987: 5, 95, 138). Danas se to naselje zove ,,Krutje'', ali i inačicama ,,Kruatje'' i ,,Kruati''.

- U turskim defterima iz 1455. za Oblast Brankovića, koja je obuhvaćala gradove i naselja Prizren, Skoplje, Peć, Prištinu, Zvečan i Sjenicu, zapisani su sljedeći antroponimi (čovjekozovi) tamošnjega stanovničtva; ,,Hrvatin, Hrvajin, Hrvanica, Hrviša, Hrvoje, Hrvojin, Hrvojica, Hrvonja, Hrvimir'' (Grković 1977: 204; 2001: 743). Prema navodu Maria Grčevića, ta se imena pojavljuju i u starijim srbskim srednjovjekovnim vrelima.

- Mustafa Ali Hrvatom izriekom zove velikog vezira Mahmud-pašu (Abogovića, Angelinovića) (1420.-1474.) (Bašagić 1912: 11) koji je podrietlom bio slavenizirani Grk kojega su Osmanlije kano dječaka u svoje redove priveli u Novom Brdu na Kosovu. Tu se ne može raditi o nekoj zabuni jer se u knjigama o Mahmud-paši obćenito polazi od toga da je on sam u podpisu jednoga pisma napisao da je ,,Hrvat'' (Stavrides 2001: 73) i jer ga (prema Bašagiću) ,,Svi turski historici zovu [...] Hrvat.'' (Bašagić 1994: 40). Ćiro Truhelka zove ga ,,Abagović Hrvat'' (Truhelka 1911: 26).

- Na širem prostoru Užica i Čačka živjelo je prema turskim katastarskim popisima iz XV. i XVI. st. puno stanovnika kojima je ime bilo izvedeno od rieči ,,Hrvat'':
U selu Petnici na prostoru današnje obćine Čačak živio je Đurađ, sin Hrvatina. U selu Puhovu na prostoru današnje obćine Lučani živio je Hrvatin, sin Petka. U selu Guberevcima u Dragačevu živjele su dvie osobe koje su se zvale Hrvoje. U selu Ježevici u općini Čačak živio je Stojan, sin Hrvojića. U istom selu je postojao manastir u kojem je živio kaluđer Hrvoje. (Aličić: 121, 143, 152).
U selu Prislonici u općini Čačak živio je Branko, sin Hrvojina. U selu Nevadu (Nevade) u općini Gornji Milanovac živio je Jovan, sin Hrvatina. Na prostoru općine Gornji Milanovac živio je i Petri, sin Hrve, u selu koje se nekoć zvalo Andretinica. U danas nepoznatom selu Gornji Milić, u Rudničkoj Moravi, živio je Đurađ, sin Hrvatina. U selu Gorici, koje ,,pripada Užicu'', živio je Dimitrije, sin Hrve. U Gojnoj Gori na prostoru današnje općine Gornji Milanovac živio je Radosav, sin Hrvatina. U selu ,,Ržanova, danas varošica Arilje'', živio je Radovan, sin Hrvoja. (Aličić: 167, 257, 338, 312, 392, 409, 463)

- U predgovoru hrvatskoga glagoljičnoga Novoga zavjeta Trubar spominje u skladu s tim da se pravoslavna liturgija kršćana u Srbiji (,,Seruia oder Sirffey'') i u Bosni, koji sami za sebe kažu da su ,,grčke vjere'', održava ,,na njihovu običnom srpskom i hrvatskom jeziku'' (,,in jrer gemeinen Syrfischen vnnd Crobatischen Sprach'' (Sakrausky 1989: 205-206; usp. ,,in gemeiner Syruischen Sprach'', 206-207)).

- Srbski etnolog Stanoje M. Mijatović (1868.-1946.) zapisao je da se u selu ,,Veliko Popoviće'' u Resavi s iztočne strane Morave (danas Veliki Popović u obćini Despotovac) jedan od šest zaselaka zove ,,Rvatska'' (,,Rvatska Mala''). Jedno od tamošnjih četiriju seoskih vrela zove se ,,Rvatski Kladenac''. Jedan tamošnji rod koji slavi Mitrovdan i ima 12 domaćinstava zove se ,,Rvati''. Mijatović polazi od toga da je taj rod zasnovao ,,Stari Nikola Rvat, koji je umro 1673. godine'', kako ,,stoji na njegovu nadgrobnu spomeniku.''
Četrdeset kilometara zapadno od Velikoga Popovića i dvadeset km sjeveroiztočno od Kragujevca u općini Batočina nalazi se selo Žirovnica kojega se jedan zaselak zove ,,Rvati'' i ,,Rvatski Kraj''

- Iz popisa spahijske vojske Bosanskog sandžaka koji je izrađen oko 1526. (Aličić 1976.):
U selu Srđani za koje se kaže da pripada Rasu (danas Stari Ras na Sandžaku). Tamošnji Aferidun-beg imao je 30 merdova (podanika):...dvojicu Mađara, dvojicu Ungurusa (?), šestoricu s oznakom ,,Bosna'' i trojicu s oznakom ,,Hrvat''.
U selu Viduhovo koje pripada Rasu, Sinan-beg je imao osam merdova od kojih jedan ima oznaku ,,Hrvat'', a ostali ,,Bosna''.
U selu Šare koje pripada Rasu, beg Mehmed je imao deset merdova: dvojicu ,,Hrvata'', a ostale s oznakom ,,Bosna''.
U selu Slavogošte koje pripada Sjenici, dva su merda: jedan s oznakom ,,Bosna'', a drugi s oznakom ,,Hrvat''.
U selu Vidobrenićima koje pripada Zvečanu, tamošnji beg Mustafa imao je devet merdova: trojicu ,,Hrvata'', trojicu s oznakom ,,Bosna'', jednoga Albanca (Arnaut), i jednoga Ungurusa.

- U XVI. stoljeću u Srbiji su zabilježena imena pravoslavnih svećenika ,,Hrvoje'', a to se ime našlo na jednom srbijanskom popisu srbsko-pravoslavnih imena s kraja XIX. stoljeća (Mihailo 1898: 207).
U XV. i XVI. stoljeću u makedonskom govornom području su zabilježena sljedeća imena: ,,Hrvad, Hrv, Hrvadin, Hrvoe i Hrvoj'' (Ivanova 2006: 462-463, Vidović 2019.)

Nisi pogodio nit.
Ceha je dugo po forumima i odmah farba sve u svoju boju.
Normalno da je postojala Dukljanska mitropolija i da je Nemanja kao djete krsten u katolickoj crkvi.( kod pravoslavnih, a vjerujem i kod katolika vazno je krstiti djete, pa makar i u drugoj crkvi ili ako nema crkve mogu ga krstiti roditelji i kad se prilike normalizuju rijesiti to sa crkvom. Tako je i Nemanja pomazan/krizman u pravoslavnoj crkvi cim su se vratili nazad.)
Ali Ceha i Dane odmah pisu bajke.

Kako razpravljati s nekim tko činjenice naziva bajkama?

Srebrenicu i Bratunac su Dubrovčani obnovili.

Pa srpski raskralj Dragutin je prešao na katoličanstvo, stavili su njega za bana u Mačvi, Usori i Solima, on je dole franjevce doveo.
Kao ban hrvatsko-ugarskog kralja.

Svojataju Tvrtka, a njemu je baka Jelena (mama mu je bila Jelena Šubić) kćerka od tog katoličkog Nemanjića.
I po toj katolikinji je on Srbin

Sad sam tek primijetio da je Hevaijevu P.o.t.u.r. šahidiju iz 1631. forum preimenovao u Muslimani š.

Makbūl-i 'Ārif

Al kakve su tu bajke?

Duklja je bila katolička.

Katolici su bili do Drine i Drača.
Bio je i Solun i većina grčke katolička/rimska, ali je to bilo prije dolaska Slavena.

Ma trola.

Trebalo bi vratiti neka imena.
Pöturice dobro opisuju neke stvari.

Kad vec pominjete Vrancicev rjecnik, ima par cinjenica koje treba imati na umu.
Naslov je:

Ovo je prevod na srpski njegovog uvoda, nadam se da cete razumjeti, ako neko ima problema neka uzme Kasicev rjecnik ilirskog jezika (sive Serviana)



Ocigledno da njegov dalmatinski je puno vise nego hrvatski. Ali isto tako njegov uvod bi mogao dati podrsku tezama o nastanku Slovackog/Poljskog/Ceskog...

Tako lažljivi svetosavni turčine. Lezi dolje i ovako primiren ostani ležati. Do sljedeće svetosavno turske laži kada ćeš ponovno biti isto ovako izudaran i posramljen.

Nisam to ni primijetio . Ionako se iz konteksta čitavog odlomka shvaća potreba ukazivanja na različitost arvatice i ćirilice, odnosno kako Rocca to naziva - veća elegantnost.

Zašto lažeš da je Kašić svoj rječnik pisao na ćirilici (prijevod s latinskog sive Serviana)? Misliš da će tvoje svetosavno islamske laži prolaziti ovdje, nije ti ovo nekakav svetosavno turski kućar.

Malo je on ovdi zapasa više nega šta je bila rimska Dalmacija. Obuhvatia je i Bugarsku da je u Dalmaciji. A da stvar bude luđa, Makedonija mu ne spada u to.

Iskreno, Slavonija bila u Iliriku, i kad se on podilia na Dalmaciju i Panoniju, buduća Slavonija se našla u Panoniji, ne u Dalmaciji.
Rimska Dalmacija...možda je komadićak se naša na tlu današnje Srbije. Možda.

Tako da mi se čini da ovdi on malo luta.

https://edutorij-admin-api.carnet.hr/storage/extracted/a550b56d-1eaf-4041-8a51-973fa0aa1331/html/m2-j4.html

Njegov dalmatinski jest hrvatski jezik.

Što se tiče prostornog obuhvata, na Vrančićevom tragu je i Pavao Ritter-Vitezović čiji spis "Croatia rediviva..." iz 1700. također i Bugarsku smatra dijelom Hrvatske.

Je, to je rekonkvista do Carigrada, istjerivanje mrskih okupatora.

Pa nije Pavao Riter Vitezović čisto iz svoje glave stavljao Bugare pod Hrvate. Čovjek tako naučio od svojih predhodnika, kojima su Dalmatinac, Ilir, Slovin i Hrvat bili istoznačnice za sveukupne Hrvate u širem smislu. Mi Hrvati smo se malo tih godina (17.st.) zanieli (ali na dobroćudan i dobronamjeran način), dok ste vi Srbi tako se zanieli tek nakon 200 godina, ali s time da ste svoje srbstvo gurali na silu.
Mnogi povjestničari govore kako je suvremeni nacionalizam počeo u 19. st., a mi Hrvati eto ga imali 200 godina prije dok vi Srbi niste imali niti prezimena...

Uopste se ne morate brinuti, ovo dokazuje da je nas Bartol znao i nesto hrvatskog.

Njegova autobiografija veoma jednostavno pokazuje da barem za njega Lingua Ilyrica (sive Serviana) nije hrvatski jezik.