https://narod.hr/kultura/hrvatski-kratk ... -u-cannesu

Hrvatski kratki film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ redatelja Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Cannesu.

Slijepčevićev film temelji se na istinitom događaju iz rata 1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio-oficir JNA, Hrvat iz kaštela Tomo Buzov. I on je ubijen.

Svaka čast.

Jesu li ga zeleni posthumno optužili da je agresor i uzpovac, i jesu li mu poslali žene i djecu na ljetovanje na more jer im je dužan i napadali mu rodbinu zbog njegovih grijeha.

Bidan čovik izgubia glavu za nezahvalnike.

Slikopis. :)


Dane, legendo. Da te nema, trebalo bi te izmisliti.

Sokolicu, je li to "bidan" mislis na "bijedan"?

I opet hrvatske Nebojse i Bogdani snimaju filmove o stradanju muslimana, a o Hrvatima ni mu ni be.

Jer, Hrvati nisu ubijani, Hrvati su samo ubijali.

I bolje, svi ti snimaju filmove o luzerima. Da se desnica ne bi povampirila.

E, je.
Samo ovdi to ima drugo značenje. Ovdi to nije pogrdno, nima ruganja, nego je suosićajno. Ono, "nesritnik", "pa di ga je to snašlo", "tužno mi je vidit to".

Na prostoru bivše SFRJ nekim čudom svaki narod ima osjećaj da se samo snimaju filmovi "u kojima smo mi zločinci". Pa tako i jedan hibridni narod zvan "antifašisti" koji se na SRH prostoru sastoji od Jugoslavena, djece iz mješanih brakova, djece vojnih lica...I taj narod je tražio jedan film u kojem su oni dobri, film u kojem je netko s kim se oni identificiraju heroj. Eto prilike u časniku JNA Buzovu koji je nosio petokraku na čelu ali ga nije moguće prikazati kao zločinca, već kao junaka. Ovo je motivacija iza ovoga djela.