Pretpostavljam da je situacija bila slična Istočnoj Hercegovini, Livnu, Ljubuškom.

Dolina Neretve i Sandžak, tu je ipak bilo područja i muslimanskih sela.

Srpska naselja uoči izbijanja Prvog srpskog ustanka:

Blaznava - obitelj Blaznavac
Bogovađa - manastir, Hadži Ruvim
Boleč - Janko Gagić
Brajkovac - Uzun-Mirko
Brankovina - prota Mateja
Dobrinja - Miloš O.
Dobrnje - Petar Dobrnjac
Glibovac - Stanoje Stamatović "Glavaš"
Jasenica - Drugi srpski ustanak
Kličevac - Milenko Stojković
Koštunići - Vojislav Koštunica
Lelić - manastir Ćelije
Maršić - Dragan Maršićanin
Moravci - manastir Moravci
Mratišić - Luka Grbović
Orašac - Zbor u Orašcu na Sretenje 1804.
Suvodanje - Ilija Birčanin
Takovo - Miloš: "Evo mene, evo vas. Rat Turcima!"
Topola - Prvi srpski ustanak
Trešnjevica - Gornja i Donja
Tršić - Vuk S.K.
Viševac - Karađorđe
Vojska - Stevan Sinđelić
itd.

Prema Safetu Bandžoviću:

https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=44169

Oko Livna je bilo (i ima) seoskih muslimana:

Golinjevo, Grborezi, Mali Guber, Podhum, Veliki Guber, Veliki Kablići, Komorani, Vidoši, Zastinje.

U Istočnoj Hercegovini je bilo seoskih muslimana izvan Gacka u selima oko Kule (Fazlagića).
Oko Bileće npr. Plana, Zaušje.
Oko Trebinja npr. Bihovo, Čičevo, Grančarevo, Lastva, Župa itd.
Oko Nevesinja npr. Hrušta, Rabinja, Sopilja, Bijenja, Žulja.

Muslimana je bilo i oko Ljubuškog u Gradskoj i Vitini.

Redovito ih ima u selima blizu njihovih gradića. Analogno, vjerojatno ih je bilo u selima oko Užica.

Soko grad je bio muciliste za Srbe.

Gdje je taj Soko Grad danas.

Jel to postoji danas.

Turska ih naselila u pogranicna podrucija prema Kurdima

Ne, nego u Bosnu. Glavninu u Kozluk na Drini, a ostatak duž Save.

Sad gore stoji krst.

Corica, Imsirevic, Demirovic, a bilo je i onih koji su pristigli iz drugih krajeva Srbije kao sto su porodice:Beganovic, Djonlic, Krzevic i drugi, ali su i oni kasnije protjerani u Bosnu. H. Suljkic koji pisao o isaljavanju muslimana iz Uzica navodi neke od porodica koje su dosle iz Srbije u Tuzlu:Berbic, Cugurovic, Mandzic, Mukic, Prcic, Saracic, a S. Hodzic navodi i imena drugih porodica koje su dosle 1881.godine kao:Prgonjic,Djulbegovic, Bojadzija, Hasanovic, Tabak, Culumarevic, Kulenovic, Ramic, Cosic, Dzudzic, Sejdic, Saletovic, Buzadzic, Drinjakovic, Zilic, Tufekcic i drugi. UBijeljinu su dosle porodice: Berberovic, Cosic, Alibegovic, u Brezovo Polje: Tvice, Sataric, Beslagic, Kukic, u Bos. Samac: Fisovic, Topalovic, Skiljic, Begic, u Orajsjer:Kabaklic, Cosic, Drljaca, Isic, Besirevic, u Srebrenicu: Begic, Malagic itd.

Zrtve u Srebrenici 1992/1995.
Begić Abdulah Ševko
Begić Ajkuna Selmo
Begić Alija Zildžija
Begić Amir Ibrahim
Begić Asim Alija
Begić Ašim Smajo
Begić Bego Ibro
Begić Bego Mahmut
Begić Bego Mehmedalija
Begić Džemal Bećir
Begić Džemal Esed
Begić Dževad Mehmedalija
Begić Dževad Šaban
Begić Edin Fadil
Begić Ejub Kadrija
Begić Esed Mahmut
Begić Fahir Ismet
Begić Fejzo Hasan
Begić Hajdin Ahmo
Begić Hajrudin Selman
Begić Hakija Selman
Begić Halid Salih
Begić Halid Šaban
Begić Hasan Salih
Begić Hasib Hasan
Begić Himzo Adem
Begić Huso Salih
Begić Ibrahim Ramo
Begić Ismet Mahmut
Begić Junuz Emin
Begić Mahmut Bego
Begić Medin Ismet
Begić Medo Bego
Begić Mehmedalija Alija
Begić Mehmedalija Medo
Begić Meho Bego
Begić Mevludin Mujo
Begić Mujo Osman
Begić Muradif Husein
Begić Muradif Mujo
Begić Nazir Salih
Begić Nedžad Enez
Begić Nusret Medo
Begić Nusret Šaćir
Begić Paša Ðafo
Begić Ramiz Mulaemin
Begić Sabahudin Bego
Begić Salih Emin
Begić Salko Dervo
Begić Samir Sadik
Begić Samir Zildžija
Begić Sejdalija Alija
Begić Semko Hakija
Begić Senad Ramo
Begić Suljo Hasan
Begić Šaban Bego
Begić Šaćir Hakija
Begić Šefik Bego
Begić Ševko Ibro
Begić Vahid Ismet
Begić Vekaz Nezir
Begić Zaim Šaćir
Begić Zikrija Asim
Begić Zildžija Mušan

Malagić Admir Salko
Malagić Dahmo Ahmo
Malagić Ekrem Nurif
Malagić Elvir Salko
Malagić Enez Redžo
Malagić Habib Safet
Malagić Hadžo Hamed
Malagić Hajrudin Hilmo
Malagić Hajrudin Salih
Malagić Halid Hadžo
Malagić Hamed Velija
Malagić Haris Ibrahim
Malagić Hariz Hadžo
Malagić Ibrahim Nazif
Malagić Izudin Ohran
Malagić Mehmed Ramo
Malagić Mehmed Ramo
Malagić Meho Ramo
Malagić Mevludin Mehmed
Malagić Muhamed Ramiz
Malagić Mujo Šaban
Malagić Namir Ibrahim
Malagić Nedžad Bajro
Malagić Nezir Nazif
Malagić Nurif Ramo
Malagić Nurija Alija
Malagić Nurija Šaban
Malagić Nusret Nurija
Malagić Ohran Omer
Malagić Omer Ramo
Malagić Redžo Selim
Malagić Salko Omer
Malagić Samir Osman
Malagić Selim Hamed
Malagić Šaban Kadrija
Malagić Šaban Ramo
Malagić Ševal Šaban
Malagić Vahidin Šaban

Izgonom muslimana iz Beogradskog pasaluka ostalo je, bolje receno oduzeto je 5 miliona hektara obrdive zemlje koja je podijeljena doseljenim Srbima , zatim 100.000 gradjevinskih objekata (kuca znatskih radnji i slicno). Unisteno je, poruseno je 600 vjerskih objekata i opljackano oko 300.000 grla stoke, itd. Mnogi strain izvjestaci pisali su “da je malo koji narod u svijetu imao tako tragicnu sudbinu kao muslimani Srbije. Oni su poput Hazara, nestali sa cjelokupnom bastinom, sa svim onim sto su imali, kao da nikad nisu ni postojali. Nastalo je je frontalno unistavanje svega onoga sto je podsjecalo na islam i Turke”. Sa promjenom stanovnista Srbije, otpoceo je i proces promjene zivota, zivotnih obicaja i ranije stecenih navika. Strani zvjestaci su zapisali “da se turski jezik vise ne cuje nigdje, grck rijetko, a srpski se cisti i ispravlja svaki dan. Kuce, ducani, nosnja-odijela, sve se to udesava prema onome sto se vidi na Zapadu”.

A tih pet miliona hektara zemlje oduzeli Turci Srbima prvo, tj obicno se radi o imovini koja se vodi na muslimane, a na njoj zarpavo zive Srbi

Zakljucak
Ako se vratimo u sadasnjost, nije tesko zakljuciti, da su potomci jednom protjeranih iz Srbije, naseljeni u dijelove sjeverene Bosnene:Bos. Samac, Kozluk, Janja, Bijeljina, Brezobo Polje, Brcko,Bos. Brod, Derventa, Prnjavor pa sve do Orahove kod Bosanske Gradiske, kao i dijerlove istocne Bosne I Hercegovine:Visegrd,Foca, Trebinje, Nevesinje,Ljubinje,Srebrenica i itd, dozivjeli istu sudbinu svojih predaka, i to samo nakon 120- 160 godinu. Potomci nekad do koze opljackanih, ponovo su opljackani na isti nacin, od potomaka onih koji su pljackali njihove pretke. Metode primjenjivanje prije u izgonu njihovih predaka, ponovu su primjenjivane 1991, 1992, 1993.godine na isti nacin prema potomcima protjeranih iz Srbije.Stvorena je cito etnicka teritorija koja danas nazivamo RS, istina kao entitet u sastavu BiH, ali sa aspiracijama, da se prvom mogucom prilikom prikljuci Srbiji, sto ne krije ni jedan iole ugledniji politicar u RS, na zadovoljstvo politickog vrha Srbije.

Gdje je kraj ovoj suludoj rasistickoj ili fasistickoj politici, nazovimo je kako god hocemo, ali sigurno necemo pogrijesiti, koja ima podrsku medjunarodne zajednice. Kakvu je sudbinu Bosnjacima namijenila medjunarodna zajednica, koristeci velikosrpsku i velikohrvatsku rasisticku politiku. Po svoj prilici njen je cilj nestanak Bosnjaka u BiH, ili u najboljem slucaju sabijanje Bosnjaka na jedan mali prostor u centralnim dijelovima Bosne, na kome nece moci opstati iz ekonosmskih razloga, jer ce njihov ekonomski razvoj zavisti od volje istocnih i zapadnih susjeda, a kakva je njihova volja, najbolje pokazuju primjeri iz ne tako davne proslosti, iseljavanja muslimana iz Srbije, i Hrvastke, bolje receno Slavonije i Like.

Jesu li Srbi u Bosni 1992 znali da su ti Muslimani uz Savu, Drinu, većinom bili "dahije" iz Srbije koji su prije 100 godina došli.

Ili se to zaboravilo.

Preci tih Srba jesu znali, i postojalo je to znanje, e sad da l je svaki individualni covek znao to posle 100 godina? pa sigurno da ne, ali su znali kakvi su bili 1940-ih i to je presudno bilo za 1992. u svim krajevima BiH.

Znas sta je jos zanimljivo, sto su ove iz Srbije pobedili Srbi iz Hercegovine, prakticno BiH Srbi ih dva put proterali.

Bugari su vršili sistematska pokrštavanja muslimana u istočnoj i Pirinskoj Makedoniji. U akcijama su učestvovali i sveštenici Bugarske pravoslavne crkve koji su, specijalno za te zadatke, bili poslati iz Bugarske. Po muslimanskim selima vršeno je prikupljanje stanovništva po grupama. Potom su ljudi pojedinačno dobijali nova, pravoslavna imena prema nomenklaturi Bugarske pravoslavne crkve, ili imena iz bugarske historije. Pokrštenici su poprskani "svetom vodicom", a potom su jeli komadić svinjskog mesa, štoje simboliziralo njihovo odvajanje od islama, koji je branio upotrebu svinjskog mesa. Pokrštenici bi, konačno, uz određena plaćanja, dobili potvrde sa novim imenom. Svi pokršteni su potom morali zbaciti fesove sa glave, a muslimanke su bile dužne otkriti lice. Neki muslimani su, da bi se spasili bugarske torture i pokrštavanja, izvršili samoubistva. Četiri muslimana iz Berova se tako objesilo u svojim kućama.

Dakle, i prije tog poraza su čekali "vakat".

Ratko Mladić je u Srebrenici u srpnju 1995. spominjao dahije.

Smem li da pitam odakle je ovo?

ovako isto govore za Srpsku, a ovako ce uskoro govoriti iz daleka i za Bosnu u kompletu

Nakon bune protiv dahija, konacno doslo je vreme da se osvetimo Turcima na ovim prostorima... tako nesto...

Na forumu sam našao, vjerojatno @novem zna.

Malo južnije, ovi su isto najebali, i po drugi put selili.

Hadži Prodan Gligorijević (1760.-1825.)
Vule Ilić Kolarac (1766.-1834.)
Kara Đorđe Petrović (1768.-1817.)
Jovan Simić Bobovac (1775.-1832.)
Cincar Marko Kostić (1777.-1822.)
Čolak Anta Simeonović (1777.-1853.)
Milić Drinčić (1778.-1815.)
Cincar Marko Popović (1779.-1833.)
Hajduk Veljko Petrović (1780.-1813.)
Uzun Mirko Apostolović (1782.-1868.)
Sima Katić Prekodrinac (1783.-1833.)
Zeka Buljubaša (1785.-1813.)
Lazar Arsenijević Batalaka (1793.-1869.)