HercegBosna.org

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Haaški sud je "dokazao" da zapovijed napisana 15. 1. 1993. može izazvati sukob četiri dana ranije. /Davor Marijan

Pogledati: 34:55 - 36:50

Citat:

Premda nisam vidio naredbu o slanju 305. brdske brigade u osnivanju, i dalje tvrdim da je s njom počeo rat Hrvata i Muslimana, a sve do tada bili su u pitanju sukobi dviju izmiješanih vojski na istom teritoriju. To je suština koja je dovela do sukoba, a ne zapovijed Jadranka Prlića od 15. siječnja 1993. No, kao što sam već rekao, u bošnjačkim interpretacijama (bilo od političara tipa Alije Izetbegovića ili historičara Šadinlije) moguće je da povod izazove uzrok. Kad mi već u ovom segmentu docira o pristupu pravoga i ozbiljnoga profesionalnog povjesničara, zainteresiranom čitatelju skrećem pozornost na to da pročita njegovu interpretaciju siječanjskoga sukoba u Uskoplju - Gornjem Vakufu. U skladu s ustaljenim bošnjačkim pogledom (i ne samo njihovim), interpretira ga kao sukob koji je počeo zbog zapovijedi HVO-a od 15. siječnja 1993., što je otrcana propagandna podvala, ili jednostavno rečeno laž. Zahvaljujući dobrim dijelom internetu primijenio sam svoj "revolucionarni" pristup i na temelju analize hrvatskih i muslimanskih dokumenata dokazao da je sukob počeo navečer 11. siječnja 1993., znači četiri dana prije no što to tvrde pristaše "tradicionalnoga" pristupa. Nema tu ničega "revolucionarnog", uobičajen metodološki pristup analize izvora, svih dostupnih bez ikakva selektivnoga probiranja. Samo sam tako dokazao da je sukob počeo prije 15. siječnja 1993. Moj je pristup "revolucionaran" jedino iz perspektive onih koji svoj rad prilagođavaju željama vladajuće politike u sredini u kojoj žive i rade. U pitanju je samo još jedno podmetanje koje je lako osporiti. /Davor Marijan

https://hrcak.srce.hr/260455

Str. 713-714

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Citat:

Tužiteljstvo je davno prije presude šestorici konstruiralo tezu da je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna na sjednici 3. travnja 1993. donijela političku odluku o provođenju odredbi Vance-Owenova plana po zapovijedi HVO-a od 15. siječnja 1993. i da je zadužila Glavni stožer HVO-a da ga provede do 16. travnja tekuće godine. Dokaz na kojem je Tužiteljstvo gradilo, a suci prihvatili takvu tvrdnju jest vijest novinske agencije Reuters objavljena u jednim srpskim novinama. O tom sramotnom igrokazu pisao sam na str. 76-77 svoje knjige. Samo je na takvim konstrukcijama sud i mogao donijeti lakrdijašku presudu o zajedničkom zločinačkom poduhvatu (ZZP).

Šadinliji i sličnima takvi su konstrukti vjetar u leđa, pa on pozivanjem na autoritet najvećih od svih povjesničara ‐ haških sudaca "dokazuje" da je travanjski sukob u dolini Lašve potaknuo HVO u sklopu eliminiranja Armije BiH u provincijama koje su po Vance-Owenovu planu trebale pripasti Hrvatima. Šadinlija tako piše da s " druge strane HVO nije odustajao od svojih planova. Jedinicama su 15. aprila izdate zapovijedi da ojačaju svoje položaje i izvrše pretpočinjavanje snaga ARBiH." Izvor za tu tvrdnju našao je na 143. i 144. stranici prvoga toma presude šestorici dužnosnika HVO-a, tj. Prliću i ostalima. Pa pogledajmo što kažu vrhunski povjesničari, haški suci (da ne bude zabune, ovo je čista ironija) Haškoga suda u prvom tomu Presude Prliću i ostalima na str. 143-144. u točkama 469. i 470.

"470. Dana 15. aprila 1993. i narednih dana oružanim snagama HVO-a izdate su zapovijedi da ojačaju položaje HVO-a i da izvrše pretpočinjavanje snaga Armije BiH. Vijeće konkretno ističe zapovijed koju je zapovjednik Brigade 'Knez Domagoj' izdao 16. aprila 1993., u kojoj se navodi da će svi pripadnici Armije BiH koji se nalaze u zoni odgovornosti Brigade 'Knez Domagoj' biti pritvoreni 15 dana i da će im oružje biti oduzeto, što se, prema riječima svjedoka CU, stvarno i desilo."

"471. Oko 15. aprila 1993. izbili su sukobi u BiH između HVO-a i Armije BiH, konkretno u opštinama Prozor i Jablanica."

Tvrdnju o zapovijedima o podređivanju haški suci izveli su iz dvije zapovijedi zapovjednika brigade HVO-a Knez Domagoj od 16. travnja 1993., čija je zona odgovornosti bila na području Čapljine i Stolca. Obje prilažem članku i iz njih je očito da se ne pozivaju na nadređenu zapovijed, što je uobičajen postupak subordinacije u vojsci. Za konstrukt kojim haški suci krivnju za travanjske sukobe stavljaju na dušu HVO-u nužne su zapovijedi Glavnoga stožera HVO-a, potom njihove razrade od strane zapovjedništava operativnih zona i na kraju na razinama brigada. U arhivskim fondovima HVO-a iz tri operativne zone koje su ratovale s Armijom BiH moralo bi biti nekoliko desetaka takvih zapovijedi, no agilni istraživači Tužiteljstva nisu pronašli ni jednu, što nije čudno jer takve zapovijedi ne postoje. Tada na scenu stupaju najveći od svih povjesničara - haški suci i na temelju dviju zapovijedi koje se odnose na specifičan slučaj u kojem jedna brigada HVO-a traži da se postrojba Armije BiH izmjesti iz njezine zone odgovornosti, a ne da se "pretpočini", a sve zbog napada Armije BiH na HVO Konjic 14. travnja, donose pravorijek o nekakvu ultimatumu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i mjerama koje je Glavni stožer HVO-a poduzeo na temelju njega. Točkom 471 Presude suci sugeriraju da je HVO kriv za sukobe koji su oko "15. aprila izbili ... između HVO-a i Armije BiH, konkretno u opštinama Prozor i Jablanica" premda su prihvatili dokaz iz 1994. u kojem je Komanda 6. korpusa Armije BiH priznala da je 14. travnja "preventivno" napala HVO.
I na takvim nebulozama Šadinlija temelji svoj doktorat, a usput i kritizira moju knjigu. /Davor Marijan

https://hrcak.srce.hr/246367

Str. 999-1002

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Citat:

Suština je da izvješća 3. i 4. korpusa ABiH iz travnja 1993. optužuju HVO za izazivanje sukoba, što nije istina, i za što je na kraju krajeva najbolji pokazatelj Presuda šestorici dužnosnika Herceg-Bosne u kojoj su "dokazi" iskonstruirani na temelju dvaju ultimatuma brigade HVO-a iz Čapljine od 16. travnja za sukob koji je počeo dva dana ranije. To je svjesno podmetanje tužitelja koje je prihvatio i dio sudskoga vijeća, što je Šadinlija prihvatio i za sukob u Lašvanskoj dolini jer drugoga "dokaza" nema. Naravno, i to je primjer kako zlonamjerni konstrukt postaje činjenica iza koje stoji "autoritet" haške pravde i dijela međunarodne zajednice sa svim svojim manje ili više poznatim interesima i ciljevima. /Davor Marijan

https://hrcak.srce.hr/260455

Str. 727

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Citat:

Mašinerija Tužiteljstva Haškoga suda i svi oni koji su mu pomagali, a takvih je u RH bilo mnogo, nije pronašla dokaze da je HVO pripremao ratnu opciju protiv Muslimana. Istraživači Tužiteljstva imali su pristup svem gradivu HVO-a i HV-a u Hrvatskoj, uključujući i uvid u arhivske depoe, što im je odobreno radi dokazivanja suradnje i nastojanja da Hrvatska postane članica Europske unije. /Davor Marijan

https://hrcak.srce.hr/260455

Str. 710

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Ukratko, iz gore navedenih izvora:

Haaški sud lažno tvrdi da je sukob između Hrvata i Muslimana počeo zbog naredbe Jadranka Prlića od 15. 1. 1993. da se Armija BiH pretpočini HVO-u u hrvatskim provincijama po Vance-Owenovom mirovnom planu, iako je sukob ustvari počeo četiri dana ranije, a izbio je zato što su Muslimani počeli dovođenje pojačanja na područje Uskoplja - Gornjeg Vakufa s kojima su ugrozili strateški važan prijevoj Makljen.

Haaški sud također lažno tvrdi da je HVO u travnju 1993. opet pokušao nasilno pretpočiniti snage ABiH, "dokaz" su im dokumenti jedne brigade HVO-a iako se ti dokumenti ne pozivaju na nadređenu razinu zapovijedanja, a trebali bi se pozivati da se radi o pokušaju pretpočinjavanja po Vance-Owenovom planu. U arhivskim fondovima HVO-a ne postoji niti jedna zapovijed koja bi sugerirala da je HVO pokušao nasilno pretpočiniti snage ABiH u travnju, a dokumenti jedne brigade koje Haaški sud lažno navodi kao dokaz se ustvari odnose na mjere koje je ta brigada poduzela nakon što je ABiH napala HVO u Konjicu.

Na taj način je hercegbosanska šestorka lažno osuđena u Haagu.

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Molim sve zainteresirane da pogledaju ova dva "dokaza" Haaškoga suda da je HVO u travnju 1993. pokušao nasilno sprovesti Vance-Owenov mirovni plan, odnosno nasilno pretpočiniti snage ABiH.
slika

I neka pronađu gdje se to ovi dokumenti koje je Haaški sud proglasio "dokazima" pozivaju na nadređenu razinu zapovijedanja koja je nužna za pokušaj sprovedbe Vance-Owenova plana i gdje se to uopće u njima spominje Vance-Owenov plan ili "pretpočinjavanje".

Dokumenti su dostupni na stranicama 1001 i 1002 ovdje:

https://hrcak.srce.hr/246367

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Dakle, kako bi okrivio HVO za izbijanje sukoba sa Armijom BiH u travnju 1993. Haaški sud lažno interpretira dvije naredbe brigade HVO-a Knez Domagoj od 16. travnja 1993. i pripisuje im značenje koje one zapravo nemaju.

Možete vidjeti da se naredbe pozivaju "na temelju novonastale situacije u zoni odgovornosti Prve brigade HVO Knez Domagoj" a ne na Vance-Owenov plan i na nadređene zapovijedi koje bi bile nužne za njegovo sprovođenje, a koje ne postoje jer ga HVO u travnju 1993. nije ni pokušao sprovesti.

Ta "novonastala situacija" na koju se pozivaju su bili napad Armije BiH na HVO u Konjicu i samovoljan ulazak Armije BiH u zonu odgovornosti brigade HVO Knez Domagoj na području Čapljine i Stoca.

Travanjske sukobe je ustvari započela Armija BiH napadom na HVO u Konjicu 14. travnja 1993. a dvije naredbe koje Haaški sud lažno interpretira su reakcija na taj napad i na agresivne poteze Armije BiH na području Čapljine i Stoca.

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Ovako su ustvari započeli travanjski sukobi između HVO-a i ABiH.

Citat:

Nakon niza incidenata i manjih lokalnih sukoba muslimanski napad na HVO 14. travnja 1993. u Konjicu izazvao je rat koji je s manjim prekidima trajao do proljeća 1994. i nema nikakve dvojbe da ga je ABiH izazvala i započela, što su potvrdili u Komandi 6. korpusa u studenom 1993. godine. To je očito i bez te potvrde, sučeljavanjem dokumenata obiju strana iz kojih je očito da je napad iznenadio HVO i da mu je trebalo nekoliko dana da reagira i pokuša pomoći ugroženim snagama i stanovništvu na području Konjica i Klisa. U međuvremenu sam imao priliku vidjeti i zapovijed brigade Suad Alić iz Konjica (poslije 43. brdske brigade) od 4. travnja 1993. za napad na "U" (dakako, ne radi se o napadu na učitelje, što bi Šadinlija mogao ustvrditi), koji se po planiranoj izvedbi poklapa s napadom izvedenim deset dana poslije. Zahvaljujući Šadinliji (napokon neke koristi i od njega) i u knjizi o Gornjem Vakufu našao sam potvrdu za muslimanski napad jer je 10. travnja dio snaga muslimanskoga Štaba obrane angažiran za napad na širem području Parsovića, a to je na dijelu područja konjičke općine zvanom Klis. /Davor Marijan

https://hrcak.srce.hr/260455

Str. 727

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Ovdje se nalazi još podataka, dokumenata i radova koji što izravno a što neizravno opovrgavaju haašku presudu:
rat-bih-hrvatskoj/kako-je-armija-bih-pocela-rat-protiv-hvo-t25367.html
Kako je Armija BiH počela rat protiv HVO-a

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 4927

Sami Tribunal pokaza je elemente di je moćnija strana uporabila moć i ovlasti za pritisak na drugu, slabiju stranu. Za stvari koje nimadu nikakve sveze sa Tribunalon. Pritiskajući treću osobu za niki prikršaj, dok je za isti "prikršaj" politički podobna treća strana prošla glatko.

Pristupanje Hrvatske EU-u se otizalo zlorabeći Tribunal i njegove mehanizme i ovlasti.
Di strana tužitelja je imala ovlasti monarha apsolutističkog diktatora, a ne da se radi tek o jednoj strani u procesu. Ka' da je tužitej istovrimeno i sudac i tužitej.
Tamo nika nakompleksirana likuša optužuje državu da skriva osumnjičenika ovdi i ondi, nabacije se optužbaman, nikakvi dokazi, samo sipa iz rukava optužbe... ka' da je žuti tisak, a ne tužiteljica onakveg međunarodneg Tribunala.
Jedne novine objavidu tajno svidočenje tajneg svidoka, nikom ništa. Isto to napravidu druge novine koje su onda bile razapinjane uzduž i popriko, otin Tribunal osudi urednika tih novina... Čekaj malo, to je sud za ratne zločine, a ne ministarstvo istine. Tribunal je poslužia ka' sredstvo cenzure, pritiska na medije, hej!
Znan i za slučaje di su pojedinci pokušali priko privatno zakupljenih poslužiteja u inozemstvu objavit svidočenje, doživili su pritiske da su se morali okanit tega. Ka' da je najveća svitska sigurnosna tajna u pitanju, a ne svidočenje jedneg moćnika jedne male nebitne zemljice. Ne bi da bi se svemir urušia ako bi se doznalo tko je svidočia i šta je reka. Ne'š ti velike tajne. I zbog tega cilo jedno društvo pritiskat. Judi su se bojali išta reć da ih ne bi optužili za nepoštivanje suda. Pari ka' u ona vrimena o liku i dilu druga Tita, moraš sve najlipje govorit, ni riči kritike, niti pomislit.

Tribali su se svi živi i neživi dignit na noge. Mediji, sudovi, dužnosnici, sve političke stranke, saborske i nesaborske. A pi*de od novinara šutidu. Tribali su odmah ukinit novinarsko društvo, jer su zakazali u obrani kolege. Ministri nadležnih ministarstava tribali su oštro odbrusit Tribunalu i stat u zaštitu urednika i novina. U suprotnon, bili su za ih sve sminit. Namisto da su sve novine u državi objavile oto haaško svidočanstvo u znak potpore kolegi i protivljenju drskoj cenzuri, junaci mukom zamukoše.
U moćnoj SAD ni pridsidnik ne more ušutkat medije (Watergate, Irangate i ostali gate-ovi), a u ovoj našoj koloniji vanjski sud koji nikom u RH ne odgovara za svoj rad sudi hrvatskin građaniman.
Mislin, šta je bilo slideće, je li MKSJ moga osudit koga ovdi jer je priša priko ceste izvan zebre, zakasnia platit komunalije?

Ovakav Tribunal pokaza se je ka' kvarna ustanova. Uz sve gornje, ide epski poznata selektivnost pristupa, izmišjanja zakona u hodu i slično. Ono s izmišljanjen pravila o UZP-u bi još imalo smisla da je postojalo pri počinjenja nedila za koja se sudilo. A ovi to za potribe optužbe izmislili. To je recimo ka' da si vozia po noći s upaljenin pridnjin i zadnjin svitliman, a onda deset godina posli ti sudidu na niken sudu za tu vožnju i za potribe optužbe izmislidu zakon da se za vožnju po noći mora upalit i gornja tri svitla na krovu auta (a koja onda nisu postojala!) a ti nisi upalia ota tri svitla.

I sad da jedan takav Tribunal služi ka' moralna okomica koja će drugima sudit, cili jedan narod stavit izvan zakona, jer in sudi njihovoj tvorevini koju su osnovali jer je sridišnja vlast države u potpunosti zakazala u zaštiti egzistencije tog naroda?

Hrvatska je tu na odnosu ka oven Tribunalu pala na ispitu ka' društvo.
Da smo takvon neslogon, tvrdoglavo ukopanin u međusobne zavade makar to ugrožavalo sami opstanak RH, potkazivačkim mentaliteton i dodvorništvon inomoćniciman dočekali Domovinski rat, nedvojbeno bismo ga izgubili.

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Citat:

Ukratko, iz gore navedenih izvora:

Haaški sud lažno tvrdi da je sukob između Hrvata i Muslimana počeo zbog naredbe Jadranka Prlića od 15. 1. 1993. da se Armija BiH pretpočini HVO-u u hrvatskim provincijama po Vance-Owenovom mirovnom planu, iako je sukob ustvari počeo četiri dana ranije, a izbio je zato što su Muslimani počeli dovođenje pojačanja na područje Uskoplja - Gornjeg Vakufa s kojima su ugrozili strateški važan prijevoj Makljen.

Haaški sud također lažno tvrdi da je HVO u travnju 1993. opet pokušao nasilno pretpočiniti snage ABiH, "dokaz" su im dokumenti jedne brigade HVO-a iako se ti dokumenti ne pozivaju na nadređenu razinu zapovijedanja, a trebali bi se pozivati da se radi o pokušaju pretpočinjavanja po Vance-Owenovom planu. U arhivskim fondovima HVO-a ne postoji niti jedna zapovijed koja bi sugerirala da je HVO pokušao nasilno pretpočiniti snage ABiH u travnju, a dokumenti jedne brigade koje Haaški sud lažno navodi kao dokaz se ustvari odnose na mjere koje je ta brigada poduzela nakon što je ABiH napala HVO u Konjicu.

Na taj način je hercegbosanska šestorka lažno osuđena u Haagu.

Na ovakvim lažima se temelji i presuda protiv Daria Kordića.

Sve haaške presude Hrvatima iz BiH se temelje na lažnoj tvrdnji da su sukobi započeli zbog pokušaja HVO-a da nasilno sprovede Vance-Owenov mirovni plan.

Sokolić · **Pridružen/a:** 14 sij 2013, 23:25 **Postovi:** 4927

https://www.braniteljski-portal.hr/tko-je-i-kako-prije-31-godinu-srusio-stari-most-u-mostaru/

Citat:

Pravomoćnom presudom u predmetu Prlić i drugih Haaški tribunal utvrdio je kako je Stari most bio od ključnog značaja za Armiju RBiH odnosno djelovanje njenih postrojbi na liniji fronta – evakuacije, upućivanje ljudstva, namirnica i vojne opreme i da ga je Armija RBiH koristila u te svrhe.

Citat:

„Vijeće je utvrdilo i da je Oružanim snagama HVO-a bilo u vojnom interesu da se most uništi, budući da je njegovo uništenje praktički u potpunosti onemogućavalo dalje opskrbljivanje jedinica ABiH s vojne točke gledišta, rušenje Starog mosta 9. studenog 1993. je imalo za posljedicu presijecanje glavne preostale linije opskrbljivanja za vojnike ABiH koji su se nalazili u muslimanskoj enklavi na desnoj obali. Osim toga, pokazalo se da je u vrijeme događaja zapovjedništvo HVO-a znalo da tzv. ABiH koristi most u te svrhe“, navedeno je u prvostupanjskoj presudi.

Citat:

general Praljak... dan prije njegova rušenja bio razriješen svoje dotadašnje zapovjedne dužnosti.

Citat:

General Praljak dugo je vremena pokušavao dokazati da most nije srušila granata HVO-a ispaljena iz tenka već unaprijed postavljeni eksploziv. Svjedoci obrane, zagrebački stručnjaci Muhamed Sućeska, Slobodan Janković i Aco Šikanić izradili su prema dostupnim video zapisima i vlastitom eksperimentu stručnu studiju u čijem su zaključku naveli da je rušenje mosta vrlo vjerojatno izvedeno detonacijom eksplozivnog naboja postavljenom u donjem dijelu luka mosta i aktiviranom preko detonacijskog štapina koji je aktiviran iz neposredne blizine mosta, s istočne obale Neretve (pod kontrolom Armije BiH).

Citat:

Most je tijekom borbi nedvojbeno bio pod paljbom različitih projektila, no na snimkama se ne vidi da je tijekom rušenja i jedan projektil pogodio most. No, neposredno pred rušenje vidljiv je vodoskok najvjerojatnije uzrokovan detonacijom detonirajućeg štapina postavljenog u vodi, što je povećalo sumnje da je rušenje mosta stvarno izvela bošnjačka Armija BiH i potom za to optužila HVO.

Citat:

Iz dokumenta se vidi kako je Arif Pašalić, zapovjednik Četvrtog korpusa tzv. ABiH, 7. studenog 1993.
- izdao zapovijed da se u kameni luk Staroga mosta
- postave tri protutenkovske mine,
- most sruši,
- snimi njegov pad,
- snimke upotrijebe u propagandne svrhe,
- a za njegovo rušenje optuži Hrvatska vojska i HVO.

Citat:

Tužiteljica Haaškog tribunala Carla Del Ponte u početnoj optužnici protiv Šestorice od 2. ožujka 2004. optužila je postrojbe Herceg-Bosne/HVO za rušenje Starog mosta.

Predsjedatelj Sudskog vijeća, Jean-Claude Antonetti, tijekom postupka je u siječnju 2010. rekao da nije dokazano da je HVO srušio Stari most, a ostao je šokiran činjenicom da tužiteljstvo nije dovelo vojnike iz tenka koji je navodno pucao po mostu kako bi oni dali informacije jesu li pucali i ako jesu, po čijoj naredbi.

Superstarr · **Pridružen/a:** 20 ožu 2024, 16:12 **Postovi:** 432

Citat:

Rat Hrvata i Muslimana eskalirao je u travnju 1993. a prethodio mu je sukob u dolini Vrbasa, tj. području općine Uskoplje – Gornji Vakuf koji je izazvala muslimanska strana kada je u prosincu 1992. počela dovoditi snage iz središnje Bosne i usmjeravati ih prema prijevoju Makljen. To je bio povod za sukob, a ne širenje Herceg-Bosne kako se tvrdi u presudi šestorici dužnosnika Herceg-Bosne. U mojoj knjizi su dani argumenti za to i zainteresiranim čitateljima predlažem da ih usporede s kontekstualnim „činjenicama“ koje je za ovaj slučaj utvrdio Sud. Cijela optužba se zapravo temelji na zapovijedi predsjednika HVO-a, Jadranka Prlića od 15. siječnja 1993. koja je napisana tri dana nakon što je počeo sukob u dolini Vrbasa. A na osnovi te zapovijedi je iskonstruiran i povod za sukob u travnju 1993. na temelju sjednice Hrvatske zajednice Herceg-Bosna od 3. travnja na kojoj je navodno donesena politička odluku o provedbi odredbi Vance-Owenova plana. Dokaz na kojem je Tužiteljstvo gradilo, a suci prihvatili takvu tvrdnju jest vijest novinske agencije Reuters objavljena u jednim srpskim novinama 5. travnja 1993. „Ultimatum“ je zapravo bio prijedlog izjave, tj. vojnog sporazuma koju je HVO planirao poslati Aliji Izetbegoviću na potpis. Sud je to prihvatio kao činjenicu premda se na njihovo traženje Izetbegović 22. srpnja 1997. očitovao da nije potpisao izjavu i da je nema u „dokumentaciji kojom” raspolaže. Izmišljeni „ultimatum“ naveden je kao hrvatski krimen u presudi Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu. U analizi Tužiteljstva Haškog suda izrađenoj za slučaj Prlić i ostali ultimatum se ne spominje izrijekom, nego se posredno uvodi u interpretaciji Zapisnika sa sjednice HVO-a od 3. travnja, uz napomenu da točke 3. do 6. sliče „ultimatumu kojeg je Jadranko Prlić izdao 15. siječnja 1993. godine”. I to je „sudski utvrđena činjenica“ koju bih ja kao profesionalni povjesničar trebao poštivati?

Još je grotesknija „sudski utvrđena činjenica“ iz presude Šestorici da je HVO kriv za travanjske sukobe u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, na temelju dviju zapovijedi u kojima je brigada HVO-a iz Čapljine zahtijevala da se postrojba Armije BiH izmjesti iz njezine zone odgovornosti s područja općine Stolac. Te zapovijedi su potom postale „sudski utvrđena činjenica“ o ultimatumu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i općim mjerama koje je Glavni stožer HVO-a poduzeo na temelju njega. Ni jedna od tih navodnih mjera nije priložena što nije čudno, jer ih nema. No to nije bila zaprjeka da točkom 471 Presude (1. tom) suci sugeriraju da je HVO kriv za sukobe koji su oko „15. aprila 1993. izbili … između HVO-a i Armije BiH, konkretno u opštinama Prozor i Jablanica” premda su prihvatili dokaz iz siječnja 1994. u kojem je Komanda 6. korpusa Armije BiH priznala da je 14. travnja „preventivno” napala HVO. Znači, ako Sud presudi da je kruška jabuka, slučaj je završen i tu nema više rasprave, to je jabuka. „Istina“ na razini vica o Muji koji vodi svinju na povodcu i mrmlja sebi u bradu: „Rokć’o ti ne rok’ćo, ti si za mene ovca“.

Davor Marijan

https://historiografija.hr/?p=43536

HercegBosna.org

Pobijanje haaške presude hercegbosanskoj šestorci

Online