Ne čini ti se ništa prljavo i neuredno dok obilaziš grad? Ja sam tasnu i tel nosila ispod košulja. Da mi je ne bi otrgli ili presjekli dok hodam.

Prijateljici su uzeli fotoaparat koji je nosila preko ramena. Tako da smo bile malo istraumatizirane tim činom.

Uglavnom Uzivaj.

Pozdrav iz Pariza, jednog od najpoznatijih i najimpozantnijih svjetskih gradova. Pisem iz internet caffea, buduci da nemam vise svoj ni mobitel ni fotoaparat ni laptop. Fotoaparat mi je dotrajao jos na Novom Zelandu, u Queenstownu krajem prosle godine. Mobitel mi je bio ukraden u Rimu, a prastari laptop iz 2015. kojim sam se dosad sluzio i s kojega sam dosad pisao je najzad crko prvog dana lipnja u Marseilleu. U hotelu u kojem je nocenje prihvatljivih 50 eura, a tek sam sad povezao da je taj hotel Alexandre 1er u kojem sam dvaput nocio i u kojem je odzvonilo mom laptopu nazvan po izvjesnom jugoslavenskom kralju. Spomenik preko puta hotela, u Rue Roma, posvecen je ubijenima Aleksandru i Barthouu. Na polovini spomenika su prikazani jugoslavenski motivi. Nosnje, crkve, imena Beograd, Zagreb, Ljubljana, Split itd.

U Marseilleu sam bio oprao cijeli backpack prljave robe za 12 eura. Osisao sam se za 15 eura. Punjac od ukradenog mobitela, punjac od crknutog laptopa i adapter s Novog Zelanda sam prodao nekom majstoru u njegovoj radionici i za sve skupa dobio sedam eura. Bitno da sam se rijesio nepotrebnih stvari. Sad nemam nikakav kontakt, ni mailom ni na poziv nisam dostupan. Svejedno i dalje putujem, glavne manjkavosti kad nema mobitela ni laptopa su sto ne znam koliko je sati i nemam pristup internetu. U Rimu je ostao mobitel, u Napulju brada, u Marseilleu kosa, laptop, dva punjaca i adapter. Za razliku od kralja Aleksandra, koji nije stigao kako je namjeravao nakon Marseillea u Pariz, ja jesam. Flixbus. Marseille-Toulouse, Toulouse-Pariz, blizu 15 sati voznje, 40 eura karta.

Nasao sam smjestaj u Parizu u centru, tri kilometra od katedrale Notre-Dame, za 63.5 eura, od cega je 3.5 gradska taksa. Inace je nocenje u tom hotelu vise nego dvostruko skuplje, ali ja sam odabrao malu sobu samo sa zahodom, bez kupaonice, bez pogleda.

Pariz mi se naravno svidja. Tijekom nocnih sati po ulicama Pariza, a pogotovo po ulicama Marseillea, ima neobicno puno stakora. Louvre je jedan od najljepsih arhitektonskih kompleksa koje sam dosad vidio. Ne znam sto govore da Francuzi ne rabe engleski, i u Marseilleu i u Parizu skoro svi rabe. Neki vlasnik restorana u Marseilleu, Francuz ozenjen Hrvaticom, kaze da prije deset godina skoro nitko u gradu nije poznavao engleski. Mislio sam da u Italiji i Francuskoj, posebno na Sardiniji i na Korzici, engleski ne ce postojati, ali sam se prevario. Svi sto rade s turistima dobro poznaju engleski.

U Parizu, u kojem ce uskoro biti odrzane Olimpijske igre, provest cu secuci i diveci se sigurno najmanje tjedan dana. Pizza u restoranu kosta vise nego u Rimu, trinaest do osamnaest eura, a druga jela previse. Kupiti salaticu u supermarketu je najekonomicnija opcija.

Kako su ti ukrali mobitel? jednostavno izvukli ili si negdje ostavio ili u hotelu?

mobitel ti ukradu pred očima. i ništa ne možeš. toliko su vješti da ne skužiš.


Ateiste, uživaj u Parizu. divan grad. tamo je skoro svaka zgrada spomenik kulture.
zanemari prljavštinu i Afrikance.
ne znam koliko te zanima umjetnost...ako ideš na Montmartre, do Sacre Coeur, spusti se u grad stepenicama. naići ćeš na neupadljivu zgradu na desnoj strani. Le bateau lavoir. Picassov atelier, ako niste znali.
Moulin rouge nećeš promašiti. doslovno izgleda kao crveni mlin.

Sam sam kriv sto su mi ukrali jer sam neispavan na tren zadrijemao s mobitelom u ruci, u 4 ujutro cekajuci vlak koji je polazio u 6 ujutro s rimskog kolodvora. Da sam bio budan sigurno se ne bi to dogodilo, ili da sam imao nocenje, ovako sam drzao mobitel u ruci na ulici blizu kolodvora Roma Termini i lako ga je bilo istrgnuti iz ruke. Da nije bio u ruci, da je samo spremljen u torbicu oko vrata, ne bi bio ukraden. Nisam ocekivao da cu zadrijemati na tren. Moja grjeska. Ne smatram Rim niti smatram ijedan drugi grad u kojemu sam bio opasnim, svugdje je sigurno, samo treba biti oprezan. Dogodilo se, eto, jednom da i ja budem neoprezan.

Nakon mjesec dana u Italiji i 16 dana u Francuskoj stigao sam u UK, drzavu broj 24. Flixbus od Pariza do Londona 40 eura. Inace ako bi dosao do Calaisa u Francuskoj trajekt do Dovera u Engleskoj je u jednom smjeru neobicno puno, 45 eura. Vlak od Dovera do Londona 31 funtu. Velika Britanija nije u EU ni u eurozoni ni u sengenskoj zoni, tako da sam ovaj put trebao putovnicu, trebao proci kontrolu i trebao obecati da cu biti turisticki, da imam novca i da se ne cu pokusati zaposliti.

Ovo je putovanje uspjelo. Posjetio sam tri nove drzave. Vatikan, Francusku i UK. Tri nova otoka. Sardinija, Korzika i Velika Britanija. Tri udarna svjetska grada. Glavni grad najveceg carstva antike Rim, glavni grad drugog najveceg kolonijalnog carstva 20. stoljeca Pariz i glavni grad najveceg carstva i najvece drzave svih vremena London.

Imao sam u glavi da je London nenormalno skup, sto se opet pokazalo kao neistina. Nasao sam izvrstan hostel u centru, u predjelu Elephant&Castle, za samo 14 funti za noc. Cijena noci varira od 14 preko 18 do 30, ali svakako nije nista strasno. Obrok u restoranu 13 do 20 funti, kebab 10 funti, u supermarketu jeftino. Probao sam fish and chips u restoranu, za 18 funti. Stereotipi da je britanska kuhinja losa, da su Britanci hladnokrvni i da su Britanke ruzne su se svi pokazali kao potpuno pogrjesni. Kamo god sam putovao, svi su se stereotipi pokazali kao ciste lazi ili u najboljem slucaju poluistine.

Velebna arhitektura, vrhunski parkovi za rekreaciju, cisce i manje beskucnika nego u Rimu i Parizu, savrseno sigurno. Pjesacim dnevno desecima kilometara i divim se.

@Ateist, ne znam je li se govorilo već o toj temi, obzirom kako svakako putuješ vjerojatno bi mogao održavati zanimljiv YouTube kanal za nas koji smo lijeni za putovanja. Time bi možda i dijelom financirao buduća putovanja.

Gubitkom mobitela i laptopa nastale su ozbiljne poteskoce, buduci da rabim internet samo kad nadjem internet caffe. Ne mogu se prijaviti na svoj racun na Googleu jer kad upisem lozinku Google kao provjeru trazi broj mobitela na koji ce poslati kod, a mobitel je davno ukraden. Oba uredjaja na kojima sam bio prijavljen su nedostupna, mobitel otudjen, laptop crko u Marseilleu. Ne mogu pristupiti svojem racunu, pa tako ni mailu ni Facebooku ni Instagramu ni YouTube-u, jer sve ide preko Googleova racuna, a posebne lozinke sam zaboravio. Jedino mogu pristupiti Wikipediji, Forum.hr-u i Herceg Bosna Forumu, buduci da tu znam suradnicko ime i lozinku. Nemam nikakav kontakt, nemam svoj broj ni mail.

Jako je tesko nekoga na ulici moliti za poziv, sreca pa u Londonu neke od onih starih cuvenih crvenih ulicnih telefonskih govornica jos rade. Moras ubaciti kovanice, najmanje 60 penija. Za svaki kratki razgovor od par minuta izgubim par funti. Nemam mobilno bankarstvo pa ne znam koliko imam na racunu, neki bankomati poput Euronetovih srecom daju uvid u stanje. Sreca u nesreci je sto nije provaljeno ni u jednu od aplikacija kad je mobitel ukraden, nije provaljeno u bankarstvo. Stoga sam ipak sretnik, nema tragicnih posljedica.

Kad budem pri vecim parama kupit cu u gradu u kojem budem novi mobitel, jedino ne znam kako dokazati Googleu da sam to ja koji pristupam svom racunu, jer ne mogu vidjeti kod koji oni salju na davno ukraden mobitel. I jos jedan nedostatak putovanja bez mobitela i laptopa, ne znam koliko je sati, sto sam s mobitelom mogao znati u svakom trenutku.

Nije li ti bolja opcija sad kupiti jeftini android mobitel za 50-ak funti i neku prepaid SIM karticu? Ako ništa, mogao bi koristiti wifi. Veliki lanac trgovina elektronikom se zove Currys, a za ove jeftine stvari je bolji Argos (nije klasična trgovina, nego imaš display za naručivanje kao u mcdonaldsu, tamo poklikaš što ti treba i onda ti donesu iz skladišta), Argos je obično u sklopu većeg supermarketa ili po trgovačkim centrima. Možeš kupiti mobitel i od Ahmeda na štandu, ali kad je meni tako trebao privremeni mobitel kupovao sam najbazičniji iz prave trgovine.

Bouillabaisse je riblja juha. Radi se miješanjem više vrsta riba: škrpine, trilje, ugora itd.

Pozdrav iz Cardiffa, glavnog grada Walesa ili Cymrua. Autobus koji vozi cetiri sata i nesto iz Londona kostao je 18 funti. U glavnoj ulici, u samom centru, ima hostel u kojem cijena nocenja varira od 11 do dvadesetak funti. Grad me izgledom malo podsjeca na Dunedin na Novome Zelandu. Veoma veliki i prostrani parkovi za izlezavanje na travi, druzenje i rekreaciju, Britanci su kraljevi uredjivanja i odrzavanja parkova i vrtova. Nigdje toliko prostranih i dobrih parkova i zelenih povrsina kao u Velikoj Britaniji i bivsim britanskim kolonijama. Velebni dvorac uz sam centar grada, par raskosnih crkvi. Jedina mana sto je more uvijek prehladno za kupanje, sve drugo idilicno.

Mislio sam da su keltski jezici davno arhivirani, da su iscezli u korist engleskog. Medjutim, to nije istina, u Walesu su svi natpisi dvojezicni. Imena ulica, prometni znakovi, etikete u trgovinama i jelovnici u restoranima, natpisi na zgradama institucija, cak bankomat nudi opciju birati engleski ili velski. Cymraeg zvuci i izgleda sasvim nefamilijarno, kao da nije europski jezik, posve egzoticno i neobicno. I dalje sam u Europi, ali ovo je mozda najegzoticniji predio unutar Europe. Specificna arhitektura, nagomilane cigle i spicasti krovovi. Vozi se lijevom stranom, kad sam se ukrcavao u autobus krenuo sam automatski prema pogrjesnoj strani jer sam od malena naucio da su vrata vozila na oprjecnoj strani nego tu. Specificni crveni autobusi na kat, crvene telefonske govornice.

Pisem iz knjiznice, besplatno se uclanis i besplatno rabis internet jedan sat. Lijepa priroda, litice, ptice, cvrkut ptica. U Londonu sam cak u ranojutarnjim satima ugledao lisicu kako prebire smece, nikad prije nisam vidio tu zivotinju u prirodi. Sasvim bezopasna i dobrocudna zvjerka, ne znam zasto je u basnama simbol lukavosti.

Zbavi kokoške. Svaki tjedan ćeš joj spominjati majku...

Danas sam u Cardiffu kupio novi mobitel za 125 funti plus SIM kartica, maska i zaštita za zaslon 15 funti. Ukupno 140 funti ili 165 eura. Procijenite kvalitetu prvih par fotografija napravljenih novim mobitelom. Je li bolja nego na prethodna dva? Vjerojatno je ipak ispod kvalitete fotoaparata.

https://commons.wikimedia.org/wiki/Spec ... st+Dominus

Molim nekoga tko se razumije u slikavanje i snimanje prokomentirati kvalitetu fotografija i idućeg videozapisa, prvog napravljenog novim mobitelom.

https://m.youtube.com/watch?v=8X3n8XSbDVQ&t=1s

Kad već putuješ uzmeš neki flagship mobitel ako su ti primarne slike i video.

To za keltske jezike natpisi ništa ne znače ako nisi čuo govornike tog jezika.
Mislim da se u Irskoj još govori u zabačenim ruralnim krajevima, za Wales mislim da je tu baš izumrli jezik.

Gledao sam dokumentarac gdje su Irci koliko toliko uspjeli ozivjeti irski jezik. Danas ga se uci u skolama i puno vise ga ljudi govori neko prije par desetljeca
A za razliku od irskog velski nikad nije potpuno izumro tako da ga dosta ljudi u ruralnim podrucjima govori i razumi

Dolje je sigurno vruće. Ovdje je ugodna temperatura, 16 do 19 stupnjeva. Prvi put nosim duge rukave i povremeno jaknu u srpnju. Velika Britanija je dobro mjesto za biti ljeti. Prvi videozapis napravljen novim mobitelom.

https://m.youtube.com/watch?v=uA_VlLsyFac

Iz Cardiffa sam se za 26.4 funti dovezao vlakom preko Gloucestera do Batha, grada u Somersetu. Vlakovi su neobično skupi, autobusi su jeftiniji, ali također skupi. Predivni Bath je pod zaštitom UNESCO-a, već sam postavio nešto fotografija na Wikimedijin Zajednički poslužitelj. Lijeva kiša i zna biti hladno, jako mi je neobično u srpnju nositi duge rukave i povremeno debelu jaknu.

Ne znam koje još gradove posjetiti. Zasigurno glavne gradove: Edinburgh, Belfast i onda u Irskoj Dublin. Birmingham i Manchester izgledaju više kao industrijski nego turistički gradovi. Liverpool slovi kao estetski najznačajniji engleski veći grad nakon Londona. Vrijedi li pored Edinburgha posjetiti i Glasgow i Aberdeen. Kako se prebaciti na idući otok, ima trajekt iz Liverpoola za Dublin ili iz nekog malog pristaništa u Škotskoj za Belfast? Trajekti su isto skupi.

Hrana je jako skupa, veći trošak nego noćenje. Pizza u restoranu 18 funti. Najjadniji fast food, kebab ili mali fish and chips u turskoj zalogajnici, 10 funti! Sićušni ulični hot dog 3.5 funte.

Ulaznica za prelijepi normanski dvorac u Cardiffu bila je 15.5 funti. Sve je papreno skupo osim hostela. Irska je u Europskoj uniji i eurozoni, ali Google kaže da je čak još skuplja od Velike Britanije! U Cardiffu hostel koji je radnim danima 10-15 funti zna vikendom biti 25-30-40.

Bath je bajkovit grad.

fotografije: https://commons.m.wikimedia.org/w/index ... st+Dominus

videozapisi: https://m.youtube.com/channel/UCbUH4gQqQ2Cv8Jrl2ECct3A

Vrijedi posjetiti York i Chester. York ti je uz put ako ideš vlakom prema Edinburghu. U Chester ideš kad posjećuješ Liverpool.

Liverpool i Manchester odradi zajedno, udaljeni su pola sata vlakom.
Glasgow je veći od Edinburgha, ima manje turističkih atrakcija i manje turista. Aberdeen je naftaški grad, trenutno ta industrija nije u dobrom periodu.
Ako imaš vremena i nađeš jeftinu kartu bolje posjeti Inverness.

U Irsku se često najjeftinije ide avionom, Ryanair, Easyjet i još nekoliko kompanija lete iz svih većih britanskih gradova za Dublin i Belfast.

Busom se ide iz Glasgowa za Belfast (uključuje trajekt).
Trajektom se za Dublin ide iz Holyheada u sjevernom Walesu, tamo se stigne busom ili vlakom iz Liverpola ili Manchestera

U jednoj anglikanskoj crkvi u Bathu sam fotografirao pojašnjenje da oni nisu protestanti.

https://commons.m.wikimedia.org/wiki/Fi ... itelja.jpg

Anglikanizam zovu via media, nešto između katoličanstva i protestantizma, čak bliže katoličanstvu. Pastor mi je kazao da njihovu crkvu povremeno rabe grčki pravoslavci. Ne znam zašto je ovdje uobičajeno da istu crkvu iznajmljuje više denominacija.

U Londonu sam bio ušao u neku crkvu u neposrednoj blizini Katedrale svetog Pavla, te u njoj ugledao pravoslavnu liturgiju pred ikonostasom, na nepoznatom jeziku. Pitao sam neku ženu na ulazu koji je to jezik, kaže rumunjski. Onda sam pitao je li to rumunjska crkva. Rekla je crkva je moldavska, ali jezik je rumunjski. Znao sam otprije da ustvari ne postoji poseban moldavski narod ni jezik, Moldavci su čisti Rumunji.

Stereotip da su Britanke ružne je čista laž, ima dosta atraktivnih žena putem, ne puno manje nego u drugim državama. To da su južnjaci topli i temperamentni, a sjevernjaci rezervirani i hladni, također su blesave grube generalizacije. Baš Irci i Škoti slove kao veseljaci skloni piću i druženju. U Engleskoj sam više puta bio čašćen nego igdje drugdje. Britanke su veoma otvorene za druženje, dobio sam više poljubaca i zagrljaja nego igdje drugdje, prvi put me u životu vidi i odmah me grli i ljubi kad idem ća.

Oni isto uče strane jezike, iako cijeli svijet rabi njihov, jedan strani jezik je obvezan školski predmet u Engleskoj.

I tocno i netocno. Anglikanci nisu nastali na reformatorsko-protestantskom pokretu pa stoga nisu protestanti, medjutim su prihvatili mnoge protestanske ideje kasnije. Neke su poslje opet korigirali. Katolički elementi su tako ostali vidljiviji u liturgiji i razumijevanju sakramenata, dok su protestantski elementi prisutniji u teologiji, skoro pa da su potpuno protestantski.
Nemaju sakramentalno svecenstvo te nakon sto su u novo vrijeme dozvolili redjenje zena nemaju zapravo vise nikakve veze s katolicanstvom pa su kao takvi definitivno mogu oznacavati kao protestanti iako nemaju protestanski izvor nastanka kako je na pocetku napisano

Sto se tice Moldavije, sasvim logicno da je na rumunjskom jer ne postoji autokefalna moldavska pravoslavna crkva vec je Moldavija podjeljena na dvije mitropolije, jedna pripada Ruskoj PC druga Rumunjskoj PC.

Ja bih se sutra u tu Irsku odselio i tamo ostario.

Danas sam iz Cardiffa vlakom za 62 funte stigao do Manchestera. U Cardiffu sam proveo neobično puno vremena, ukupno čak 20 dana. Nakon Dubrovnika i Zagreba gradovi u kojima sam zasada potrošio najviše dana života su Cardiff s 20 i Ciudad de Mexico s 15. U Cardiffu sam bio od 19. lipnja do 5. srpnja, pa pošao par dana u Bath, pa onda opet od 11. srpnja do danas.

Plan je Manchester, Liverpool, Edinburgh, Glasgow, Belfast, Dublin, Cork i dalje i dalje cijeli život 150 država.

Prvi dojmovi iz Manchestera pozitivni. Iako je primarno industrijski grad, ima nešto monumentalne arhitekture. Katedrala, par velebnih zgrada javne namjene, spomenik kraljici Viktoriji, spomenik Jamesu Wattu, spomenik Wellingtonu. Treći najposjećeniji grad u UK-u, nakon Londona i Edinburgha. Na internetu piše kako je pun nasilja, kriminala, napada nožem, a ja nikako da to zamijetim. U svakom gradu na koji su me upozoravali da je opasan, osjećao sam se savršeno sigurno.

Stigao sam u čarobni Edinburgh, koji oduzima dah monumentalnošću, slikovitošću i ljepotom. Već sam napravio pet panoramskih videozapisa i gomilu fotografija.

U Manchesteru sam se bio zadržao samo jedan dan, ipak je to prvenstveno industrijski grad. Katedrala je velebna, samo u njoj sam napravio 50 slika. Osim katedrale ima još par crkvi i raskošnih zgrada javne namjene tipa Corn Exchange, te spomenici kraljici Viktoriji, Wattu, Wellingtonu itd. Odustalo sam od Liverpoola i odmah krenuo prema drugom najposjećenijem gradu u UK-u nakon Londona. Autobus 20 funti, puno je lakše naći jeftinu kartu za autobus nego za vlak. Staje u Glasgowu, kojega sam nešto vidio gledajući kroz prozor.

Hostel u Cowgateu, u srcu Edinburgha, 21.25 funti za noć. Bezbrojne arhitektonske pojedinosti i očaravajući krajobraz. Popeo sam se na vidikovce, jučer onu goru odakle puca pogled i danas onu uzvisinu pored kraljevskog opservatorija odakle puca podjednako zadivljujući pogled.

Besplatno sam razgledao Katedralu svetog Egidija, St Giles'. U gradu su spomenici Davidu Livingstoneu, Walteru Scottu, Adamu Smithu, Adamu Blacku, kralju Karlu II., Jamesu Braidwoodu, Walteru Francisu Montaguu Douglasu Scottu itd. Spomenik Škotima poginulim u južnoj Africi, britanskim vojnicima poginulim u južnoj Africi, u Indiji itd.

Britanci svirepe osvajače koji su osvajali, klali i suzbijali pobune na drugim kontinentima slave kao junake i heroje. Dižu im velebne spomenike, spomen-ploče u katedralama i monumentalne grobnice. One koji su otimali tuđe smatraju vitezovima, u glavnoj crkvi u Cardiffu vidio sam spomen-ploču poginulima u osvajanju Burme! Osvajači tuđeg njima su junačine. Ponose se što su klali, pljačkali, ugnjetavali, robili, harali po svim kontinentima i u svakom kutku svijeta.

Kao mali prezirao sam Britance zbog beskrajne liste zločina koje su počinili, istrijebiti cijele narode, ali kao turistu u Velikoj Britaniji mi je super kao u malo kojoj zemlji. Predivna arhitektura, parkovi, vidikovci, ugodna klima dok je u Hrvatskoj vruće, dobra hrana, poljupci, zagrljaji, dobrodošlica.

Teško im mogu oprostiti Indijance, Aboridžine, Indijce, Afrikance, Maore itd., ali biti turist ovdje je super.