Par stvari.

Prvo, nitko Srbiji nije nudio VKK.

Drugo, Londonski sporazum je bio nacrt kojem je Italiji ponuđena petina (današnje) Slovenije, Istra (ne i Rijeka) i Pola Dalmacije.
Italije je u njemu rekla da se neće protiviti da Srbi preuzmu ostatak Dalmacije, BiH istočno od Une, Srijem, Bačku, Baranju, pa čak i Slavoniju!
Ali to je bila samo ideja.
U toj ideji su Srbi trebali dobiti i sjevernu Albaniju (odnosno podijeliti je s CG), pa su dobili kuki.

Treće, za razgraničenja tipa LS je drukala carska Rusija, ali ona nije postojala 1918.

Tako nekako.

Da je "uzeo Hrvatskoj deo njene teritorije" šta bi onda uradili Italijani? Da li bi uradili nesto zbog cega bi i njima Hrvatska postala najcrnji neprijatelj? Ako bi, da li bi Italija i Srbija imale razlog da strahuju od tako majusnog neprijatelja?

Nisam obratio paznju da se radi o delgaciji Kraljevine SHS, a ne o delgaciji Države SHS. Pa u sustini to je delegacija Kraljevine Srbije kojoj su prikljuceni ljudi sa prisajedinjenih teritorija. Tako da moj prethodnik nije pogresio. To je sustina. Nema tu nikakvog znacaja Hrvatske i Hrvata u celoj prici. Krajnji donosilac odluka bio je regent Aleksandar.

Englezi nisu mogli naterati Srbe na Jugoslaviju, da su se Srbi opredelili samo za sopstveno ujedinjenje.
Prosto, da je srpska vojska jednostavno stala na planiranim srpskim granicama i rekla mi necemo dalje - kakav bi bio razvoj dogadjaja? Englezi bi dosli i terali srpsku vojsku da osvaja dalje? Naravno da ne bi. Najbliza zemlja saveznica, Italija, bi pozdravila takav razvpoj dogadjaja, i uzeli bi ono sto smatraju da treba. Englezi svakako ne bi zaratili sa dve svoje saveznice, Srbijom i Italijom, da stvori nekakvu Jugoslaviju.
Dakle sve je zavisilo od Srbije. To su znali u Zagrebu i Splitu i otuda moljenje regenta da ih uzme u svoju državu.

Ko se borio, pogledaj u clanku "Hronologija Aprilskog rata 6. april 1941."
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%A5%D ... D0%BB_1941.

Verovao ili ne bilo je nekog otpora. A borba je nastavljena odbijanjem okupacije 11. maja na Ravnoj Gori.

Ko se nije borio, pogledaj u clanku "Aprilski rat"


https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%90%D ... 0%B0%D1%82

I nisu se borili komunisti, sve do jeseni 1941. A i onda nesto kratko, da bi se ubrzo okrenuli protiv Kraljevine Jugoslavije, bas kao i Nemci, i pocinili izdaju, bas kao i gorespomenuti Hrvati.

Taj majušni neprijatelj je imao naoružanu vojsku i generale koji su samostalno vojom akcijom uzeli npr. Međimurje od Mađara kad je već ww1 bio gotov.

Talijana je bilo previše da im se suprotstavimo sami ali s vama bi mogli.

Vi ste bili mali saveznik veliki su bili Engleska , Francuska i Amerika. Talijani su bili zemlja od 40 milijuna ljudi pa im je Engleska skrojila granice a vi se junačite da bi sami mogli uzimati što vam se prohtje?

Napravili ste državu kako vam je sugerirano , slušali ste svoje gospodare.

Ajde obrćeš se skroz. Prvo tvrdiš da je falsifikat, sada vrtiš nešto drugo, iako se zna kada je što bilo.
Suština je da je Srbija morala priznali JO, malu privatnu grupicu, većinom Hrvata, kao partnera u osnivanju, gdje je
Trumbić vodio glavnu ulogu u pregovorima. To se ne može zaobići. To priznanje Srbija je učinila na veliki pritisak Saveznika,
što sve govori da se vama nije dalo da imaju potpunu vlast.

I što je to Aleksandar "ispregovarao"? Drač, sjevernu Albaniju, koji su bili prvi na listi srpskih interesa? Podvili ste rep
i prihvatili ono što je bio naš glavni interes. Nego, zar niste isključivo vi koji i stotinu godina poslije kukate što
niste prihvatili nacrt tajnog LS, ako već smatraš da ste nešto postigli? Mi smo glavni profiteri, a vas smo iskoristili.
Trumbić je lordu George-u servirao fine odgovore glede pozicija u proteklom ratu.

Francuski predsjednik indirektno kaže da vas mi vučemo za nos i preko vas ćeramo
samo naše interese, dok Aco ćera sobarice po Belom dvoru.

"Među vama ima dva utjecaja..., hrvatski mnogo nepomirljiviji." Jasno se vidi tko je predvodnik
u borbi za svoje i tko ne pristaje na nešto što je među silama tajno dogovoreno.


Zadnja rečenica je priznanje da su Srbi u delegaciji Hrvatima prepustili da za sebe
uknjižavaju rezultate rata. Francuskog predsjednika smeta, Srbe ne.

Trumbić naravno niječe, da izbjegne Clemenceauvu zamku popunog razbijanja delegacije
SHS. Navodi primjer one divizije ratnih zarobljenika i gastarbajtera koji su se došli boriti,
gdje nitko ne zna tko su sve bili, i sve začinjava sa srpskom propagandom da je Srbija
od početka rata izjavila da se bori za "oslobođenje čitavog našeg naroda".
Lukavi Trumbić gura Srbe da Hrvatima izvuče koncesije.

Srbija je još 1914 kao svoj ratni cilj postavila oslobađanje Hrvata od tuđinske vlasti i stvaranje zajedničke države sa drugim juznim slovenima iako su tada saveznici bili protiv toga tako da nema govora o tome da su joj tu ideju nametnule zemlje koje su tek 1918 donele odluku da Austougarska treba da se uništi i umesto nje formiraju nove države.

Niška deklaracija je dokument izdat 7. decembra 1914. godine, u jeku Prvog svetskog rata, u kojem je Ministarski savet Kraljevine Srbije formalno proglasio svoje ratne ciljeve. Napisana u formi vladine izjave, objavljena je tokom Kolubarske bitke kao odbrambena deklaracija kojom se tražila podrška Južnih Slovena koji su živeli u Austrougarskoj, sadržala je obećanje da će raditi na oslobađanju Južnih Slovena od tuđinske vlasti i uspostavljanju zajedničke južnoslovenske države nakon rata. Kako se srpska vlada povukla iz Beograda ranije tokom sukoba, deklaracija je usvojena u privremenoj srpskoj prestonici Nišu.

Trojna antanta nije prihvatila ciljeve Niške deklaracije, jer je podržavala očuvanje Austrougarske.

Realno gledajući Hrvati su 1918. preveli i Talijane i Srbe žedne preko vode.

Prošli smo "ka na piru" a moglo nas je raskomadat kao Mađare ili Austrijance.

Česi i Slovaci takvih briga nisu imali kad su bili okruženi poraženim zemljama dok su Hrvati između dva pobjednika.

Ovo Clemenceauvo zapažanje o razjedinjenosti SHS delegacije nije slučajno. Par redaka
poslije, sam ga Pašić potvrđuje, gdje priča o Rijeci, kao da je "srpska luka", te kaže:
"To je jedina luka u čitavoj našoj državi, koja nam omogućuje uvoz i izvoz. Hrvati su kod
toga možda manje interesirani od nas, jer oni imadu neke druge luke. Rijeka je dakle jedina
luka kojom raspolažu Srbi." Pašić 1920. ganja isključivo velikosrpske interese, dok Trumbić i Žolger
Srbe uprežu u hrvatsko-slovenske.

Imali smo i sreću što je US predsjednik Wilson bio apsolutni protivnik tajnih dogovora.

Izjava Pašića dobro govori koliko su Srbi bili loši. Iskače iz zajedničke delegacije
i govori o tzv. pojedinačnim interesima (Srba) i time je znatno slabi u pregovorima, što će im se
po pitanju Albanije odbiti od glavu. Pašić je vjerojatno mislio da Francuzi i Englezi Srbima zasebno
nešto "duguju", te moraju napraviti neki ustupak, a oni su to jedva dočekali da naglase da ne postoji jedinstvo
u toj delegaciji, u praksi svi će manje dobiti.

Kraljevina SHS je priznata tek na kraju Pariske konferencije, do tad su saveznici uvažavali samo postojanje Srbije. Što se ticalo saveznika, Trumbić i ekipa su samo bili članovi delagacije Srbije.

@novem

Sam si postavio dokument gde Klemenso sugeriše Srbima da vas oteraju u ***. Što se tiče održanja AU do pred kraj rata (uz ozbiljno unutrašnje preuređenje), istina je da su saveznici bili spremni da to razmotre pod uslovom da AU potpiše separatni mir i okrene se Antanti. Do toga nije došlo, a Centralne sile su vojno poražene. U decembru 1918. od očuvanja ikakve AU nema ništa, bukvalno niko sem Nemaca (i eventualno Hrvata) nije imao ikakvu želju za njenim opstankom.


Ne znam koliko je tačno bilo Srba u Slavoniji 1918. (svakako dosta više od 15%), ali su bili kompaktni geografski u zapadnoj Slavoniji, kao i u Sremu koji je tada tehnički bio deo Slavonije, a cela terorija je bila pod kontrolom srpske vojske. Slavonija bi sigurno pripala Srbiji, problematični bi bili Banija, Kordun, Lika i Bukovica, pošto su geografski blokirali hrvatskoj izlaz na more. Možda bi bilo i nekakve razmene stanovništva između Hrvata u Slavoniji i Srba u Krajini, ali to je već preveliko hipotetisanje.


Da li je Italija dobila previše je u domenu ličnog mišljenja, oni su smatrali da su dobili premalo
Ostalo je pitanje zdravog razuma, naravno da su Francuska i Engleska preferirali da Italiju namiruju na Jadranu, nego po Mediteranu i Africi.

Srpska vojska je 1919. u Segedinu i na jedvite jade je nagovaraju saveznici da se povuče. Kakav crni Novi Sad, Mađari bi možda izboksovali Suboticu i okolinu, mada je i to jako upitno.

Kakav sad jug Banata, kako su Hrvati doprineli pripajanju Banata

Istok Srema takođe etnički srpski

Možda bi Hrvatskoj nekim čudom pripao Bihać zbog granice na Uni (jako teško ali ajde), ali svi katolički krajevi BiH su zbog proste geografije morali pripasti Srbiji u tom scenariju. Svega ti, nacrtaj mi kako zamišljaš mapu regije bez SHS nakon prvog svetskog rata, da se nasmejem.
Što se tiče severa Albanije, bilo je više šansi da Srbija uzme bar do Drima 1918, ali do toga nije došlo da se ne bi odrekli "etnički jugoslovenskih" (hrvatskih) krajeva na Jadranu, a par godina kasnije su nudili Italijani da dobijemo severnu Albaniju (i Grci južnu) ako prihvatimo njihovu vlast nad centrom, što nije bilo prihvaćeno zbog straha da Italijani ne naprave mostobran preko Jadrana.


U principu ovo, s tim što Srbija ne bi baš mogla dobiti VKK granice, što zbog Italije, što zbog izlaska Hrvatske na more koji bi verovatno morao bar delimično ići preko etnički srpske teritorije. Sve ostalo je teški revizionizam, lasica sa hrvatskom vojskom koja 1918. pobeđuje protiv Srba, Mađara i Italijana
Razumem ja da svako gura svoju priču, ali ovo je samo obaranje kvaliteta diskusije. Ako išta poništi sve hrvatske uspehe iz XX veka, biće to što ste poverovali u sopstvenu propagandu

Hrvati su se svakako na kraju ponašali kao neprijatelj, samo ih je ovako unutar države bilo još više. Ne krivim Pašića što nije to video 1918 (sve i da se založio protiv Jugoslavije, degenerik Aleksandar je bio ubeđeni Jugosloven) - on se verovatno vodio mišlju da je bolje što više zemlje staviti pod vlast Beograda, a posle gledati šta i kako. Na kraju se pokazalo kao greška od koje su najviše profitirali Hrvati.

Degen nosonja.

Krvava i prokleta porodica, pasji nakot i zlo.
Srpsko prokletstvo i usud, u zatiranju

2 Obrenovića....ubijenih na isti dan 29.maj...(dan pada Konstantinopolja)....1868...1903....

Počeo si s provaljivanjem, sad nastavljaš. Na svim dokumentima jasno stoji tko iza njih stoji, samo što
vama to ne ide u glavu, jer ste bili iskorišteni, što su i Francuzi primijetili. Ali eto, vama se to ne da priznati
iako zapravo dobro znate da je to tako. Inače, ne bi 100 godina poslije toliko kmečili za LS.
Destak Hrvata i koji Slovenac iz privatne udruge JO nasuprot cijele Srbije, koja je četiri godine bila u ratu.
Šokantno.

Clemenceau vam je sugerirao, ali ne zbog vas, da vam nešto da, nego Talijana, koje je htio na hrvatski
račun da namiri, i gdje je želio da se vi ne opirete. Vi ste dobili Drinsku dolinu sa Skadrom - u vašim snovima.
Zahvalite vašim savezicima Clemenceauu i lordu Georgeu.
Nego, čak su vam prvobitno bili odredili da tamo pravite svoju željeznicu, ali i to isparilo. Izgleda da im
ta vaša albanska golgota nije ništa značila.

Ali najviiše Srba .

Četnici u Bjelovaru, poručnik Hrgović, braća Margetić.

Sve čiste Hrvatine ili od neke manjine inkorporirane.

Čuj četnici u Subotici, Sr Mitrovici...koje nebuloze.

To nam je hvala što smo vas 70 godina uvodili u dobro društvo, učili pristojnom ponašanju i manirima za stolom.

Da niste 70 godina živjeli s Hrvatima (i Slovencima) i dalje bi bili na razini Bugara, ovako je Beograd ipak jedan srednjoeuropski grad.

Kada je priznata Kraljevina SHS je poznat podatak, proglašena je 1. decembra 1918, ali priznata tek nakon Pariske konferencije, i to ne kao tek neka formalnost. Na konferenciji se nalazi samo Srbija. Što se ovog ostalog tiče, ne znam o kakvom nepriznavanju pričaš, da su Srbi iskorišćeni od strane Hrvata 1918. danas niko od Srba ne spori. A to zašto nam je Klemenso sugerisao nije bitno, bitno je da je sugerisao da se treba na račun Hrvata poravnati. Srbi nisu hteli i na kraju popušili, jbg, nauk za sledeći put.

Taj ST je davo umro .
Samo je Smoje oživljavao sećanje na takav ST -

Dešava se crveno crna sinteza .