Nakon nekoliko odgoda, operacija je počela 19. srpnja 1995. godine. Komanda 5. korpusa ABiH izvijestila je 21. srpnja Glavni stožer HV-a da je korpus pretrpio velike gubitke u živoj sili i značajan gubitak teritorije.

Zalihe municije i borbenih sredstava su ispod
kritičnog nivoa, te se ne može dugotrajnije suprotstaviti agresoru.
Pri ovakvom tempu napada agresora, može pružati organizovanu odbranu u naredna dva do tri dana”.

Dva dana kasnije, 23. srpnja, Komanda 5. korpusa ABiH upoznala je Glavni stožer HV-a da se stanje pogoršalo i izmaklo nadzoru, te da postoji mogućnost da bihaćko područje do večeri
bude rasječeno na dva dijela, “a 5. korpus razbijen”.

Dan kasnije, Komanda 5. korpusa,
Glavni stožer HVO-a Bihać i Općinski odbor HDZ-a Bihać uputili su političkim i vojnim tijelima u Zagrebu apel za pomoć.

“Molimo Vas, shvatite ovu nastalu situaciju krajnje
ozbiljno i poduzmite hitne i radikalne mjere u cilju spašavanja stanovništva i teritorije Unsko-sanskog kantona”.

Srpski uspjeh oko Bihaća nakratko je F. Abdića vratio na prve stranice
medija. On je u Velikoj Kladuši 26. srpnja 1995. proglasio Republiku Zapadnu Bosnu.

To je bio taj 5. korpus

Podsjeća na mission control room kada NASA lansira raketu.

Epski propust s naše strane je spašavanje turaka u bihaću. Trebali smo Srbe pustiti da ga uzmu na ljeto 95., pa nakon toga njih razbiti, te konačno osloboditi taj dio Hrvatske nakon višestoljetne okupacije.

U MZ Izačić obilježena 29. godišnjica pogibije 13 pripadnika Petoga korpusa u Prijeboju u Republici Hrvatskoj

U MZ Izačić danas je obilježena godišnjica pogibije trinaestorice pripadnika Petoga korpusa Armije Republike BiH, boraca 502. Viteške brigade. Poginuli su u vojnim akcijama oslobađanja Republike Hrvatske i deblokade tzv. Bihaćkog džepa kod Prijeboja 5. avgusta 1995. godine. Učenjem fatihe i polaganjem cvijeća na spomen – obilježju u neposrednoj blizini Graničkog prijelaza Izačić, počast poginulim braniocima odali su članovi njihovih porodica, mještani, veterani rata, njihovi suborci, te predstavnici boračkih udruženja, kantonalne i gradske vlasti.

„Spomen – obilježja su važan dio kulture sjećanja na naše šehide i noviju historiju. Međutim, mnogo je važnije da gradimo iskren odnos prema našoj historiji, dešavanjima i ljudima koji su je ispisali svojom borbom, čašću i polaganjem života za slobodnu državu BiH. Okupljanja na ovakvim mjestima i podsjećanje na žrtvu naših boraca je ulog u budućnost naše djece“, istaknuo je Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća.

„Ovi hrabri ljudi, pripadnici Petoga korpusa, poginuli su na teritoriji Republike Hrvatske, oslobađajući jedan dio teritorije susjedne države. Obilježavanje godišnjice njihove smrti je naša obaveza, posebno prema novoj generaciji kojima moramo istinu o okolnostima njihove pogibije, ali i obavezu čuvanja uspomene na njihovu časnu borbu i brigu o roditeljima poginulih“, kazao je vijećnik Edin Felić.

MZ Izačić ima 88 šehida i dane svoje Mjesne zajednice obilježava sjećanjem na najbolje sinove ove države. Tako će biti i 14. augusta kada počinje manifestacija „Izačiću, ponosan mi budi“.

Ćetnici im na odlasku minirali skladište municije u Priboju.
Imali su samo 13 poginulih i 56 ranjenih.
Kažu na jednom video zapisu sad ne mogu nać,vijerovatno su ćetnici minirali.Jok nisu.

To je istina.
Krenuli hapati i bilo minirano i onda su poslani na upoznavanje djevica.
Realno skoro nikakav kontakt nisu imali sa srpskim vojnicima. Jedino ima video gdje pale neko selo i ubijaju par vojnika koji su se predali i to na teritoriju Hrvatske.

Sada je već sasvim izvesno da je smrtni udarac Kninu i Severnoj Dalmaciji, a time i najvećem delu RSK, zadalo hrvatsko zauzimanje Grahova i Glamoča. Duboka pozadina SVK odjednom je postala prva borbena linija. Verovatno još dugo vremena nećemo saznati zašto je VRS ( 2. krajinski korpus) dopustila da se HV i HVO duboko ukline u etnički najčistiji srpski prostor u bivšoj BIH i preseku strateški najznačajniju komunikaciju između Krajine i Republike Srpske.

Prema prvim saznanjima najveći deo posla za HV u ovoj agresiji obavila je artiljerija. Mnoge krajinske jedinice su bez borbe napustile položaje nakon zaista ubitačne vatrene pripreme HV, čemu je, u prvom redu kumovala nedovoljna utvrđenost obrambenih položaja SVK. Prosto je neshvatljivo da za pet godina SVK svoje položaje nije uredila u stepenu koji obezbeđuje efikasnu zaštitu od artiljerijske vatre.

Vreme će pokazati da li je bilo ispravno opredeljenje vrhovnog komandanta SVK o evakuaciji stanovništva iz Knina i odustajanje od njegove odsudne odbrane. Poznato je da je nakon napuštanja Knina, stanovništvo iz drugih krajinskih gradova i sela, zapravo ceo narod, kao po komandi krenuo u egzodus. Možemo pretpostaviti kako je odlazak porodica u neizvesnost uticala na moral krajiških boraca i njihovu odlučnost za odbranu otadžbine. Suprotan primer videli smo na samom početku rata u prethodnoj Jugoslaviji u Vukovaru. Hrvatski secesionisti (znatno slabije naoružani od branitelja Knina) gotovo dva mjeseca uspješno su odoljevali ogromnim snagama JNA.

Verovatno će u narednom periodu biti više informacija o početnom grupisanju srpskih snaga za odbranu. Iz toga će se zaključiti da li je bilo ispravno opredeljenje za odbranu svakog dela Krajine ili je trebalo razmisliti o koncentriranju snaga na nekim značajnijim delovima teritorije, potrebi za odsudnjiju odbranu i stvaranje mogućnosti za kasniju intervenciju VRS. Osim toga, duži otpor hrvatskoj agresiji neminovno bi izazvao oštriju diplomatsku osudu i prisiljavanje hrvatske na povlačenje.