Kad je uopće Kuran preveden na "bosanski" jezik da bi ga neki običan Mujo u turskom vaktu mogao čitati i razumjeti?
Vidio sam ono nešto na arebici, a domaći prijevod je navodno uradio Njegoš?

Da nije bilo kvislinga ne bi niti bilo Bošnjaka koji govore ikavicom kao predislamsko stanovništvo Kraljevine Bosne.
Ne moramo biti mitomani kao oni.

Naravno da ima. Ali to je tek dio te heteregone mase.

Kad Bošnjo prizna da je zov islama važniji od zova domovine, vlastite države i kralja sve jasno.

Samo tim i mogu priznati da su Bošnjaci, svi ostali su islamizirani Srbi koji nemaju nikakvu vezu sa srednjovjekovnom Bosnom.

Kakvi Bošnjaci?

Muslimani u Bosni su potomci raznoraznih islamiziranih sa svih krajeva Balkana. Kak se reklo pöturice
Dobrim djelom ima i potomaka Hrvata i Srba među njima, ali to su očito oni kaj nisu znali preveć ratovati

I kao neovisna država (poput Dubrovnika) je kralj u Bosni bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja.

Ta država nema veze s turskom Bosnom, iako su na sličnom zemljopisnom prostoru...

I zato ne postoji tu nikakav kontinuitet. Nije bosanska vladajuća dinastija prešla na islam i prevela narod.



Konvertiranje pojedinca ili skupina pojedinaca i podređivanje novom sustavu, novom uređenju, ih rješava kontinuiteta s prošlim identitetom.

https://www.vecernji.hr/sport/poznati-komentator-mijajlovic-presao-na-islam-obitelj-ga-se-javno-odrekla-1098811

Naprotiv. Jedina provincija u kojoj se granica Osmanskog carstva nije pomjerala prema unutrašnjosti od 1699. do 1878., dakle skoro 2 stoljeća, je bila Bosna. A nije da nije bilo pokušaja za to. Od tog Bečkog rata u kojem je "core" Bosne odbranjen, pa rata sa Venecijom na početku 18. vijeka, pa rata sa Austrijom 1737., pa onda opet Austrijom krajem 18. vijeka, pa niz pobuna kršćanskog stanovništva, pa ratova sa Srbijom i CG u drugoj polovini 19.og vijeka, a čak i djelimično uspješnim otporom protiv Austrougarske 1878. godine. Ne zaboravimo da joj je na kraju trebalo 300 000 vojnika da pacificira Bosnu, to znači da je bio potreban jedan vojnik na 4 stanovnika provincije...
Ako se zbog nekih okolnosti može reći da je širenje Osmanskog carstva zaustavljeno kada je došao red na Bošnjake (iako ni to nije u potpunosti tačno, jer je Bosna pala 1463. godine, a širenje je trajalo još najmanje 150 godina, pa i više), onda se sigurno može reći da je gubitak teritorija Osmanskog carstva na ovom prostoru za dugo vremena zaustavljen onda kad su se Bošnjaci našli na granici.

Granica prema Dalmaciji je utvrđena mislim oko 1720.
Austrija nikada niti nije ozbiljno napala BiH jer im je odgovarala prirodna granica na Savi, čim ste prestali biti ugroza za same Austrijance.
Djelomično uspješan otpor AU vojsci 1878.

Nemamo šta zaboraviti kad se zna koje jedinice su sudjelovale u oslobađanju BiH od turskog okupatora

Manje od 200 000 vojnika je oslobodilo cijelu BiH od Turaka, pri čemu je poginulo manje od 1000 u borbama.

Da, Požarevački mir. Venecija dobila Imotski, Osmansko carstvo Gabelu. Skoro nikakav napredak iako je bilo mnoštvo upada na teritorij Bosne iz Dalmacije.

Ma nemoj?
[img]https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f1/Bosnia1718_1739_01.png
[/img]
A zašto su onda još u tom ratu na početku 18. stoljeća prešli preko Save i 20 godina držali prostor Posavine? Da bi 1737. godine, dok se vojska iz bosanskog pašaluka nalazila negdje na ruskom frontu objavila rat Osmanlijama, zauzela cijeli prostor današnje Srbije i prodrla u Makedoniju. Za razliku od Srbije, u Bosni je doživjela poraz (vidi pod Banjalučki boj), pa je čak primorana vratiti i Posavinu nazad. Pa rat 1788-1791. itd. Austrija je cijelo vrijeme nastojala preći Savu i zauzeti Bosnu. Uspjela je to tek 1878. godine.

Ako je Austrija ušla u Bosnu u julu 1878. godine sa 80 000 vojnika, a u naredna tri mjeseca povećala taj broj na 300 000, dakle za čak 275%, ne izgleda mi kao da nije bilo djelimično uspješnog otpora. Čak je bilo više slučajeva gdje je neke gradove zauzela, pa onda izgubila, pa ih je potom ponovo zauzimala sa znatno brojnijim snagama.

To o 300 000 tvrdiš samo ti i tvoji mitomanski histeričari i nijedan ozbiljan povjesničar.
Jedino bitna činjenica da su BiH oslobodili u roku tri mjeseca uz relativno niske gubitke u ljudstvu.
Normalno da su po nekoliko puta morali oslobađati isti grad kad ste se bunili, te jedinice i jesu povećane radi kontrole i sprječavanja pobuna.

Koje izvrtanje činjenica, napadnuti jadni Turci iako je i taj rat s početka 18. st. naravno započeo jer su Turci prekršili mirovni sporazum i napali područje današnje južne Grčke.

Kasnije je dogovoreno da se Turci povuku južno od Dunava, a Austrijanci sjeverno od Save, uspostavi prirodna granica.

Mitovi bošnjačke mitomanije, niti u jednom od tih ratova Austrija nije imala za cilj BiH.

Znači imaš dokaze da su bili izvrsni vojnici!

Koliko je regularna turska vojska pomagala održavanje granice prema Austriji?

Pretpostavljam da su većinu vremena s obje strane granice većinom bila angažirana “teritorijalna obrana”, a ako bi došla prava otomanska vojska s pojačanjima i Habsburgovci bi angažirali elitne postrojbe (i obratno).

Je li postojala “rotacija” turskih snaga na Balkanu, tipa da Rumunjski muslimani dolaze u Bosnu na granicu?

U kojem stoljeću Habsburgovci preuzimaju inicijativu na Balkanu i Turska se počinje većinom braniti?

Znam da su na području današnjeg USK angažirani Čerkezi u utvrdama.
Naravno da su oba Carstva dovlačili vojsku iz unutrašnjosti samo u vrijeme rata, u međuvremenu su za čuvanje granice većinom angažirani lokalci krajšnici.

Nakon zadnje opsade Beča.
Niti se Turska branila na Balkanu, niti su Austrijanci napadali, većinom povod za rat uopće nije bio na samoj granici, niti izravno između Austrije i Turske.
U biti su Austrijanci htjeli Turke odgurnuti toliko da više ne mogu ugroziti Beč i područja gdje žive Nijemci, obično bi to iskoristili ako bi Turska prekršila sporazum, onda bi ih gurnuli još dalje.

Relativno malo. Od Karlovačkog mira 1699. godine, kada su Turci definitivno prešli u defanzivu u ovom dijelu nekadašnjeg carstva, etničkih Turaka ili drugih koji nisu iz Bosne je u vojsci bilo jako malo. Koncept borbe je definitivno bio ustrojen kao "teritorijalna odbrana". Formirano je desetine kapetanija (u nekim trenucima ih je znalo biti i po 40), koje su bile posebne "državice u državi", i nalazili su se na granici carstva prema drugim državama. Kapetanije su išle dolinom rijeke Save, pa u Bosanskoj Krajini, preko granice sa Dalmacijom, u Hercegovini, preko granice sa CG, do spoja sa Beogradskim pašalukom. Samo je taj pojas Drine bio izostavljen, jer se smatralo da opasnost ne može doći s te strane, što se kasnije pokazalo potpuno pogrešnim. Uglavnom, svaka kapetanija je imala bar jedan jako utvrđeni grad i jednu lokalnu porodicu koja je uz visok stepen autonomije vladala navedenim prostorom. Kapetanske porodice su imale samo jedan zadatak: braniti granicu po svaku cijenu, a zauzvrat su im omogućene velike privilegije i skoro pa neograničena vlast. Kapetanije su bile organizovane u "dvije linije odbrane", kao u dva koncentrična kruga. Prva linija je direktno na granici, a druga u pozadini iza prve linije. Postojala je i tzv. ejaletska vojska, koja je bila sastavljena od bošnjačkog vojno sposobnog stanovništva iz onih dijelova pokrajine koji nisu blizu granice, npr. Sarajevo, Zenica, Travnik, dakle unutrašnjost Bosne.

Eh sad, doktrina je bila sljedeća. U slučaju neke manje čarke, manjeg okršaja na granici, zadatak rješavanja problema je padao isključivo na graničnu kapetaniju, npr. Bosanski Novi. Ako se utvrdi da se radi o pravom napadu, ili "full scale" ratu, onda se uključuju i dvije susjedne kapetanije, te kapetanije iz druge linije odbrane, dakle pozadine, npr. Prijedor. Treći nivo je bio primjenjivan u slučaju da drugi nivo mobilizacije ne izvrši zadatak, i onda se uključuje ejaletska vojska iz unutrašnjosti, ali je to onda pravi rat. Regularna turska vojska se šalje kao pojačanje u Bosnu tek u slučaju da pokrajinska vlada, dakle bosanski paša, procijeni da je takvo nešto potrebno, ali je to bilo skoro u izuzetnim slučajevima.

Međutim, često se dešavalo da to pojačanje i ne stigne. Npr. prilikom rata sa Austrijom 1737. godine, prekinuta je veza između Bosne i ostatka carstva (austrijsko-srpske snage su stigle do Makedonije, zauzele Sandžak i spojile se sa CG), pa je teret odbrane jako često bio isključivo na lokalnom stanovništvu. Tako je zabilježeno da je u Banjalučkom boju sudjelovao samo jedan Turčin, vojskovođa Ali-paša Hekimoglu, a da je cijela vojska bila sastavljena od lokalaca. Zato je kasnije i jedan od stalnih zahtjeva bosanskog begovata prema Carigradu bio taj da se na čelo Bosne stavlja neko od lokalnih velikaša, po principu: ako se sami branimo, valjda trebamo sami sobom i vladati.

Zanimljivo da su vam Turci kasnije to vratili i poručili kad već sami provocirate Nijemce onda se sami branite.

Taj upad prema BL je u biti zadnji ozbiljni sukob pokušaj upada u BiH, narednih 200 godina vas nitko nije napadao pa niste ozbiljno pokušali vladati sami sobom dok su Srbi u međuvremenu digli nekoliko ustanaka.

Najbolji dokaz tome je da su te kapetanije nešto kasnije i ukinute jer nije potrebe za njima.

Ne, od nas se nije tražilo "da ne provociramo Nijemce", nego se u situacijama kad je Turska na nekom drugom frontu bila pod pritiskom, tražilo da ustupimo dijelove Bosne Austriji radi postizanja mira, što je svaki put odbijeno.
Npr. 1784. godine je Austrija od Turske tražila da joj preda današnju Cazinsku Krajinu, dakle prostor na lijevoj obali Une koji je bio u sastavu Bosne, tj. Cazin, Bužim, Kladušu, Bosansku Krupu itd. Kako ne bi ušla u, iz njihove perspektive, bespotrebni rat, Turska traži od bosanskog vezira, Abdullah-paše, inače lokalca, da učini kako se traži i šalje mu dvije stvari, pismenu naredbu o predaji Cazinske Krajine i čašu otrova i daje mu izbor, ili će provesti naredbu sultana ili će popiti otrov. On tada turskom izaslaniku kazuje rečenicu koja je kasnije postala dosta poznata među Bošnjacima: "Baš veririm, bir taš vermem!", ili u prijevodu: "Glavu dajem, ni kamena ne dam!" Popio je otrov, a kapetansko vijeće je odbilo provesti sultanovu naredbu. Austrija to nije očekivala, pa se neko vrijeme smirila, ali je već 1788. godine, objavila rat Turskoj uz proglas bosanskim muslimanima da se predaju Austriji, a da će im zauzvrat biti zagarantovane vjerske slobode (to je bio prvi put da nam je ponuđen takav 'deal'). Međutim, proglas je odbijen, i ponovo je pružen otpor, pa je nakon tri godine potpisan Svištovski mir u kojem je Austrija dobila tek neznatne ustupke, granica je izmijenjena kod Plješevice, i u dijelu oko Cetingrada koji je pripao Austriji. Tek nakon tog ponovnog poraza, Austrija je odustala od novih napada na Bosnu sve dok ne bude u potpunosti sigurna da je u stanju okupirati je od Une do Drine, od Save do mora.

Dakako da se tražilo. U muslimana je bila razvijena teška hajdučija.
Posebice na zapadnim granicama.

Nije Austrija objavila rat Turskoj, nego je prije toga Turska objavila rat Rusiji a nakon toga je u rat ušla i Austrija koja je imala sporazum s Rusijom.

To što su Austrijanci htjeli Cazinsku krajinu je logika iz sigurnosnih razloga, nikakav dokaz da su htjeli cijelu BiH.
Normalno da su granicu htjeli uspostaviti na prirodnoj granici na Uni.
Vaša tvrdoglavost, čak ste u 19. st. mislili da možete upadati i haračiti po Hrvatskoj, odbijati reforme i prava za kršćane vas koštala da vas Turci na kraju prodaju.

Dokaz da su Austrijanci s razlogom tražili granicu na prirodnoj prepreci kako bi ovo spriječili.