amir Grmoja iz Medulina hrvatski je branitelj i hoplolog koji se gotovo cijeli svoj život intenzivno bavi proučavanjem ove grane znanosti: „Ukratko, hoplologija je znanost koja proučava ratove. Cjelovita je i obuhvaća tehnologiju, oružje i sve vezano uz rat, a njezin bitan dio je i korištenje bojnim otrovima“, kaže nam Grmoja koji smatra kako je broj umrlih tijekom i nakon Domovinskog rata prevelik, te izražava sumnju kako se nisu koristila samo konvencionalna sredstva.


Naš sugovornik zna dosta o famoznoj „paučini“ koja je 1991. godine navodno padala nad Osijekom, a o čemu je prvi progovorio hrvatski branitelj Ivan Dujmić koji se prisjetio kako je na radiju slušao Plivin izvještaj:

„Kad se sjetim jeseni 91 u Nuštru ne mogu se osvrnuti iza sebe a ne vidjeti cijelo selo upleteno u sivo-bijelu paučinu… Sjećam se kao danas kada sam došao kući jedan dan… tv je bio ugašen no radio je bio upaljen i čulo se priopćenje iz Plive koja je javljala kako su uzeli na analizu tvari koje su prikupljene na području koje je granatirano svaki dan i na koje su bacani bojni otrovi u vidu paučine“.

Priopćenje Plive o kojemu se danas zna vrlo malo, prema izjavama svjedoka, bilo je kratko i jasno i glasilo je ovako:

“Priopćenje za javnost! Stručnjaci Plive su uzeli na analizu tvari koje su prikupljene na području koje je granatirano svaki dan i na koje su bacani bojni otrovi, u vidu paučine! Molimo pučanstvo neka budu oprezni jer se radi o nervnim bojnim otrovima, čiju krajnju formulu su napravili stručnjaci Srbočetničke armije! Krajnji sastav nam je nepoznat, no iz korijena molekula znamo da je vrlo kancerogena i otrovna tvar! Izbjegavajte kontakte s njom i pokušajte evakuirati sve žitelje onih sela koja su tretirana ovim bojnim otrovom!”

Što je „paučina“ i kolike su šanse da je uistinu korištena u ratu protiv Hrvata, objasnio nam je Damir Grmoja:


„Paučina je proizvedena i testirana u Švedskoj. Nakon što su se Šveđani pobunili protiv tih testiranja, ispitivanja su prekinuta. Kako je SFRJ u to vrijeme kupovala rakete brod – brod tvrtke Saab (kod nas poznate kao RBS-15 kojim su naoružane naše topovnjače) pogođen je posao da JNA testira paučinu na poligonu za KbS pored Mostara. U međuvremenu je počeo rat i testiranje je izvedeno na području Slavonije“, rekao je Grmoja.

„Paučina sama po sebi nije bojni otrov, ali je vezivo kojim osigurava njegovo djelovanje na tlu, odnosno vodi. Evo malog podatka, Pliva je u 10-ak dana mogla proizvesti BoT-a za 6 mjeseci intenzivnog ratovanja. Otrovi su bili dio vojne industrije SFRJ i prodavali se prijateljskim državama kao npr. Rumunjskoj. Ako je JNA koristila te otrove, onda je Pliva sasvim sigurno znala o čemu se radi”, siguran je u svoje riječi Grmoja koji izražava sumnju u to kako je paučina ipak ostavila traga na ljudima koji su s njom bili u neposrednom kontaktu

„Riječ je o kiselinama koje mikroskopski nagrizaju kožu i stvaraju pore kroz koje ulaze otrovi. Problem je što mi nemamo veteranske bolnice sa poviješću, a to što Ministarstvo branitelja u studiji o pobolu i smrti hrvatskih branitelja nije uključilo toksikologe, smatram vrlo problematičnim“.

Grmoja tvrdi kako je JNA bila svjesna da će izgubiti rat i te da joj stoga nije bio problem zatrovati Slavoniju. Kaže i kako misli da se posljedice trpe i danas, no kako je to još uvijek tabu tema s kojom se nitko ne želi ozbiljno suočiti. Slavonija je u rasulu, ljudi iz nje masovno odlaze, a Grmoja to povezuje i sa depresijom te promjenama raspoloženja koje su, također, mogu pojaviti kao posljedica djelovanja bojnih otrova.

„Muškarci i žene koji su bili izloženi ovakvim otrovima, ne bi smjeli imati potomke barem sedam godina nakon takvog incidenta. Sasvim je jasno da se toga nitko nije pridržavao jer nitko nije bio ni upozoren“.

Grmoja tvrdi i kako je indikativno to što su Plivu kao najveći proizvođač bojnih otrova kupili Izraelci:

„Mislite da ih je zanimao Sumamed?“, završio je zagonetno.

O posljedicama možebitnog ratovanja bojnim otrovima, svojedobno su alarmirali i liječnica Mirjana Semenić – Rutko, kao i Jasminka Žužić

„Slavonija je općenito područje odakle nam dolazi neobjašnjivo velik broj bolesnih. Mislim da se nešto čudno događa u Baranji, i to posebice u posljednjih nekoliko mjeseci. Dogodi se da nam u tjedan dana dođe njih desetero, to je doslovce eksplozija broja oboljelih. Genetika definitivno nije uzrok bolesti kojih je sve više pa ću moliti struku da objavi koliki je stvaran broj oboljele djece, iako liječnici očigledno nisu skloni objaviti taj zastrašujući podatak. Općenito se može zaključiti da je broj rođene djece sve manji, a broj oboljelih sve veći, što pokazuje da nešto nije u redu, čini se, posebice na ovom području“, kazala nam je Jasminka Žužić prije dvije godine.

„Krajnje je vrijeme da se sve ovo ispita, iako, ako se naše sumnje i ispostave točnim, šteta je učinjena. Povratka nema i bojim se, dokaže li se da su oboljenja rezultat korištenja nekog streljiva sa osiromašenim uranom ili slično, moglo bi doći do raseljavanja i bježanja s ovog područja. S druge strane… roditelji zaslužuju saznati istinu jer ta djeca umiru u strašnim mukama“, potreseno nam je kazivala Jasminka Žužić koja je željno iščekivala da se netko sjeti doći i malo temeljitije izanalizirati vodu i tlo.