Pa je đeda Abdulaha,
Pit’o Safet jednog dana,
Što ne baciš đedo oni,
Vlaški sanduk sa tavana,
Ako li ga bacit nećeš,
Baciću ga ja što prije,
Šta ce kuli Fazlagića,
Pravoslavne relikvije,
Ej ne budali moj Safete,
Jer daleko nećeš stići,
Znaš li da smo bili vlasi,
Iz Bileće Miljanići,
Prađed nam se Muslimani,
I prenio sve to amo,
I od tada na tavanu,
Krijemo ga i čuvamo,
No Safete ako Srbin,
Opet uzme brda ova,
Ti što prije prihvati se,
I kandila i krstova,
Zaboravi prazne priče,

I na kulu Fazlagica,
Pokrsti se pred ikonom,
U Stojana Miljanica