Židovstvo nije Islam ali Ibrahim jeste bio Musliman, isto kao i njegove žene Sara i Hadžera i njegovi sinovi Ismail i Ishak. U to doba oni su bili i jedini Muslimani. I još nešto u vezi toga da Arapi i Muslimani općenito prakticiraju u paganske molitvene rituale.



Nakon što je Ibrahim a.s. žrtvovao ovna, proučio je ezan i pozvao ljude da izvrše obred Hadža. Od tada datira Hadž i kurban.

I još nešto, Masdžid Al Aksa u Jerusalimu sagradio je Ibrahim a.s. sa sinom Isakom isto kao što je obnovio Kabu sa Ismailom. Mjesto na kojem je sagradio Masdžid Al Aksa u to vrijeme zvalo se Morija. Kasnije će tu biti nimalo slučajno podignut Sulejmanov a.s. Hram.

Et, jel sad nešto jasnije?

Svaka sura u Kur’anu je posebna na svoj način, vrijedna i inspirativna. Ali, sura Jusuf je uistinu najljepše kur’ansko kazivanje koje u sebi nosi mnoštvo poruka. Objavljena je kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo najteže, objavljena je da ga utješi. Ono što je posebno specifično za ovu suru- iako je poprilično duga i broji 111 ajeta- jeste to da je objavljena odjednom cijela. Sura Jusuf je mehlem za dušu. Ona otvara vrata nade, ali nas i uči mnogo čemu. Kako je samo divno zaroniti u riznice njenog blaga!

Sura Jusuf počinje jednim snom, a završava ostvarenjem sna. Takav početak i završetak nam ukazuju na moć Svemogućeg- kadar je da ostvari naše snove. Iako nam se nešto čini nemogućim- Njemu je sve lahko.
Pokazivanje naklonosti jednom djetetu- makar bilo i nenamjerno- može biti jako opasno. Takva „nepravda“ uzrokuje ljubomoru, a ljubomora često prelazi u mnogo veće i opasnije krajnosti.
Intuicija- unutrašnji glas- često može biti alarm za naša djela. Jakub a.s. je znao da su njegovi sinovi ljubomorni na Jusufa a.s.- ali ipak ga je prepustio njima. S druge strane, čak i najveći oprez, ne može nas zaštititi od Njegove odredbe.
Uvijek će biti onih koji žele nauditi drugom. Onih koji uživaju vidjeti drugog na „dnu bunara“. Onih koji bi slobodnog čovjeka učinili robom. Cijena čovjeka nije u ljudskoj procjeni njega- cijena čovjeka je onakva kakvo je njegovo mjesto kod Allaha. Koga Allah uzdigne niko ga ne može uniziti, a koga Allah unizi, niko ga ne može uzdići.
Laž je providna. Spletke su uvijek slabe. Baš poput Jusufove košulje- umazane krvlju a čitave. Zanimljivo je kako svaka spletka ima propust koji ukazuje na nju samu.
Nerijetko se može desiti da čovjeka bolje prihvati onaj ko mu nije ništa, nego vlastita porodica. Allah okreće srca ljudi, i daje da budu naklona nekome- ukoliko On tome želi pružiti utočište preko Svojih robova.
Ljepota često može biti iskušenje. U suri Jusuf- muškarac je taj koji se odupro grijehu. Muškarac je taj koji zapravo kontroliše situaciju (iako se većinom okrivljuje žena). Također, ko se istinski osloni na Allaha- On će i najteže spletke koje mu drugi prave učiniti ništavnim. Kako li je samo Jusufova čednost uspjela otključati sve zaključane brave Zulejhinih spletki!
Vjernik je zahvalan i robu. Jusufu je na umu bilo i dobročinstvo njegovog „vlasnika“- u najizazovnijim trenucima. Izdati nečije dobročinstvo- znači biti zalim (nasilnik).
Vjernik bira ono teže- samo da ne bi Gospodara svoga rasrdio. Tamnica je nešto od čega se ljudi užasavaju. Ali- tamnica je za Jusufa spas- ukoliko je ona spas njegovoj časti. A to znači da je ona spas njegovoj vezi sa Allahom.
Vjernik- ma gdje bio- koristi priliku za pozivanje u dobro i odvraćanje od zla. Jusuf a.s. koristi priliku da pozove u vjeru drugove čak i u tamnici.
Jusufa a.s. ne mijenjaju ni uspjesi ni „padovi“. Čovjek je čovjek- i kada je bogat i kada je siromašan. I kada je u blagostanju, ali i kada je u iskušenju.
Vjernik želi da sve bude čisto i kristalno jasno- kada je u pitanju njegova čast. Jusuf a.s. nije htio izaći iz tamnice- sve dok se nisu razvezali svi čvorovi smutnje i potvora koje su bile „zakačene“ za njega.
Vjernik prašta, ali je i oprezan.
Vjernik svoj jad i svoju tugu predaje Allahu. I zna- da mu izlaz i rješenje mogu doći jedino od Njega.
Nekada je najbolje šutjeti. I kada su Jusufa a.s. braća potvorila- on je prešutio. Ono što mi kao robovi ne uzvratimo- za to se pobrine Allah.
Niko neće pokušati nekoga nepravedno poniziti- a da Allah neće uzdignuti onog ko je ponižavan a poniziti onog koji je drugog ponižavao.
Oprost- onog momenta kada imamo moć da kaznimo ili uzvratimo- najplemenitiji je postupak.
Dani, mjeseci i godine sabura- biće nagrađeni višestruko Njegovom nagradom.
Sve blagodati ovog svijeta nisu vrijedne kao jedna- umrijeti kao musliman. Pored svega što mu je dato- Jusuf a.s. zahvaljuje Allahu na svemu- ali njegova dova je da umre kao musliman.
Spomenute poruke sure Jusuf su samo jedan maleni djelić. Mnoštvo poruka je sakriveno u njoj. Svaki put, sa novim učenjem ove sure, otkrivamo nove i nove poruke. Poput pravog prijatelja, Kur’an nam svoje tajne otkriva shodno našoj blizini njemu. Budimo od onih koji ga vole i koje on voli. Budimo od onih koji svaki dan potrče njemu u susret, željni njegovih poruka i savjeta.

Halima Lj.

Ko su Jevreji i šta Kur'an govori o njima?
Jevreji su jedan malobrojni narod, koji je kao takav bio i ostao kroz cijelu historiju. Po toj logici bi i Kur'an o Jevrejima trebao govoriti malo. Meðutim, mnogo Kur'anskih ajeta govori o njima, ističući njihove osobine, spletke kojima su se služili i zločine koje su činili.
Na više mjesta u Kur'anu se kaže da je Allah, dž.š., počastio Jevreje nad ostalim narodima. Tako Allah, dž.š., kaže u 47. ajetu Sure El-Bekare:
"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao!" (Suretu El-Bekare: 47)
Iz tih ajeta može se razumjeti da je Allah, dž.š., Jevreje odlikovao nad ostalim narodima do njihovog vremena, davši im blagodati koje nije dao drugim narodima do tada.
Tumačeći te ajete, mufessiri navode stav da je ummet Muhammeda, s.a.v.s, odabraniji od toga naroda, jer za to postoje jasni Kur'anski ajeti, a odlikovanje Jevreja odnosi se na period dok su slijedili svoje poslanike, dok ih nisu počeli ubijati i dok nisu iskrivili objavu.
Kur'an nam pojašnjava o kojim se blagodatima radi, sa kojima su odlikovani Jevreji, pa u 16. i 17. ajetu Sure El-Džasije, stoji:
"Sinovima Israilovim smo Knjigu, vlast i vjerovjesništvo dali, lijepim jelima smo ih bili opskrbili, iznad svih naroda ih uzdigli,"(16) "i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli i to zbog neprijateljstva i meðusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu, sigurno, presuditi o onome oko čega su se razišli." (Suretu El-Džasije: 16-17)
Kao vrlo važnu blagodat koja je data Jevrejima, Kur'an navodi da im je data Knjiga, tj. objava od Uzvišenog Allaha. Njima i Kršćanima, u odnosu na druge narode prije ummeta Muhammeda, s.a.v.s, to je posebna počast i odlika, pa ih Kur'an često naziva "Sljedbenicima Knjige" (Ehlu-l-Kitab). Pored toga, veliki broj poslanika poslan je upravo Jevrejima.
U Kur'anu se na više mjesta govorio Allahovim poslanicima od kojih vode porijeklo Arapi i Jevreji.
Naime, Ibrahim, a.s, koji je jedan od najodabranijih poslanika uopće, imao je sinove: Ismaila i Ishaka. Ismailovi potomci su Arapi, a Ishakovi Jevreji. Jevreji se najčešće vežu za Ishakovog sina, Jakuba, a.s., čije drugo ime je Israil, tako da Kur'an Jevreje često naziva sinovima (potomcima) Israilovim. Jakub, a.s, je imao dvanaest sinova, meðu kojima je bio i Jusuf, a.s, o kojem se na mnogo mjesta govori u Kur'anu, a posebno u Suri Jusuf. To su neki od bitnih razloga zbog kojih Jevreji smatraju da su iznad drugih naroda, Bogu bliski i narod odabran za sva vremena.
Već za vrijeme Jakuba, a.s., njegovi sinovi, tj. oni od kojih Jevreji vode porijeklo, skreću sa pravoga puta! U njima se pojavljuje zavidnost prema polubratu Jusufu, za koga su smatrali da ga otac voli više od svih njih, pa smišljaju varku kako da se riješe svoga polubrata, te ga bacaju u bunar! Na prevaru su ga odveli od kuće, varajući na taj način svoga oca, tj. Allahova poslanika, čineći tako nasilje nevinom djetetu i kršeći Allahove, dž.š., odredbe o lijepom odnosu prema roditeljima, rodbini i uopće čovječanstvu!
Nakon toga, da bi prevara uspjela, uveče dolaze plačući ocu Jakubu sa Jusufovom košuljom okrvavljenom lažnom krvlju.
Po riječima imama Kurtubija, okrilje noći ide u prilog sinovima Jakubovim da sakriju smutnju koju su počinili. Dalje imam Kurtubi navodi predaju Ibn Hibbana u kojoj se veli da je Jakub, a.s, po primanju vijesti o nestanku Jusufovom, zaplakao i onesvijestio se. Sinovi mu donose košulju natopljenu lažnom krvlju, a imam Taberi navodi da je to bila krv svježe zaklanog jagnjeta.
Jakub, a.s., se uvjerio u njihovu laž kada je ustanovio da košulja nije pocijepana.
Interesantan je daljnji slijed predaje koju navodi imam Kurtubi: «Jakub je nakon te vijesti plakao, potom je rekao sinovima: «Pokažite mi njegovu košulju!» Pa su mu je pokazali, a on je pomirisa i poljubi, potom je nastavi ljubiti, ali primijeti da košulja nije pocijepana, pa reče: »Tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog Boga, nisam naišao na mudrijeg vuka kao što je ovaj današnji. Pojeo je moga sina i iščupao ga iz njegove košulje, a da je pri tome nije ni pocijepao!» Tako se uvjerio da nije istina ono što su mu sinovi kao opravdanje donijeli.
Ovo kazivanje ukazuje na to da su Jevreji radi ostvarenja ovosvjetskih interesa, spremni pogaziti sve norme i sva pravila. To se pokazuje i u daljem kazivanju Sure Jusuf, gdje se navodi da su bez imalo griže savjesti njegova brata slagali na Jusufa, a.s., pa su kazali:
"Ako je on ukrao', - rekoše oni – "pa i prije je brat njegov krao!" (Suretu Jusuf: 77)
Iz ove Sure se može razumjeti da je Jusuf, a.s, bez obzira na teške grijehe njegove braće, velikodušno im oprostio i sve ih zajedno sa roditeljima, nastanio u Egiptu.
Braćo i sestre! Gaza obavezuje ummet, a mi smo dio ummeta, pa budimo od onih koje bole rane drugih muslimana i koji im pritiču u pomoć na odgovarajući način! Neka nam ajeti o Jevrejima budu podsjećanje na njihov karakter!
Molim Allaha, dž.š., da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Gazi i na svakom drugom mjestu, da Allah uništi Cioniste i njihove pomagače, koji čine nered na Zemlji, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji čine dobra djela radi Njegovog, s.w.t., zadovoljstva, da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Hutba: Džamija "Kralj Fahd''
Nezim Halilović Muderris

Uništavanje knjiga u Bangladešu jer "samo jedna je knjiga".

[mp4]https://img-9gag-fun.9cache.com/photo/a1mWnXY_460svvp9.webm[/mp4]

Uništavanje knjiga u Bangladešu jer "samo jedna je knjiga".

[mp4]https://img-9gag-fun.9cache.com/photo/a1mWnXY_460svvp9.webm[/mp4]

Kako ti nije jasno uništavanje knjiga u kojima se "vrijeđa" islam?

Pa sad za knjige gdje se pišu neke izmišljotine i gadosti o Isusu ne bi mi bilo žao da ih netko spali. Problem nastaje ako nekomu drugom otmeš njegovu knjigu i spališ ju. Na kraju je pitanje da li si s tim spaljivanjem loše knjige spasio dušu tog čovjeka ili si u njemu samo probudio veću znatiželju i inat pa da nabavi novu. S druge strane, osobno nemam takav mentalitet da idem spaljivat antikršćanske ili sotonske knjige, ali da ju nekim slučajem nađem doma jerbo mi je na pr. netko namutio diete da ju kupi, u najboljem slučaju bi ju dao na recikliranje...

Kom - Iran