Zamislimo da do danas nisu postojala prezimena... i počinjemo ih uvodit. Otvorite svoj imenik na mobitelu i vidite koliko ljudi vam se zove kao primjerice: "Ante Majstor", "Jozo Popravak", "Anja Frizerka", "Josip Mali", "Jure Cigin", "Huso Parketar", "Iva Split"...

Kako bi se vi prezivali? Pitajte prijatelja kako vas ima memorirano na mobitelu.

Meni se čini da bi današnja naša prezimena, da se nas pitalo, bila puno drugačija... Nitko ne zove npr. nikoga danas više "Ante Josipović", ako mu je otac Josip, možda negdje na selima, često sam puta čuo da se i dalje koristi, ali i tamo u manjini (npr. sin naslijedi očev nadimak, ili ga zovu po ocu). Više dajemo nadimke po zanimanjima i karakteristikama, ili mjestima odakle smo.

Isto mi pada na pamet, primjerice Češka, koja je bila industrijski razvijenija u odnosu na naše krajeve, ima prezimena tipa Hodinarik (urar), Hostinský (gostioničar), Košik (izrađivač košara), Krejčík (krojač), Malířik (soboslikar), Pekařík (pekar)... Mi ta zanimanja nismo imali, jer nismo imali taj stupanj razvoja, nismo imali cehove, obrte kao oni, pa nemamo ni ta prezimena. Češće su zastupljena u bosanskim varošima, pada mi na pamet naše prezime Kafadar (pravi kavu). Možda kod muslimana ima tih prezimena više, jer su više zastupljeni u gradovima od nas. Zato su kod nas prezimena dominantno patronimi, nemamo toliko prezimena po zanimanjima. Primjerice, tad su svi bili stočari, pa bi bilo bezveze nekoga nazvat Ante Stočar, jer se ne bi mogao razlikovat.

Sjetih se jednog ''prezimena''...Zorica Dobraa