Ali pazi samo bujnu maštu.
Busovača je par km od Zenice.
Dakle, imaš "Zenge" oko Zenice, dok u Maslenici ginemo na veliku i bitan je svaki vojnik.

I te "Zenge" se ne bave s vojnim poslom, za što su uvježbani i potrebni, nego maltretiraju civile i djecu, istu onu koje zbrinjava RH u elitnim hotelima na Jadranskoj obali parsto kilometara južnije.
I naravno, nijedno od tih svjedočenja ne postoji u tom vremenu nego su se ljudi "sjetili" par godina, odnosno desetljeća poslije rata.

A mi smo u Maslenici helikopterima micali ljude iz Slavonije jer je falilo ljudi, u to doba je poprilično bio ugrožen Zadar i okolica.
Da smo imali neke snage u selima središnje Bosne, povukli bi ih na jug.
Sigurno ne bi maltretirali civile, koje smo dole tetošili po najskupljim hotelima.
Ili bi se nešto čulo da je do toga došlo...

Muslimanska mašta i to nevješta.

ZNG je u studenom 91e je transformiran u HV tako da neke Zenge 93e u Busovači samo pokazuje koliki su patološki lažljivci.

Inače sukobi u Busovači počinju u jesen 92e već kad su muslimanski vojnici prvo u Ahmićima postavili barikade i blokirali pojačanja za Jajce a kasnije su krenuli i u samoj Busovači zaustavljat pojačanja za Jajce.

26.1.1993. su muslimani počinili pokolj u Gustom Grabu di su se iživljavali nad starcima.

Dana 26. siječnja 1993. ubijeni su: Anica Batista (64 g.), Mijo Grubešić (59 g.), Anđa Grubešić (58 g.), Niko Krišto (66 g.), Ljuba Ljubičić (57 g.), Anto Šimić (57 g.), Anto Šteko (58 g.), a 27. siječnja 1993. ubijen je Marijan Čavar (57 g.).

Nema tu nekog velikog misterija, 20. siječnja 1993. su imali naredbu koja je predviđala sukobe u svim gradovima Herceg-Bosne a 21. siječnja su napisali naredbu za napad na HVO u Busovači kako bi iskoristili "momenat iznenađenja".

Zanimljivo, bošnjačka verzija priče je da je HVO napao Kaćune tada da se spoji sa Kiseljakom, i da je to ABiH spriječila.
Neki od "Čapljinaca" su tada bili gore, bilo je i mrtvih, a oni su napadajna jedinica bili.

To je zato što su u sklopu priprema za napad na HVO Busovača zablokirali cestu u Kaćunima gdje su onda izazvali incident u kojem je ubijen dozapovjednik VP HVO iz Busovače.

Ako je HVO prvi napao to je onda bio preventivni napad obzirom da je ABiH poduzimala korake koji se očekuju od nekoga tko će napasti, počevši od blokade prometnice prema Kiseljaku pa do doslovnih naredbi za napad.

Naredba za napad njihove 333. brdske brigade ABiH koji je trebao iskoristiti "momenat iznenađenja" je bila 21. siječnja, a spremnost za napad 22. siječnja. O tome piše Davor Marijan u knjizi Rat Hrvata i Muslimana od 1992. do 1994.

Oni su već 92e imali barikade i već tad su vršili napade.

13. VI. 1992.
U sela Katići i Podjele kod Busovače, nastanjene pretežno srpskim življem, upale
su muslimanske snage te počele pljačkati i paliti. S ohzirom da su Srhi u ovim selima još
u ožujku izrazili lojalnost HVO Busovača i predali svo oružje koje su dohili od JA, HVO
je poslao policiju da zaštiti te Srbe. Muslimanske snage su otvorile vatru na policijskom
punktu HVO, Ubili su jednog policajca HVO i ranili trojicu. HVO je uzvratio i tom
prilikom su poginula 3 pripadnika ABiH, a nekoliko ih je ranjeno.

Ljudi su nosili svakakve oznake od Hvo, Hos pa do Zng.
Osim što su glupi još su i bezobrazni i rade smiješne konstrukcije i priče. Srbi su male mace za njih.

Bio nazočan. Pokvarili nam sv. Antu namjerno.

Htjeli su pljačkat Srbe. Kordić nije dao.

Prvi incident u Busovači je bio već u svibnju 1992. Muslimanska Teritorijalna obrana je mimo dogovora sa HVO pokušala ući u vojarnu JNA i pritom su teško ranili pripadnika HVO. Nakon toga je HVO raskinuo dogovor o raspodjeli naoružanja sa TO i preuzeo vlast u Busovači.

Muslimani iz TO pokušali prigrabiti svo oružje.