IDF Čerkezi

S obzirom da kod nas ima prezimena Čerkez, a i da je narod Kozake zbunjivao za Čerkeze, meni izgleda da je to postao neka vrsta sinonima i naziva za općenitog vojnog plaćenika.

Odnosno opća imenica ili zanimanje čerkez.

Preci Čerkeza su bili Solde

Nisu ih mogli zvati "Rusi" jer su Rusi bili na suprotnoj strani.

Rusima ih nisu nazivali nacisti, jer se njima to nije uklapalo u rasnu politiku, zato su morali inzistirati da su Kozaci nešto odvojeno od Rusa.
Rusima ih nisu mogli zvati ni partizani, jer su njima Rusi bili samo braća iz Staljinove Crvene armije.

Čerkez je bio otprilike sinonim za bilo kojeg naoružanog jahača, s područja iza Rumunjske, pa sve do Kine. Ovo:

Interesantna je ta lijenost kod nazivlja, ili nazivanje “odoka”, ili se čak krivi naziv ukorijeni i onda se ne može više izbaciti.

Tako su Bizantinci Mađare zvali “Turci” , svaki biljni pripravak nam je “čaj”, a Talijani nas sve skupa zvali Sclavi.

Rimljani su imali “Barbare”.

Britancima su svi izvan Europe, Afrike i Kine bili “Indijci” (Indija, Indijanci, Indonezija..)

Tkogod dođe u Afriku je “bijelac”.

U nekim krajevima kornjača je “žaba”

Narodna kurcobolja oko preciznosti naziva.

Ta dva čerkeska naselja u Izraelu pripadaju različitim plemenima te različitim narječjima čerkeskog jezika.

U Kfar Kami je riječ o Šapsugima koji govore velikošapsuški.

U Rehaniji je riječ o Abzuhima koji govore abzuški.

Pojam džudžan obuhvaća i tvora (Mustela putorius) i kunu bjelicu (Martes foina).

Bio sam u Republici Karačajevo-Čerkeska na svom proputovanju Kavkazom 2019. Karačajevci su turkijski narod, a Čerkezi kavkaski. Kad se ulazi u republiku iz Stavropoljskog kraja krajolik je kao Lika, a dalje južno prema Gruzijskoj (zapravo abhaskoj) granici idu visoke planine. Smještaj nam je bio u selu Teberda, domaćini stariji bračni par su bili Karačajevci. Onako gostoprimstvo na razini. Oni u prizemlju, a mi na katu. Pitao ja može li mi skuhati kavu, a žena domaćica ponudila da mogu sam u njenoj kuhinji. Onako ipak mi djeluju sovjetskog kova. Išao sam s društvom sve do skijališta Dombaj, koje izgleda kao tipično alpsko skijalište samo se ne čuju romanski i germanski jezici već turkijski, kavkaški i ruski Za uspomenu imam mali tanjurić s planinskim vrhom Pik Ine (3455 metara visok).
Imao sam domaću pratnju (tadašnja djevojka od tamo), sve etnički rusi iz grada Stavropolj. A kasnije sam vidio da hrvatsko MVP piše da nije preporučljivo hrvatskim građanima ići u te regije. Nisam nikakvih problema imao, iako nije svejedno kad sam ušao po kavu u neku lokalnu birtiju u gradu Čerkesku di sjede Čerkezi tamnijeg tena hah. Ali sve prošlo ok.
Prošli smo dva najveća grada Karačajevsk i Čerkesk koji su onako zapeli u vremenu, ali džamije im se sjaje u zlatu i moderno su napravljene.

Iako je današnje stanovništvo islamsko, u nekakvim zabačenim dijelovima u brdima te republike postoje starokršćanske crkve što znači da su kršćani prognani ili nestali u ratovima.

Ovo nije sasvim neutemeljeno, jer 2 od 7 izvornih mađarskih plemena bila zaista turska. S druge strane bilo je i najmanje jedno iransko i sami Arpadovići su nositelji Indoeuropske R1a haplogrupe.