Fikret Abdić stvorio je Autonomnu Pokrajinu Zapadna Bosna 1993. godine. Proglasio je republiku u zadnjim danima autonomije. Još u kolovozu 1995. godine, kada je Zapadna Bosna bila pred kolapsom, inzistirao je da se treba napraviti/održati autonomija za čitavu bihaćku regiju, što je bio razlog postojanja Zapadne Bosne.

Dolazi sredina kolovoza 1995., i Zapadna Bosna s Abdićem biva vojno pometena, inkorporirana u FBiH. No, 1996. donosi se Zakon o kantonima i uspostavlja se što? Autonomni kanton - Unsko-sanski kanton sa sjedištem u Bihaću.

Pripadnici vojske Zapadne Bosne imaju izjednačena prava s pripadnicima ARBiH i HVO.

Dakle, autonomaši su ipak pobijedili?

Ova regija je faktično u autonomiji od 1992. godine u kontinuitetu. Abdić, iako je pretendirao na čitavu bihaćku regiju, održao je vlast samo u širem području Velike Kladuše. Ali i elementi odani Izetbegoviću su bili faktično autonomni, prosto zato jer su bili odsječeni od centralne vlasti. Poslije rata, ponovno je upostavljena autonomija u vidu USK.

U muslimana nitko nije pobjedio. Imali su građanski rat, tisuće ih poginulo,
pokazao se njihov rascjep i koloaboracija sa susjedima, osramotili se pred svijetom,
a sad financijski moraju još da ispraštaju. Iako oni ovaj rat pokušavaju da
prešute, narod im je u USK i dalje podjeljen, i u nekoj novoj situaciji, imali bi isto.
I nije čudno, taj kraj je inače stoljećima buntovan, hajdučki, nepouzdan i lako zavodljiv.

Muslimana kroz par godina neće biti tamo.
Tako da...
Da je netko i pobijedio, pirova pobjeda je to bila.

Autonomaši su upravo ti koji nemaju ništa, ni vlast ni autonomiju.

Znam neposredno nakon rata ovi iz V.Kladuše dok su bili u izbjegličkim kampovima u Hrvatskoj da su žestoko odbijali povratak pod vlast Izetbegovićevih. Povratak je ipak bio skoro stopostotan.

Do nedavno su imali gradonačelnika u Kladuši.

Mi smo im donijeli autonomiju, veću nego su tražili.