Ateist je napisao/la:
Nije li šta upitna zamjenica koju nikad nije ispravno rabiti u hrvatskome standardnom jeziku? U Srbiji je ispravno i šta i što, u Hrvatskoj samo što. Thompson često pravi pogrješke i nešto svojstveno jeziku u Srbiji, a ne Hrvatskoj.
Ne dače se nego se rabi infinitiv. Nije stala braća da obrane naše domove, ispravno bi bilo stala braća obraniti svoje domove. No, dobro, to je pjesnička sloboda. Glazbenik ne mora paziti na pravopis i slovnicu. Međutim, upečatljivo je da upravo Thompson rabi jezične izraze ispravne u Srbiji, a pogrješne u Hrvatskoj.
Standardni jezik i narječja imaju drugačija pravila.
"Šta" se govori kod mnogih hrvata u mnogim hrvatskim krajevima, samo zato što je kod srba to ispravno ne znači da je to "isključivo" srpska riječ.
Ili se kajkavci "sloveniziraju" kada kažu kaj, jer je to kod slovenaca ispravna riječ za što?
Ovo i ostale gluposti često treba ispravljati kod hrvata, jer ispadamo glupi i opsjednuti nekom psihozom iz 90'tih kad smo na silu odvajali identitet od jugoslovenskog i srba kao dominantne skupine u jugoslavenstvu ali to ne znači da naše riječi nisu naše pa i kad ih koriste srbi.
Još i razumijem za 90'te, tada smo zbilja trebali napraviti neku distinckiju, ali sada je prošlo dovoljno vremena da ne moramo više.
Nažalost neke gluposti su se uvriježile, kao "prvotravanjska šala" ili obilježavanje "prvog svibnja" umjesto prvog maja.
Prvi maj je internacionalni blagdan i treba se zvati prvi maj, a obilježava se prvog svibnja.
Maj, april, jun, jul itd. su sve hrvatske riječi, samo nisu riječi standardnog jezika za označavanje mjeseci, jer imamo druge za koje smo odlučili da uđu u standardni jezik.
Što se tiče tog da neke riječi češće dijelimo sa srbima tamo gdje smo živjeli bliže njima nije ništa neobično, kao što nema toliko turcizama u Istri kao u Slavoniji, niti mađarizama u Dalmaciji, sasvim je normalno da razne nacionalne skupine koje žive blizu pokupe neke izraze, pa eto i formu rečenica.
Meni forma rečenica na zagorskom nariječju dosta liči na to kad slušam slovence kako govore na svom jeziku, pri tom ne mislim toliko na riječi koliko na samo formiranje rečenice i stavljanje naglaska na neke riječi, često zadnja ili predzadnja riječ imaju nekakav naglašen zvuk, i kada nisu postavili pitanje , što je je velika razlika od standardnom jezika.
Govorim u ovom slučaju baš o pravom zagorskom dijalektu, ne onom prigušenom zagrebačkom kajkavskom govoru koji je zapravo više naš književni jezik sa nekim riječima ubačenim iz kajkavskog nariječja - forma rečenice i naglašavanje riječi je pravilno ali će umjesto što reći kaj, umjesto "radiš" reći će "delaš" i sl. Nikad zagrebčanin neće reći "mleko" ni u bunilu, iako zagorci sa sela uvijek kažu "mleko" a to je, vidi čuda, i srpska i slovenska riječ kad ju napišeš. Ali ako čuješ zagorca da kaže mleko neće to izgovoriti kao srbi što izgovaraju.
