Kraljica Jelena Nelipčić
U proljeće 1401. godine Jelena se udaje za najmoćnijega bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Jelena je u miraz donijela grad Omiš, ali i svoju vlastitu blagajnu, što je za ženu XV. stoljeća bila rijetkost
Ubojstvo kneza Pavla Radenovića imalo je iza sebe dalekosežne posljedice koje će tek povjesničari etnogenezom sadržaja povijesnih izvora pokušati dočarati. Kada jednom klica sumnje sleti na plodno tlo, ona se brzo širi. Tako je klica razdora Bosanskoga kraljevstva iz godine u godinu bivala sve veća. Razdoblje koje je pred nama pa sve do raspada odnosno propasti bosanske države bit će obilježeno kraljevima i protukraljevima. Istina, isti je bio prisutan i nakon 1403. godine s prvim dolaskom kralja Stjepana Ostoje, no ovo što slijedi poslije jest i rapidno uplitanje velikaša i indoktrinirane politike Osmanlija prema pojedinim velikašima pa čak i kraljevima. Predstavljeno razdoblje obilježilo je i ženidbu domaćim princezama, vojvotkinjama ili kneginjama radi očuvanja i povećanja utjecaja moći ili zemljišnih posjeda te naposlijetku i izmirenja međuljudskih narušenih odnosa. Potonje se pokazalo kao ne uvijek idealno rješenje jer ženidba zna biti smirivanje odnosno kontroliranje vatre ali ne i gašenje požara što će se pokazati u odnosu s budućim bosanskim kraljicama.
Netom nakon ubojstva Pavla Radenovića 1416. godine umro je veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Umro je u gradu Kotoru na Vrbanji. Hrvoje je kaže Thalloczy mnogo sagriješio kad je u zemlju doveo Osmanlije, ali je svojom krepošću, silovitom i samouvjerenom ličnošću bio silan, kako veli Ferdo Šišić. Iza Hrvoja ostala je udovica Jelena i sin Balša Hercegović, koji jer imao dvije kćeri: Katarinu i Doroteju. Balša je kao jedinac naslijedio svu očevu imovinu u Bosni dok su se za Dalmaciju i Hrvatsku otimali Mlečani, Dubrovčani, Splićani i kralj Ostoja.
Neposredni događaj je bila smrt Pavla Radenovića, rođaka Ostojine prve žene Kujave koji je donio silne probleme u Bosni. Kako bi očvrsnuo položaj, kralj Ostoja se oženi Jelenom Nelipčić 1416. godine kome je to bio treći brak, zasigurno najbogatiji.
Kraljica Jelena Nelipčić (1416. – 1422.)
Jelena Nelipčić rođena je na području Cetinske krajine, početkom osamdesetih godina XV. stoljeća. Jelena je bila kći utjecajnoga hrvatskog feudalca, kneza Ivana II. Nelipčića i splitske plemkinje Margarete rođ. Merini. Njezin brat poslije postaje ban Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, knez Ivaniš Nelipčić. Majka Margareta odgojila je Jelenu u duhu katoličkih vrijednosti.
U proljeće 1401. godine Jelena se udaje za najmoćnijega bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Brak je zasigurno bio pomno isplaniran jer su Nelipčići i Hrvatinići graničili sa svojim posjedima te su nastojali ženidbenim vezama osnažiti svoj položaj. Jelena je u miraz donijela grad Omiš, ali i svoju vlastitu blagajnu, što je za ženu XV. stoljeća bila rijetkost da posjeduje vlastiti novac.
Rijetko se koja plemkinja srednjovjekovne Europe mogla pohvaliti svojom financijskom nezavisnošću. Ipak, Jelena je raspolagala znatnom količinom gotovoga novca koje je posuđivala uz pozamašnu kamatu od 20 %. Izvori nam govore kako je često pozajmljivala novac splitskim patricijima pa tako nam ostaje podatak da je izvjesnom Dujamu posudila tri stotine dukata koje je on vratio u tri rate u zlatnom nakitu. Kako nije razdvajala privatno od poslovnoga, svjedoči nam podatak da je za putovanje svoga supruga Hrvoja Hrvatinića u Budim, na mirenje s kraljem Sigismundom, posudila svom suprugu 6000 dukata. Za 6000 dukata u to vrijeme mogao se kupiti cijeli jedan grad na obali mora. Hrvoje taj dug nikada nije vratio u cijelosti u gotovini, već je kao kompenzaciju svojoj supruzi prepisao palaču u Dubrovniku.
Početkom 1416. godine umire Hrvoje Vukčić Hrvatinić te ga nasljeđuje nećak Juraj Vojsalić. Jelena je uspjela zaštiti svoj miraz te je nastavila upravljati određenim posjedima u vlasti njezina supruga. Ipak, svjesna da sama neće uspjeti zadržati svoje posjede, ona se već na jesen iste godine udaje za bosanskoga kralja Stjepana Ostoju. Svom drugom suprugu donosi uz grad Omiš i utvrđeni grad Jajce te Plivsku i Lučku župu kao miraz.
Razdor za razdorom
Ova Ostojina ženidba dala je novi povod za uznemirenje u zemlji. Porodica Radenovića (Pavlovića) imala je mnogo prijatelja koji su htjeli oprati sramotu nanesenu kraljici Kujavi. Više uvrijeđen bio je njezin sin Stjepan, poslije kralj Stjepan Ostojić (1418. – 1421.). Možemo reći kako se zlo gomilalo nad zlim. Unutarnje smutnje su više škodile Bosni nego napadi Osmanlija ili Ugara. U zadnje dvije godine 1415. – 1416. kako javljaju Dubrovčani „da su siromašni bjegunci iz Bosne pali na teret Dubrovniku”.
„Pravi gospodar Bosne” bio je sultanov vojvoda Ishak u Vrhbosni, koga ugarski ljetopisac Thurocz zove kraljem bosanskim, ponukan vjerojatno stalnim napetostima u bosanskoj državi. U tim trenutcima Dubrovčani šalju pismo kralju Sigismundu 12. listopada 1416. godine u kojem javljaju: Među barunima bosanskim planulo je veliko i smrtno neprijateljstvo zbog pokojnog kneza Pavla, stoga je Turčin (sultan Mehmed I.) poslao dva svoja poslanika k rečenim barunima, da ih međusobno izmire. Sastanak je propao jer su se trebali pritvoriti kralj Stjepan Ostoja i knez Dragiša Dinjičić, koji su nehotice prije pobjegli sa stanka i poradi toga bosansko je kraljevstvo u najvećem trvenju i rasulu.
U tome razdoblju Osmanlije su jasno potpomagale protukraljevu struju kralja Tvrtka II. Tvrtkovića iako po izvješću Dubrovčana, osmanlijska vojska nije bila u Bosni jer je bila usmjerena na Solun. Kralj Ostoja se našao u još većim problemima kada se i njegov rođeni sin Stjepan Ostojić okrenuo protiv njega. Dana 20. travnja 1417. godine dane su upute zapovjedniku Stona jer se načulo kako se kralja krije tamo, da se sve pripremi za kraljev nenadani dolazak. Pomoću nekih humskih knezova Ostoja je zavladao Humskom zemljom i pomirio se sa sinom Stjepanom Ostojićem.
Najveći događaj iz ovih dana jest izmirenje kneza Petra Pavlovića s kraljem Ostojom. Veliki su morali biti razlozi da knez Petar oprašta ubojicama svoga oca. Knez Petar, iako dosta kasno, konačno je uvidio propast u koju srlja Bosna dozivajući Osmanlije. Dubrovčani su i dalje izvještavali kralja Sigismunda o prilikama u Bosni i tako mu 26. kolovoza pišu o provali Osmanlija u Albaniju u mjesecu lipnju, odakle su se onda uputili u Bosnu. No sultan je tada bio zaposlen vlastitim državnim prioritetima, pa je neki broj Osmanlija na granici s Raškom i Albanijom i ne zna kuda će krenuti: „Ovo bosansko kraljevstvo je u običajnoj i velikoj neslozi, koju goje gospoda i baruni između sebe.”
Čitavu 1417. godinu kralj Ostoja je boravio oko Neretve. Posljednji zabilježeni datum za kralja Ostoju bio je 23. ožujka 1418. godine u Bišću ispod grada Blagaja u Humskoj zemlji, u kojoj je kralj uređivao državne i obnovio stare odnose između Dubrovnika i Bosne. Krajem mjeseca ožujka ili početkom travnja umro. Ostavio je iza sebe sina Stjepana Ostoju od prve žene Kujave, i dva nezakonita sina: Radivoja i Tomu. Novi kralj Stjepan Ostojić zatvara pomajku Jelenu i na dvor dovodi svoju majku Kujavu. Dvor konfiscira bogatu imovinu kraljice Jelene, a ona nakon četiri provedene godine u zatvoru biva ubijena 1422. godine. Neki izvori sugeriraju da je Jelena možda bila i majka Balše Hercegovića iz prvoga braka, ali to nije potvrđeno. Sve u svemu, Jelena Nelipčić ostala je upamćena kao utjecajna žena prvo vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića potom neposredno i udajom za kralja Ostoju u kratkom razdoblju svoga vladanja. Svojim rodom povezala je odnosno učvrstila hrvatsko-bosanske veze za poimanja srednjega vijeka.
https://www.svjetlorijeci.ba/zenidba-ka ... -rjesenje/
