Ko su stvarni ekstremisti: Bošnjaci pod opsadom 'kršćanske politike'Piše: Amina Čorbo-Zećo
U posljednjem desetljeću, na prostoru Zapadnog Balkana sve jasnije se ocrtava geopolitička koordinacija političkih elita iz susjednih zemalja s ciljem afirmacije ideje o „kršćanskoj Evropi“, što u praksi često znači potiskivanje i marginalizaciju muslimanskih zajednica, prvenstveno Bošnjaka. I zato ne treba čuditi kada Željka Cvijanović izmišlja priču i zvanično je dostavlja u EU Parlament, ali i Skupštinu UN-a o tome kako ‘muslimani u Sarajevu napadaju Srbe i mašu zastavama Hamasa i Hezbollaha’.
Jednostavno, u tom djelovanju Bošnjaci se sve češće prikazuju kao remetilački faktor za stabilnost, identitet i „evropski put“ Bosne i Hercegovine. Lažno se predstavljaju kao fašisti i radikali, a oni koji provode fašizam to rade olako. Ovakvi narativi nisu bezopasni oni oblikuju političke odluke, preklapaju se s historijskim obrascima isključivanja i sve više podsjećaju na strategije koje prethode političkom ili fizičkom uklanjanju neželjenih grupa.
Možda zvuči pregrubo, ali političari koji umotavaju u celofan priču o ovome jednostavno nemaju hrabrosti da progovore istinito, upravo od straha da bi im neko mogao spočitati ono što im secesionisti stavljaju na teret. Da ništa u ovom tekstu nije pretjerano potkrijepit ćemo izjavama koje stvaraju politički okvir isključenja, a onda bez problema Željka Cvijanović iako na crnoj listi SAD-a dobije vizu za Ameriku iz koje će, gle paradoksa, putovati pravo za Moskvu.
Za paralelu pokušajte zamisliti da Bakir Izetbegović, Zukan Helez, Semir Efendić, Elmedin Konaković ili bilo koji drugi političar bosanske provinijencije iz Turske to učini! Nezamislivo bi to bilo i neoprostivo od strane EU zvaničnika, ali i same Amerike. Krenimo redom, Viktor Orban, premijer Mađarske je poznat po svojim izjavama koje naglašavaju ideju "kršćanske Evrope". U više navrata je isticao da Mađarska ne želi postati multietnička zemlja i da se protivi prihvatu muslimanskih izbjeglica. Nije se njemu ‘omaklo' kada je ustvrdio da pitanja primanja Bosne i Hercegovine u EU nisu problem ni ekonomske reforme, ni pitanja korupcije, ni pravno usklađivanje nego to kako integrisati dva miliona muslimana, koji su naravno većinom Bošnjaci! Bivši ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin također je je poznat po svojim nacionalističkim stavovima i često ističe važnost "srpskog sveta".
Njegove izjave često impliciraju širenje srpskog utjecaja na područja koja su većinom nastanjena Bošnjacima.
„I svi oni koji misle da Srba nema i da srpskog sveta nema ili da ne treba da ga bude, treba samo da dođu i da nas pogledaju, da vide ovu našu prelijepu djecu i da shvate da su grdno pogriješili, jer Srba ima i srpskog sveta ima”, ponavljao je Vulin više puta.
Njegov ideolog Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, u više navrata je, pak, govorio o "ugroženosti Srba" i potrebi za zaštitom srpskog identiteta.
Ove izjave često zanemaruju multietnički karakter Bosne i Hercegovine i marginaliziraju Bošnjake kao konstitutivni narod. A, takvu klimu vješto koristi Milorad Dodik, predsjednik Republike srpske poznat po svojim kontroverznim izjavama koje negiraju genocid u Srebrenici. Naprimjer, izjavio je bukvalno: "Tamo (u Srebrenici) se nije desio genocid, to svi znamo". Najodaniji Dodikov partner u BiH je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, koji nikada nije štedio Željka Komšića pokazujući otvoren fašizam spram člana Predsjedništva BiH.
Ali, to nikada niko previše ne potencira dok se Komšićeve izjave interpretiraju i ocjenjuju kao ‘radikalne’!. Ali, Čović je u više navrata isticao potrebu za "evropskim vrijednostima" u Bosni i Hercegovini. Međutim, ove izjave često se koriste kao opravdanje za političke odluke koje marginaliziraju Bošnjake i jačaju poziciju Hrvata kao konstitutivnog naroda. Iako se ove izjave mogu činiti izoliranim slučajevima, one se uklapaju u širu geopolitičku strategiju koja uključuje Mađarsku, Srbiju i Hrvatsku.
Ove zemlje često koordiniraju svoje politike u cilju promicanja "kršćanske dominacije" na Balkanu, što uključuje marginalizaciju Bošnjaka i drugih muslimanskih zajednica. Pa izjava ‘mi smo za usvajanje novog Izbornog zakona u BiH na kršćanskim vrijednostima’, koju je rekao mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto tokom razgovora iza zatvorenih vrata za predsjednikom HDZ-a BiH Čovićem, što je objavila Istraga.ba, postala je sporna samo u segmentu kako je novinar došao do ovog snimka!?
Nije se previše polemiziralo o suštini - kakav je to Izborni zakon s kršćanskim vrijednostima, ali je jasno da je islamofoban, ali to nikome nije problem.
Gledajući historijski to nije neuobičajeno. Bošnjaci su tokom 19. i 20. stoljeća bili marginalizirani, njihova vjerska i politička prava često osporavana. U vrijeme NDH, dio prostora je očišćen od muslimana i drugih „nepoželjnih“.
U agresiji 1992–1995, najstrašniji zločini nad Bošnjacima uključujući genocid počinjeni su s idejom stvaranja etnički čistih prostora. Danas, umjesto vojne sile, koristi se institucionalni pritisak, politička izolacija i ideološka diskreditacija Bošnjaka kao „drugih“ u vlastitoj zemlji. Iako bošnjačka politička elita pokušava odgovoriti na ovaj pritisak, odsustvo jedinstva i međunarodne podrške čini njihovu poziciju slabom.
Evropska unija često zatvara oči pred rastućim islamofobnim narativima u regiji, dok domaće institucije bivaju paralizirane. Ako se ovaj trend nastavi, možemo očekivati dublju institucionalnu marginalizaciju Bošnjaka, što bi moglo voditi ka daljoj destabilizaciji regije.
I zašto onda ne reći istinu. Nije riječ samo o retorici. Izjave i politike koje promoviraju ideju o „kršćanskom Zapadnom Balkanu“ utemeljene su na dubokoj netrpeljivosti prema islamu kao religiji, a Bošnjacima kao narodu.
Prepoznavanje i dokumentiranje ovih priča je prvi korak u borbi protiv njih. Historija nas uči da šutnja i ignorisanje takvih procesa uvijek vode u tragediju.
https://nap.ba/qpost/402350
