Svima navedenim bi mogla bit prihvatljiva politika Hrvata u BiH ili Tuđmanovo domoljublje, a ustašovanje nikome.

Zato je KOS i poticao ustašovanje, a Tuđmanu bili sumnjivi svi koji mjere kukuruz.

Gospodine Paraga, Vi ste još u osmom mjesecu 1997. godine Međunarodnom sudu u Haagu poslali kaznenu prijavu protiv predsjednika RH Franje Tuđmana za ratne zločine u BiH, odnosno odgovornost za njih. Danas, kada razgovaramo za Ljiljan, javno ste potvrdili da ste obaviješteni službeno, da je i na osnovu te Vaše prijave haško tužiteljstvo pokrenulo istragu protiv Tuđmana. Kada ste to saznali?

PARAGA: Još 1997., nakon što sam poslao svoju kaznenu prijavu, drugi čovjek Haškog suda, zamjenik glavne tužiteljice Louise Arbour, Graham Blewit rekao mi je da je moja prijava uzeta u postupak, a nedavno mi je potvrđeno (iz Haaga) da istraga protiv Tuđmana traje. Ja to znam već duže vrijeme a odlučio sam s tim izaći u javnost nakon što je to objavio i "New York Times", poslije čega sam čekao skoro tjedan dana da reagira Predsjednikov ured, no kako oni šute, odlučio sam obavijestiti javnost, da se vodi istraga protiv hrvatskog predsjednika zbog suagresije na BiH. Ja sam više puta kontaktirao s haškim istražiteljima, za što, također, imam i pismene potvrde, samo što ta pisma nije dopušteno javno objaviti, jer haški istražitelji ne objavljuju čak ni kada se protiv nekoga podigne optužnica, i zato smatram da je ovo o istrazi protiv Tuđmana presedan, da tako nešto procuri u javnost baš u slučaju hrvatskog predsjednika, jer je netko smatrao da je to potrebno. A, to je doista presedan, jer, npr. u slučaju Kordić, sadržaj optužnice saznao se tek kada mu je počelo suđenje, a tereti ga se za ono čega se na Pantovčaku (Tuđmanova rezidencija) najviše boje: da Kordić zna detalje dogovora Tuđman-Milošević iz Karađorđeva o podjeli BiH! To je ključno pitanje, jer zločini su se dogodili u provedbi toga scenarija.

Podjela Bosne, logori

Što ste Vi naveli u svojoj kaznenoj prijavi, za što teretite Tuđmana?

PARAGA: Naveo sam dugotrajno planiranje, pripremanje i provedbu plana o podjeli BiH, oružanom intervencijom, da bi se dokinulo njezino postojanje i njezini dijelovi pripojili RH, odnosno Srbiji, i da bi se, zbog toga istovremeno izvršilo preseljavanje stanovništva. Možda je najvažniji dio kaznene prijave, koji se odnosi na pripremu agresije, uz Tuđmanove sastanke s Miloševićem u Karađorđevu i jedan pismeni dokument, potpisan u Grudama 12.11.1991. godine pred proglašenje Hrvatske zajednice "Herceg-Bosne", gdje se najviše spominju Boban i Kordić, i taj dokument se sada koristi i u Haagu protiv Kordića. Taj dokument dokazuje Tuđmanovo pokroviteljstvo nad stvaranjem te Zajednice, jer se Kordić i Boban pozivaju na sastanak s Tuđmanom u Zagrebu (lipanj 1991.), kada im je dao "zadatak" da osnuju Hrvatsku zajednicu koju će kasnije pripojiti RH (o čemu je Ljiljan već pisao), iz čega je jasno što se planiralo s BiH!

Vi ste u kaznenoj prijavi naveli da je Tuđman odgovoran na osnovu zapovjedne odgovornosti za zločine nad Bošnjacima, pokušaj diobe BiH i koncentracijske logore?

PARAGA: Da, za sve to priložio sam i dokaze. Uz Tuđmana, na tu listu stavio sam i kaznene prijave protiv Gojka Šuška, Mladena Naletilića Tute, Brune Stojića, predsjednika HDZ-a Mostar, Valentina Ćorića, tada ministra unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona, te generala HVO-a Ivana Andabaka, koji je, koliko ja znam, pobjegao u Paragvaj, nakon što je Tuta lani u 12. mjesecu na Zagrebačkom okružnom sudu podsjetio da je Andabak bio i dozapovjednik njegove Kažnjeničke bojne.
...

Vi Tuđmana optužujete i za Ahmiće?

PARAGA: Svakako, njegova odgovornost je u unaprijed smišljenom scenariju kojim će se provesti plan o "nestanku" Bosne, a Ahmići su jedan dio toga scenarija. Provedba toga plana i scenarija počela je nakon što je BiH međunarodno priznata pa je to zločin protiv međunarodnog prava i mira, pa tu mora biti i kaznene odgovornosti.

Jasna Vojnić: Stanje Hrvata u Srbiji ispod razine međunarodnih standarda

»Stanje Hrvata u Srbiji danas je ispod razine međunarodnih standarda – i nastavlja se pogoršavati«, poručila je Jasna Vojnić na početku svog obraćanja u Saboru, u kom se osvrnula na nekoliko ključnih problema hrvatske zajednice.

Govoreći o oduzimanju vrtića u Tavankutu, Vojnić je podsjetila da je ustanova izgrađena sredstvima Vlade RH i predstavlja ključnu točku očuvanja identiteta. Ipak, ponovila je da institucije Srbije na upozorenja nisu reagirale:

»Danas, nažalost, moram reći nešto teže: institucije Republike Srbije ostale su gluhe. Umjesto rješavanja problema, naši odgojitelji i dalje dobivaju otkaze ugovora, a roditelji koji su tražili upis u program na hrvatskom jeziku dobivaju pismeni odgovor da im je zamolba usvojena – ali da su primljeni u program na srpsko-bunjevačkom jeziku.«

Istaknula je da je posljedica toga izravno kršenje prava djece i zajednice:

»Vrtić je oduzet onima kojima je namijenjen. Djeca su ostala bez prava koje im po zakonu pripada. To nije pitanje jednog objekta. To je pitanje poštivanja manjinskih prava i vjerodostojnosti države Srbije prema njezinim međunarodnim obvezama«, upozorila je te dodala da se ne smije dopustiti da se ovaj slučaj relativizira:

»Ako država bez posljedica može preuzeti ustanovu namijenjenu manjinama – što je sljedeće? Zato danas tražim da se ovaj slučaj ne promatra kao lokalni incident, nego kao sustavni signal. Jer ako se problem Tavankuta ne riješi, šalje se poruka da su hrvatska djeca u Srbiji – građani drugog reda. Ovo pitanje mora biti podignuto na višu političku razinu. Djeca su crvena linija.«

Drugi dio govora Vojnić je posvetila je optužbama srbijanskog predsjednika, koje smatra ponavljajućim i neutemeljenim.

»Predsjednik Republike Srbije mjesecima izgovara teške i neutemeljene optužbe na račun Hrvatske, uključujući i hrvatsku energetsku infrastrukturu. Optužuje JANAF, optužuje hrvatsku državu, optužuje hrvatsku politiku – bez ijednog dokaza.«

Kako je naglasila, takve optužbe nisu slučajne:

»Zanimljivo je da se takve optužbe nikada ne upućuju Rusiji. Ali prema Hrvatskoj – uvijek. To nije slučajno. To je politički obrazac: stvaranje vanjskog neprijatelja radi unutarnje stabilizacije«, kazala je i poručila da Hrvatska na to ne smije šutjeti:

»Ako postoji problem – neka ga Srbija iznese kroz institucije, međunarodne mehanizme i dokaze. Ali prestanite koristiti Hrvatsku kao dnevno-političku metu.«

Treći problem koji je Vojnić tematizirala jeste govor mržnje u srpskom javnom prostoru, gdje se, prema njezinim riječima, pojam »ustaša« koristi kao oružje.

»Prije nekoliko mjeseci govorila sam kako se riječi Hrvat i Hrvatska u Srbiji već godinama povezuju s riječju ustaša. To sam nazvala brendiranjem mržnje. Nažalost – bila sam u pravu.«

Vojnić se osvrnula se na jučerašnji događaj ispred Narodne skupštine Srbije:

»Upravo jučer, ispred Narodne skupštine Srbije, provladini prosvjednici iz tzv. ‘ćacilenda’ skandirali su opozicijskim poslanicima ‘ustaše, ustaše’, dok su ih fizički sprječavali u ulasku u parlament. Ti ljudi nisu bili Hrvati. Ali riječ ‘ustaša’ koristi se kao oružje – za napad, za poniženje, za dehumanizaciju.«

Istaknula je da ovakva atmosfera ne nastaje slučajno:

»To je moguće zato što je govor mržnje prema Hrvatima u Srbiji – normaliziran. Kad se mjesecima dopušta javnim osobama i medijima da tu riječ koriste kao batinu, onda huligani izađu na ulicu i rade isto«, istaknula je i zaključila jasnim upozorenjem:

»Govor mržnje nije folklor. Nije metafora. To je sigurnosno pitanje. I ako se ne zaustavi – eskalirat će.«

U završnom dijelu govora Jasna Vojnić istaknula je da unatoč svemu – hrvatska zajednica želi biti most i zagovornik stabilnih odnosa.

»Unatoč svemu što sam izrekla… unatoč vrtiću u Tavankutu, unatoč optužbama na račun Hrvatske, unatoč skandiranjima ‘ustaše, ustaše’… ja ne dolazim ovdje širiti strah. Dolazim širiti vjeru da možemo drugačije.«

Podsjetila je da su Hrvati u Srbiji lojalni građani koji su zainteresirani za suživot i europsku budućnost:

»Hrvati u Srbiji lojalni su građani Republike Srbije. Mi želimo stabilne odnose. Mi živimo sa svojim susjedima Srbima, dijelimo i dobro i loše – i želimo zajedničku budućnost, a ne ponavljanje prošlosti. Mi nismo prepreka«, naglasila je te pozvala da se ekstremni glasovi ne brkaju s raspoloženjem većine:

»Nemojmo dopustiti da glasni, zlonamjerni pojedinci – neodgovorni, agresivni i politički ohrabreni – određuju odnose Hrvata i Srba. Njihovi povici nisu glas naroda. Narod želi mir. Stabilnost. Narod želi budućnost u Europskoj uniji«, poručila je Vojnić i na na kraju zaključila:

»Hrvatska zajednica u Srbiji neće se povući. Nećemo šutjeti. I nećemo se prepustiti strahu. Borimo se argumentima, dostojanstvom i istinom. I vjerujemo da će jednog dana, i u Beogradu i u Zagrebu, politička zrelost nadjačati politike provokacije. To dugujemo našoj djeci. Našoj zajednici. I našoj zajedničkoj europskoj budućnosti.«

Nije tu bitna samo liberalna Švica, hoće li napravit koncert kod Trumpa u Washingtonu, kod Putina u Moskvi?

Ako je ujkansko rvactvo neprihvaćeno kod Trumpa i Putina, ima li kakovih veza desnice sa desnicom u Europi ili su i ovi svi redom srbofili?

Ako nema negdje prođe na svijetu za to ustašovanje, onda gdje s time, što time?

Za čiji interes gurat rvactvo koje ntko ne prihvaća?

Svima navedenim bi mogla bit prihvatljiva politika Hrvata u BiH ili Tuđmanovo domoljublje, a ustašovanje nikome.

Zato je KOS i poticao ustašovanje, a Tuđmanu bili sumnjivi svi koji mjere kukuruz.

Svima navedenim bi mogla bit prihvatljiva politika Hrvata u BiH ili Tuđmanovo domoljublje, a ustašovanje nikome.

Zato je KOS i poticao ustašovanje, a Tuđmanu bili sumnjivi svi koji mjere kukuruz.

HSP BiH: Blaž Kraljević i njegovi saborci su žrtve izdaje i odbijanja dogovora Boban–Karadžić

Hrvatska stranka prava BiH i njen predsjednik Nikola Raguž, oglasili su se povodom godišnjice smrti Blaža Kraljevića.

Podsjetili su da se danas obilježava 33 godine od njegove smrti kao i smrti njegovih osam saboraca u Kruševu kod Mostara.

"U krvavom vihoru rata i mraku političkih izdaja, ugašen je život generala HOS-a Blaža Kraljevića i osmorice njegovih suboraca u Kruševu kod Mostara.

Tog kobnog 9. augusta 1992. godine nije ubijen samo jedan general i njegova pratnja već je ubijena nada, vizija, čast i hrabrost jednog naroda za zajedničku budućnost svih slobodoljubljivih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Ubijeni su, ne od neprijatelja, već od ruke koja je trebala biti saveznik. Ubijeni su jer su odlučno odbili izdaju, jer nisu pristali na dogovor Boban - Karadžić da granica tzv.velike Srbije prolazi kroz srce Hercegovine - rijekom Neretvom. Blaž Kraljević bio je posljednja prepreka tom mračnom projektu zato je morao biti uklonjen. Njegovom smrću ubijena je i posljednja šansa da se izbjegne rat između Hrvata i Bošnjaka.

Posijano je sjeme nepovjerenja, razdora i razaranja čije posljedice osjećamo i danas. Hrvatski narod u BiH danas se nalazi u najtišoj i najdubljoj krizi svog postojanja. Brojčano prepolovljen, demografski opustošen, politič̣ki zapušten, vođen beskrvno i bezidejno, bez vizije i strategije i ono najgore - osuđen na tiho i postepeno nestajanje", navodi se u testu.

Dodaje se da je historija pokazala da je vizija Blaža Kraljevića pobjedila, "ne bi bilo besmislenog rata Hrvata i Bošnjaka, ne bi bilo razaranja Mostara, nebi bilo stotina ubijenih sa obje strane, ne bi bilo genocida u Srebrenici niti tzv. Republike Srpske, entiteta nastalog na zločinu i etničkom čišćenju".

"Da je tadašnja politika imala mudrosti i hrabrosti slijediti njegov put hiljade života mogli su biti spašeni, a Bosna i Hercegovina bi danas bila pravedna, sigurna i bolja zemlja za sve njezine narode. Zato 33 godine kasnije sa pravom se pitamo: "Ko se boji istine o smrti Blaža Kraljevića?"
...

Dalje se navodi kako nema budućnosti hrvatskom narodu u BiH ako će živjeti u mržnji, laži, obmani i zabludi.

"Nema opstanka ako ćemo i dalje slaviti vlastite pogreške, opravdavati loše odluke i veličati politike koje su nas unesrećile i podijelile. Nema slobode ako ćemo i dalje birati ugodnu šutnju umjesto bolne, ali iscjeljujuće istine.