Ipak je to sve kasnije datirano. Zašto je kod nas perod od 6 do 10 stoljeća dark age?

Prezime Smajić u modernoj Hrvatskoj

Smajići u Hrvatskoj pretežito su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Osijeka, a često su i Bošnjaci (iz bosanske Posavine). U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Splitu i u bosanskoj Posavini (područje Gradačca). U Grajanima u Srednjoj Bosni gotovo svaki stanovnik prezivao se Smajić.

Karakteristična imena

Dubravka Smajić, Selma Smajić, Božana Smajić, Damir Smajić, Sifet Smajić, Mladen Smajić, Zijad Smajić, Antun Smajić, Fadil Smajić, Adnan Smajić, Vesna Smajić, Zdenko Smajić, Zoran Smajić, Petar Smajić, Muharem Smajić, Hatidža Smajić, Vahid Smajić, Mersudin Smajić, Alem Smajić

Kod svih je tako.

Prezime Smajić u modernoj Hrvatskoj

Smajići u Hrvatskoj pretežito su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Osijeka, a često su i Bošnjaci (iz bosanske Posavine). U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u Gradu Splitu i u bosanskoj Posavini (područje Gradačca). U Grajanima u Srednjoj Bosni gotovo svaki stanovnik prezivao se Smajić.

Karakteristična imena

Dubravka Smajić, Selma Smajić, Božana Smajić, Damir Smajić, Sifet Smajić, Mladen Smajić, Zijad Smajić, Antun Smajić, Fadil Smajić, Adnan Smajić, Vesna Smajić, Zdenko Smajić, Zoran Smajić, Petar Smajić, Muharem Smajić, Hatidža Smajić, Vahid Smajić, Mersudin Smajić, Alem Smajić

Budalaština. Prezime Smajić je od imena "Smajo", što je skraćeno od Ismail. Koje je arapskog/semitskog porekla, kao i skoro sva muslimanska imena. Nema veze s turskim jezikom, a još manje sa predosmanskom Bosnom. To što ima Hrvata s tim imenom znači da su bili islamizovani u jednom trenutku, pa se kasnije vratili katoličanstvu. Ili ne znači ništa, kao i za mnoga druga hrvatska prezimena.

Lol, kako su se mogli vratiti na katoličanstvo kad se to u Osmanskom sultanatu kažnjavalo smrću.
I u Hercegovini su kršćani davali muslimanske nadimke pa i Smajo kao neki vid kamuflaže.

bilo je prelazaka i na katolicanstvo.
Neznam di su se dogadjali,imas onog svecenika ljubuskog koji je bio musliman.

Kad je oslobođena Lika, dio lokalnih muslimana se vratio na katoličanstvo.

Govorimo o BiH.
Tim muslimanima u Lici je ponuđeno da se vrate na katoličanstvo ili napuste Liku.
Kao i kasnije muslimanima iz Imotskog koji su preselili u Ljubuški.

Odlomci iz romana “Uhode”
Moj gospodaru,
zemlja zvana Bosna nesrećna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, još manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom.
Čudesa!
Muškarci su neka mješavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kuće ne vraćaju mačeve u korice – za pojilo, za ispašu, za prijek pogled, za ružnu riječ. Na evropskim turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratničkim vještinama. U vlastitim kućama – nehatom, lijenošću, sujetom i prljavštinom.
Mahom su patareni. Sloj posvećenih živi isposnički i ispašta za ostale koji uživaju u paganskom komoditetu.
Žene su im visoke, ćutljive i teške, bez šarma. Moram priznati da ipak ima nešto privlačno u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu.
Umiju biti kraljice i sluškinje. U dvor u koji uđu, donesu korist i mir, ali – vedrine nema. Preporučio bih najmlađu Kotromanićku za Vašeg nećaka princa Eduarda. Samo bi njena bosanska ozbiljnost ukrotila njegove žudnje za rasipanjem i orgijama.
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nađe, mi u njoj nema bogzna šta da tražimo. Osim gostoprimstva na našim proputovanjima prema Istoku .

…horribile visu… jer ta zemlja Bossina, kao stjecište najogavnijih jeretika, zaslužuje kaznu… Povremeno se okupljaju u šumama, navodno da se mole, a, u stvari, prinose žrtve satani i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i svakojakom razvratu.
…se vidi, naši manastiri su… oko njih more mržnje i satanskog mraka… ubistvima, boleštinama, svakojakim inim mukama prorijeđena braća drže se kao odlučni bra… Od danonoćne borbe s nečastivim znanje im je ništavno, ali im je vjerovanje dostojno pohvale. Kao dobri poznavaoci prilika koje su više nego strašne, oni su mišljenja, što i ja potvrđujem, da treba učiniti sljedeće, i to čim prije jer periculum in mora:
oružjem preorati ovu zemlju, ence recidentum est, ne pars sincera trakatur,
bana sadašnjeg, prevrtljivog i lažljivog, kazniti konačnom kaznom pravde, a gospodu velmože naučiti da kazna božja počinje na zemlji,
satanine sinove u kostrijeti koji zavode plebs na put pakla, žive spaliti javno da bi se zavedenima i oholima dostojno pokazala… ecclesiasticum, a učiniti to brevi manu… Cloacas Augiae purgare, debellare superbos… tako in saecula saeculorum učiniti ovu zemlju privrženom svetoj Matici, a rezultati će opravdati strogost.
…sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja ne prima. Budimu čim prije zapovijediti, a zatim… in maiorem Dei gloriam…

Ovo područje je značajno arheološko nalazište. Na ovom lokalitetu je u drugoj polovini 9. ili u prvim desetljećima 10. stoljeća podignuta crkva posvećena svetom Stjepanu Prvomučeniku. Građevina je predromanička, a datiranje je izvršeno prema nalazima dijelova crkvenog namještaja. Posjed je zajedno sa podignutom crkvom darovan bosanskom biskupu prilikom osnivanja Biskupije u drugoj polovini 11. stoljeća. Crkva se spominje u povelji Bele IV iz 1244. godine. Tokom stoljeća je jednom pregrađivana, a srušena početkom 14. stoljeća. U njenim ruševinama i oko njih formirana je nekropola od oko 80 stećaka.

Vrutci - Ilidža


Znači Katoličanstvo je propalo u Bosni i to sasvim sigurno u 12. stoljeću

Ne razvodnjavaj.
Crkva udaljena od Vrutaka nekih sedam kilometara. Rogačići pripadaju MZ Blažuj ali su van naselja iznad mostarskog raskrižja.
Moguca rekonstrukcija Crkve u naselju Rogacici, Blazuj
https://www.reddit.com/r/bihstorija/com ... _rogacici/

Kratko pitanje. Novobošnjački nacionalisti mi često, na društvenim mrežama, pišu kako su veliki dijelovi Dalmacije pripadali srednjovjekovnoj Bosni. Koliko ima istine u tome? Jesu li otoci Brač, Hvar i Korčula bili u sastavu Tvrtkove Bosne? Bihać u srednjem vijeku nikad nije bio ni blizu bosanske granice, a Hvar bio Bosna. Zvuči nestvarno.