Politika u međuperiodu između Petrićevih i Šmidtovih amandmana (nationbuilding faza, doba intervencionizma, odnosno apsolutizma stranaca).

Ustvari, ovaj period se treba dodatno skratiti jer praktički apsolutizam stranih intervencija prestaje već iza Platforme tamo negdje 2014.

S početka, skratio bih ju sve do smrti Tuđmana 1999, kada jaki intervencionizam otprilike počinje.

Prvih par godina Dejtona nije bilo još intervencionizma, nego je fokus bio na uspostavljaju dejtonskih institucija, rasformiranju dotadašnjih institucija, i povratku izbjeglica.

Kao zadnju godinu uzimam kraj Platforme, iako se ona raspala već 2012.

Aprilski paket je propao 2006, Butmirski 2009, formirane su Oružane Snage.

Osobno likujem gledajući ove videe, jer pokazuju tadašnju pohlepu naših protivnika, i pokazuje koliko su ove stvari "loše ostarile" za njih, a i komično je gledati razne aktere kako tada pričaju i takijaju, iz današnje perspektive.

Tema je na povijesti jer je prošlo skoro 15 godina, a i dogodile su se u međuvremenu ustavne promjene koje garantiraju da ove stvari više nisu aktualnost, nego povijest.

Sanel Kajan kao novinar, dočekuje Živka Budimira kojeg puštaju iz zatvora



Javlja se putem Skajpa koji više ne postoji, za Al Džaziru koja više ne postoji.

Imali u Ljubuškom skup???

A pazi kako su naslovili, PROSLAVA

U međuvremenu, kantoni pojačali tradiciju svog postojanja sa 15 na 30 godina, i postali kapsula opstanka za SDA, ili za Trojku ako im ostane samo KS.

Također su generator vrlo korisne političke podjele i usitnjavanja parlamenta Federacije na veliki broj strančica, i uspostavu lokalnih begova i šerifa s kojima koordinira Čović.

Dobili su na izborima 2010. u ZHŽ 3 zastupnika i 11,44% glasova.

Reuf Bajrović s kosom, ministar energetike

U Mostaru pobjedili!

Ispred HDZ na zadnjim lokalnim izborima po starom statutu kada je bilo 3-3-3, 3-3-3.


GRAD MOSTAR - GRADSKA IZBORNA JEDINICA
REZULTATI

STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE
10,227
23,25 %

NARODNA STRANKA RADOM ZA BOLJITAK
8,521
19,37 %

HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA BIH
8,293
18,85 %

Plava revolucija u Širokom Brijegu



famozni autobus, aktivisti plaćeni kobasicama

Lijanović u famoznoj majici, mora se priznati, imao je ustvari muda ovako ići protiv naroda, i živjeti pri tome potpuno normalno u Širokom



Vjerojatno mu je firma propadala, pa su mu ponudili kao financijski izlaz da krade poticaje preko ministarstva poljoprivrede.

Dokaz tome je i daljnji tijek povijesti, jer firma će zaista uskoro propasti.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Lijanovi%C4%87i

Moja teza je da bi nam, nakon Šmidtovih amandmana 2022, Lijanovići danas dobro došli da pokupe sve delegate Ostale iz naših županija, da ne idu DF-u, SDP-u i Našoj Stranci, a oni bi znali i trgovati sa 1 Bošnjakom iz ZHŽ.

Ova žena ne stari, izgleda potpuno isto danas, intervju s Tihićem prije 14 godina

Tihić o Dodiku.

Nekad bilo, sad se spominjalo...živo se sjećam svih ovih balova vampira.

Kad usporedimo položaj u kojem su tada bili Hrvati u BiH, tko nas je predstavljao kao izabran od naroda , i sadašnjeg položaja, pa i zbog pomoći službenog Zagreba, i ja bih bio duboko frustriran da sam Bošnjak.
Tako blizu eliminacije Hrvata, a zapravo tako daleko...

Never more, nikad više...rekao bi onaj nesretni Poeov gavran...

Iako smo tada morali inzistirati na isključivom narativu, zbog homogenizacije Hrvata, raspad koalicije SDP-SDA za vrijeme Lagumdžije poslije samo 1.5 godinu platforme je dokaz, da je Lagumdžija htio rasturiti koncept legitimnog predstavljanja i dodatno oslabiti Hrvate, ali mu to nije bio jedini osobni motiv, imao je i jako rivalstvo sa SDA.

U jednom trenutku rivalstvo sa SDA postaje toliko da mu HDZ i Čović postaju partneri (neuspjela rekonstrukcija federalne vlasti kada Živko blokira), što je opet dokaz vještine Čovića da uspije dobiti stvari čak i iz jako teške pozicije



Platforma nije bio pokušaj da se ODMAH potpuno unište Hrvate, naprosto smo preveliki za to, ali je bilo novo pomicanje crvene linije, i da se razdrnda čak i ono što je bilo tada ustavom garantirano, 5 ministara (danas smo navikli na minimalno 6). Pa onda kad može 4, može i 3 poslije desetak ili dvadeset godina.

Vjerojatno ne bi toliko smetali sa 3 ministra, velik je merhametluk muslimana.

Čović je pak tada dokazao principijelnost odbijanjem da uđe u vlast u kojoj predaje 1 hrvatskog ministra i smanjuje defacto hrvatsku kvotu za -1, jer bi to bila crvena linija i početak erozije hrvatske pozicije. Pokazalo se kao ekstremno državnički i dalekovidan potez.

Nisu ni Tihić ni Lagumdžija Hrvate htjeli ni mogli pomnožit skroz s nulom (a budimo realni u borbi za vlast je i HDZ koristan kao koalicijski partner), ali su htjeli malo po malo potiskivati Hrvate kroz desetljeća i da nas naviknu da je to normalan trend. Da nas pretvore u ovo što su Albanci u Makedoniji ili muslimani u CG, korisni za skupljanje parlamentarne većine, ali kao sporedni faktor, u jednoj unitarističkoj demokraciji gdje sudjelovanje Hrvata ovisi o džentlementsvu Muslimana, i velikodušnosti (merhametluku) merhametlija.

Što bi se reklo podstanar, a ne suvlasnik.

Iz perioda koji ne obuhvaća temu, ali ipak interesantno.

Lider HDZa tada, porijeklom iz RS, iz grada gdje su Hrvati manjina, i sa ženom Muslimankom, stavljen da nas približi partnerima Muslimanima i konceptima unitarizma i promašene ideje da je moguća rekonstrukcija prijeratne BiH, puni povratak itd... Zubak ovdje fokusiran na "problem" Republike Srpske, u biti tadašnja hrvatska ljubomora što su Srbi toliko dobili i uspjeli sačuvati svoju republiku.



Povratci su generalno propali, s izuzetkom par općina, a pokazalo se da jedino što opstaje u testu vremena, je ono što si zapišao i homogenizirao, i jedino tu je osiguran višegeneracijski opstanak umjesto topljenja ili kuhanja žabe.

No ajde ako ćemo biti pošteni, tada nisu počeli politički napadi na Hrvate u Federaciji, i nije se razvio takav antagonizam prema Federaciji, federalna vlast je bila friendly jer je bila hrvatska, nešto kao danas pa još i više.

Problemi u Federaciji počinju od 2001. i traju do 2022., uz rivalstvo koje se rezidualno nastavlja.

Ne znam što je međunarodna zajednica, tj. Zapad, htjela u to vrijeme. Poslali su tenkove da napadnu BH-Hrvate, iako smo mi ovdje njihovi najveći saveznici.

Ovaj period će se u udžbenicima vjerojatno zvati Doba međunarodnog intervencionizma.

Čini mi se da to razdoblje polazi i prije, od 1996. kroz djelovanje OSCE-a.
Pepić je se kroz 11 upisa ovih dana na to osvrnuo.

Moguće je da je nešto prije, kroz slobodna tumačenja kako ustrojiti institucije BiH.

Ali generalno trebalo je par godina da se uopće pokrenu dejtonske institucije, da se stranci smjeste itd. To je produžilo i defacto postojanje HB.

Ali da, moguće ranije, nisu gubili vrijeme i momentum.

Koji bi bio simbolični kraj te ere?

I moj neki osjećaj je da je to bila 2014. i ona propala revolucija u kojoj su se pod krinkom socijalnih nemira htjeli ukinuti kantoni, mada to naravno nije bilo realno.

Sjećam se Milanovića kako dolazi u zapaljeni Đački dom (zgrada Vlade HNŽ) kada ga pitaju zašto je došao u Mostar, a ne u Sarajevo on cinično odgovara: "Zato što je bliže." Mislim da je tad nekad i otvorena ona dionica od Bijače do Zvirovića pa je odgovor dvosmislen, ali pokazuje lagani zaokret dotadašnje politike RH koja se već tada etablirala u EU-NATO, makar je to bilo vrijeme SDP vlade i Kukuriku koalicije.

Ok, 2014 ću onda zadržati kao desnu granicu, a kao lijevu granicu, možda me novem uvjeri da pomaknem koju godinu unazad.

Pa evo.







Radili su što su htjeli.

Ok, mislim da je to dovoljno dokaza da promijenim naslov.