I glavni turisti su nam iz te dvije zemlje. Mnogi traže poznavanje bar jednog od tih jezika u hotelijerstvu

Za proučavat hrvatsku povist, ono, izvorne dokumente, triba znat nimački, talijanski, mađarski i latinski. Ovisno kojin se dilon Hrvatske baviš.

Inače, triba uzet u obzir da znat niko naričje ti je ka' drugi jezik.
Onda još kad bismo ušli govorit ka' naši didi i babe sa sela odnosno iz malih mista i tu odudara od standarda. Pasiva vrlo malo, glagolskih imenica isto tako, puste konstrukcije s infinitiviman, veći udil neodređrnih pridiva, ne postoji potvrdna čestica "da" ni upit "da li".

Talijanski je jedan on najlakših jezika na svijetu (za većinu europljana), barem u svojoj kolokvijalnoj fazi.
Klasičniji talijanski zna biti malo kompliciraniji, ali opet, od svih romanskih, on je najlakši.

Njemački je malo teži, ali nije da je nemoguć.

A što se tiče dijalekata i narječja, to je većinom radi;
a) arhaizama, previše riječi je izumrlo
b) drugih grafija. Gajica potiče tek iz 19. stoljeća, prije su se neki glasovi svakako pisali.

Imaš i ovu priču.

Sir iz Mišine;

Navratio čovjek kod prijatelja, ovaj ga počastio bila neka fešta.
I bio tamo neki jako dobar sir.
Pita čovjek od kuda je sir, ovaj mu odgovara iz Mišine.
Ništa, drugi dan, malo potraži čovjek, gdje je to mjesto, gdje se nalazi...
Ne nalazi ništa.
I sad sav zbunjen, opet zove prijatelja.
Čuj, daj molim te, reci mi di je ta Mišina, pokušavam je pronaći, ali je nema, nema i nema...
Prijatelj se počne smijati.
Ovaj u čudu.
Pa što je bilo?
Ma prijatelju, nije to mjesto, mišina je, kako se kaže na standardu... mješina
Od tud dolazi taj sir

Neke stvari su očite, samo se na prvu ne registriraju...

Imaš i onu priču, Džandžentajn.
Dolaze ljudi na granicu, neki turisti.
I sad sve prođe ok, ali ovi malo zbunjeni.
I sad, što i kako, kažu da se vraćaju iz BiH (granica je tu), ali da jedno mjesto nikako nisu mogli naći, pa da li im graničari mogu pomoći?
Ovi kažu, nema problema, kako se mjesto zove.
Ovi ispale...
Džandžentajn.
Nitko nikad čuo.
Mjesto zvuči afričko...
sad, još malo krenuli ispitivati, google ne zna, ne zna nitko, o čemu je riječ...
Pa kažu turisti, vozili se vozili, svakih malo malo reklame za taj džandžentajn, ali gdjegod prođu, uvijek je sto km daleko.
I sad graničari misle, misle, ništ im nije jasno....
Dok se ne sjeti jedan.
Ajd napišite, kako se piše to mjesto.
I turisti krenu; dž-a-n-dž-e-n-t-a-j-n.
Janjetina
J se na engleskom čita kao dž.
A KM nisu kilometri već označavaju konvertibilnu marku u BiH

Ima svakakvih događaja tu.

Mađarski nije osobito bitan, malo je izvornih dokumenata na mađarskom, zato što je postao službeni jezik u Mađarskoj tek 1844.

Ima ih dosta, za našu povijest je to značajan jezik iako drugi po redu iza Njemačkog.

Hrvatski je sedmi jezik svijeta, po broju država u kojima je službeni jezik i(li) jezik velike većine stanovništva. Zanimljiva činjenica.

* engleski - 55 država
* francuski - 29 država
* arapski - 22 države
* španjolski - 15 država
* portugalski - 10 država

* njemački - 6 država (Njemačka, Austrija, Švicarska, Lihtenštajn, Luksemburg, Belgija)
* svahili - 6 država (DR Kongo, Kenija, Ruanda, Južni Sudan, Tanzanija, Uganda)

* hrvatski - 5 država (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo)

* ruski - 4 države (Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan)
* talijanski - 4 države (Italija, Sveti Marin, Vatikan, Švicarska)

Iako manje od 1% Belgijaca rabi njemački, ima status službenog jezika u Belgiji. Hrvatski je na papiru službeni jezik na Kosovu, iako se malo stanovnika njime služi. U ostale četiri zemlje hrvatski je materinski jezik velikoj većini stanovništva. Hrvatsko govorno područje se prostire na više država nego talijansko. Većina ljudi govori talijanskim samo u Italiji, Svetom Marinu i Vatikanu. U Švicarskoj manje od 9%, ali je službeni jezik. Jako velikoj većini stanovnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore prvi jezik je hrvatski. Hrvatski četiri zemlje, talijanski tri, njemački četiri-pet (ovisno o tome smatramo li luksemburški posebnim jezikom)!