PRISILNO TURČENJE BOSANKI - KATOLKINJA !
Koliko možeš biti zao da negiraš patnje i stradanja jednoga naroda, osobito ako ta patnja pogađa one najslabije, žene i djecu ?
Sledeći tekst pišem s namjerom da na vidjelo iznesem i dokumentujem zločin koji je samo jedan od tisuću takvih a koji počiniše osmanlije nakon porobljavanja Bosne i Hercegovine 1463.godine. Na ovaj tekst ponukao me komentar jedne gospođe ostavljen ispod prethodnog teksta; " Lelek - čuvarice povijesti" a koja negira povijest, patnju i stradanja katolika od strane osmanija. Inače ovaj dogadaj jedan je od rijetkih sačuvanih i zvanično dokumentovanih koji se nalazi u arhivu Venecije i Sarajeva.
Istiniti događaj Lucije Barevac iz 1719.god.
O poturčavanju katoličkih djevojaka mnogo se govorilo u prošlosti. Međutim, uglavnom su svjedočanstva bila iz usmenog predanja te samim tim i ne relevantna za kritičare povijesti. Nažalost validnih dokumenta je malo jer su za vrijeme Osmanlija uništeni i spaljeni skoro svi samostani i crkve u Bosni. Kako su Osmanlije po svaku cijenu htjeli minimizirati ovakve priče i skriti nasilnu islamizaciju u Bosni svaki trag iste su uništavali. Međutim ipak "zemlja progovori".
Jedan od mnogih nasilnih slučajeva pokušaja islamizacije a koji se na sreću nije uspio do kraja izvršiti zahvaljujući djevojci koja se nije dala smetnuti s katoličke vjere. Ujedno ovo je jedno od rijetkih validnih svjedočanstava koja su dokumentovana i nalaze se u arhivu u Veneciji i Sarajevu. Prisilno poturčivanje katoličkih djevojaka u Bosni u prvoj polovici 18 st. na primjeru katolika iz Jajca. U tekstu se između ostalog spominje kako muslimani otimaju djevojke spremne za udaju i na silu ih privode na islam. Takođe se opisuje zlostavljanje katoličke djevojke Lucije Barevac i fra Ljudevita Ivačića koji je istu i vjenčao.
Bečki je rat doveo do iseljavanja velikoga broja katoličkoga stanovništva, do smanjivanja broja samostana i župa na tlu Bosne i Hercegovine te do useljavanja muslimana iz ratom oslobođenih krajeva.
Turke je zahvatio velik strah a ujedno i bijes protiv katolika, koje su oni smatrali suradnicima svojih neprijatelja. Među Turcima započeta je takva i tolika neviđena ludost odnosno bolest koji su se pomamili za katoličkim djevojkama da su međusobno poimence unaprijed dijelili mlade katoličke djevojke, mahom ljepotice.
Slučaj Lucije Barevac koji se zbio tijekom 1719. godine;
Lucija Barevac bila je kći Stjepana. Prema popisu jajačkih župa potjecala je iz mjesta Barevo. Tada je spomenuti fra Ljudevit Ivačić bio župnik crkve sv. Ivana Krstitelja u Jajcu, gdje je došao na službu 1718. godine. On je udao mladu Luciju u dobi od 15 godina za katoličkog mladića Iliju iz iste župe. Kako su u to vrijeme muslimani otimali, ne samo kršćanske djevojke, nego i žene te ih „turčili“ i njima se ženili, pokušaju to i s Lucijom.
Nakon tri dana se pojavljuju jajački Turci s lažnim svjedocima kod tamošnjeg kadije i govore da je djevojka govorila da želi postati Turkinja. Kadija je na to pozvao k sebi fra Ljudevita i upitao ga s kakvom je namjerom udao Turkinju za katolika, što je on odbio rekavši da su i Lucija i Ilija katolici, nakon ovog iskaza fratar je završio u zatvoru. Ondje nije proboravio dugo, tamošnji su katolici svjedočili za njega i on je pušten.
Kadija tada poziva k sebi i ispituje Luciju, njezinog oca, dvojicu braće i muža Iliju, i nakon što su mladenci oboje zanijekali da su Turci i rekli da ne žele postati muslimani, naređuje da se Lucija u pratnji muslimanki odvuče u harem nekoga eunuha. Kadija preda Luciju kadunama, da je priprave za islam i vjenčanje. Međutim Lucija ni za islam ni za novo vjenčanje ne htjede ni čuti.
Budući da se u to vrijeme u Jajcu zatekao i neki Aga - glavni turski nadstojnik za financije osmanske vlasti u Bosni, a htijući koristiti Turcima protiv katolika u smislu da ih što više oštete i muče, i vidjevši što se događa u tom gradu u slučaju Lucije Barevac i župnika Ivačića, naređuje da se župnik s još šest katolika utamniči, a da se djevojku odvede u harem , s namjerom da tamo boravi dok ne izda Krista i ne prihvati muslimansku vjeru.
Ondje su je Turkinje četiri dana i noći na sve načine zlostavljale , prvo su je salijetale samo obećanjima i zakletvama, a potom su joj kliještima čupale meso, pokušavale joj po svojemu običaju obojati kosu u crveno a kad nisu uspjele, Lucija je potajice sama odrezala kosu u strahu od njihovoga nauma, jer je crvena kosa bila znak raspoznavanja Turkinja od drugih žena, vješale je da visi o gredi svezanih nogu i ruku, te je tukle i šamarale.
Poslije četiri dana su župnik i Lucija, zajedno s Ilijom, dovedeni u Travnik gdje stolovao paša. Ondje je Lucija ponovno bila ispitivana u prisustvu lažnih svjedoka.
Međutim, na ispitivanju svjedoci nisu davali nikakve pouzdane izjave protiv Lucije, te je paša zapovjedio da ih se u lancima odvede u tamnicu, Luciju ponovno predaje eunuhu i Turkinjama neka kod njih čeka konačnu presudu, a nije pustio ni župnika, dok neki Aga, prefekt straže, nije za njega dao jamca.
Sedmi dan dolaze pašini pomoćnici u svratište kod župnika i ucjenjuju ga neka isplati sedamstotina talira za slobodu sebe, Lucije i Ilije, inače će biti ubijen. Jadni župnik tu je svotu bio prisiljen posuditi kod nekoga turskog kamatara, uz još sto talira na račun kamata i zajma. Kad je paša primio novac, pušta župnika, Luciju i Iliju, te zatočene rođake na slobodu. Nedugo zatim se predomišlja te ponovno tamniči Luciju u tornju kule u Travniku, gdje je bila okovana i zatočena sljedeća sedamdeset i dva dana.
Osim što je trpjela glad i žeđ, u tami je i smradu često bila nogama i rukama vezana u klade, potom je u okovima premještena među kućnu poslugu zapovjednika kule u Travniku, gdje je opet bila izložena iživljavanju turskih žena ali ipak nikad nije izustila ni jednu poganu riječ da se odriče Krista. Na koncu katolici u Travniku s trideset talira potkupljuju slugu u konjičkoj straži neka moli pašu, da djevojku ili pusti, ili neka je smakne, samo da joj okonča muke.
Lucija je puštena paši na razgovor, koji ju je mitio zlatnom odjećom i sličnim bogatstvima i mamcima, davao joj na izbor kojega god hoće turskog momka za muža i što god drugo poželi, samo da se ostavi katoličke vjere. Ona odgovara da je izvrsno zadovoljna svojom skromnom odjećom, da osim svojega muža ne želi nijednog drugog i da će radije umrijeti nego napustiti svoju katoličku vjeru.
Vidjevši njezinu postojanu i nepokvarenu dušu, paša je šalje k vragu u pakao, a potom je Lucija bila puštena vratiti se u muževu kuću.
Tekst:
Josip Lelić
Izvor - Literatura:
- Prisilno poturčavanje katoličkih djevojaka
„PotiusmoriarquamutmeamfidemChristianamdeseram”.