Ili da se nije pelcovao...

A i ja sam, nekoliko puta...

Vito je sasvim ok. Ideš od doma, to je kraća, ali strmija ruta. Ne pretjerano opasna. Dođeš u Amfiteatar i penješ se na vrh.
S Vite se možeš bez pomagala popeti na prvi susjedni vrh.
Dalje ne bih preporučivao, potrebna je prava planinarska oprema i da imaš iskustvo penjanja po stijenama.
Može se doći i sa druge strane.
Kad nema snijega, može se daleko dobaciti autom, pa od stećaka ideš desno, ali je duža ruta.
Kad ima snijega, onda praktično moraš kod doma ostaviti auto i imaš dosta praznog hoda.
Jedino što je zanimljivo na tom putu je Crveni kuk koji dođe sa lijeve strane sa puta.
Ne pretjerano zahtjevan vrh.
I da, kad je snijeg, tu je orjentacija baš nikakva, znači samo nepregledna bjelina.

Još nešto za prvu, predloženu rutu: u samom amfiteatru i gore na vrhu razlika u mikroklimi je enormna.
Ja sam u kratkom rukavu sjedio dole, a na vrhu me probijalo i kroz zimski šuškavac, kapu, rukavice.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/haris-a ... /260727019

Nije teško rekonstruirati šta se u timu dešavalo nakon se vremenska prognoza pogoršala, s obzirom da su čak 2 žene bile dio tima...

Već sama činjenica da imaš žene znači da ne idu samo najsposobniji, a što bi trebalo nekako biti norma za penjanje. Priroda ne poznaje jednakost spolova. Naprotiv, učinila je muškarca jačim i izdržljivijim od žene.

Međutim, to što je tamo bilo žena ne znači apsolutno i da su one bile najslabiji članovi ekspedicije, tko hoće povesti žensko gore da se penje, povest će i nekog drugog tko je u nedovoljno dobroj fizičkoj kondiciji, tako da je prisustvo žena samo indikacija da u ekspediciji nisu vodili računa da idu samo najsposobniji s njima.

U tom intervjuu čovjek kaže da su se krenuli penjati nadajući se da će se vrijeme popraviti, zbog prognoze vremena. Znači već su krenuli u loše vrijeme, ne vjerujući očima nego očekujući da prognozer dobro predvidi. I dijete zna da prognozer nagađa, pa sama riječ prognoza već podrazumijeva da je to neka procjena na osnovi nekih pokazatelja, ali nikako točna informacija.

I na kraju, planinarenje po sankcioniranoj Rusiji ne uzdiže baš europske vrijednosti.

Ali ovaj preživjeli lik će pobrati najviše hejta, zbog izjave da je "vremenska prognoza bila netočna". Kakva vremenska prognoza za vrh u ruskoj zabiti od skoro 6 km visine.

Vjerojatno su bookirali let kad je vremenska prognoza rekla da će u subotu biti lijepo vrijeme na Kavkazu.

pa to je kriminal

Iako, očekujem da će javnost hejt usmjeriti na preživjele, nakon što se par dana oporave. Tražit će krivca, uvijek na pogrešnim mjestima.

Meni je najviše zasmetao podatak da su na tako tešku planinu išli bez vodiča.

Kojem genijalcu je to palo na pamet.

Ne treba usmjeriti mržnju na preživjele, i oni su se jednako glupo ugrozili, ali i preostali članovi ekspedicije su bili odrasle osobe, navodno znali nešto o alpinizmu. Očito nisu znali dovoljno.

Nisu ovi preživjeli bili vodiči koji pružaju usluge, pa ugrozili cijelu ekspediciju govoreći da se nešto može što nemože. Svi su bili podjednako dobro ili loše obučeni i preživjeli su ovi koji su valjda bili fizički najsposobniji.

Isto tako ne mislim da nam treba najavljeni dan žalosti. To je takav sport gdje se svjesno ugrožavaš, svačja smrt je žalosna, ali ova vaša je dio prirode tog sporta. Dovoljno su napravili propusta da se sami ugroze, i iz tog razloga ne mislim da treba dan žalosti.

Da su stradala djeca onda da, jer od djece ni nemožeš očekivati sposobnost rasuđivanja odrasle osobe.

Treba postojati neki kriterij za te dane žalosti, ne svaki puta kada netko napravi glupost i sam zbog toga strada nego kada je objektivno za žaliti. Iako je to sve jako čudno i ne postoji na zapadu.

Mislim da se u ovoj tragičnoj ekspediciji radi o nastradalima, koji su imali puno iskustva u penjanju. Kruži slika od žene i muža (imaju ista prezimena u članku koji Robi postao Okanović) koji su se navodno tako upoznali prije dvadesetak i kusur godina. Tako da vjerovatno su na takvim ekspedicijama bili više puta. I sada je nažalost pošlo po zlu.

Tragično je ostaviti život na tako jednom pustom mjestu. Mada mislim da su svi koji su se penjali bili svjesni rizika. Ne ideš na takvo mjesto grlom u jagode. Nego uz velike pripreme i ciljano.

Još mi na um pada i to, da se pripreme za ovakvo nešto ne rade kod nas u BiH. Nego negdje gdje su slicni uvjeti i klima. U BiH ni u zimu, ne postoje ovakvi vremenski uvjeti negdje na planini.

Ne radi se uopće o nesreći, na neki način. Svjesno guraju nos u opasno.

Planinarenje na najviše vrhove je svjesno rizičan sport. Na Mt Everest svaki sedmi koji ide gore pogine, a na famozni K2 svaki četvrti

Kaže ovaj Adilović da su ih od početka uspona pratile poteškoće. Čak se i neko smrzavao. Ima znaci tu dosta toga i od pripreme. Ako se smrzavao, nije imao adekvatnu opremu i zastitu.

Nije dobra ideja štediti pare na sigurnosti. Nisu ni vodiča uzeli nego se oslanjali na vremensku prognozu i Google maps na telefonu očito

Neki od njih su se prije penjali na planine sličnih visina i težina. Ali potpuno novi teren, svejedno

Vjerojatno gledali tuđa iskustva s te planine na Youtube pa očekivali da će i njih tako planina dočekati. Zajeb je da oni koji se nisu dobro proveli, ne vješaju videe, a oni koji su se najgore proveli, nisu živi da pokažu video

Vodič je ključna tacka. Sto kaže NK. Da su ga imali, moguće da bi ih savjetovao da prekinu cijelu stvar. I moguce da se jesu penjali puno puta. Ali ne u ovim uvjetima i nisu nailazili na ovakve situacije. Trebali su, kod prve poteškoće i ovog smrzavanja obustaviti sve. Nepotrebno su rizikovali i tragično završili.

Kad se popneš žičarom gore kod Markana na Vlašiću na onu stazu za skijanje veliku, ako snijeg pada, to ledi na tebi lice, plus ledi ti ski odijelo. Ukoči se sve na tebi. Mogu zamisliti ovo u ovoj ruskoj nedođiji kako je.

Prvi puta kada netko iz ekspedicije kaže da mu nije dobro, prekida se sve.

To bi trebalo biti pravilo.

Ali ima ono ljudsko, ne bih ja da zbog mene svi moraju dole, izdržat, ću, stisni zube i sl. Većina smrtnih ishoda kod planinara bude u povratku, nebitno dali su došli do vrha ili ne. Kada skužiš da više nemožeš dalje tada je uglavnom već kasno.

Ne da sam se penjao, nego tako kažu iskustva spasilaca i preživjelih.

Inače, tamo gdje se ne može lako doći ja uglavnom ni ne idem. Zbilja nisam željan testiranja sreće.

Isto tako ljudsko iskustvo planinarenja tamo gdje nije bilo mnogo drugih, a koje nema neku istraživačku funkciju osim osobnog zadovoljstva, je oblik egoizma i sebičnosti "Eto ja sa bio gore!"

Ok, što je sada u svijetu bolje jer si ti bio gore?

Naravno, napali bi me svi koji su od tog sporta, ali u lice mogu reći, glup ti sport. Opasan bespotrebno. Egoističan i skup, i nitko te neće nagraditi što se penješ, nije kao neki profesionalni sportovi gdje si dobro plaćen, nego samo trošiš i riskiraš.

Vrhovi planina preko 5000 metara su kao crna rupa koja usisava najveće narcise.

Mnogu idu gore kao "životno ostvarenje", ostvarenje ti je glupo i potpuno beskorisno za čovječanstvo ko oni idiotski rekordi iz Ginisa.

Ima dosta istine u tome što pišeš. Ljudi fakat ponekad mogu biti prilično glupi i neodgovorni i testirati sreću. Nisam se penjala, ali skijam i ovdje često zatvore staze, ako je nevrijeme. Neki i uprkos tome, ne žele sići sa staze iako se najavi da žičara nece raditi. I pokusavaju se kasnije spuštati. Ne kontam cemu to dokazivanje.
A ovi alpinisti su vjerovatno i sujetniji. I zele se pokazati. Pa onda tragedija.

Ogromna sujeta je kod ekstremnih sportova, oni su ovisnici o sujeti a ne o adrenalinu.

Strašno. Bezpotrebno rizikovati zivot. Radi gluposti.
Kao sto rekoh nisam se penjala, i ne znam nikog ko se penje, ali živim u Austriji i ovdje ima masa tih skijališta, tako da u školi naučiš skijati, i to je kao nesto sto spada u tjelesno.
Skijaši znaju biti takodjer nenormalno neodgovorni. Ubijede sebe da su vrhunski i precijene znanje, pa ili se slome negdje ili isto tako ostanu i zatrpa ih neka lavina.

Inače na Mt Everestu je kodeks da niko nikog ne spašava. Svak je za sebe, sujetan i ohol za sebe.

Nitko ne očekuje pomoć, kad vidiš da netko usporava i guši se, prolaziš pokraj, ostavljaš ga da crkne i guraš dalje na vrh. Službeno, spašavanje je teško, vjerojatno neće uspjeti, i unosi rizik zdravome koji nije prihvatljiv.

Planina je pokrivena stotinama tijela, koja se ne izvlače, i služe kao orjentir.

Mt Everest je jedan veliki spomenik sujete

Služili su prije kao orijentir, sada su dosta tih tijela otklonili.

Ali uvijek ima novih koji najebu.

Mislim da se ni ne može tamo spašavati nikoga, ali to da se ostavlja i ide dalje zbilja zvuči kao da si se natovario na Titanik nakon što je počeo toniti.

Čitao sam o jednom paru koji su svoje malo dijete, mlađe od pet godina, ostavili da se popnu, oboje, na Everest. Poginu oboje.

Takav nivo neodgovornosti bi trebao biti zabranjen. Ako se bračni par penje prvi uvjet treba biti da nemaju maloljetne djece.

Broj smrti na planini Elbrus godišnje

Normal year: around 15–30 deaths.
Bad/outlier year: can be much higher, around 40–50.

Znači, ovi su samo statistika. Ruska GSS služba koluta očima, ne želi riskirat ni 1% svoje ljude da ikoga spašava, a izvlačenje tijela samo po sunčanom vremenu i ako se vidi iz helikoptera i može se spustit u blizini.

Planine, snijeg i nevrijeme su strašne svuda. Ako lance ne znas staviti na auto, mozes poginuti. A ne ovo penjanje. I rizik koje to nosi.

Ja nisam nikad u zivotu lance stavila na auto. Jbg ovdje u AT imaju grijači po parkinzima i na nekim rizičnim dijonicama. 2019 gore kod Markana za Novu, usred Babanovca auto prokliza. I to unazad. Sve umrlo u meni bilo. Stanem one lance izvadim i gledam u njih.

Nema šanse voziti bez. Hotel je na nekih 500 metara. Ali snijeg pada iz neba i zemlje. Sreća neki lik iz Švice stade. Uze one lance od mene. Kao da sam maloumna i sjede u auto. Polako u rikverc ga. Izadje i postavi lance raširene na onaj led i polako autom u sredinu lanaca. Izadje i samo ih nakači. Nije nista rekao. Ali je mislio garant.