Washington i Bruxelles su oko Bosne i Hercegovine promijenili strane. Ime visokog predstavnika je manji problem




Autor
Zoran Krešić
22.06.2026.
u 11:31
Nakon najave iz Washingtona kako bi OHR mogao biti ukinut, bošnjački politički predstavnici odreda su se usprotivili, tvrdeći kako bi takvo što moglo dovesti do potpune destabilizacije, pa čak i rata.

Na posljednjem zasjedanju Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini, tijela koje nadzire provedbu civilnog dijela mirovnog sporazuma i koje čine ključne zemlje Zapada, pojačane Turskom kao predstavnicom Organizacije islamske suradnje te Rusijom koja je, doduše, zamrznula svoj rad, nije odlučeno gotovo ništa. Tek je javnosti između redova servirano da postoji status quo između pogleda Washingtona i pojedinih zemalja Europske unije u pogledu nastavka ili okončanja međunarodne supervizije nad Bosnom i Hercegovinom. Oni upućeniji tvrde da je zapravo na tom zasjedanju na kraju jedino bilo bitno očuvati ego i pokazati taštinu između velikih sila, ponajprije Pariza, Londona i Berlina, koji su u svojoj nesposobnosti da vode procese u ovoj zemlji, suočenoj s trajnim stanjem političkog i institucionalnog invaliditeta što je posljedica višedesetljetnih sukobljavanja triju konstitutivnih naroda, odlučili napraviti nešto nezamislivo. Još od 2011. godine, otkako je Peter Sørensen, danski diplomat, vodio ured Unije u Sarajevu, Europska unija oštro se protivi korištenju ovlasti svojevrsnih modernih namjesnika u BiH bez ikakve stvarne odgovornosti, kao što je to slučaj s visokim međunarodnim predstavnikom. I uvijek se EU na taj principijelan način suprotstavljala Washingtonu, koji je pak zauzimao rigidni oblik međunarodnog intervencionizma i utjecaja na sve procese u ovoj zemlji. Bruxelles je takav stav pravdao činjenicom da zemlja koja ima nakanu postati članica Europske unije ne može imati dadilju, odnosno tutora koji donosi odluke umjesto nje.

Od sredine prošle godine postalo je jasno da se američka politika prema Bosni i Hercegovini posve promijenila. Posvjedočio je to osobno, bez ustezanja, zamjenik američkog državnog tajnika Christopher Landau u obraćanju na skupu u povodu 30. obljetnice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, istaknuvši da je završilo vrijeme "nation buildinga" u BiH. Mnogima je to bio šok, da se dogodi potpuni zaokret nakon skoro 25 godina modeliranja Bosne i Hercegovine po američkome uzoru "melting pota", stvaranja "funkcionalne" države u kojoj će se tri identiteta i tri naroda utrpati u jedinstveni proizvod. To je i svojevrsno priznanje da je nova administracija u Washingtonu priznala poraz tog eksperimenta koji je pridonio da se još više razjedine Hrvati, Srbi i Bošnjaci.

Identično kao i Landau, ponovili su i drugi američki diplomati, uključujući i zamjenicu šefa misije SAD-a pri UN-u Tammy Bruce, koja je prigodom rasprave o BiH pred Vijećem sigurnosti prošloga mjeseca u New Yorku rekla kako je vrijeme za tranziciju i postupno okončanje međunarodne supervizije nad BiH. To u prijevodu znači početak zatvaranja Ureda visokog međunarodnog predstavnika i nestanak visokih bonskih ovlasti kojima je visoki predstavnik mogao smjenjivati i kažnjavati političare, mijenjati ustave i zakone, nametati odluke kakve mu padnu na pamet.

Za razliku od Amerikanaca, dio Europljana odlučio je sada napraviti salto mortale. Pa su sada Berlin i Pariz, pojačani Londonom, tvrđi u zahtjevu očuvanja ovlasti i ureda visokog međunarodnog predstavnika. A to je u biti jedino pozerski alibi tih zemalja koje zapravo ne znaju što bi radile s problematičnom Bosnom i Hercegovinom ako bi u njoj nastupio kakav ozbiljniji problem. Bez Amerikanaca. Dakle, sada su EU i SAD zamijenili pozicije u pogledu sadržaja mandata i roka trajanja novog visokog međunarodnog predstavnika. Pritom su pragmatični Amerikanci, koji su se u međuvremenu odlučili riješiti usluga njemačkog političara Christiana Schmidta, koji se odavno smatra dijelom problema, olakšali posao i ponudili Europljanima rješenje da posljednji visoki međunarodni predstavnik bude Antonio Zanardi Landi, koji pak ima potporu Rima. No tu je nastao novi problem. Pariz i London, koji je čak imao ambiciju ugurati svog visokog predstavnika, poduprti Berlinom, sada inzistiraju, iz čiste taštine, da novi visoki predstavnik ne bude američki miljenik Landi, nego René Troccaz, francuski diplomat.

Neovisno radi li se u konačnici o 76-godišnjem Zanardiju Landiju ili pak nešto mlađem Troccazu na čelu međunarodne uprave nad BiH, problem je u pogledu na novu ulogu međunarodne administracije u Bosni i Hercegovini. U diplomatskim kuloarima se govori kako sada Zanardi Landi i Troccaz hodaju po diplomatskim metropolama i hodnicima ministarstava vanjskih poslova kako bi uvjerili zemlje koje su uključene u zbivanja oko BiH zašto bi baš oni mogli biti Schmidtovi nasljednici. Njih dvojica zapravo pokazuju otužnu sliku BiH, ali i teško podijeljene međunarodne zajednice ili kako se već ona sada zove, koja zapravo ne zna što bi s problematičnom dejtonskom tvorevinom.

Unutar zemlje jednaki, ako ne i veći prijepori oko nastavka međunarodnoga angažiranja. Što je pak kontinuitet odnosa. Bošnjačka strana godinama je koristila blagodati činjenice da je imala bitan utjecaj na rad Ureda visokog predstavnika čije je sjedište u Sarajevu, kao i na druge ambasade koje su bile ključni donositelji odluka. No to više nije slučaj. Ponajprije u američkom veleposlanstvu u Sarajevu ne kreiraju se niti donose ključne odluke, nego se u Washingtonu, koji očito ima širi razrađeni plan kojega američki diplomati samo provode na terenu. To uključuje i očiti dogovor s predstavnicima vlasti u Banjoj Luci i njihovim liderom Miloradom Dodikom, ali i Moskvom, koja je prije pet godina prigodom biranja Schmidta postavila uvjet da mu se mandat ograniči vremenski i sadržajno. Tada Washington nije podržao takav pristup, a Rusija je ostala usamljena.

Nakon najave iz Washingtona kako bi OHR mogao biti ukinut, bošnjački politički predstavnici odreda su se usprotivili, tvrdeći kako bi takvo što moglo dovesti do potpune destabilizacije, pa čak i rata. To je riječ koja u pojedinim europskim metropolama budi alarm na uzbunu, zbog čega ne bi ništa mijenjale u svojevrsnom dejtonskom laboratoriju, jer su svjesne svojih limita. U Sarajevu se smatra kako zemlja 31 godinu nakon rata jednostavno nije spremna samostalno donositi odluke. Postavlja se onda posve logično pitanje hoće li to postati ikada, i što je zapravo cilj odlaganja konačnog rješenja. Jednako kao što je legitimno postaviti pitanje zašto primjerice srpski ili pak hrvatski politički predstavnici godinama ponavljaju kako je vrijeme za postupno ukidanje ili čak izmještanje Ureda visokog međunarodnog predstavnika kao prvi korak kako bi, neopterećen lokalnim utjecajima iz Bruxellesa ili Ženeve, donosio odluke koje bi pomogle očuvati dejtonsku strukturu zemlje i njezin poredak, ali i trasirati put za potpuno preuzimanje nadležnosti od političkih predstavnika iz Bosne i Hercegovine.

Za takvo što je najprije potrebno raditi na izgradnji povjerenja između triju naroda, a na čijem su narušavanju godinama radili upravo predstavnici raznih međunarodnih administracija. Izmjene entitetskih ustava i izbornog zakonodavstva koje su nametali visoki predstavnici, a kojima je omogućena veća dominacija Srba u entitetu Republici Srpskoj, odnosno Bošnjaka u Federaciji BiH, oslabile su jedino položaj najmanje brojnih Hrvata i povećale utjecaj Bošnjaka, te su istodobno poduprle separatističke težnje Banje Luke. Mislilo se kako će bivši njemački ministar poljoprivrede iz Vlade Angele Merkel biti posljednji visoki predstavnik. No on se u međuvremenu pretvorio u sastavni dio problema Bosne i Hercegovine. Upravo je na to pred UN-om upozorila T. Bruce kada je rekla kako njegov nasljednik mora biti u stanju surađivati sa svim trima zajednicama. A Schmidt ne komunicira s Banjom Lukom.

Pronalaženje imena novog visokog predstavnika zato nije samo biranje između talijanskog i francuskog diplomata, nego izbor između novog smjera – preuzimanja domaće odgovornosti ili pak, s druge strane, zadržavanja zamrznutoga stanja međunarodnog tutorstva. S obzirom na svojevrsni "specijalni" status BiH, nije od pomoći njemačko-francuska inicijativa predstavljena nedavno u Tivtu koja se u suštini odnosi samo na status Moldove i Ukrajine. Najbrža, najjednostavnija, najmanje bolna i najmanje rizična bila bi pak odluka ključnih EU zemalja da takav status dodijele i Bosni i Hercegovini. Smjesti je u vlak kojim bi označila uspjeh (kraj) Daytona (SAD) u okončanju rata i stabilizaciji zemlje, a članstvom u EU zajamčila trajni mir. Problem je jedino što u Parizu i Berlinu danas nema Roberta Schumana i Konrada Adenauera.

https://www.vecernji.hr/vijesti/washing ... em-1970999

Failed state lite. Loptica s kojim se svatko poigrava.

I šta će za mjesec dana?

Državnu imovinu i otić?

Mujo na splavu bez jedra nasred oceana, nosi ga vjetar gdje li će završiti.

Idealno.

Samo je europski put BiH duži od izbora velikog maharadže.

Znači ako Europljani ne daju talijana kojeg amerikanci hoće amerikanac će biti v.d. Visoki predstavnik.

Divno.

Ova želja da imaju kolonijalnog upravitelja, muslimani bi da budu “zaštićena zona” i 30 godina poslije rata kojeg su izgubili.

Privremeno je penicilin za vrtnju ukrug

v.d. za državnu imovinu, da se sve zboksa do izbora. Žurno, žurno.

Louis je završio školovanje u medresi. Teolog za islamske nauke.
Ovo nikako nije dobro za nas... Mujo : Napokon naš. Udri po katoličkoj nejači u BiH.
.
.
.
.
.

.
Sub cruce stamus, Lux tua nos ducit ...Non Nobis Domine †

GlOvonje su im na Bosporu davno riješili taj "problem".

V.D Kolonijalni Guverner

Ako je Schmidt morao, ponavljam morao nije htio nije pozelio, vec morao otici... onda je jasno koja je snaga USA.

Niko nije pitao engleze nijemce i ostalu leftardsku bandu hoce li on dati ostavku.

I sad muslimanski mediji pokusavaju reci da postoji mogucnost da se imenuje novi Schmidt, koji nije po volji Amerikiancima.

Delulu muslimanskih medija je konstanta. Vjecito imaju taj hinjeni takija stav "mozda nesto upadne i za nas, treba se nadati", i kad je jasno da gube. Pisu pisma, prijete, kmece, traze, zahtjevaju, znaju da je Schmidt otjeran i da dolazi netko njima nedrag. Ali valjda moraju smiriti svoju javnost koja ce nastaviti zivjeti u oblacima i "ki bi da bi" konstrukcijama.

Ja garantiram, kad i ako bude imenovan novi VP, taman to bio neki Radojica ili Franjo, oni ce i dalje imati takiju "ko zna zasto je to dobro za nas". I traziti mu neku izjavu o dzenosajdu, o Palestini, bilo sto za sto bi se uhvatili i rekli "eto, nije ovaj ustasa/cetnik".

Da podsjetim, notorne ustase iz HSP i SDS oni guraju kao "njima pogodnim". Delulu.

Kaja Kallas:

Novi VP će imati vremenski ograničen mandat

https://www.dnevnik.ba/vijesti/kallas-p ... en-mandat/

Dakle u EU računaju da će BiH stati na noge i postati država.
30 godina s VP nije išlo, a evo sada će ići.

Nego, zašto joj EU ne odredi poseban status i naglo je u EU pogura?
To bi istinski iskorak, pa čak i da stave svog vlastitog upravitelja s
manjim ovlastima koji bi nadzirao cijeli proces.
Ne, znaju oni itekako što je stvarnost.

Žele ih lagati ko Tursku 50-100 godina.

Kad Muslimansko Bratstvo kaže da se boji, on misli ozbiljno, ima fobiju od potresa, zivi visoko - B. Štulić

Strahuju od USA. (Notes: nisu jedini, ali prvi put MB javno)


”Da li će novi visoki predstavnik uopće biti imenovan ili su SAD već pobijedile?”

“prvi put od uspostave Ureda visokog predstavnika, prekršen načelni, višedecenijski dogovor da čelnik OHR-a uvijek bude Evropljanin, a njegov prvi zamjenik Amerikanac. Time mogućnost da se potvrda novog visokog predstavnika odgodi na neodređeno vrijeme ostaje sasvim realna.”

”U zemlji naviknutoj na to da "privremena rješenja" traju najduže, institucija sa v.d. diplomatom kao vrhovnim tumačem Dejtonskog mirovnog sporazuma opasnost je sama po sebi.”

https://stav.ba/vijest/da-li-ce-novi-visoki-predstavnik-uopce-biti-imenovan-ili-su-sad-vec-pobijedile/41449