Evo jedne hipotetske situacije pa me zanimaju objektivne procjene, pogotovo iskustva onih koji su prošli nešto slično.

Muškarac je 10tak godina stariji, a ona u kasnim dvadesetima. Izuzetno lijepa i zgodna, praktički model za kojojm sline svi muškarci. On joj je neposredni direktor i zaposlio ju je prije otprilike dvije godine. Ona je slobodna. Pitanje zasad nije trebaju li oni završiti zajedno, nego događa li se između njih nešto romantično ili je riječ o drugoj vrsti bliskosti.

On nije tip koji traži avanturu, tajnu aferu ili potvrdu ega. Nju doživljava kao izuzetno kvalitetnu osobu i, kad bi ikada razmatrao nešto više, razmatrao bi samo ozbiljan odnos. Nikad joj nije komentirao izgled koliko god bila lijepa, samo karakter i ponašanje.

Prve dvije godine njihov odnos bio je topao, ali uglavnom profesionalan. Ona je izuzetno sposobna, ambiciozna, savjesna i teško podnosi osjećaj da nešto nije napravila dovoljno dobro. On joj je bio podrška i mentor, nije je ponižavao kad bi pogriješila i pomagao joj je razvijati se. Imala je veliko povjerenje u njega i ranije mu je znala ispričati ponešto privatno, ali odnos se ipak vrtio prvenstveno oko posla.

Ako je imala problem, došla bi, riješili bi ga i otišla bi.

Prije nekoliko mjeseci obrazac se počeo postupno mijenjati.

Počela je puno češće dolaziti u njegov ured, nekad i nekoliko puta dnevno. Često dolazi zbog pitanja koje bi prije riješila porukom ili sama, a razgovori umjesto pet minuta traju dvadeset, trideset, ponekad gotovo sat vremena. Zna se dogoditi da tek nakon pola sata kaže: „E, sad da te pitam ono zbog čega sam zapravo došla.”

Drugim riječima, posao i dalje jest razlog, ali ponekad djeluje više kao ulaznica za razgovor nego kao njegova prava svrha.

Ni završeci sastanaka više nisu jednostavni. Dođe do vrata, kaže da mora ići, pa se vrati s još jednim komentarom. Onda ponovno krene, pa se sjeti još nečega. Razgovori teku potpuno prirodno, ali rastanci znaju biti čudno nedorečeni, kao da nijedno ne zna kako presjeći trenutak.

Promijenila se i fizička komponenta. Prije gotovo da nije bilo dodira. Sada često stoji vrlo blizu njegova stola, naslanja se na komodu pokraj njega, približi stolicu ili sjedne tik ispred njega. Nekoliko puta ga je pokušala dotaknuti po podlaktici, jednom ga je najprije dodirnula ključevima jer ga nije mogla dosegnuti, a zatim se približila i dotaknula ga po bicepsu. To nisu bili slučajni dodiri u prolazu, nego tijekom razgovora.

Prije jednog kratkog godišnjeg došla se posebno pozdraviti. Stala mu je vrlo blizu u osobnu zonu, nije se pomaknula kada su se našli preblizu i na kraju mu je pružila ruku uz izravan pogled u oči. Nakon radnog vremena poslala mu je privatni broj uz objašnjenje da ga ima ako nešto bude hitno dok je na godišnjem, iako za to praktički nije bilo stvarne potrebe.

Posebno su zanimljivi pogledi. Više puta je primijetio obrazac oči–usne–oči. Jednom mu je nekoliko minuta gledala u usne i bradu, što se moglo objasniti time da ga nikad prije nije vidjela s nekoliko dana dužom bradom. Međutim, poslije su otišli na poslovni ručak udvoje, on je bio potpuno obrijan, a ona je ponovno nekoliko puta pomalo sanjarski pogledala prema njegovim usnama pa se vratila na oči. Imaju i one poglede koji traju taman malo predugo, dok jedno ne skrene pa se ponovno vrati.

Njezin glas s njim također zna biti drukčiji. Poslovni razgovor počne normalno, ali kada tema prijeđe na njezin stres, nesigurnost ili nešto osobnije, glas joj postane mekši, sporiji i prigušeniji. On se često nesvjesno sinkronizira s njom pa razgovaraju tiše i sporije nego s drugim kolegama.

Jednom je čula da je on u kuhinji i gotovo odmah došla uz rečenicu: „Čula sam da si tu pa sam doletjela.” U zadnje vrijeme razgovore ponekad počinje pitanjem kako je, što ranije gotovo nije radila.

Bilo je i osobnih komplimenata. Kad je druga kolegica komentirala da je smršavio, ova je dodala da sada izgleda „kao dječarac”. Na godišnjem razgovoru najvažniji feedback koji mu je dala bio je da je dobar čovjek. U anonimnom feedbacku napisala je izrazito pohvalan komentar o njegovu karakteru, sposobnosti, staloženosti i tome da mu se može obratiti bez straha od osude.

Pamti i osobne detalje koje joj je davno ispričao. Primjerice, kada je spomenuo svoj spoj iz mladosti na kojem je imao vrlo malo novca, ona je dovršila priču i rekla točan iznos koji joj je očito ostao u sjećanju.

Kad joj je teško na poslu, on je osoba koju traži. Zna ga nazvati, izjadati se i nekoliko puta tijekom razgovora pitati što bi on napravio. Nedavno mu je nakon takvog razgovora rekla da joj nekako „uđe u glavu”, smiri je i izvuče iz pretjeranog razmišljanja. Zahvalila mu je što joj je po potrebi i psiholog, donijela mu čokoladicu, a kada je rekao da ne jede slatko, kasnije mu je donijela banane.

Šalje mu ponekad interne šale i memeove povezane s njihovim zajedničkim situacijama. Koristi formulacije poput „samo tebi zasad ova informacija” ili „ti i ja”, iako je dio toga potpuno logičan u poslovnom kontekstu. Jednom je rekla da privatne stvari ne govori svima, nego samo ljudima koje dobro poznaje.

Nedavno mu je nakon više mjeseci bez privatnih tema usput rekla da prethodnog vikenda nije nikamo išla nego je ostala kod kuće i krečila. On nije uhvatio temu i brzo je vratio razgovor na nešto drugo. Moguće je da je to bio samo običan detalj, a moguće i mala pozivnica da razgovor prvi put nakon dugo vremena prijeđe na njezin život izvan posla.

Kada ju je drugi direktor pitao ide li na put s dečkom, odgovorila je da nema dečka i da ide s prijateljicom. Nije sama otvorila tu temu, pa ni to ne mora biti nikakav signal, ali informacija je izgovorena pred njim.

S druge strane, gotovo svaki njihov kontakt i dalje ima barem neki poslovni povod. Nije mu iz vedra neba poslala privatnu poruku samo zato što ga se sjetila niti ga je pozvala na privatno druženje.

Postoje i potpuno normalni dani bez posebne napetosti. Mogu razgovarati sat vremena, a da nema dodira, gledanja usana ili ičega što bi se moglo nazvati flertom. Ona je izrazito vezana uz posao, jako joj je važno mišljenje direktora i moguće je da se jednostavno emocionalno oslanja na čovjeka kojem vjeruje i uz kojeg se osjeća sigurno.

Muškarac ima i drugu kolegicu s kojom je godinama vrlo blizak prijatelj. Ta ga kolegica često dodiruje, grli i zadirkuje, ali između njih nema nikakve seksualne svijesti ni napetosti. Zato mu je ova situacija drukčija: ovdje osjeća naboj, samosvijest, poglede, neobične pauze i dojam da su oboje svjesni fizičke blizine.

Dodatna komplikacija je što je prije mnogo godina već doživio sličan razvoj odnosa s drugom ženom: dugo povjerenje i prijateljstvo, nekoliko mjeseci neobične napetosti, fizička eskalacija i na kraju njezino priznanje ljubavi. Svjestan je da ga to iskustvo može učiniti osjetljivijim na isti obrazac i navesti ga da sada vidi ono što očekuje.

Zato me zanimaju dva pitanja.

1. Na temelju cijelog obrasca, djeluje li vam vjerojatnije da s njezine strane postoji barem neka romantična ili tjelesna privlačnost ili je ovo bolje objašnjivo kao affection — duboka emocionalna privrženost, divljenje i osjećaj sigurnosti bez romantične namjere?

Ne tražim zaključak na temelju jednog pogleda, dodira ili čokolade, nego procjenu promjene cijelog ponašanja nakon dvije godine.

2. Ako ona nešto osjeća, realno je da zbog činjenice da joj je on direktor neće prva otvoreno riskirati. Kako bi on jednog dana, ako se isti obrazac nastavi mjesecima i nakon duljih odmora, mogao otvoriti prostor da ona sama kaže kako doživljava njihov odnos, a da joj ne pripiše osjećaje, ne pritisne je i ne ispadne još jedan šef koji je njezino povjerenje protumačio kao poziv?

Ideja nije pitati je sviđa li joj se niti joj izjaviti ljubav, nego eventualno jednom mirno reći nešto poput:

„Imam osjećaj da smo se zadnjih mjeseci dosta zbližili i da naš odnos ima neku posebnu kvalitetu koju prije nije imao. Ne želim unaprijed određivati što to znači — kako ti to doživljavaš?”

Je li i to previše zbog hijerarhije? Bi li bilo bolje pričekati da se poslovne okolnosti promijene? Ili postoji neki prirodniji način da joj ostavi otvorena vrata, a da ona može potpuno sigurno reći: „Za mene je to samo veliko povjerenje”?

Molim bez odgovora tipa „sigurno te želi” samo zato što je pogledala usne, ali i bez automatskog „ništa dok ne promijeni posao”.

Teško je reći, nikad ne znaš dok ne probaš. Ako ti sjedne u krilo možda joj se sviđaš.

Ali opet sa ženama se nikad ne zna. Jadno muško je onaj koji mora riskirati i učiniti prvi korak.

Ako želiš ubiti privlačnost go ahead.

Nije računalo. Odvedi ja opušteno na piće poslije posla i za najviše dva sata saznat ćeš sve što te zanima.

“What are we” question, koji ubija sve.

Pobjeći će glavom bez obzira.

Strašno tko je sve danas direktor.

Evo i ja sam direktor, ali Minecraft servera koji koriste moji klinci...

Ka' u Gibinoj pismi: "tu nima pameti, tu nima pravila".
Svaka zvir na svoj način lovi.

Za vrime stanke pozovi je na kavu, sok. Ugodno ćakulajte ako pristane sist s tebon.
Vidit ćeš odmah je li ti moraš držat priču "da se vatra ne ugasi", je li ona spašava razgovor ako ti počneš padat, pita li ona glupa pitanja.
Ako nimaš ideje kako izać s pitanjen, u jednon trenutku razgovora joj komplimentiraj da dobro izgleda, da ti je ugodno u njenon društvu, da ti se sviđa i da bi htia opet s njon izać.
U slučaju da ti ne dolazi "šarmantni govor", pitaj ju onako, poslovnin glason. Ne budi prasac, budi pristojan, bit će ti bitno posli u poslu.
Ne'š ništa uprskat ako zablokaš.
Ako joj tu "padneš na ispitu", onda boje ti je ne bit s takvon ženskon u vezi.
Frigaš sve te di si ka' na prijamnon ispitu, di moraš bit ka' raketa za svemirski let, di stalno sve mora 100% štimat inače slidi otkazivanje misije.
Ako te takva odrebati, ne žali. Nisi ti ništa zaj*ba.
Takva bi te u braku satrla, izgoria bis od njenih pustih privelikih (ne)ostvarivih zahtiva.
Za slučaj da prihvati, izvrsno. Ako odbije, iz načina kako je odbila vidit ćeš dosta o njoj ka' osobi.

Nemoj se brinit oko ishoda uleta.
Veća ti je briga kako će se posli ponašat na poslu. Bitno će ti bit onda da radi i uredno i na vrime obavja posal.

Vjerojatno ganja karijeru. A i pozicija moci privlaci zene. Da nisi/nije direktor ne bi bi to radila.
Njoj je win-win. Direktoru samo polu-win.

Ovo je AI.

Svejedno, šuti dobro ti je, ništa slađe od malo žeravice na poslu, ne produbljuj, samo uživaj u zgodnoj ženskoj, eventualno probij da ti redovno kuha kavu. I ne spominji doma njeno ima prečesto.

Hipergamija je jedna od većih značajki žena, to su prirodne stvari.

Nije njoj win-win, nemaju istu težinu, zamisli da pokaže inicijativu neku i direktor to sreže u startu pa njen status je odmah uzdrman.