Ma...nisam ih ja stavio nego ona!...ona me klonirala i napravila profil...zato sam to poslije i promijenio.Vidiš da ona ne kuži razliku između nazzi skinsa i anarhopunkera....

Znam da nije mislila ništa loše,pa sam ostavio neko vrijeme...nisam ju htio uvrijediti,a ionako me nebi smetalo i da je stavila čudnovatog kljunaša gore....

A ona se nešto pali na skinjare? Ja toliko slabo to pratim da nisam ni opazio.
Ima nekog Nigera da metnem tamo u avatar.

Ma nije da se pali nego je njoj to sve isto ,a ko sam ja da sudim....

Pa vidiš da je i sajo počeo nositi latex zbog one Vampyre....

Najluđe ili najgluplje ću ostaviti za sebe ali zato evo jednog događaja koji je dokazao ono "sve ljude možeš prevariti jedno vrijeme".

Mjesto radnje - Port Macquarie (turistički gradić sa oko 40 tisuća stanovnika) http://en.wikipedia.org/wiki/Port_Macquarie
Vrijeme radnje - listopad 2000 (malo iza Olimpijade u Sydneyu)

Olimpijada u Sydneyu se završila nekoliko tjedana prije, i Australija je po prvi put (kao domaćin) imala rukometnu ekipu. Pošto rukomet nije imao nikakvu tradiciju, nekako su sklepali ekipu totalnih anonimusa, maltene sa ulice, i odigrali Olimpijadu, naravno sve su utakmice popušili sa 20-ak razlike, međutim eto pročulo se i za taj sport mada nije bilo na TV niti je itko znao imena ili izgled igrača.

Naša nogometna sezona (jedna ekipa nižerazrednog ranga) se završila koji tjedan prije, a kako ovdje biva običaj otići na "end of season trip" unajmili smo 2 kombija i uputili se sjeverno na tri dana napijanja, ženskih, provoda i općenito životinjskog ponašanja

Nekome iz ekipe je pala na pamet KRETENSKA ideja da svi nosimo neke havajske košulje, tamno-plave sa bijelim cvjetovima, pa je ljudima po gradu bilo očito da smo neka sportska ekipa. I tako nam prvi put prišle neke žene i pitale nas tko smo mi - kad jedan ko iz topa odgovori - Gospođice mi smo vam australska rukometna reprezentacija, odmaramo se nakon Olimpijade.

I ove guske povjerovaše, a onda je stvar izmakla kontroli....vrlo brzo se gradićem pročulo da su "Olimpijci" tu, fakat ogromna čast za jedno tako malo mjesto

I tako mi hodamo do noćnog kluba, izlazak prve noći, kad nam ljudi prilaze, čestitaju, tapšaju po ramenima i sl, a mi ono kontamo ---- uuuu jebote, šta ćemo sad, laž se otrgnula kontroli, sad nema povratka natrag inače će nas linčovati.

I tako mi uđemo u klub, odma sa vrata se javi DJ preko razglasa sa specijalnom dobrodošlicom..."Ladies and Gentlemen, lets hear it for the Aussie Mens Handball Sideeee" Cijeli klub onda počne skandirati onu poznatu australsku navijačku "Aussie, Aussie, Aussie, Oi, Oi, Oi". Pa onda nabaci poznatu australsku pjesmu "Land Down Under".....onda zavladao bum tres urnebes, ženske skaču, sise lete gore-dole, raja u deliriju, ženske nam prilaze da malo "osjete" Olimpijca (fakat je slava afrodizijak), i tako nam prođe prva noć!

Kad smo pomislili da ne može luđe, sutra ispade još gore. Najveći gradski događaj je bio "Port Macquarie Cup", utrka konja sa ogromnom publikom i bogatim fondom nagrada. Mi smo stigli mamurni i jadni, i to u našim idiotskim havajskim košuljama koje su sada već dobrim dijelom bile prekrivene pepelom, pivom i bog zna čim još. Nakon 15ak minuta su nas ugledali i spontano počeli skandirati....nas 20ak okruženo sa par tisuća ljudi koji su nas gledali kao Bogove i vatreno skandirali. Iskreno, zacrvenio sam se i htio sam da se zemlja otvori pa me proguta
Onda su ljudi prišli pa zahtijevali fotografije s nama, a šlag na kraju je naravno bio kada je novinar za lokalni list prišao i uslikao nas u društvu nekog lokalnog moćnika i vlasnika konja koji je dobio glavnu utrku. To izdanje, sa slikama "Olimpijaca" je trebalo izaći sljedećeg Ponedjeljka, (utrka je bila u subotu), a mi smo taman trebali natrag kući u Nedelju.

I tako prođe još jedna luda noć, a sutradan bijeg u 2 kombija i neka čudna mješavina ponosa, grižnje savjesti i stida.

I tako se okončala moja "Olimpijska" karijera.

RajvoSa

Genijalno!

Olimpijac , svaka čast...
Može autogram?!