HercegBosna.org

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

CVITAN VITEZ GALIĆ , Najuspješniji Hrvatski pilot - lovac u drugom svjetskom ratu

slika

38 priznatih pobjeda u zračnim dvobojima na Istočnoj fronti i 8 nepriznatih pobjeda.

Rođen je 29. studenoga 1909. godine u selu Gorica kod Imotskog, u obitelji koja je imala ukupno devetero djece.

Otac Danko mukotrpno je radio da bi uzdržavao brojnu obitelj. Cvitan je završio osnovnu školu u Sovićima. Kao bistro dijete, prihvatio ga je stric, liječnik u Stocu, odakle je kao mlinar i mehaničar u Posušju unovačen 1927. u pješaštvo.
Kao izvrsnom učeniku u vojnoj školi, udovoljeno mu je molbi da se premjesti u zrakoplovstvo, te je u Mostaru završio pilotsku školu s odličnim uspjehom. Neko vrijeme je služio u Skopju da bi, pokazavši izvanredne sposobnosti, bio primljen u lovačku pilotsku školu u Zemunu 1932. Tu je završio i posebnu školu gađanja za zračnu borbu i postao nastavnik letenja.
Iz dokumenata saznajemo da se vjenčao 29. ožujka 1937. s Hrvaticom Anom Vocel.
U Zemunu je izgradio obiteljsku kućicu koja je poslije II. Svjetskog rata konfiscirana.
U braku je imao dvije djevojčice, Vesnu i jasminu, koje su na žalost umrle u prvoj godini života. U vojsci je imao u više navrata sukobe zbog izraženog hrvatstva. Travanjski rat 1941. zatekao ga je kao narednika, pilota na pomoćnom uzletištu Kosor kraj Mostara gdje se nalazila 3. pilotska škola JKRZ. Odakle je preletio, kao svjestan Hrvat, u Sinj i stavio se na raspolaganje zapovjedniku uzletišta.

U zrakoplovnoj legiji

Na temelju dragovoljne prijave je Cvitan Galić, tada stožerni narednik, dodijeljen 4. skupini Zrakoplovne legije koja je postrojena u Zagrebu 12. srpnja 1941. godine. Zapovjednik joj je bio bojnik Franjo Džal. Galić je sa 202 pripadnika upućen na specijalističku izobrazbu u Njemačku, u gradić Furth kraj Nurnberga. Većina pilota i aviomehaničara završava izobrazbu u toj školi koristeći postupno školske i borbene zrakoplove. Uzgred, neka bude spomenuto da je Cvitanov brat Krešimir bio aviomehaničar koji je dolaskom jugoboljševika na vlast uhićen i bez suda ubijen u zatvoru u Mostaru, 9. lipnja 1945.
Nakon uspješnog školovanja upućeno je 10. lovačko jato 28. rujna 1941. godine ponajprije u Poltavu. Zapovjednik jata, satnik Vladimir Ferenčina postiže 2. studenoga 1941. godine prvu zračnu pobjedu hrvatskih zrakoplovaca na istoku. Cvitan Galić, u činu časničkog namjesnika, postiže krajem studenoga 1941. godine svoju prvu pobjedu, kada je 10. jato već preseljeno na uzletište u Taganrog. Zračne borbe su bile svakidašnje, i od 11 lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 E preostalo je samo 7 zrakoplova.
Pojačanim jatom zapovijedao je tada bojnik, pilot lovac Mato Čulinović, koji je u bivšoj Jugoslaviji završio specijalno školovanje u Francuskoj. Nakon odmora, ponovno je 25. veljače 1942. zapovjedništvo preuzeo potpukovnik Franjo Džal.
Među našim pilotima lovcima iznenadno se istaknuo Cvitan Galić koji se po nekoliko puta na dan dizao u zrak, u borbu. Ubrzo je dobio čin zastavnika i 2. ožujka 1942. godine postiže iznad sela Margaritovka svoju drugu pobjedu, a dva dana kasnije svoju treću i četvrtu pobjedu iznad mjesta Lisonogorskaja. Svoju petu pobjedu nad sovjetskim lovcem I-16 postiže 7. travnja 1942.
U tom vremenu jato je postiglo već 28 pobjeda za svega 6 mjeseci boravka na bojišnici.
Vrijeme je bilo vrlo hladno, uzletište puno visokog snijega, koji je često sprječavao bilo kakvu borbenu uporabu zrakoplova. Cijele noći su mehaničari, pa i piloti čistili uzletnu stazu od snijega. Brojne pohvale i odlikovanja za postignute pobjede zasjenjivale su gubitke naših pilota. Odmah se uvidjela hrabrost i neustaršivost hrvatskih pilota, i sile Osovine, kao i Saveznici, donosili su mnoga izvješća o junaštvu naših zrakoplovaca. Početkom svibnja 1942. jato dobiva naziv Zrakoplovne skupine Džal i prebačeno je na uzletište bliže Sevastopolju.
Najviše je korišteno uzletište Eupatorija.
Zrakoplovna skupina Džal postaje po svojim brojnim pobjedama sve poznatija u cijeloj Europi. Čak i Amerikanci u svojim tjednicima donose fotografije pojedinih hrvatskih pilota lovaca, ne krijući zadovoljstvo nad njihovim zračnim pobjedama, iako su službeno bili saveznici SSSR-a! Politika ne poznaje moral!
slika

Pobjede na nebu

Borbe na Krimskom poluotoku uvjetovale su stalne selidbe uzletištima, te se 21. svibnja 1942. nalaze već u Artemovsku. Za četiri dana djeluju hrvatski zrakoplovci s uzletišta u Konstatinovsku. Te selidbe od mjesta do mjesta diktiralo je pomicanje bojišnice, što je iziskivalo trajno i tegobno premještanje servisnih radionica i mehaničara svih struka, kamionima, blatnjavim seoskim putovima, kaljužama otopljena snijega. Za pilote mijenjanje mjesta boravka nije predstavljalo osobite poteškoće, ali ipak nije pogodovalo odmoru nakon borbenih letova.
Veliku pobjedu postiže zastavnik Galić 17. travnja. 1942. obaranjem tada najboljeg sovjetskog lovačkog zrakoplova MIG-3. U to vrijeme jato postiže svoju 50. pobjedu, a 21. lipnja izvršen je tisućiti let protiv neprijatelja. Cijeli domovinski tisak i radio zabilježili su taj podatak.
Početkom srpnja iste godine jato je opremljeno najsuvremenijim lovačkim zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 G ( G - Gustav ), što je bio dokaz da Nijemci cijene sposobnost naših zrakoplovaca. Zrakoplovi su svojom velikom brzinom leta i opremom bili daleko nadmoćniji sovjetskim lovcima. U zraku su bili nepobjedivi, ali dio zrakoplova bio je oštećen djelovanjem sovjetskoga protuzrakoplovnog topništva. I sam zapovjednik skupine, potpukovnik Franjo Džal, bio je višestruko pogođen te je bio prisiljen spustiti se na sovjetsku stranu. Uz mnogo sreće i hrabrosti uspio se probiti do njemačkih položaja i vratiti se u svoju skupinu.
Neumorni Cvitan Galić 1. kolovoza 1942. obara sovjetski lovački zrakoplov najnovijeg tipa, a tijekom istoga mjeseca još tri neprijateljska zrakoplova. Broj svih pobjeda Skupine Džal popeo se na 100 priznatih zračnih pobjeda. Ne prođe ni dana da Galić ne sruši po koji neprijateljski zrakoplov. Tijekom rujna Galić obara još četiri sovjetska zrakoplova.
U borbama je njegov zrakoplov dobio više pogodaka od sovjetskih lovaca. Vješto manevrirajući i leteći maksimalnom brzinom, uspio je pobjeći iz borbe. Ali pobjede se nižu sve višr tijekom nastupajućih mjeseci, te su 25. X. hrvatski zrakoplovci zabilježili već 150. zračnu pobjedu.
slika

Kratki odmor u domovini

Konačno hrvatski zrakoplovci dolaze 22. prosinca 1942. pred sam Božić u Zagreb na zasluženi odmor. Bilanca bilježi da su u 3000 borbenih letova ostvarili 164 pobjede, uz gubitak šest pilota. Najuspješniji as Skupine Džal postao je tada poručnik Cvitan Galić koji je u 407 letova postigao 29 priznatih pobjeda. U domovini je odlikovan Željeznim trolistom III stupnja s hrastovim grančicama, a odlikovalo ga je i njemačko zapovjedništvo Željeznim križem II. i I. stupnja. Za vrijeme zasluženoga odmora novinari su salijetali poručnika Galića gotovo danomice. Kratko vrijeme obavljao je u I. zrakoplovnoj skupini Prve zrakoplovne luke u Zagrebu na uzletištu Borongaj dužnost zapovjednika zrakoplovnog jata.

Ponovno na istočnom bojištu

Većina hrvatskih zrakoplovaca sredinom veljače 1943. godine nalazi se na Krimu i nastavlja djelovanje s uzletišta na Kerču. Ubrzo poručnik Galić postiže u travnju svoju 32. pobjedu. Za dotadašnje uspjehe dodijeljen mu je Njemački križ u zlatu. Uskoro dobiva takmaca u mladom pilotu, poručniku Mati Dukovcu koji je u 22 dana oborio čak 13 sovjetskih zrakoplova. Događali su se i gubici u jatu, ali poručnik Galić postiže još 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovački zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom.
Saveznici su slali raznim kanalima svoje lovačke zrakoplove jer je sovjetsko zrakoplovsto znatno oslabilo. Svoje posljednje zračne pobjede Galić postiže 5. lipnja 1943. kada u jednom danu obara dva najnovija sovjetska lovačka zrakoplova.
Pod utjecajem sovjetske promidžbe bilo je i nekoliko prebjega naših zrakoplovaca zbog čega je smijenjen potpukovnik Franjo Džal. No, novim zapovjednikom bojnoga zrakoplovstva NDH postaje 19. rujna 1943. pukovnik Adalbert Rogulja koji unapređuje Franju Džala u čin pukovnika i vraća ga na prijašnju dužnost.

U Zagrebu i Zalužanima

Veterane lovačke Skupine Džal Stožer bojnoga zrakoplovstva NDH povlači na novu dužnost u domovini. Oni najbolji postaju zapovjednicima lovačkih jata u NDH, kao i instruktori u pilotskim školama. Svoju karijeru bojišnoga pilota lovca završio je poručnik Cvitan Galić sa 38 priznatih i najmanje 7 nepriznatih pobjeda, koje je ostvario u 439 borbenih letova. U Zagrebu, na uzletištu Borongaj, smjestilo se 11. lovačko jato u 1. Zračnoj luci. Zbog velikog gubitka njemačkih lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 G-10 hrvarsko bojno zrakoplovstvo dobilo je krajem 1943. i početkom 1944. znatno slabije francuske lovačke zrakoplove Morane Saulnier MS 406, koje su njemačke snage zarobile od Francuza.
S njima su stvorena nova jata sa zrakoplovcima, veteranima istočnog bojišta. Cvitan Galić dobiva čin natporučnika, neprekidno je u opasnosti da se na njegovu zrakoplovu izvrši diverzija na uzletištu Borongaj koje je bilo povezano s podzemljem i partizanskim pokretom otpora. Sve te akcije vodio je zapovjednik 19. promidžbenog jata nadsatnik Ivan Cvenček koji je otkriven pri padu NDH. On je upropastio i muža naše prve padobranke i zrakoplovke Katarine Matanović-Kulenović koja je kao vojni pilot bila pripadnik njegova jata. Prema iskazu danas još živućega 90-godišnjeg hrvatskog zrakoplovca Alojza Farbaka, Cvenček je šifrom obavijestio partizansko vodstvo u Bosni o preletu aeroklubskog sanitetskog zrakoplova ,,Bijeli orao" s naznačenim crvenim križem na krilima u Bihać. U njemu su novinar Namik Kulenović, i pilot, ing. Šumarstva Bartol Mihaljević trebali dovesti lijekove za ranjene vojnike u Bihać, ali ih je oborio savezniči pilot zrakoplovom Spitfire, te su obojica izgorjela.
Grob pilota ing. Bartola Mihaljevića na Mirogoju kasnije su partizanske vlasti, skupa sa svim domobranskim grobovima, preorale.
Iz kojih je razloga natporučnik Cvitan Galić upućen na pomoćno uzletište Zalužani kraj Banja Luke nije ni danas jasno. Galić je bio određen zapovjednikom 23. lovačkog jata 5. zrakoplovne luke Banja Luka koje je zaštićivalo područje pod nadzorom spomenute luke, te izviđalo i djelovalo po partizanskim položajima.

slika

Pogibija

Zbog velike važnosti ishoda rata na Balkanskom poluotoku zrakoplovne snage Velike Britanije često su bombardirale ciljeve na području NDH. U mnogim eskadrilama lovačkih zrakoplova letjeli su srpski piloti koji su se kao četničke formacije prebacili u Kairo. U prvih nekoliko mjeseci 1944. iznad područja bivše Jugoslavije zrakoplovne snage RAF-a (Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije) započele su niz operacija uz podršku partizana.
U tim akcijama bombardiranja, mitraljiranja i opskrbe partizana zračnim putom posebno su angažirane postrojbe DAF-a (Desert Air Force). Na pomoćnom uzletištu u Zalužanima prikupilo se četrdesetak njemačkih i hrvatskih zrakoplova kojima se namjeravalo napasti partizanske linije opskrbe i komunikacija.
Zbog izdaje i špijunaže eskadron 2. SAAF (2. eskadrila Južnoafričkoga zrakoplovstva) izvela je iznenadni napadaj zrakoplovima Spitfire i oborila se na nekamuflirane stajaće hrvatske zrakoplove na uzletištu Zalužani - svaki zrakoplov izbacuje po dvije bombe od po 200 kg. Natporučnik Cvitan Galić pokušao je uzletjeti svojom Moranom i stupiti u borbu.
Jedna od bomba pala je uza sam njegov zrakoplov u kojemu je već sjedio - zrakoplov je raznesen, izgorio u plamenu, zajedno s hrvatskim vitezom, junakom istočnoga bojišta Cvitanom Galićem.
Tijelo natporučnika Cvitana Galića prevezeno je u Zagreb i pokopano je 8. travnja 1944. na Mirogoju. Nad otvorenim grobom oproštajni govor održao je zapovjednik bojnoga zrakoplovstva NDH pukovnik Adalbert Rogulja. Posmrtno je Galić promaknut u čin zrakoplovnoga satnika, a odlikovan je i Zlatnom medaljom za hrabrost, s pravom na naslov viteza. Cvitan Galić bio je šesti hrvatski narodni junak s tim naslovom. Po dolasku partizanskih vlasti u Zagreb grob mu je preoran, kao i svih ostalih hrvatskih vojnika na Mirogoju, tako da se danas tek naslućuje mjesto ukopa.
Zapovjednik pukovnik Franjo Džal obješen je u Beogradu, mnogi su asovi piloti strijeljani, a neki osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Bobovac

Ja bih se zakleo da je već bila tema o ovome ali nema veze.
Koliko znam najbolji Hrvatski zračni as je bio Mate Dukovac sa 44 potvrđene pobjede a ne Galić ali ni to nije toliko bitno.
Za usporedbu, David McCampbell, najuspješniji USA zračni as u WW2 je imao 34 zračne pobjede. Pri tomu valja imati na umu da su amerikanci računali i vjerojatno oborene avione a Hrvati (kao i Nijemci i većina drugih europskih zrakoplovstava) u to uračunavali samo potvrđeno oborene avione.

Od 2:30 ima o zrakoplovnoj legiji.

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

Citat:

Ja bih se zakleo da je već bila tema o ovome ali nema veze.

Tražila sam... nema je....

Kum Bečo · **Pridružen/a:** 09 vel 2010, 20:22 **Postovi:** 5970

Vitezovi

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

Bobovac je napisao/la:

Ja bih se zakleo da je već bila tema o ovome ali nema veze.
Koliko znam najbolji Hrvatski zračni as je bio Mate Dukovac sa 44 potvrđene pobjede a ne Galić ali ni to nije toliko bitno.
Za usporedbu, David McCampbell, najuspješniji USA zračni as u WW2 je imao 34 zračne pobjede. Pri tomu valja imati na umu da su amerikanci računali i vjerojatno oborene avione a Hrvati (kao i Nijemci i većina drugih europskih zrakoplovstava) u to uračunavali samo potvrđeno oborene avione.

Od 2:30 ima o zrakoplovnoj legiji.

Bobi

Citat:

Za dotadašnje uspjehe dodijeljen mu je Njemački križ u zlatu. Uskoro dobiva takmaca u mladom pilotu, poručniku Mati Dukovcu koji je u 22 dana oborio čak 13 sovjetskih zrakoplova. Događali su se i gubici u jatu, ali poručnik Galić postiže još 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovački zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom.

Cvitan Galić

Citat:

38 priznatih pobjeda u zračnim dvobojima na Istočnoj fronti i 8 nepriznatih pobjeda.

bumbar92

Citat:

Hrvatski zračni asovi na krivoj strani
slika

Mato Dukovac imao je 44 priznate i jednu nepriznatu zračnu pobjedu, a Cvitan Galić 38 priznatih i sedam nepriznatih. Galić je poginuo u BiH 1944., a Dukovac je bio i u arapsko-izraelskom ratu.

Piše: Hrvoje Dečak

Mnogo puta u povijesti Hrvati su se kao vojnici borili za tuđe interese, u ratovima koji nisu bili njihovi, ponekad u službi pukih osvajačkih pohoda. Pa ipak su pritom pokazivali veliku hrabrost i visoku vojnu vještinu. To vrijedi i za kasnije prešućivane pilote iz NDH. Najuspješniji među njima tragično su ratovali na istočnom bojištu, u SSSR-u, zajedno s njemačkim osvajačkim eskadrilama.

Zrakoplovstvo NDH osnovano je 19. travnja 1941., čelnik je postao Vladimir Kren, a osnovane su zračne luke u Zagrebu i Sarajevu. Vojne snage NDH gotovo da i nisu imale teškog oružja, pa je i zrakoplovstvo raspolagalo uglavnom zarobljenim, zastarjelim zrakoplovima od Kraljevine Jugoslavije. Zbog nemogućnosti nabave dijelova, gubitaka te preleta partizanima, zrakoplovstvo ustaške države jedva da je moglo obavljati osnovne operacije. Nešto aviona je nabavljeno iz Italije, a tek 1944. iz Njemačke su stigle kompletne eskadrile (zvali su ih jata) Messerschmitta Bf 109.

Kad je Pavelić “velikodušno” obećao Hitleru hrvatske legionare za istočno bojište, a sami se Hrvati (najviše iz BiH) u velikom broju odazvali u tu samoubilačku avanturu, Kren je zapovjednikom Legije zrakoplovstva NDH imenovao pukovnika Ivana Mraka. Ta 4. zrakoplovna pukovnija imala je lovce i bombardere, a lovcima je zapovijedao pukovnik Franjo Džal. Nakon što su 15. srpnja 1941. svečano ispraćeni iz Zagreba, piloti su otišli na preobuku u Njemačku, a odande su u listopadu poslani na istočno bojište. Već nakon nekoliko dana krenuli su u prve borbene letove, a ukupno su ih imali nekoliko tisuća.

Piloti po kazni u pješaštvo

Nakon njemačkog sloma na istočnom bojištu, 21. srpnja 1944. od dotadašnje Legije osnovana je Hrvatska zrakoplovna izobrazbena skupina. Kako je i u Legiji bilo prebjega Rusima, skupini su 1. studenog 1944. oduzeti avioni, pa su piloti poslani u pješačke borbe. U ožujku 1945. preživjeli su se vratili u Zagreb.

Među hrvatskim pilotima koji su bili upregnuti u zločinačke Hitlerove pohode iznimnom vještinom istaknuli su se Mato Dukovac i Cvitan Galić. Prvi je imao 44 priznate i jednu nepriznatu zračnu pobjedu, a drugi 38 priznatih i sedam nepriznatih pobjeda.

Dukovac je rođen 1918. u Surčinu kraj Beograda. Nakon dolaska na istočno bojište u jesen 1942. i prvih pobjeda, uočio ga je Cvitan Galić, vodeći hrvatski zračni as u to vrijeme, pa su Dukovac i Galić postali partneri u parnoj formaciji i najuspješniji hrvatski piloti. U veljači 1944. Dukovca je Njemačkim križem u zlatu odlikovao feldmaršal Luftwaffea Wolfram von Richthofen, potomak legendarnog Crvenog baruna Manfreda von Richthofena iz I. svjetskog rata koji je imao 80 zračnih pobjeda.

U kolovozu 1944. Dukovac je promaknut i poslan zajedno s ostalom Hrvatskom legijom u istočnu Prusku. Za vrijeme obuke 20. rujna 1944., u pokušaju da spasi svog pomoćnog pilota Špoljara, prisilno je sletio na sovjetsko područje gdje je zarobljen.

Instruktor Sovjetima

Radio je kao instruktor letenja u Sovjetskom zrakoplovstvu, a potom je s ostalim Hrvatima poslan u Jugoslaviju, u Pančevo, također kao instruktor. U veljači 1945. trebao je biti uhićen jer je služio u zrakoplovstvu NDH, no pobjegao je u Italiju 8. kolovoza 1945., gdje se predao Amerikancima. U Italiji je tretiran kao Luftwaffeov ratni zarobljenik. Letio je u sirijskom zrakoplovstvu tijekom arapsko-izraelskog rata 1948., a naposljetku se odselio u Kanadu te je umro u Torontu u rujnu 1990.

Cvitan Galić rođen je kod Gruda 1909. godine. Kao mladić ušao je u pješaštvo Kraljevske jugoslavenske vojske. Kao izvrsnom učeniku u vojnoj školi, odobren mu je premještaj u zrakoplovnu školu. Lovački zrakoplovac postao je 1935. Nastanio se u Zemunu, ali teško je podnosio velikosrpski teror nad Hrvatima, pa se često sukobljavao s kolegama srpskim oficirima.

Po izbijanju Travanjskoga rata 1941. Galić je zrakoplovom preletio na uzletište kod Sinja i stavio se na raspolaganje zrakoplovstvu NDH. Dobrovoljno je ušao u Hrvatsku zrakoplovnu legiju i otišao na istočno bojište. Godine 1942. oborio je tada najbolji sovjetski lovački avion MiG-3. U rujnu iste godine jedva se spasio iz okršaja s ruskim lovcima vješto manevrirajući i leteći maksimalnom brzinom.

Od 1943. većina hrvatskih pilota ratovala je na Krimu, a neki od njih, videći da Njemačka srlja u propast, prelazili su Sovjetima.

Po povratku u Hrvatsku, Galić je nakon zagrebačkog Borongaja premješten na pomoćno uzletište Zalužani kraj Banje Luke, gdje je 6. travnja poginuo u savezničkom napadu. Po dolasku partizana u Zagreb i njegov je grob na Mirogoju preoran.

Mato Dukovac (Surčin, kod Beograda, 1918. - Toronto, 1990.)

slika

Cvitan Galic
Oberleutnant
(1909 (Gorica, Grude - 1944)

bumbar92

Malo materijala iz AeroSVETA...

slika

bumbar92

bumbar92

NDH ratno zrakoplovstvo

Zrakoplovstvo NDH osnovano je 19. travnja 1941., imenovanjem Vladimira Krena za zapovjednikom Odjela zračnih snaga. Tijekom lipnja 1941. s Nijemcima je postignut dogovor o osnivanju stalnih zrakoplovnih luka i preuzimanju zarobljenih zrakoplova od bivše Kraljevine Jugoslavije. Kao rezultat tog dogovora Zrakoplovstvo NDH osnovalo je dvije zračne luke: Zagreb i Sarajevo. Na čelo Bojnog zakoplovstva 14. rujna 1943. dolazi Adalbert Rogulja, koji je ostao na tom položaju do raspada NDH. Tokom svog postojanja zrakoplovstvo NDH bilo je preustrojeno nekoliko puta, a tokom preustrojavanja također se mjenjalo i ime:

* Zrakoplovstvo NDH (ZNDH) (do veljače 1943.)
* Hrvatsko bojno zrakoplovstvo (HBZ)

Zrakoplovi
Nakon stvaranja Zrakoplovstva NDH bilo je potrebno nabaviti zrakoplove. Zbog nemogućnosti nabave zrakoplova iz Njemačke dogovor je bio postignut da se u Zrakoplovstvo NDH unovače zarobljeni zastarjeli zrakoplovi koji su bili u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Avioni su bili sakupljeni po raznim uzletištima diljem Srbije, tako da je Zrakoplovstvo dobilo mnoštvo raznih modela što je stvaralo mnogo problema prilikom obuke pilota kao i prilikom održavanja. Zbog nemogućnosti nabave dijelova, gubitaka, te prebjezima na stranu partizana, Zrakoplovstvo NDH je uvjek imalo problema da ima dovoljno ispravnih zrakoplova za izvođenje osnovnih operacija. Kasnije je Zrakoplovstvo NDH nabavljalo letjelice iz Italije (od 1942.), a nakon kapitulacije Italije mogućnost nabave je bio smanjen tako da tek 1944. iz Njemačke stižu kompletne eskadrile (jata) Messerschmitt Bf 109. Slijedeći popis je samo dio modela zrakoplova koje je rabilo Zrakoplovstvo NDH tokom svog postojanja:

* Airspeed AS-6 Envoy
* Aero-2
* Amiot 143 M
* A.V.I.A. FL 3
* Avia BH-33E-SHS
* Avia-Fokker F VII/3m
* Avia-Fokker F.39
* Potez XXV
* Breguet XIX
* Fiziri FP.2
* Savoia-Marchetti S.79
* Fiat G.50 bis
* Fiat G.50 B
* Caproni Ca.311 M
* PTV
* R-100
* Dornier Do 17 Z-2
* Junkers Ju 88
* Junkers Ju-87
* Heinkel He 111
* Moran M.S.406
* Macchi MC.202 Folgore
* Fieseler Fi 167 A-0
* Fieseler Fi 156
* Messerschmitt Bf 109 G-6
* Messerschmitt Bf 109 G-10
* Messerschmitt Bf 109 G-14

Uzletišta

* Zagreb
o Lučko
o Borongaj
o Sveta Nedjelja

* Sarajevo
o Rajlovac

* Banja Luka
o Zalužani

* Mostar (nakon kapitulacije Italije)

* Sporedna uzletišta

*
o Bjelovar
o Karlovac
o Križevci
o Slavonski Brod
o Kutina
o Samobor
o Koprivnica

Ustroj
Prilikom osnivanja Zrakoplovstva NDH u prvom ustroju stvoreno je 7 jata (eskadrila), koje su prvotno bile razmještena nakon nabave aviona u zrakoplovim bazama u Zagrebu i Sarajevu. Broj jata je rastao tako da 1942. Zrakoplovstvo NDH je raspolagalo sa 15 jata.

Asovi

* Mato Dukovac
* Cvitan Galić
* Josip Helebrant
* Albin Starc
* Vladimir Ferenčina
* Safet Boškić
* Tomislav Kauzlarić
* Franjo Džal
* Vladimir Nahod (Vladimir Kreš)
* Ljudevit Bencetić
* Mato Čulinović
* Zlatko Stipčić
* Veca Miković
* Eduard Martinko
* Stjepan Martinašević
* Zdenko Avdić
* Jerko Bartulović
* Josip Kranjc
* Jure Lasta
* Dragutin Gazapi

Lista asova sa brojem zračnih pobjeda:

Last name Given name Airforce Victories Comments
Avdic Zdenko Luftwaffe 10 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Bartulovic Bozidar Luftwaffe 8 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Bencetic Ljudevit Luftwaffe 15 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Boskic Safet Luftwaffe 13 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Culinovic Mato Luftwaffe 12 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 7/Oct/1943
Dukovac Mato Luftwaffe 44 Kroaten-Staffeln 15./JG52; defected 20/Sep/1944 ( defected Soviets with wingman Sgt. Spoljaric, though his nephew Dane Dukovac claims this is not true)
Dzal Franjo Luftwaffe 16 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Ferencina Vladimir Luftwaffe 10 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Galic Cvitan Luftwaffe 38 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 6/Apr/1944
Gazapi Dragutin Luftwaffe 7 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 27/Nov/1943
Helebrant Josip Luftwaffe 11 Kroaten-Staffeln 15./JG52; defected 20/Apr/1945
Kauzlaric Tomislav Luftwaffe 10 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Kauzlaric Tomislav R.Yug. AF 1 104. Lovacka Eskadrila
Kranjc Josip Luftwaffe 9 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIFA 21/Dec/1943
Kres Vladimir Luftwaffe 6 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Lasta Jure Luftwaffe 8 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 28/Oct/1942
Martinasevic Stjepan Luftwaffe 11 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIFA 23/Dec/1943
Martinko Eduard Luftwaffe 12 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Mikovic Veca Luftwaffe 12 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 20/Jul1942
Radic Stjepan Luftwaffe 5 Kroaten-Staffeln 15./JG52; KIA 29/Aug/1942
Starc Albin Luftwaffe 11 Kroaten-Staffeln 15./JG52; defected 14/May/1943
Stipcic Zlatko Luftwaffe 12 Kroaten-Staffeln 15./JG52
Stipcic Zlatko R. Yug. AF 1 III Pilotska Skola

Đipalo Junuz

čitajući ovu temu pada mi na pamet Alan Ford.
U jednoj epizodi Grunf konstruira neku letjelicu a na majici mu piše :
Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi :palacgore1

Ipak mi je draži Galić, nekako mi više naš :palacgore1

bumbar92

Bojnik Ferenčina i Hauptmann Steinhoff u Kubanu na jesen 1942. godine.

slika

Messerschmitt Bf-109G-6 (tvornicki broj 18497) studeni 1943. Kerč
pilot Zdenko Avdić

bumbar92

bumbar92

bumbar92

Asovi...

bumbar92

bumbar92

VLADIMIR FERENČINA - AS IZ BIŠKUPCA

..............................

Hrvatska lovačka skupina uključena je nakon dolaska u 52. njemačku lovačku pukovniju (Jagdgeschwasder 52), kao njezina 15. eskadrila (15. Staffel). Ruska je zima bila nemilosrdna, a temperatura padala ispod -40 stupnjeva. Ferenčina je na prve borbene letove poletio s uzletišta Kremenčug. U studenom je cijela postrojba preseljena na uzletište Taganrog, na obali Azovskog mora. Pri jednom od borbenih letova, 2. studenog 1941., Ferenčina je nedaleko od Rostova, južno od mjesta Krepkaja, oborio svog prvog protivnika. Ruski pilot u zrakoplovu Polikarpov I-16 nije imao šanse. Pao je na područje pod nadzorom Nijemaca, pa mu je pobjeda priznata. To je zapravo bila prva hrvatska zračna pobjeda na Istočnom bojištu. Ferenčina uskoro zarobljava i jedan nenaoružani dvokrilac, vjerojatno tipa Polikarpov Po-2. Prisilio ga je na slijetanje gotovo bez ispaljena metka. Doduše, ispalio je tek rafal da zaplaši pilota. Još jedan I-16 ruši 24. prosinca.

Dana 2. svibnja 1942. Ferenčinina je postrojba premještena na uzletišta Sarabzusi i Eupatoria. Piloti lete u zaštiti bombardera koji djeluju po Sevastopolju. U letu 3. svibnja 1942. Ferenčina je pogođen i ranjen u žestokom srazu s nekoliko ruskih lovaca. U srpnju su, nakon pada Sevastopolja, ponovno intenzivirana zračna djelovanja. Hrvatski piloti 9. i 10. srpnja ostvaruju čak trinaest zračnih pobjeda, od čega jedna pripada Ferenčini. Varaždinac je uskoro promaknut u čin zrakoplovnog bojnika. Niže nove pobjede, a do kolovoza ostvaruje status zračnog asa s deset priznatih i šest nepotvrđenih pobjeda.

Sreća mu se nasmiješila 26. kolovoza 1942., kada je, nakon pogotka u motor njegova Messerschmitta Bf109G2, ipak uspio sletjeti bez ozljeda na uzletište Krimskaja.

Sovjetski preokret

U drugom pohodu na Istočno bojište, 18. veljače 1943., Hrvati preuzimaju u Krakovu 11 "Gustava" Bf109G-2. Kreću po lošem vremenu za Lavov. Od prva četiri zrakoplova, na odredište stiže samo iskusni Ferenčina. No, ratna sreća je sada na strani Sovjeta. Posjeduju bolje letjelice, često američke proizvodnje, kojima upravljaju vrlo iskusni piloti. Hrvatski lovci drže se podalje od zračnih borbi. Sve su učestalija dezerterstva, a od starijih letača samo Cvitan Galić upisuje nove zračne pobjede. Ferenčina, koji je od svibnja ponovno na mjestu zapovjednika 10. jata, leti samo 16 izlaza i ne postiže nove pobjede. Hrvatsko i njemačko zapovjedništvo ovaj problem rješavaju pomlađivanjem postrojbe. Ferenčina u srpnju prelazi u postrojbu JG 104 u Fürthu, gdje se do 10. rujna 1943. novi hrvatski lovci obučavaju za buduća djelovanja na Istočnom bojištu. U trećem pohodu 4. lovačke skupine na Istočnom bojištu, Ferenčina je postavljen za zamjenika zapovjednika Hrvatske zrakoplovne legije, koja je poslije preimenovana u Hrvatsku zrakoplovnu skupinu (HZS). Skupina od 26. listopada 1943. djeluje na području Krima pod vodstvom Mate Dukovca.

bumbar92

bumbar92

bumbar92

bumbar92

Citat:

Što se o hrvatskim letačima mislilo u Njemačkoj vojsci i šire.

5. prosinca, subota

Iz izveštaja glvst. pukovnika Adolfa Sabljaka,

od 25. siječnja 1943. iz Zagreba

RAZNE IZJAVE O RATNIM VRLINAMA NAŠIH LEGIONARA NA ISTOČNOM BOJIŠTU
a) Generalpukovnik v. Kleist je prilikom moga odlazka dne 5.XII.1942. dugo držao moju desnicu te rekao, da mu je bila osobita radost, što je imao junačke hrvatske čete u svjoj vojsci ("Es var mir eine besondere Freude, dass ich diese braven kroatischen Truppen in meiner Armee hatte").
b) General konjaničtva v. Mackensen pohvalio je prilikom mog odlaska 4. XII. navalni duh našeg vojnika, osobito je naglasio vrline našeg topničtva ("Unsere Kroaten sind ausgeteichnete Soldaten, besonders tüchtig ist jedoch ihre Artillerie; aber auch die Infanterie war bravo besonders im Angriffe").
c) Generalporučnik Steiner, zapovjednik SS-divizije "VViking" koji je bio u borbi oko Harkova susjed 100. lov. divizije, rekao mi je dne 28. XI. prilikom moga posjeta u Alagiru, da su Hrvati posve neobično junački navalili te da su uobće odlični ("Ich habe die Kroaten in den Kämpfen um Harkov zu Nachbarn gehabt, und muss bekennen, dass sie wirklich fabelhaft angegriffen haben - sie sind ganz prima").
d) Istoga dana u Alagiru, izjavio je jedan obični njemački razvodnik moje pratnje, kako je naše topničtvo sa nevidjenom točnošću probilo razne neprijateljske položaje te da je u svako doba bilo spremno i to rado spremno na boj. ("Die kroatische Artillerie hat immer wunderbar und sehr genau geschossen und war auch stets und gerne einsatzbereit".)
e) Njemački podpukovnik Greb, koji me je po nalogu generala Sannea pratio zrakoplovom do Kieva, rekao mi je da je 369. pješačku pukovniju vidio kod Kalača te da je u društvu njemačkog topničkog pukovnika Czimatisa bio sviedok jednog veličanstvenog prizora, naime kako je hrvatsko pješačtvo navalilo poput fredericijanske vojske junački i nebično hladnokrvno bez obzira na neprijateljsku vatru.
f) Kada sam na putu iz Kieva u Kaukaz pristao zrakoplovom u Piatigorsku, morao sam pričekati na samovoz te sam se upustio u razgovor sa jednim njemačkim zrakoplovnim dočastnikom. Pitao sam ga, jeli mu je slučajno poznato, gdje se nalaze naši lovci, jer moraju biti negdje u tom kraju. Kada mi je odgovorio, da se nalaze u Mikopu, pitao sam ga što on drži od tih zrakoplovaca. Rekao mi je da su to vražji dečki, koji odvažno navale te koji služe u čast njemačkom zrakoplovstvu ("Das sind ganz tolle Burschen, welche schneidig angehen und unserer deutschen Luftwaffe alle Ehre macht"). Onda je opisao junačko dielo jednog hrvatskog poručnika, koji je u uzletu likvidirao tri ruska zrakoplova, koja su htjela pristati na isto uzletište. Ovo sve mi je pričao uzbudjenim glasom te iskrenim oduševljenjem.
g) Na povratku sa ratišta, u jednoj mirnoj ulici Berlina, primjetili su me neki igrajući dečki od po prilici 12 godina, te su odmah dotrčali do mene a jedan me je pitao, je li smije znati, kojoj vojsci pripadam. Najprije sam htio da sami pogode, a kada sam im odkrio, da sam hrvatski pukovnik, uzvratio mi je jedan od tih dječaka "Joj, o Hrvatima smo već toliko liepoga čuli, to su tako hrabri vojnici, a osobito njihovi zrakoplovci su odvažni, oni su još mnogo bolji od naših zrakoplovaca". Ova izjava 12-godišnjega srednjoškolca svakako više vriedi od priznanja visokih častnika, jer je dokaz, kako je Hrvat kao vojnik i ratnik danas i u širokim slojevima njemačkog naroda poznat i cienjen a ovo nedužno diete sigurno nije laskalo.

Sabljak

Za točnost priepisa:
Zagreb dne 18.VIII.1943
v.r.
Jurić, narednik

dudu

samo spomeneš NDH, to se odmah izrezuju članci, skeniraju knjige, vade albumi sa sličicama, prave makete, dedin njemački šmasjer se glanca...

bumbar92

Srbin u Zrakoplovstvu NDH je bio general Milan Uzelac, pilot još iz Austro-Ugarske.
slika

Jedan Hrvat pilot RAF sudjelovao u bitci za Britaniju. Zove se Miroslav Ferić ( na slici prvi slijeva)
slika

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

Ima se što i pročitati , ali ovo je naša povjest koju trebamo poznavati!!
Uz sve loše i dobre strane ....

bumbar92

dudu je napisao/la:

samo spomeneš NDH, to se odmah izrezuju članci, skeniraju knjige, vade albumi sa sličicama, prave makete, dedin njemački šmasjer se glanca...

Đipalo Junuz

dudu je napisao/la:

samo spomeneš NDH, to se odmah izrezuju članci, skeniraju knjige, vade albumi sa sličicama, prave makete, dedin njemački šmasjer se glanca...

Emocije drug, nema to veze sa fašizmom nego sa didovim pričama kraj komina koje smo ko dica slušali širom razgoračenih očiju :scared

I to je naša povjest koju, što kaže sonja moramo poznavati, kakva god je bila, a imamo se čime ponositi.
Ali znaš ti to i previše dobro, nama potrebe bar tebi objašnjavati :zivili

Što reče bumbar :HVO

samo u drugo vrijeme :wink

Kada se osvrnem na zadnjih 10-15 godina sve i ide u tom pravcu da i mi završimo kao naši didovi nakon onoga rata a to ne smijemo i nećemo dozvoliti :nono

BiH dok mora, Herceg-Bosna zauvijek :herceg_bosna

HercegBosna.org

Hrvatski zračni asovi u drugom svjetskom ratu

Online