Ministry of Sound je napisao/la:
Problem numero uno je kadrovska politika, uhljebljenje kadrova, trgovanje pozicijama i uslugama, i općenito upravljanje ljudskim resursima...tu je nemoguće ostati čistog obraza i držati se principa.
To je to!
Najblize onom sto bih ja mogla jeste misliti u nekom domenu zrtve/kompromisa, tipa, "ucinit cu nazao nekim ljudima koji to nisu zasluzili, ali mi je utjeha da je to u opcem interesu cjelokupne populacije, svih ljudi". I tu se javlja taj glic, tipa, "tko sam ja da odredjujem koga treba zrtvovati, jer su i to ipak ljudi, a zaradi svih ljudi"
Jednostavno, potreban je visok stupanj, osobina beskrupuloznosti, da bi se bavila politikom - ali ne znam da li bih to mogla podnijeti duzi vremenski period.
Citat:
Također mi se čini da, ako ti je krajnji cilj pomoći narodu ili pojedinim slojevima društva, da postoje mnogo direktniji načini od suhoparne implementacije zakona i programa kroz politiku.
Postoje uvijek nacini za pomoc ljudima, ili uopce, ne mora biti to neko pomoci, vec neko zajednicko htijenje da se nesto konstruktivno radi/stvara/inovira sa nekom grupacijom ljudi. Medjutim, sve je to ili sitno ili sporo komparirajuci sa uticajem koji se moze ostvariti kroz politiku na cjelokupnu populaciju drustva.
Mislim da covjek, da da bi se bavio politikom u stvarnosti, mora biti: ili prilicno tup (znaci neposjedovanje spoznaja kakvu funkciju obavlja) ili prilicno pokvaren (da konta stvari, ali obavlja politicku funkciju u samo svom licnom interesu, na stetu opceg interesa) ili prilicno beskrupulozan (razumije kakvu ulogu igra, ali ima zeludac da optimizira, radi nesto sto i nije princijijelno/moralno, ali u cilju opceg dobra).