Institucije BiH i Hrvati



Odjeci - (Ne)očekivane poruke hrvatskog premijera Zorana Milanovića

Prioriteti - Hrvatska gradi slojevite odnose s Bosnom i Hercegovinom i ovdašnjim Hrvatima

Verbalna i neverbalna komunikacija novog hrvatskog premijera Zorana Milanovića, kao i sadržaj razgovora zatvorenih za javnost, koje je imao sa sugovornicima u BiH, potvrdili su konzistentnu hrvatsku politiku koja podupire institucije, ali i prestanak prakse ustručavanja isticanja kao jednog od ključnih problema u BiH - neravnopravan položaj sunarodnjaka u ovoj zemlji, te spremnost pomoći oko strateških projekata.

Priznanje HNS-u

To su ujedno i ključne poruke svih Milanovićevih istupa, a najbolje su iskazane susretom sa čelništvom Hrvatskog narodnog sabora, koji je od službenog Zagreba dobio legitimaciju da ih se smatra sugovornicima i to isključivo iz razloga što su na posljednjim izborima dobili potporu Hrvata koja se pak ne poštuje u Federaciji BiH.

„Mi smo se u razgovoru s njim osvrnuli na ključnu misao - da bh. Hrvati žele Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i da nam u vezi toga nitko ne može špekulirati, u njezinim međunarodno priznatim granicama želimo njezin euroatlantski put, a želimo i BiH gdje će sva tri konstitutivna naroda biti ustavno jednakopravna. Duboko vjerujem kako je to put konačnog rješenja svih političkih, ali i svih drugih kriza koje dugo već potresaju ovu zemlju. To su bile osnovne teme sastanka sa Milanovićem“, rekao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
„Od ovog dvodnevnog posjeta hrvatskog premijera BiH može puno toga očekivati - ogromna iskustva pregovaranja. Nadam se kako ćemo mi u ovoj 2012. godini imati dovoljno mudrosti, hrabrosti i odlučnosti krenuti u kandidacijski status kada je u pitanju Europska unija. Iskreno se nadam do konca mjeseca lipnja“, dodao je predsjednik HDZ-a BiH.

Predsjednica HSS-a Ljiljana Lovrić rekla je da je ugodno iznenađena jednostavnošću premijera Hrvatske.
„Posebno me raduje činjenica da se sastao s predstavnicima HNS-a kao legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH“, rekla je Lovrić.

Šutnja udruženja

Na jednak način i predsjednik HKDU-a Ivan Musa je istaknuo da je nova politika službenog Zagreba, koja je započela s predsjednikom Ivom Josipovićem, pokazala novu dimenziju i pridavanje strateškog značenja položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Susret sa čelništvom HNS-a u Mostaru s pravom je potvrdio i zašto je tolika nervoza prisutna kod pojedinih političkih krugova Hrvata koje je bivši predsjednik Stjepan Mesić redovito obilazio, iako nemaju potporu ni članova tih fantomskih udruženja.

■ NEMA ZAPREKA ZA KONKRETNE PROJEKTE
„Nakon okončanja pravnog spora s izgradnjom prvog dijela Sveučilišnog kampusa, očekuje se da nova hrvatska vlada nastavi financirati izgradnju preostalih objekata ove visokoškolske ustanove, na kojoj se odvija nastava na hrvatskom jeziku. Radi se o skoro 180 milijuna kuna sredstava za drugu fazu izgradnje Sveučilišnog kampusa. Uz to, i u razgovoru s čelnicima Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, usuglašen je nastavak suradnje, ali na izobrazbi liječničkih kadrova koji mogu odgovoriti i najsloženijim potrebama ljudi s područja koje pokriva ova bolnica.

1 ■ Poštovanje institucija prvih susjeda
Josipovićeva isprika u Parlamentu početna je točka nove hrvatske politike

2 ■ Strateško partnerstvo dviju zemalja
Samo 1.000 kilometara granice upućuje na suradnju, a kamoli vanjskotrgovinski odnosi

3 ■ Potpora ulasku BiH u Europsku uniju
Najbliži susjed već je dostavio tone materijala koji bi trebali olakšati usklađivanje zakona

4 ■ Uvažavanje većinske volje Hrvata u BiH
Nikada do sada 'lijevi' službeni Zagreb nije pokazao toliko odgovornosti

5 ■ Strateški projekti koje će Hrvatska podupirati
Bolnica, Sveučilište, gospodarstvo, mediji

| VL | HB.org |

Darija Krstičević na čelu ureda za Hrvate izvan RH
Hrvatska Vlada konačno uspostavila ured na temelju donesenog zakona

http://www.vecernji.ba/vijesti/darija-k ... nak-382420

Goran Pandža: Legitimitet za sastanak

Tokom dvodnevne turneje po Republici Hrvatskoj, Predsjednik Vlade Republike Srbije, Mirko Cvetković, se u Kninu sastao sa predstavnicima Vlade Republike Srpske Krajine u izgnanstvu kako bi razgovarali o položaju Srba u Hrvatskoj. Na pitanje novinarke, zašto osim zastave Srbije i RSK nema i zastave države domaćina, Cvetković je odgovorio: „Možda je trebala biti, nisam vidio“. Na primjedbe da se sastaje sa ljudima koji su dezintegrativni faktor u Hrvatskoj, Cvetković je objasnio da oni imaju legitimitet većine srpskog naroda, što on mora poštovati.

Ukoliko radnju ovog fiktivnog, nikad održanog sastanka, prebacimo u Bosnu i Hercegovinu, Cvetkovića zamijenimo Zoranom Milanovićem, a Vladu RSK u izgnanstvu organizacijom „Hrvatski Narodni Sabor“, dobijamo sukus nedavne posjete Premijera Republike Hrvatske, susjednoj Bosni i Hercegovini.

Analogija ima smisla utoliko što su i Vlada RSK u izgnanstvu i Hrvatski Narodni Sabor, vaninstitucionalne organizacije bez ikakvog uporišta u ustavima država. I jedna i druga organizacija pretenduju da imaju legitimitet unutar nacionalnih korpusa, i jedna i druga gaje retrogradne nacističko-separatističke ideologije „krvi i tla“ (više o HNS-u u tekstu „Sve-ha-de-ze-ovski Sabor“ (http://tacno.net/Novost.aspx?id=4245)), sijući mržnju i podgrijavajući nacionalne tenzije, s ciljem raspada Hrvatske, odnosno BiH.

Jedina razlika između prvog fiktivnog i drugog stvarnog događaja, je to što svoje naume, predstavnici Vlade RSK u izgnanstvu, mogu prosipati jedino u izgnanstvu - daleko od Hrvatske, a predstavnici HNS-a to rade sa prebivalištem u državi koju podrivaju.

To, i možda još činjenica da Vlada RSK, ako ništa, makar češće ažurira internet stranicu(http://www.vladarsk.com/), dok HNS na naslovnici(http://hnsbih.org/) još uvijek najavljuje skup 11-og travnja 2011. godine.

Sve eventualne zamjerke na analogiju, poput najpredvidljivije, da HNS ne baštini fantomsku Herceg-Bosnu, ili ako baštini, da Herceg-Bosna nije isto što i negdašnja, fantomska RSK, najkraće rečeno, dodikovskim rudimentalnim rječnikom, mogu se objesiti mačku o' rep.

Naravoučenje ove priče bi moglo biti da se respekt susjeda/komšije, konstitutivnost i prava na Balkanu, postižu, uzimaju i oduzimaju, jedino silom, izgnanstvom, bljeskovima i olujama...U što nikako ne želim vjerovati. HNS ne treba biti u izgnanstvu kako bi se uvidjela pogrešnost njihove šovinističke politike, a Premijera Republike Hrvatske nikakav zakon i ustav ne obavezuju za sastančenje sa takvima. Osim lične volje za sastajanjem sa ljudima koje proizvoljno ocjenjuje legitimnim za sastanak.

A, ako je do legitimiteta većine, gospodine Milanoviću... I Hitler ga je imao.

Javio nam se stari poznanik "ja sam goran pandža, a vi?"

Malo sam pregledao platformaške medije, kvazihrvatske, ima svašta, zabolilo ih pravo.
Na pr. zabolilo ih što niko nije zatražio u ŠB ispriku zbog ubojstva fratara na kraju WWII, dok istovremeno oni polažu vijence Aliji i šehidima.

Meni su Čo i Ljubić, Raguž pokvareni i lopovasti, bar Čo i Raguž, kao i puno adzovaca, ali ovi likovi su pord toga i bolesni.

A Pandža, sumnjam da je ovo Hrvat pisao, nama je rudimentarno a ne rudimentalno, osobno a ne lično, tijekom a ne tokom, pretendiraju a ne pretenduju...

i tako na njegovim bulaznijama se da pročitati svašta, o veležu kao trenutno jedinom pravom klubu u mostaru, o sdp i lagumdžiji kao o jedinoj pravoj opciji i sl., pa malo u zadnje vrijeme počeo je i s blaćenjem komarice

SDP-OV ZDRUŽENI STOŽER PROTIV HRVATSKOG PREMIJERA ZORANA MILANOVIĆA

Zlatko Lagumdžija naredio svim svojim lojalnim saradnicima da se ne smiju susresti sa šefom hrvatske Vlade Milanovićem!

Neozbiljno, neodgovorno, nedržavnički, pogotovo nedomaćinski je izgledao bojkot posjete hrvatskog premijera Zorana Milanovića od strane „prirodnih saveznika“, čelnih ljudi Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Izbjegao je Milanovića federalni premijer Nermin Nikšić, koji je prošle sedmice na press-konferenciji pitao kolegu-novinara: „A koji si ti fakultet završio?“ Ako hoće da ga dalje razvlačim po medijima, neka neuki premijer Nikšić Neka angažira pravnu službu na čelu sa prononsiranim kriminalcem, banditom širokog spektra i ovlasti, gorštačkog prevaranta Ramiza Meha­kovića, eksperta varalicu iz teških ratnih vremena. Bujru­m izvolite! U svakoj normalnoj i pravnoj državi Mehaković bi bio iza rešetaka, a ne u kabinetu premijera.

Da nije infantilan, a čini mi se da je upravo o tome riječ, taj stranački dirigirani bojkot vrlo lako i jednostavno bi se mogao klasificirati kao đilkoški, bahati čin jedne samozaljubljene i samozadovoljne političke elite, koja na pišljivih petnaest posto glasova osvojenih na posljednjim općim izborima gradi svoj trijumfalistički gard i svemoć. Hrvatski premijer i šef Socijaldemokratske partije u susjednoj državi Milanović i u svojoj državi, Hrvatskoj, ima ozbiljnih, teških, gotovo fatalnih, nepremostivih problema; kresanje državnog proračuna nauštrb poljoprivrednika, branitelja, brodograditelja...

Ko nije gledao, pratio prije ovog mjeseca višednevnu grčevitu, iscrpljujuću borbu premijera Zorana Milanovića sa zastupnicima Hrvatskog sabora dok je pred njima obrazlagao nužnost štednje, kresanja državnog proračuna (za skoro milijardu eura), ne može razumjeti dramu koju proživljava novi hrvatski premijer. Hrvatsku je Milanović preuzeo u stanju strašnog ekonomsko-socijalnog urušavanja i rasapa, kreditne prezaduženosti, neriješenih, neraščišćenih, nagomilanih strukturalnih gospodarskih pitanja - vjerojatne privatizacije preostalih javnih poduzeća (Croatia osiguranje, Vjesnik, brodogradilišta, aerodromi...). Hrvatska će, u ljeto naredne godine, zasluženo postati punopravna članica Evropske unije, stvar je opečaćena. Sve susjede Bosne i Hercegovine, prije ili kasnije, čeka ista dosadna, teška proceduralna giljotina...

Premijer Hrvatske Zoran Milanović i njegova Socijaldemokratska partija Hrvatske, čiji je predsjednik, pored, ostalog, ima i svog predsjednika na čelu državnog vrha Hrvatske, Ivu Josipovića. Na posljednjim općim parlamentarnim izborima hrvatski socijaldemokrati osvojili su u jednoj dosta vehementnoj koaliciji natpolovičnu većinu biračkog tijela u susjednoj državi; dakle, ozbiljan je, nezaobilazan, možda čak i presudan partner u dijalogu Sarajeva i Zagreba. Od prve posttuđmanovske vlasti u Hrvatskoj, srećom, svi odnosi između oficijelnog Zagreba i Sarajeva kanalizirani su na tehničkoj razini. I, problemi, nesuglasice, razmimoilaženja, naravno. Nije riječ o sitnicama, radi se o bitnim „krupnicama“. Prema-izvješćima zvaničnih pregovarača, između Hrvatske i Bosne i Hercegovine postoji barem dvadeset nerazriješenih i neriješenih pitanja; od razgraničenja, sudbine luke Ploče, imovinsko-pravnih detalja, bosanskohercegovačkih odnosno hrvatskih firmi na području bivše Jugoslavije, pa do mirovinsko-penzionih fondova. Sve su to teške i ogromnog truda vrijedne teme koje se moraju kad-tad staviti na pregovarački stol, sve su to pitanja koja tište i jednu i drugu državu, sve su to poglavlja koja Bosna i Hercegovina i Hrvatska za sva vremena moraju zatvoriti.

Šta znači odbijanje navodno pobjedničke stranke na prošlim izobrima, Socijaldemokratske partije BiH i njenog autističkog lidera Zlatka Lagumdžije, da barem na ručku ceremonijalno-radnom, što je predviđao protokol hrvatskog premijera Milanovića, istresu na hastal otvorena diplomatsko-državno sporna pitanja između dvije zemlje? Rumeni naučnik, tuzlansko-podrinjski istraživač, jedan u nizu Lagumdžinijih jadnika Denis Bećirović, koji se samoinicijativno gura u zaštitu velikog vođe, uhljebljen u državno- parlamentarnoj hladovini, prije dolaska hrvatskog premijera Milanovića snažno je upozorio da „Milanovićev protokol ima manjkavosti“. A, koliko se uspjelo iščeprkati, sve manjkavosti protokola premijera susjedne države sadržavaju se u tome što sa svojim stranačkim kolegom Lagumdžijom nije planirao ništa više od radno-paradnog ručka. Lagumdžijino zamorče iz Tuzle, Bećirović, doktorirao je i predstavio svoju prilično nepismenu doktorsku disertaciju o pogromima nad Mladim muslimanima u ratno-poratnom periodu, i to treba kazati i na to treba podsjećati, u nekom bošnjačko-džamijskom strateškom uporištu u Zagrebu.

Eh, sad: da se taj tuzlanski luftiguz sa državnom poslaničkom platom, ambiciozan kao Emir Suljagić i odgovoran kao Damir Hadžić, najavio hrvatskim vlastima, ta bi procedura bila duga i vjerovatno uspješna. Vjerujem da bi u tome nešto, koliko već može, participirao i premijer Hrvatske Zoran Milanović.

Riječju, ogromna je bruka i pogolema sramota način na koji su partijske kolege iz SDP-a BIH dočekale premijera najbliže nam države - Republike Hrvatske tokom njegove prve, inauguralne posjete Bosni i Hercegovini. Tako se ne grade prijateljski, dobrosusjedski odnosi i tako se ne ponašaju ozbiljni, odgovorni političari koji imaju bilo kakvu viziju komšijskog života i odgovornosti prema sopstvenoj državi i budućnosti njenih građana. Možemo mi svašta misliti i dobrog i lošeg o Srbiji Borisa Tadića, o Hrvatskoj Ive Josipovića i Zorana Milanovića, ali prije svega moramo shvatiti da je „komšija bliži od potkošulje“. Način na koji je u Sarajevu dočekan premijer Hrvatske Zoran Milanović, ohol, ultimativan, u osnovi nepristojan, savršen je primjer kako jedna bahata, bezobrazna, neodgovorna vlast od prijatelja pravi neprijatelje...

Politika izolacije

Lagumdžija je odbio da se pojavi na ručku s Milanovićem, na koji je bio pozvan zajedno s entitetskim premijerima i ministrom finansija BiH, objašnjavajući: “Ako premijer dolazi s zamjenikom ministra red je pokazati reciprocitet, pa je na sastanku bila moja zamjenica Ana Trišić-Babić”

“Dolazim kao prijatelj, kao evropski socijaldemokrat da pružim podršku Željku Komšiću i Zlatku Lagumdžiji...”, govorio je Zoran Milanović, predsjednik SDP-a Hrvatske, na završnom skupu SDP-a BiH pred oktobarske izbore 2010. No, dvije godine kasnije u prvoj zvaničnoj posjeti BiH, premijer Milanović nije se čak ni susreo s liderom bh. SDP-a. Kao što je najavljeni protokol i predviđao, Milanović je u Sarajevu imao sastanke s Vjekoslavom Bevandom, mandatarom Vijeća ministara, članovima bh. Predsjedništva i kolegija Predstavničkog i Doma naroda parlamenta BiH, a nakon toga je otišao u Vitez gdje je prenoćio i sutradan posjetio Mostar i Široki Brijeg.

Promjena politike

Federalna televizija je nekoliko dana prije Milanovićevog dolaska najavila da susreta dva lidera SDP-a u Sarajevu neće biti jer će se Milanović sastati s članovima Hrvatskog narodnog sabora, a prema FTV je “poznato da su predstavnici HNS-a radili sve kako bi opstruirali legalno izabranu vlast u Federaciji BiH te zagovarali ideje dalje podjele BiH”.

Upitan u Sarajevu o svom susretu s članovima HNS-a te da li će s njima razgovarati o rekonstrukciji Vlade FBiH, Milanović je odgovorio: “Neću. To upravo ulazi u ono područje tutorstva. Hoću li razgovarati o problemima i o načinu na koji ih vide predsjednici stranaka za koje glasa većina Hrvata u BiH? Da, razgovarat ću o svim otvorenim pitanjima. Ako je netko sugerirao, predlagao, pa skoro i insistirao da bh. Hrvati vide BiH kao svoju matičnu državu, kao svoju domovinu, to smo mi. Sada ćemo tražiti puteve da se za bh. Hrvate u okviru BiH nađe nešto što je fer odnos, fer aranžman.”

Noć prije dolaska Milanovića u BiH FTV je emitirala prilog u kome fra Luka Markešić kaže da misli kako je pogrešno da se Milanović susreće s predstavnicima “te organizacije koja se zove HNS, to nije HNS, to je jedna stranačka organizacija dvaju HDZ-ova” i Slave Kukića: “Nažalost, ako je u programu te posjete, posjeta HNS-u, koji je suptilnija i mekanija inačica za hrvatsku samoupravu, onda to upućuje na zaključak kako se radi o definitivnoj promjeni hrvatske državne politike prema BiH.”

No, dopisnik FTV-a iz Zagreba rekao je da su, što se tiče HNS-a, “stajališta u Zagrebu oprečna. Oni koji savjetuju premijera drže da ako postoji legitimitet HNS-a u hrvatskom narodu u BiH, onda ga on ne može ignorirati u svome posjetu. Milanovićevi suradnici su mu, navodno, rekli da ne bi bilo pametno da ističe tu SDP-ovsku kolegijalnost sa svojim stranačkim kolegom Lagumdžijom koji u hrvatskoj javnosti ne uživa pretjeranu popularnost i smatra ga se dobrim dijelom odgovornim za nekonstituiranje državne vlade, a po nekim segmentima njegovih istupa smatra ga se dosta ekstremnim”.

Ni tutor, ni mentor

Lagumdžija je odbio da se pojavi na ručku s Milanovićem, na koji je bio pozvan zajedno s entitetskim premijerima i ministrom finansija BiH, objašnjavajući: “Ako premijer dolazi s zamjenikom ministra, red je pokazati reciprocitet, pa je na sastanku bila moja zamjenica Ana Trišić-Babić.” O Milanovićevoj posjeti je, vidno ističući svoju ironiju, govorio: “On je tu da čuje i sasluša, ali kao predsjednik Vlade RH, kako je i sam rekao, on nije tu da bude tutor niti mentor. Posebno me impresionirala njegova izjava da on nije tu da pravi rekonstrukciju Federalne vlade, jer bi to bio državni udar, a vi znate da sam jako osjetljiv na državni udar...”

Lagumdžijin (iz)govor, kome nisu povjerovali ni mnogi građani BiH, u Hrvatskoj su mediji označili kao prvorazredni diplomatski skandal. Uz to Lagumdžija bi se trebao zapitati čemu takav zaokret kod Milanovića? Da je htio neke političke poene ubirati kod hercegovačkih Hrvata i rušiti BiH, valjda bi to Milanović uradio pred opće izbore, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, a ne sada kada je SDP Hrvatske, ostvario uvjerljivu pobjedu.

Nakon izbora u BiH u kojima je od bošnjačkih političkih partija (ma koliko SDP-ovci negirali da su bošnjačka partija, njihova politika pokazuje drugačije) SDP dobio najveći broj glasova, čime se nametnuo kao lider u Koaliciji u koju je ušao s SDA, došlo je do zaokreta u politici Sarajeva prema Hrvatima i odbijanja razgovora s dva HDZ-a koji su dobili najveći broj glasova, što im daje puni legitimitet, htio to neko priznati ili ne, da pregovaraju u ime Hrvata. No, na federalnom nivou je ipak formirana Vlada bez ijednog HDZ-a što je, naravno, dodatno udaljilo Hrvate od Sarajeva.

“Ni socijaldemokratija, izgleda, ne razumije da se BiH, kao država tri naroda, može razvijati samo na bazi političkog konsenzusa o ravnopravnosti svih, a u okvirima federalnog uređenja države u kojoj bi se svaki konstitutivni narod i pojedinac osjećao ’svoj na svome’ i to u svakom kutku ove male zemlje. Bez toga, kao i bez participacije i koegzistencije sva tri naroda BiH ne može opstati kao državna zajednica. U tome je suština i evropske ideje socijaldemokratije”, rekao je Zoran Pajić, profesor Kraljevskog koledža Sveučilišta u Londonu, u intervjuu za Dane sredinom prošle godine. Tada je izjavio i kako smatra da je “hrvatsko pitanje vrlo ozbiljno za budućnost BiH, iako se sarajevski politički i intelektualni establišment prema njemu često odnosi s naglašenom dozom cinizma”.

Remetilački čimbenik

Ono na šta Lagumdžija sigurno nije računao, to je da će svojom politikom prema bosanskim HDZ-ovima od sebe udaljiti i hrvatski SDP. Mada se u nekim medijima Milanovićev potez prema Lagumdžiji tumači kao promjena u zvaničnoj Hrvatskoj politici prema BiH, zagrebački profesor Žarko Puhovski, to ovako komentira: “Potpuno je drugačija pozicija političara u opoziciji i onih koji su na vlasti. Milanović na vlasti nije prvenstveno socijaldemokratski političar, nego hrvatski političar i kao takav on uzima u obzir nešto što se više ili manje precizno zove hrvatskim nacionalnim interesima, a u svakom slučaju ma kako nejasno bili određeni, važniji su mu od stranačkih, odnosno socijaldemokratskih. To je nešto što je postalo jasno i zbog čega on ni u jednoj ni u drugoj verziji Lagumdžiju ne doživljava kao kolegu, dapače druga socijaldemokrata, nego ga doživljava kao remetilački čimbenik u odnosu na poziciju Hrvata u BiH.”

Na Lagumdžijino objašnjenje kako je odbio taj susret jer će se Milanović susresti s članovima HNS-a, koji se povezuju s Tuđmanovom politikom, Puhovski kaže: “To je nešto što je pitanje interpretacije Sarajeva. Sigurno je da nitko razuman u Hrvatskoj, pa ni novi HDZ-ovci ne prihvaćaju Herceg-Bosnu danas, a neki nisu ni u ’90-tim, ali su za rasplet situacije, za pokušaj Hrvata da nađu neku organizacijsku strukturu, jer je potpuno očito da se hrvatski korpus u BiH našao u bitno neravnopravnom položaju. Kao i obično tu se radi prije svega o unutrašnjopolitičkim stvarima, dakle to je prije svega pokušaj da se hrvatskoj javnosti pokaže da socijaldemokrati i predsjednik hrvatske vlade, prije svega brine o hrvatskoj naciji kod kuće i u inozemstvu, a tek onda o ideologijskim pitanjima. On se ponaša strogo formalno i to je u ovom trenutku najbolja varijanta, iako nije idealna.”

Sarajevski profesor Gajo Sekulić smatra da bi bilo bolje da su se Milanović i Lagumdžija sreli i dodaje: “U prvom redu domaćin je prekršio pravila gostoprimstva i kao državnik i kao socijaldemokrata. Gost ima povlašteno mjesto, čak i ako se radi o protivniku ili neprijatelju, što ovdje nije slučaj. Naprotiv. Milanović predstavlja novu nadu Hrvatske. I državničku i socijaldemokratsku. Kako će on pomiriti te dvije linije svoje političke uloge ostaje da se vidi. Evropska kriza kuca već drastično i na vrata Zapadnog Balkana. Vrata susjedima ne smiju se zatvarati. Ako je tačna informacija da je Milanović danas izjavio da će Lagumdžiju i Nikšića primiti u Zagrebu kad dođu, ’ako bude bio u Zagrebu’, onda je i on u ovoj igri nezrelog nadmudrivanja ostao ispod svog nivoa.”

Objašnjavajući zašto je došlo do toga Sekulić kaže: “Neposredni uzrok može biti razlika dvojice mlađih političara u tačnom registriranju položaja hrvatskog naroda u BiH. Etnonacionalni krug blokade bh. države i društva trajat će dugo – sa dominantnim unutarnjim politikama i ideologijama tri ’naroda’ iza kojih se kriju uglavnom unesrećeni opljačkani radnici/radnice, činovnici/činovnici, profesori i prostitutke (bez reguliranog statusa), itd. Razlozi nesporazuma su bitniji. Evo samo jedan: razina djelovanja socijademokratskih partija u 7 (ili 6+1) novih država na tlu bivše Jugoslavije određena je nedostatkom interesa za duhovno nasljeđe socijalizma i socijaldemokracije. Uglavnom su još na nivou puberteta koji se teško prolazi. Ali prolazi – ko preživi. Kad bi lideri više čitali i raspravljali bolje bi se ponašali. No, oni se ne mogu više orijentirati ni prema zapadnoevropskim socijaldemokratskim uzorima. Bilo bi sjajno kad bi se u BiH i u regionu ozbiljno uzela šansa socijaldemokracije za izgradnju alternative krizi, koja je u osnovi jedna od najdubljih kriza kapitalizma. Možda se kapitalizam može još demokratizirati, bar kad bi se vratio – izvorno socijalističkom – projektu socijalne države. Ali nju još ubijaju MMF, SB i ECB. Ceh krize plaća raja. Grčki bogataši i bankari drže pare daleko od opljačkanog naroda. Gdje su naše pare? To pitanje zajedno moraju postaviti i Milanović i Lagumdžija.”

Nažalost, skoro pa ubitačno pitanje nakon svega glasi: kuda ide Bosna i Hercegovina? Ceh već poodavno plaćaju građani, a aktualna politika – koja cijelu zemlju vodi u izolaciju – prijeti da ostvari najmračnije prognoze i BiH uistinu pretvori u crnu rupu na Balkanu. Ukoliko Lagumdžija, kao lider Platforme i sada ministar vanjskih poslova BiH, to ne vidi – nije loše da se ugleda na kolegu iz Hrvatske, koji će kao premijer svoju zemlju uvesti u EU. Ručao lider SDP-a BiH s njim ili bez njega.

nije me bilo neko vrijeme i nisam pratio politička zbivanja pa tako ni posjetu Zokija Herceg Bosni. pa da ne čitam sada, jel može da netko da kratku ocjenu njegove posjete? već sam vidio Milanovićev avatar kod Azteca na forumu.hr pa onda predpostavljam da je ocjena pozitivna.

kako se posjeta Zokija kod susjeda Muslimana poprimila?

nije me bilo neko vrijeme i nisam pratio politička zbivanja pa tako ni posjetu Zokija Herceg Bosni. pa da ne čitam sada, jel može da netko da kratku ocjenu njegove posjete? već sam vidio Milanovićev avatar kod Azteca na forumu.hr pa onda predpostavljam da je ocjena pozitivna.

kako se posjeta Zokija kod susjeda Muslimana poprimila?