Na plazmi, ako je HD snimak.

ovo ozbiljno pitam jer u našem kraju samo se fratri ne ožene, ovi drugi sa trakicama ispod vrata su veliki švaleri i jebachi :) jedan se doselio sa ženom u moje mjesto rodom je negdje od Kreševa. Trenutno je aktualan župnik iz Lukavca i njegova ljubavnica, moja poznanica :)

Dobro, za tebe svejedno onda..:)

Nego, kako izdržavaš to pishički?

A što da ti kažem... Neću biti inkvizitor pa ih sada generalno sve automatski osuditi i anatemizirati jerbo uopće ne znam pojedinačne priče. Jedni se razočaraju u sve i tu pronađu utjehu, drugi jednostavno padnu i ne mogu (ili se pak ne žele) ustati, treći su jednostavno skloni takvim stvarima. To je sklisko područje i potrebno je biti oprezan i imati na umu iskonski motiv svog poziva. Ako se nastoji živjeti svoj poziv, mislim da ne bi trebalo biti belaja.

Iako ništa ne svijetu ne treba gledati crno-bijelo, te su mi stvari nespojive i potrebno je biti oprezan.

jesi se ikad poljubio sa ženskom fratre?

Nije,ali jeste s kitonjom!I sto si ti mali tol‘ko radoznao,idi peri noge i u krevet vidis kol‘ko je sati!

Kako kad.

Kad se redovito molim i kad sam u nekakvom pokretu, onda je sve okej. Uspijevam, jel, energiju konstruktivno kanalizirati.
Kad dođu oni trenuci lijenosti i kad me uhvati ona fjaka, eto belaja.

Ali, načelno je okej.

De bola' ne pitaj gluposti.

Pune ruke posla...

Nego, što točno smijete a što ne?

Mišlju, riječju, djelom, propustom?

I ko sudi, osim vas samih?

ozbiljni ljudi, a kao mala djeca.

Ništa (misao, riječ, djelo - propust).

Savjest.

Poanta zavjeta čistoće nije toliko u nekakvim radnjama koliko u, jel, neopredjeljenom srcu. 100% za Boga. To je taj ideal za kojim se teži. Da je lako, nije. Zato se cijeli život treba tesati i bildati u svakom pogledu.

Nekad se čovjek i oklizne, ali zato se brže-bolje dižeš i nastavljaš dalje. Nema smisla kukati i cmizdriti ležeći na podu.

I tako ti ja pun grižnje savjesti...

Jednom sam pitao štošta u vezi ovoga jednog dominikanca, slično mi je kao i ti odgovorio: Nije to kako si si ti zamislio. Svećenik se veže s Bogom.


No, ovo znači da poskliznuća nema pravo okolina osuđivat nego samo savjest svećenika. Zanimljivo.

Pa načelno nitko nema pravo osuđivati nikoga, ali ljudi smo eto. A što se tiče savjesti, postoje oni ljudi (ne samo među svećenicima nego inače) koji ignoriraju svoju savjest. Pa onda imamo to što imamo.

Postoje razne tehnike za kontrolu misli.

Meni to deluje kao zamajavanje misli i odricanje od mnogo čega što bi čovek-laik nazvao prirodnim.

Mi u pravoslavlju npr. valjda zato toliko cenimo monahe, jer ih nimalo ne razumemo..:)

Možeš to nazvati kako god želiš, ali meni je to dobro zato što me oslobađa i omogućuje mi da se posvetim većem broju ljudi. Ako se vežem za jednu osobu, onda je ona u mom fokusu. I nitko više.

Oprosti, ali ovo nije tačno :)

Humanista i altruista možeš biti i van Crkve.
Ali kao redovnik ili monah ne možeš osetiti čari stvaranja sopstvene porodice. Veliko je to odricanje i žrtva, svaka čast na tome.
Svako dobro.

Postujem sto imas volje odgovarati na pitanja u ovakvoj formi...

Mene zanima kako se covek odluci na takav zivot...jel to tinja dugo vremena, ili te odjednom "prosvetli" takva ideja...ili mozda neko zivotno iskustvo...

Gde su najveca iskusenja, jel ih izbegavas, ili dovodis sebe u situaciju gde su ona sve veca i veca, da bi testirao svoje misli i duh.

Ono sto je obicno taboo tema razgovarati javno je kako je moguce odupreti se jakom sexualnom nagonu... to moze da zvuci banalno, ali taj nagon je osnovni ljudski nagon za produzetkom zivota, i mislim da ne bi trebalo to posmatrati kao nesto prljavo i necasno...

Jel moguce to suzbiti, ili je tu najveca zamka kojoj je najteze odoleti...

nis ti takvih nikad stavio na one svoje golać teme kakvih je on imo BC (before Christ ), filmsko-audreyvskih ;)

Pa čovjek ti je iznad odgovorio, nije bitno "poskliznuće", bitan je fokus, koji ne smije bit na jednoj osobi, osim ako je ta osoba sam Bog.

Simplificiramo priču sa pitanjima o sexu.

U biti, svećenik koji se posklizne, manje je nemoralan od oženjenog čovjeka koji se "posklizne" izvan braka, iako nas većina laika to ne misli tako, a za to su svećenici sami krivi jer se sami uzdižu za "čiste", duhovne nadljude, barem ih mi tako doživljavamo, kao božje ljude.

Strasni jebachi ti Lukavcani...

Ovdje nema točnih i netočnih odgovora nego je fazon u tome da biraš ono što će te kao osobu najbolje ostvariti. Humanist i altruist se itekako može biti i izvan Crkve - to nisam nigdje negirao.

I velika je žrtva odreći se vlastite obitelji i potomstva, ali to je onaj put kojim je meni ići.

Orleanski, smatras li da bi ukidanjem celibata bila smanjena pojava seksualnog zlostavljanja djece?

Zanima te kako se čovjek odluči na takav život. Usuđujem se reći da to ipak nije naša odluka. U indirektnom smislu, jel. Da bi skontao nas koji se za ovakav način života odlučujemo, moraš poći od pretpostavke da mi ne idemo za nečim imaginarnim i(li) apstraktnim nego za nekim tko je živ i tko zaista postoji. Dakle, prva je pretpostavka imati na umu da je Bog živ i stvaran. Druga pretpostavka: on je taj koji mene voli, zna što radi sa mnom i za mene priprema ono što je najbolje.

Malo će ti ovo možda zvučati smiješno ili pak čudno, ali ja znam da je to tako.



Iskušenja... Svaki su dan oko mene.

Ovisno o fazi u kojoj se nalazim. Naravno da nekad, budući da poznajem sebe, svjesno izbjegavam nekakve situacije koje bi me mogle dovesti u nezgodnu situaciju. Nekad se neočekivano nađem u neobranu grožđu pa se tu, htio-ne htio, testiram i talim.

Fazon je, dakle, nikad ne staviti sebe u prvi plan. Ako se to uspije, onda je obzor više-manje jasan i čist.



Nigdje nisam rekao da je to nešto prljavo i nečasno. Čak štoviše... Nema ljepše i veličanstvenije stvari od stvaranja novog života i kooperacije u konkretnom stvaranju Života.

Svatko od nas ima jak seksualan nagon, ali potrebno je tu energiju nekako kanalizirati. Ne, dakle, potisnuti nego preusmjeriti. I to je to.

Naravno da ne smatram. I smiješne su mi one teze (Hans Kung je to čak naglasio u jednom svom intervjuu) da je celibat uzrok pedofilije.

Ajmo malo logički: ako ja imam problema s celibatom, logično je da ću svoju seksualnu žeđ utažiti sa ženom (ili muškarcem, ovisno o seksualnoj orijentaciji ), a ne s nemoćnom djecom. Pedofilija je ozbiljan psihički poremećaj koji načelno nema svoj uzrok u celibatu.

S druge strane, ako pedofilija ima veze s celibatom, odakle onda te nastranosti u obiteljima (koje je ipak daleko više nego u crkvenim strukturama)?