Što tražiš to i nađeš. 100 ljudi, 100 ćudi, a kad obraćaš pažnju na nešto onda to lakše percipiraš, a ostalo ignoriraš.

Kakvo mišljenje netko ima o ljudima, govori zapravo više o njemu samom. Lopov ne vjeruje da ima poštenih ljudi, zloćko ne vjeruje da ima dobrih itd.

A insan ti je takav kakav je. Svaka ta eventualna loša osobina opet njemu najviše šteti. Netko drugi će se odmaknuti od njega jer je lažov i licemjer, a on nema gdje pobjeći. Mora svaki dan živjeti sa sobom takvim. Zato je meni takvih ljudi više žao, pa nije to lako 24 sata dnevno trpit.

Evo jedan film, za koji mislim da ste svi vjerovatno gledali, sa jako potresnim scenama, kad majka mora izabrati izmedju dvoje djece.Uz film se nalazi takodje i clanak sa jednog bloga.

Da li je zlo urođeno ili se polako razvija u ljudima?
Inspiraciju za ovo pitanje gore dobio sam nakon što sam pročitao knjigu- Sofijin izbor.

Posebno me je potresao dio kada ona opisuje svoj dolazak u nacistički koncetracioni kamp- Auschwitz.

Liječnik, koji je po dolasku vlaka, vršio tzv. ''odabir'' tj. pokretom ruke slao ljude lijevo ili desno, tj. na teški frizički rad u logoru ali ipak nekakav život ( i šansu da se logor preživi) ili ih slao na drugu stranu, u skupinu ljudi koji su odmah slani u plinsku komoru ( kao nesposobni za rad te ih treba ubiti jer od njih nacisti ''nemaju koristi''), stavio je pred Sofiju nemoguć izbor.

Tražio je da odluči između dvoje svoje djece, sina i kćeri, koje će dijete živjeti i ostati s njom a koje će dijete biti odmah poslano u plinsku komoru.

Ako se ne odluči, i sin i kćerka idu u plinsku komoru a ako se odluči, jedno će dijete spasiti a drugo osuditi na smrt.

Kad čitate ovako nešto, najužasniju stvar koja se može tražiti od majke, i nešto najstrašnije što sam ikad u životu pročitao, pitate se odakle toliko zlo u tom doktoru?

Da li je urođeno u njemu, od rođenja, tzv. istočni grijeh Adama i Eve još od Edenskog vrta kojeg svi nasljeđujemo od svojih roditelja, ili se to zlo razvilo zbog životnih okolnosti u kojima je taj doktor živio?

Zašto neki ljudi to zlo ispoljavaju( u istim situacijama u životu) a neki ne?

Što vi mislite?

Donosi vam ovdje cijeli spomenuti, potresni odlomak iz knjige Sofijin izbor, da pročitate.

Kliknite na svaku od 3 sličice i moći ćete pročitati cijeli odlomak.

http://daniel91.bloger.hr/post/da-li-je ... 29819.aspx

Nitko se ne rađa zao. Mislim da se zlo razvija zbog životnih okolnosti u kojima čovjek odrasta.



Oni su duboko u sebi nesretni i ojađeni. Ne mogu podnijeti sreću zato što je sami ne mogu imati. I upravo zbog toga pokušavaju što je više moguće ljudi unesrećiti.

Koje bi po tebi to bile okolnosti ? Ja sam imao par kolega koji su užasno bogati ,rođeni su u bogatim obiteljima al su teška smeća kao osobe.To mi nikad nije išlo u glavu,sve imaju i opet su takvi.

Nedostatak roditeljske ljubavi i pažnje. Sve te traume nastanu kad je dijete malo i onda to ne ispravi 10 psihijatara.

@Kvacice


Problem kod pojedinih negativnih ljudskih osobina, je u tome sto ih je vecinom tesko prepoznati kod drugih.To smo vec apsolvirali u uvodnom postu.I ne mozes mi reci da se nikad nisi prevario u sud o nekoj osobi.Zar ne ? Bilo je propusta...



Ovo nije tacno
Ja sasvim dobro a i vecina drugih ljudi mogu/mozemo postaviti "dijagnozu" svojih negativnih osobina.Ne tvrdim da je ta "dijagnoza" 100% objektivna, no svjesna sam svojih nedostataka.Ne znam jel´to slucaj s tobom ?No meni samokritike ne nedostaje.Sto kazes Lebowski ulovim samu sebe u pokusaju licemjerstva, u mislima, te mi bude krivo.Znaci nema osobe koja je bezgrijesna.No bitna je kontrola onog ruznog u sebi.



Problem je sto pojedine negativne osobine mogu emocionalno, materijalno pa i fizicki (uz uvjet da se ne prepoznaju na vrijeme, te da se ne napravi odstojanje od takvih ljudi )nastetiti neduznim pojedincima.

Kakve veze ima materijalno stanje s tim?

Ne znam te ljude, pa ne mogu ništa govoriti, ali znam primjer dečka iz moje osnovne škole. Mali je imao ama baš sve što je ikad poželio, ali nije imao roditeljsku ljubav (i mama i tata su mu stalno radili, a i kad nisu radili, bolje bi im bilo da su radili nego da su bili zajedno zato što su se stalno svađali i tukli pred njim). Stalno je bio ogorčen i ljut. Imao je prijatelje, ali je svoje frustracije iskaljivao na njima sve dok ga svi nisu ostavili. Dakle, nije baš sve u šoldima.

Ja mislim da nijedna osoba ne bi trebala imati vise love, nego joj je potrebno za neki normalan zivot.Kad bih u buducnosti dobila na lotu, svom buducem potomstvu bih obezbijedila samo dobro obrazovanje, a za ostalo bi se morali sami snalaziti.

Da sam se prevario u nekome? Hmm, ne mogu se sjetiti takvog slučaja. Zadnji put me jedan prevario kad sam mu dao praćku pa mi je nije vratio.

Vidim osobu kako prolazi kraj mene i znam po stavu/pogledu je li udana, je li vjernica, je li zaposlena, ima li djece, misli li da sam privlačan, čak i koju vrstu glazbe sluša.

Nije to teško, svak se češe gdje ga svrbi. Pa samo obrati pažnju gdje se češe i sve ti je jasno.



Ok, nisam se dobro izrazio. Mislio sam na mišljenje općenito o ljudima, ne o nekome konkretno.

Recimo, što misliš kakvi su ljudi općenito? Jesu li ljudi generalno govoreći dobri? Ili su većinom pokvareni? To je psiho test pitanje.



Naravno da ću se nastojati zaštititi od kaotičnog pojedinca. Najčešće je dovoljno fizički se odmaknuti i ne imati nikakvog posla sa takvim. Ali ako je neophodno, što se može, upotrijebiti i tzv. sredstva prisile.

Jao tebe, ćirko.

Živo me zanima što bi pomislio kad bih prošao kraj tebe.

@Kvacice



Ovo je vic neki ?



Mislim da su generalno dobri.Drzim se takodje poslovice da "lijepa rijec gvozdena vrata otvara "



Kako ?Uzmimo situaciju da ste u zajednickom drustvu, tebi su pojedinci iz tog okruzenja bliski, no blizak je i "negativac" sa odredjenim brojem zajednickih prijatelja..Kako napraviti bezbolan "rez"?

Edit zajedno smo ga prokuzili

Ajde reci orleanski, evo neću te ostalo pitat , ali zar ne možeš po priči prepoznati ateistu? Recimo ne znaš čovjeka, ali vidiš po priči da je lagano ironičan prema životu. Nije to previše vidljivo, suptilno je, ali ateist ima onaj stav: znam ja, pusti mi priče. Govorom tijela, pogledom i uporabom riječi jednostavno odaje da mu je život bez višeg smisla.

To je isto k'o kad kažeš da po priči možeš prepoznati HaDeZeovca.

Oprosti, ali ti si rekao da možeš prepoznati tko je tko i kakav je tko samo po tome što osoba prođe kraj tebe. Sad već govoriš o konverzaciji.

I da. Ja se baš i ne opterećujem u razgovoru time tko je ateist, a tko teist. Ono... Zamisli da uđem u Namex i odem prodavačici: "Gospođice, mogu dobit Airways Extreme?" I sad je pronicljivo gledam kako će mi ona dodati te žvake. Ako ih nježno pruži, a-ha! Ako ih ne baš nježno baci, opet a-ha. Ako sam možda još uvijek u sumnji, onda joj šerlokovski bacim kost: "Ugrijalo danas, jelda?" I predatorski čekam reakciju. Kontaš bit?

Heh, hoćeš anegdotu?

Kad sam upoznao svoju ženu i još smo hodali, jednom me upoznala s rodicom. Kasnije bila neka priča o glazbi, i kaže žena meni ona ti sluša narodnjake. Rodica je inače sa sela, pa sve ima smisla. Ali, kažem ja svojoj dragoj, nema teorije da ti ona sluša narodnjake Ona ti sluša rock!

Kakav rock, nema teorije!, kaže moja draga. Pa ja nju znam cijeli život, odrasle smo skupa.

Ja reko ženo, nema teorije da ta sluša narodnjake, ona sluša rock i vidi joj se na faci. I nekoliko dana kasnije žena pita rodicu sluša li narodnjake, a ova se naljuti kakve narodnjake, samo rock!

Da napomenem, rodica se nije oblačila kao metalac neki, normalne farmerke, majica, šta ja znam, žensko ko žensko. Ali ostane ono nešto na licu, nesvjesno.

Evo npr. kako prepoznati je li osoba oženjena/udata? Pa neoženjeni izgledaju bezbrižno, ko djeca.
A oženjeni/udati imaju jednu dodatnu crtu ozbiljnosti preko lica (ne bukvalno, samo ja to tako doživim)
Onda, oženjeni s djecom su dodatno zabrinutiji, ozbiljniji. Nije to pogled tuge ili melankolije, nego pogled koji kaže: neka da prvo nešto razmislim (uzima u obzir djecu). Kod osoba koje su roditelji, uvijek je taj dodatni element. Čak se može vidjeti i kako im ide s djecom, je li roditelj zabrinut, je li umoran (umor od djece se lako primijeti), je li nervozan....

I sve tako, recimo laže li ti osoba. Ako ima kako ja to zovem "višak vrijednosti" onda nešto nije u redu. Ako ti netko kaže: "... da budem iskren, reći ću ti da... ", pa to samo znači da nije uvijek iskren. Da je iskren ne bi tu riječ ni spomenuo. Ako se previše prijateljski ponaša, ako se previše primiče, ako se smješka više nego što je očekivano....

Govor tijela te odaje podsvjesno. Pa samo na osnovu toga na koju stranu skreneš pogled kad te pogledam, sve mi je jasno.







Kako bezbolno? Nemam pojma.

Prilično sam incidentan i ne zanima s kim je negativac blizak ni hoće li rez biti bezbolan. Nemoj ti tako.

Kontam bit, i slažem se.

Meni je samo ta oblast govora tijela zanimljiva kao takva, pa je istražujem. Znači čisto kao hobi, mada mi je korisno i u poslu. Interesantno je kolika je količina informacija od neverbalne komunikacije.

@Kvacice



Ovo za muziku ne mogu da vjerujem, ili ti posjedujes neke natprirodne sposobnosti.

Takodje objasnjenje za udate i ozenjene mi je na staklenim nogama, no slazem se u biti da je govor tijela jako bitan i moze biti od velikog znacaja prilikom upoznavanja neke osobe.Mislim, ja poznajem ozenjene osobe koje su jako srdacne i tople, bez traga zabrinutosti, imaju djecu, zive neke normalne prosjecne zivote i rade prosjecne poslove..
No imas ti takodje srdacnih i ljubaznih ljudi, pa kad te vide i upoznaju iz cisto dobre namjere i da izraze simpatiju ti se malo blize primicu, tu zbilja ne vidim spor

Sto se tice ovoga "iskreno, da budem iskren" to moze biti samo postapalica koju osoba koristi u svakodnevnoj komunikaciji, ne mora znaciti da svakodnevno laze.

Evo jos jedan dobar pozitivan tekst sa iste stranice.Samo za orleanskog, jer je religiozan prikaz pozitive.Da me ne bi ateisti progonili

Naši svakodnevni životni izbori


Jutro je. Tek ste ustali i pripremate se za posao. Kava je topla. Svi još spavaju. Vani je još mrak. Uskoro počinje vaš novi radni dan.

Mir i tišinu svog doma uskoro ćete zamijeniti bukom i galamom grada, gužvama na cesti, nervozom ljudi koji žure na posao. Mirno utočište vašeg doma zamijenit ćete stresnom radnom okolinom, rokovima koje morate stići, teškim odlukama koje morate donijeti…

Slijedećih 8, 10, 12 sati bit ćete izloženi svakodnevnim dnevnim zadacima, stresovima i nervozi. Ovo je trenutak kada trebate napraviti izbor. Zbog Isusa, slobodni ste izabrati. I tako svaki dan birate.



Ja odabirem ljubav.

Nijedna situacija ne opravdava mržnju, niti nepravda opravdava ogorčenje. Odlučio sam da ću, usprkos svemu, odabrati voljeti, a ne mrziti. Ja odabirem ljubav. A vi?



Ja odabirem radost.

Ja ću pozvati Boga da bude sa mnom, u svemu što radim. Odbit ću napast da budem ciničan, odbit ću da gledam na druge ljude kao na bića bez vrijednosti. Gledat ću na druge kao bića stvorena od Boga, kao Božju djecu. Odbit ću da oko sebe vidim probleme. Umjesto toga vidjet ću mogućnosti i prilike za osobni rast. Ja odabirem radost. A vi?



Ja odabirem mir.

Oprostit ću onima koji su me povrijedili, tako da mogu imati mir u svome srcu i da mogu nastaviti živjeti. Ja odabirem mir. A vi?



Ja odabirem strpljenje.

Bit ću milostiv prema siromašnima i bolesnima, jer im je teško i jer su sami. Bit ću ljubazan i prema bogatima jer imaju strah u sebi i boje se. I bit ću ljubazan prema onima koji nisu ljubazni prema meni, jer je to način kako je Bog živio cijelo ovo vrijeme, i na taj način možemo razumjeti kako se Bog osjeća. Ja odabirem strpljenje. A vi?



Ja odabirem dobrotu.

Radije ću biti bez novca nego da uzmem nešto na nepošten način. Radije bih da me nitko ne hvali nego da primam nezasluženu hvalu. Radije ću priznati svoje greške i propuste a neću optuživati druge. Ja odabirem dobrotu. A vi?



Ja odabirem vjernost.

Danas ću održati svoja obećanja. Oni kojima nešto dugujem neće požaliti što su mi vjerovali. Moji suradnici neće sumnjati u moju riječ. Moja supruga neće sumnjati u moju ljubav. I moja djeca nikada neće biti u strahu da će ih njihov otac ostaviti ili da će ih prestati voljeti. Ja odabirem vjernost. A vi?





Ja odabirem nježnost.

Ništa se ne može osvojiti silom. Odabirem da ću biti nježan. Ako povisim svoj glas, neka to bude samo zbog slave Boga. Ako stisnem svoje šake, neka to bude samo zbog molitve. Ako nešto zahtijevam, neka to budu zahtjevi koje upućujem samom sebi. Ja odabirem nježnost. A vi?



Ja odabirem samo-kontrolu

Ja sam duhovno biće. Nakon što moje fizičko tijelo umre, moj će duh nastaviti živjeti. Ja odbijam dopustiti da ono što je prolazno i raspadljivo kontrolira ono što je vječno i neprolazno. Ja odabirem samo-kontrolu. Ja ću biti pijan samo od radosti. Ja ću biti strastven samo zbog svoje vjere. Ja ću biti pod utjecajem samo Boga. Ja ću učiti samo od Isusa. Ja odabirem samo-kontrolu. A vi?



Ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrota, vjernost, nježnost i samo-kontrola. Ovim vrijednostima ću posvetiti svaki svoj dan. Ako uspijem, zahvalit ću Bogu i Istinitim Roditeljima. Ako ne uspijem, molit ću za njihov oprost i snagu. A onda, kada dan završi, položit ću svoju glavu na jastuk i sa mirom u srcu otići na počinak.

To kao moja žena. Kad idemo vani na kavu, ili se malo provozati i uživati u vožnji i muzici, ona me pita "a gdje idemo".

U pizdu materinu idemo. Jedno pitanje pokvari sve. I koliko se god svađao sa njom oko toga uvijek će to pitanje postaviti.

Pa mozda ne voli iznenadjenja.Iduci put svilenu maramu joj zavezi na oke, povedi je do auta i reci "Draga, sad te vodim na jedno predivno mjesto, nemoj da postavljas dodatna pitanja da ne bi pokvarila caroliju trenutka ".

Kladim se da ce cutati.

Ti fakat hoćeš da mu žena dobije infarkt?

Kvacica,ovo je nesto najludje sto sam procitao,bez ljutnje
eto,sad se neka zapali mala za tebe..bas te oce privuci sebi i nekako se dokopa ove tvoje teorije i primjeni sve na sebe..i sad ti na povrsinske neke znakove padnes,a kad zagrebes ocaj zivi..
ovo sad karikiram,ali takav je i zivot..ima ljudi koji ce reci da budem iskren i doista su iskreni do boli..uvijek..ima onih koji ce to reci i bit ce dvolicna ***..nemos generalizirati..
kao ni teorija da je iskren,nebi to ni spominjao..kakve to crne veze ima ..netko mozda i verbalno zeli naglasiti ono kakav i jest..
to onda ide u neke druge vode zasto to radi,ali ne znaci da je neiskren..
Govor tijela mi je takodjer veci bullshit,kao i oni strucnjaci koji sve zakljucuju na osnovu toga..kakvi nostradamusi i baba vange..tu su tumaci govora tijela ..
mozda mi se u datom trenutku pripisalo i tera me na wc,pa zabacujem pogled u smjeru wc-a,sanjajuci trenutak kad cu se ispisati..
ima nesto sto se zove osnovna atribucijska pogreska,a ti si covjek koji ju je sigurno cesto radio u zivotu..
Kao i vecina tih kvazi strucnjaka..To je od revise gledanja csi-a i inih serija te filmova

Nema tu pomoći, to ona podsvjesno radi. A ponekad i provocira, skužio sam.

Onda pametuje kako ću voziti. Kužite li vi žene kako naporne znate biti.
Pita me "kako ovo" i pokazuje nešto u svom desnom kutu suvozača. Ja se pri 100 km/h trebam naginjati i namještati joj ventilaciju.

Kad smo u Beču ona navodi kroz ulice jer ja ne poznajem grad. Kaže mi kad da skrenem 2 metra prije skretanja.
Sad imam GPS i ne dozvoljavam joj da se javlja kad smo u frci u gradu.

I ne volim kad su žene tuke za elektroniku. Ova moja ni danas ne zna prabaciti na drugu pjesmu, na CD-u u autu. Sa diplomom iz Beča.

Ovo pišem da izbacim iz sebe. Pomoći nema.

Je šutit će dok ne skuži da ne idu nigdje nego se idu samo provozat i uživat u glazbi . Ta fora će jednom upalit.

de nam nadji takvu koja ce sutiti,a nece odmah postaviti stotinjak pitanja..i onda nakon sto joj das odgovor,pametno ustvrditi..a bas si mi morao reci,sad si pokvario iznenadjenje