Hvala velika na trudu, vjerujem da naš narod i omladinu ovo stvarno zanima.

Još par pitanja, ako nisam previše naporan:

1. Srbi su u jesen 94 doživjeli pravi debakl u operaciji "Breza 94". Koji su razlozi tako teškog poraza, i je li istina da im je sam Mladić skoro pao u ruke (ima snimak njegovog zarobljenog terenskog vozila)?
2. Koji je bio stvarni cilj operacije "Grmeč 94" koja je prethodila srpskom kontranapadu i ovoj krizi o kojoj pričamo? Znamo da je 5 korpus osvojio Kulen Vakuf i zamalo Petrovac. Je li cilj bio još ambiciozniji ili se tu planiralo stati?
3. Mislim da je Dudaković rekao da je najteži dan za Bihać bio 22 srpanj 1995, dakle pred samu Oluju? Može li se ikako usporediti ova prva i druga kriza?
4. Kada su Srbi došli do 500m od centra grada, koliko je bio realan ili izvjestan pad? O tom događaju kolaju svakakve glasine.

isto tako dobrodošlica i od mene asantic ja se ispričavam sto kasnim znate kako je promet ovo ono pa se malo suspregneš od interneta
hvala na informacijama samo nastavi tako

Još par pitanja, ako nisam previše naporan:

1. Srbi su u jesen 94 doživjeli pravi debakl u operaciji "Breza 94". Koji su razlozi tako teškog poraza, i je li istina da im je sam Mladić skoro pao u ruke (ima snimak njegovog zarobljenog terenskog vozila)?
2. Koji je bio stvarni cilj operacije "Grmeč 94" koja je prethodila srpskom kontranapadu i ovoj krizi o kojoj pričamo? Znamo da je 5 korpus osvojio Kulen Vakuf i zamalo Petrovac. Je li cilj bio još ambiciozniji ili se tu planiralo stati?
3. Mislim da je Dudaković rekao da je najteži dan za Bihać bio 22 srpanj 1995, dakle pred samu Oluju? Može li se ikako usporediti ova prva i druga kriza?
4. Kada su Srbi došli do 500m od centra grada, koliko je bio realan ili izvjestan pad? O tom događaju kolaju svakakve glasine.


Nije problem odgovoriti na ta pitanja. Krećem redom.
1. Već sam napisao kako je počela srpska ofanziva na Bihać, krajem rujna 1994.g. Scenarij je isti kao i poslije u Srebrenici. Bihać je također bio zaštićena zona i prema tome Srbi nisu mogli napasti grad bez dobrog razloga. Tad se oslabe crte obrane i 5.K. ''zarobi'' Srbina koji prizna da na crtama nema puno vojske i takvu prigodu 5.K. mora iskoristiti. Napad se isplanira na brzinu ne razmišljajući o posljedicama takvih operacija. Da pojasnim, otići u dubinu 50-tak kilometara a logistiku pokrivati zaprežnim kolima je nemoguća misija. U Bihaću goriva nije bilo a ni vozila (litra goriva je bila oko 30-40 maraka). Početni uspjesi vrlo brzo su se razbili kao sapunica. Pored teškoća oko opskrbe vojske javljaju se i problemi sa vojnom stegom (pljačka, opskrba obitelji sa svim i svačim). Bihać je bio na rubu gladi skoro cijeli rat.
Što se tiče Mladićevog džipa, tko zna jeli bio njegov a može biti da je i namjerno ostavljen. U vrijeme dok postrojbe 5.K. haraju okolicom Petrovca, Srbi uvode snage preko Hrvatske na našem pravcu i imaju dobar razlog za napad jer ''žrtva'' je prva napala i ne postoji više zaštićena zona. Taktika napada se podudara sa napadom partizana 1942.g. Vrlo brzo je uslijedilo triježnjenje i 5.K. je vrlo brzo vraćen na početne pozicije a mi smo nastradali kao što je već opisano.
2. Cilj napada nije postojao jer 5.K. nije imao ozbiljne manevarske sposobnosti (postojala je volja i hrabrost ali s tim se takve operacije ne mogu voditi). Proboj do Petrovca je poslužio da se popune spremnici(hrana, ratni plijen itd.)
3. Uspoređujući 1. i 2. krizu, moram reći da do prve nije trebalo doći. Već sam napisao da su u proboju spremnici popunjeni i nije se oskudjevalo ni u čemu. Do prve je došlo kako bi se izazvala reakcije HV jer ako nastradaju hrvatska sela možda se pokrene akcija za deblokiranje Bihaća. Poslije je to izmaklo kontroli jer su Srbi stvarno skoncentrirali ogromne snage oko Bihaća. Već sam napisao da mi pomoć od 5.K. nismo dobili iako smo inferiorni i brojčano i tehnikom (jednog dana je srpski tenk izašao na rub zavaljskog platoa i svaku kuću u žegarskom polju je pogodio dva puta, naši vojnici se nisu imali gdje skriti a na drugom uzvišenju, Križu, 5.K. ima maljutku. Tenk se nalazio na čistini kao na dlanu, oko 800 m zračne linije a oni nisu ni pokušali da ga unište).
Druga kriza je stvarno bila teška, mi tad nismo imali većih djelovanja jer je napad išao preko Bugara u zoni odgovornosti 5.K. To područje je tenko-prohodno i to je bio pakao. Pored toga, iz pravca Kladuše napadaju autonomaši. Par dana, prije Oluje, zovne me zapovjednik HVO i kaže mi da spremim postrojbu jer da bi HV mogla krenuti. Kaže da ga je zvao Dudaković, iz Cazina, i skoro plačući ga molio da zove pomoć jer više nema ni streljiva ni hrane ni vojske, i da će ako treba njemu povjeriti zapovjedanje 5.K. samo ako HV krene. Nakon 15 dana, Dudaković je izjavio da je 5.K. sam sebe deblokirao. Najtužnije je od svega što je na Bugaru poginulo nekoliko Hrvata, koje je 5.K. prislino unovačio, uglavnom sa radne obveze a naš zapovjednik nije smio ništa učiniti. Ja sam ponudio da nas, AT, prebaci na Bugar samo da njih vrate, to se nije dogodilo. Mi smo upućeni na Željavu kao pojačanje 2. satniji jer je to isti pravac za slučaj ako bi Srbi započeli djelovanja prema nama i tu smo dočekali Oluju.
4. Po mom mišljenju, iako su došli na 500 m od grada nisu mogli ući u grad jer se na to znatno skučeno područje nagomilala silna vojska pa i mi smo mogli sa svojim brojnim stanjem kvalitetno zatvoriti prilaze gradu. A počela je dolaziti i pomoć iz Hrvatske.
Naslušao sam se svakakivih priča poslije rata: Mi smo mogli uzeti Vitez ali Alija nije dao jer se bojao osvete zbog Ahmića; Mi smo mogli uzeti Bihać ali je Alija platio 47 milijuna maraka da ga ne uzmemo; Mi smo mogli zauzeti Bugojno ali nas je politika prodala. Samo je jedna istina: tko može taj to i uzme. Nitko me neće uvjeriti kako se nešto moglo ali se nije htjelo. Ne može se dovesti na Bihać 20 000 vojnika doći na 500 m i odustati zbog 47 milijuna maraka. Što mislite koliko košta takva operacija. Mi smo radili vježbe u Glamoču poslije rata, na razini bojne, koje su koštale od 1,5 do 2 milijuna maraka i trajale su 12 dana a na njoj je sudjelovalo oko 1000 ljudi. Jednostavnije je bilo financijskim malverzacijama namiriti tih 47 milijuna a ne slati ljude da izginu. Bihaćka regija je brojala oko 250 000 ljudi i to je nemoguće zauzeti. Kažu da je Mladić rekao Karadžiću da pripremi 20 000 plastičnih vreća i da će zauzeti Bihać. Ako je to tako, to je preskupo. Da smo mogli napustiti Bihać možda bi on i pao ali se nije imalo kuda. To je najjači motiv za obranu. Tako su se obranile i naše enklave u Srednjoj Bosni a ne zbog Alijine milosti. Srbi su izgubili ogromno područje jer su se imali kuda povući i uvijek se mogli vaditi na izdaju. Kad neka vojska nešto osvoji onda je to veličanstvena pobjeda a kad izgubi onda je to izdaja.

Opet sam se razgalamio, e stvarno mogu brljati satima, stoga slobodno pitajte jer ionako ovo nemam kome pričati, odmah mi kažu da sam prodimio.

ovo su predragocjeni postovi i trebalo bi ih gurnuti pod nos svakom muslimanskom mitomanu, samo se ne bi složio sa ovim zadnjim da Bihać nije mogao pasti jer tamo u regiji živi 250 000 ljudi, kad i sam kažeš da je Dudak zvao prije Oluje da je gotovo. I bilo bi gotovo da nije bilo Oluje. I Srebrenica nije imala kud pa se predala. Ima momenata kad pukne, gotovo a ima i momenata kad se brani unedogled. To zavisi od puno okolnosti

Postoje hvala Bogu pisani dokumenti u HR arhivu o molbama Dudakovića , skeniraću danas par komada.
Bihać bi pao , sam Dudaković kaže da neće izdržati.Također Srbi spominju u izvješćima pad maltene u satima.HV-HVO je takoreć u zadnjim trenucima spasio enklavu.(Naravno , ovim se ne umanjuje otpor i uloga HVO-a i 5.k.)


1994., studeni 7. Nebljusi
Zapovijed Komande Taktične grupe-1 SVK podređenim postrojbama za napad na snage HVO-a i 5. korpusa Armije BiH koje brane Bihać

KOMANDA TG-1 VOJNA TAJNA
21.00 č 07. 11. 94. STROGO POVJERLJIVO
s. NEBLJUSI KURIROM
Primerak br.Ji
Komandi GŠ SVK

ZAPOVEST ZA NAPAD Op. br.
Sekcija 1:50 000 Bihać 1,2,3 i 4, i B. Krupa 1 i 3.
1. Snage 5. K ABiH posle pretrpljenih gubitaka u i/s iTMS povukao se na liniju: s. Račić -s. Otoka - tt.461 j/s za 500 m - Gradina /tt.547/ - Lohovska brda i drži ranije posednute položaje na liniji: tt.467 - Čot /tt.859/ - Duga Luka - Pršine uvale - Baljevac - Zverinjac-tt.354 - s. Nušići - s. Izačić kula - s. Prnjavor - s. Vikići - Kamenak /tt.376/, grupišući
glavne snage na pravcu Čot/tt.859/ - s. M. Skočaj - Debljača - Bihać a pomoćno na pravcu:
s. Izačić - Kamenica — Bihać. Verovatni cilj dejstva je da spreči prodor snaga 2. kk na pravcu:
Klanac - s. Ripač - Bihać a ostalim snagama da obezbedi desni bok prema RSK. Verovatno
će snagama na prednjem kraju pokušati što duže zadržati naše snage dok mu ne pristignu
rezerve iz dubine koje će najverovatnije biti angažovane na pravcima: s. Sokolac — s. V. Skočaj,
s. Zegar - s. Zavalje i Bihać — s. Kamenka — s. Izačić — Abdića brdo /tt.364/.
Očekivati je ostavljanje manjih i ubacivanje jačih grupa na dejstvo na elemente našeg
borbenog rasporeda i masovno zaprečavanje i postavljanje mina iznenađenja.
****** će verovatno pokušati tražiti zaštitu i dejstvo snaga NATO iz vazdušnog prostora.

2.TG-1 sastava 103. pbr 15. K, IDOd-15, IDOd-7, IDOd-21, IDOd-18, 1-40./11. K 3. Z50.br/-1/, hab -120mm iz 18. pbr tvT-55 iz 18. pbr, tčT-55 iz 50. pbr, v VP/15.K, 15. krv PVO, l./SVOIN, vod topova 130 mm iz 70. pbr i 1-15-/2. KIK i FČ/-1/ zadatak: izvršiti pregrupisavanje snaga, preći u napad i u sadejstvu sa snagama 2. KK izbiti na liniju: tt. 461 -Gradina /tt.547/- tt. 383 - izvor Jabuka - tt. 371 - s. Vedro polje /isključno/ - tt. 356 -isv. Klokot - s. Jasika — s. Mušici. Po zauzimanju pomenute linije preći u obranu i vezati veći deo snaga 5. K TABiH na pravcu: Bihać - s. Kamenica - s. Izačić - Abdića brdo /tt. 354/ i biti u gotovosti za dalja dejstva. Gotovost za napad 22:00 08.11.

3.Desno na pravcu: s. Orašac — s. Ripač napad izvodi VRS sa zadatkom obezbediti desni bok
TG-1 i čišćenje terena od ostavljenih i ubačenih snaga na desnoj obali r. Una.
Levo u zoni odgovornosti borbena dejstva organizuju i izvode snage 21. K SVK.

4.ODLUČIO sam izvršiti pregrupisavanje izviđačko — diverzantskih snaga iz doline r. Une
u širi rejon pl. Plješevica i izvršiti prepad na snage HVO u rejonu Duga Luka i Pršine uvale i
angažovanjem slobodnih snaga i snaga u dodiru izvršiti opšti napad grupišući g/s na
pravcima: s. Meljinovac — N. Skočaj — s. Zavalje i Zeljava — s. Baljevac — s. V. Polje, a pomoćne
strane na pravcu: s. Vaganac — Kamenak /tt. 376/ — s. Brezik sa ciljem: razbiti snage HVO u
rejonu Duge Luke i Pršine uvale, obezbediti uvođenje izviđačko-diverzantskih snaga 18., 21.
i 7. K na pravcima: Pršine uvale — s. Zavalje i Duge Luke — V. Skočaj i Jaraca — s. N. Baljevac
i stvoriti uslove za uvođenje g/s sa ciljem:
-razbiti snage HVO u rejonima s. Skočaj, Zavalje i N. Baljevac i ovladati komunikacijom Meljinovac — Zeljava,
-razbiti muslimanske snage u rejonima V. Polje i Klokot i izbiti na liniju s. V. Polje - s. Klokot - s. Nušići na greben zapadno od te linije gde biti spreman za odbijanje eventualnog p/n sa pravca Bihać — s. Kamenica — s. Papari.
U daljnjim dejstvima delom snaga obezbediti dostignutu liniju, vezujući što jače snage na pravcu Izačić — Abdića brdo.
Borbeni raspored: snage za prepadna dejstva, snage za početna dejstva, snage za napad, rezerva, snage za podršku, snage za obezbeđenje, KM i pozadinske snage.
IKM 15. K-Gola Plješevica

5.1.- 103. pbr sa 1-15./2. KK i tv T-55 iz 18. pbr bez IDV i 2/2. pb sa sadašnjeg položaja podržava uvođenje ID snaga na pravcima: Duge Luke - Skočaj i Pršine uvale — Zavalje, a zatim uvođenje 3. mb sa tvT-55 i 18. pbr s BOV, s PAT 30/2 i odelenjem pionira, sa linije: Samar - Meljinovac - Siške, pravcima: s. Meljinovac - s. Skočaj i Siške - s. Skočaj sa zadatkom: obezbediti desni bok TG-1 sa pravca s. Dobrenica - Skočaj i s. Zegar - s. Zavalje

Zona odgovornosti: desno r. Una — levo Tisov vrh /tt. 1124/ isključno — Cot /tt. 859/ uključno — s. Zavalje.
KM u rejonu s. Meljinovac

5.2.IDO-18 sa IDV-103 i OVP 15. K iz rejona Bubinka vrši napad pravcem: Duge Luke-
Skočaj sa zadatkom: po razbijanju snaga HVO u rejonu Cot i Duge Luke od strane IDV-
103 i OVP 15.K napada datim pravcem i izbija na liniju: tt. 467 - Bukovački kraj /slovo B/
-tt. 447 južno 1000 m /Vodenica/

Obezbediti spoj sa IDOd-21, a po završetku art. pripreme u sadejstvu 3. /103. pbr i IDOd-21 produžava napad, razbija snage neprijatelja u V. i M. Skočaju, zauzima liniju: k 385 -■ 383 odakle biti u gotovosti za odbijanje p/n sa pravca tt. 383 i Ruča dol. Zona dejstva: desno — levo granica 103. pbr, levo Skočajska draga.

5.3.IDOd-21 sa IDOd-15 i odelenjem pionira iz 21. K iz rejona s. Frkašić i s. Ponor
Korenički napada pravcem: Skipine — Pršine uvale — s. Zavalje tt. 382 sa zadatkom: po
razbijanju neprijatelja u reonu Pršine uvale od strane IDOd-15 produžava napad datim
pravcem i izbija na liniju Vodenica /Skočajska draga — Okuka puta / — vrelo Klenovac-t
510 i po završetku art. pripreme razbija neprijatelja u reonu s. Međudražje, s. Zavalje, s.
Vučijak i sadejstvu sa IDOd-18 i IDOd-7 izbija na liniju Agića vrhovi /tt. 411/ - k371,
obezbedujući se sa pravca tt. 356 /Gaj/ sa koje će biti u gotovosti za odbijanje p/n sa prava s. Zegar i s. Vedro polje stvarajući uslove za uvođenje u borbu mehanizovanih snaga 103. pbr. Zona dejstva: desno - Skočajska draga, levo: tt. 615 isključeno tt. 366, uključno - Panjci, Za spoj u desno odgovoran IDOd-21 a levo IDOd-15.

5. 4. IDOd-7 sa odelenjem pionira iz 7. K iz reona Jezerce napada na pravcu: Gola Plješevica-s. Baljevac - s. Vedro polje i sadejstvu sa IDOd-15 i snagama iz 11. K po izbijanju na ivicu šume jugozapadno od puta: s. Zavalje - s. Baljevac razbija snage na pravcu napada i izbija na liniju: Panjci - tt. 355 - tt. 356 /Bregovi/ odakle biti u gotovosti za odbijanje p/n iz Bihaća i podršku uvođenja OMJ sa pravca Zeljave.
Spoj u desno obezbeđuje IDOd-15 a u levo IDOd-7. Zona dejstava: desno tt. 615 /uključno/
-tt. 366 /isključno/ - Panjci levo: Spasin vrh /tt. 1120/ isključno - tt. 356 /Bregovi/ uključno.

5.5.1. 40./11. K sa tvT-55 i vodom samohotki iz 50. pbr i odelenjem pionira iz Zeljave iz
rejona s. Zeljava napada neprijatelje na pravcu: s. Zeljava — Klokot i u sadejstvu sa IDOd-7 i 3/50. pbr razbija neprijatelja na pravcu napada i izbija na liniju: tt. 356/Bregovi/ isključno -s. Mušici uključno odakle biti u gotovosti za odbijanje p/n sa pravca: s. Klokot - s. Zverinjac i s. Papar - Debeli lug obezbedujući sa pravca s. Izačići stavljajući pod vatrenu kontrolu put:
s. Izačići — s. Kamenica i sadejstvuje 3./50. pbr u izvođenju demonstrativnog napada. Zona dejstva: desno: Spasin vrh /tt. 1120/ uključno - tt. 356/Bregovi /isključno/, levo: k. 343 /uključno/ - s. Mušici uključno.

Spoj u desno obezbeđuje IDOd-7, a levo 1 .-40./11. K.
5.6. 3./50. pbr bez l.pč sa PC iz dosadašnjih rejona vrši demonstrativni napad vezujući
što jače snage neprijatelja, a po stvaranju uslova razbija neprijatelja u rejonu Kamenak i s.

rkezovac i biti u gotovosti za produžetak napada svežih snaga iz dubine i sadejstvo 1.-./II. K i 21. K u sprečavanju p/n ******.
na dejstva: desno: K 343 /uključno/ — s. Mušici /isključno/ levo: Gavranić most — rekom ranom do tt. 342/uključno/. Spoj u desno obezbeduje 1/40. pbr a levo 3/50. pbr.
7. tč7-l/ /50. pbr i 15. larv PVO u rejonu Kapela u rezervi u gotovosti za intervenciju na vcu: L. P. Selo - Izačić.

8. AG TG-1 sastav hab-105 mm iz 103. pbr i hab-122 mm/18, pbr sa VPo iz rejona s. Capaćuša - s. Z. Polje. Zadatak, a/ u artiljerijskoj pripremi:
-neutrališe vatrene točke u rejonima: tt. 467 — Groblje, s. V. Skočaj. Vatrena priprema traje od 10,30-ll,00č 09.11. b/ u vatrenoj podršci napada:
-neutrališe neprijatelja u rejonu s. N. Skočaj, Medudražje /tt. 447 - raskrsnica puta/ Zavalja, Vedro polje.
-sprečiti p/n na pravcima: — s. Dobrenica ostvarujući vatru po rejonu tt. 383 i grupa kuća tt. 516 južno 300m -s. Zegar - Ružica dol ostvarujući vatru po rejonu k 361, tt. 411 i tt. 382 -s. Zegar - s. Zavalje ostvarujući vatru po rejonu s. Zegar /kasarni/ i -s. Vedro Polje — s. Zegar ostvarujući vatru po rejonu raskrsnice puta /tt.225/ -obezbediti držanje dostignute linije ostvarujući vatru po zahtevu.

5.9 VAG 130 podržava TG-1 po zahtevu komandanta.
6. PCt, PVO i PDTB
Jedinice izvode u svojim zonama rejonima vlastitim snagama i sredstvima i angažovanje 1/103. pbr.

OBEZBEĐENJE BORBENIH DEJSTAVA .
Obaveštajno obezbedenje:
atke o neprijatelju prikupljati upućivanjem izviđačkih jedinica, sredstvima za elektronsko danje i borbenim rasporedom jedinica.
. Bezbednosno obezbedenje: rejonu borbenih dejstava zabraniti pokret snaga UN a sve sumnjive hapsiti i provoditi na TG-1 /Ž. polje/.
3. Borbeno obezbedenje:
ve jedinice preduzeti mere neposrednog osiguranja elemenata b/r, odrediti jedinice za vođenje borbe sa ubačenim grupama.
7.4. Inž. Ob ačka zapovesti. Inžinjerijsko obezbedenje
. težište inž. obezbeđenja imati na obezbeđenju kretanja i manevra, na otvaranju prolaza, nizaciji KZS i provođenju jedinica kroz obeležene prolaze na m/p.

—pion. o. iz /. r\ u sastavu VUKJa-/ iz DrusKe
-pion. o. iz 21. K u sastavu IDOd-21. i IDOd-15
-pion. o. iz 103. pbr u sastavu 3. mb iz 103. pbr i IDO-18 5. Svi k-danti jedinica u čiji su sastav ušle pion. o. izdat će konkretne zadatke istima i iste zadržati do izvršenja zadatka.
7.5. PoOb:
Za izvršenje zadatka odobravam 1.5 b/k municije za sve vrste naoružanja, a BrAG 122 mm-2b/k
Pravci dotura i evakuacije: za 103. pbr, IDOd-18, 21 i 15: D. Lapac — Nebljusi - Z. polje.
Za ostale snage: LP selo - Baljevac.
SnOb
SnSt TG-1 je SnSt 103. pbr razmeštena u s. Z. polje, a druga u s. Zeljava.
Za prihvat i evakuaciju povređenih na pravcu: Siške — Z. polje i Meljinovac — Z. polje odraditi
po jednu Sn m/v.
Jedinice na posebnim pravcima vrše SnOb sopstvenim snagama do izbijanja na liniju puta Meljinovac — Baljevac a potom osloncem na Z. polje ili Zeljavu. U rejonu s. Z. polje pripremiti heliodrom za potrebe SnOb. Ishranu ljudstva vršiti kombinacijom toplog obroka i SDO. Za izvršenje zadatka odobravam: za borbena i vučna vozila 0,5 p/r,
za ostala vozila 1 p/r/terenska i snabdevanje hranom i municijom/ sanitetska vozila po potrebi Popunu potrebnim sredstvima izvršiti do 18,00 č 08. ll.au toku borbi po zahtevu, zašto imati u gotovosti određen broj m/v sa potrebnom količinom municije i MTS.

8. KOMANDOVANJE I VEZA KM - 15. K u reonu s. Nebljusi PKM - 15. K u reonu Korenica IKM - 15. K u reonu Gola Plješevica Vezu organizovati po planu veza. Izvještaje mi dostaviti o gotovosti za napad.
—O izbijanju na liniju: tt. 467 — Bukovački kraj /slovo B/ — Vodenica — Klenovac /Vrelo/-K. 510 a zatim po ovlađivanju naseljenim mestima, V. i M. Skočaj, Međudražje, Zavalje-Baljevac i izbijanje na naređenu liniju.
Redovni izveštaj dostaviti do 16,00 č sa stanjem u 15,00 č.

KOMANDANT TG
pukovnik Stevo Ševo, [v.r.]
M.P.61
Vojna pošta 9674 Donji Lapac.

Samo da se zahvalim na opširnim odgovorima, kao što reče Inkvizitor, ovo su dragocjeni upisi jer je stvarno teško naći Hrvate iz te regije, pa nam je vjerujem svima ovo bila prva i jedina šansa da se upoznamo sa tim događajima iz hrvatske perspektive.

Ako se sjetiš još čega, ne ustručavaj se podijelit sa nama

Sad sam se sjetio još par stvari i pitanja:

1. Ja se sve nešto kroz maglu sjećam Dudakovog telefonskog javljanja u središnji dnevnik HRT-a, par dana pred Oluju, čovjek preklinje za pomoć? Sjeća li se još tko sadržaja?
2. Kako se HVO postavio tokom rata Abdićevih autonomaša i 5 korpusa?
3. Zašto je ABiH često upadala u situacije gdje ostavlja slabo osigurane i otvorene bokove koje bi Srbi redovno uništavali "pincer" zahvatom?

Ima par dokumenta sa apelom za hitnu pomoć...biće u temi o 2.bihaćkoj krizi.

1.Kad sam napisao kako, po mom mišljenju, Bihać nije mogao pasti iako su Srbi došli na 500 m od bolnice, to se odnosilo na ''prvu bihaćku krizu''. Samo ću navesti nekoliko detalja. Od 22.11. 1994.g. i pada Vedrog Polja, do 13.01. 1995.g., pravoslavne Nove godine i oslobađanja Vedrog polja, Srbi nisu pomjerili crtu obrane ni za jedan metar. To je skoro dva mjeseca a napadi su išli dan za danom. Razmak između strana na pojedinim mjestima je bio i tridesetak metara, bukvalno borba prsa u prsa. I nisu uspjeli. Ne samo to već su i pretrpjeli i znatne gubitke (Specijalna policija im je zarobila tenk T84 tzv. ''Crnu udovicu''. U prvom tekstu sam napisao kako je oslobađanje Vedrog polja i Zavaljskog platoa omogućila akcija HV i HVO na Grahovu i to su činjenice ali su i činjenice da su se Srbi dobro ispuhali u četiri mjeseca ofanzive i mogu slobodno reći da dalje nije išlo. Što su osvojili za četiri mjeseca na kraju su izgubili za dva dana. Nitko ne bježi kao Srbi.
2.Dudakovićeva jadikovka je počela krajem srpnja 1995.g., uoči ''Oluje'' i to je druga bihaćka kriza a tad su Srbi bili na oko 30 km od Bihaća jer je napad krenuo sa Bugara, to je područje desno od današnjeg graničnog prijelaza na Izačiću, i sa autonomije. Autonomaši su stigli do Ćoralića a to je takodjer oko 35 km od Bihaća. Crte na Grabežu, Orljanima, Golubiću i Lohovskim brdima su mirovale kao i u našoj zoni odgovornosti. A to su točke na 10-tak km od grada. Ne poričem kako je obrana Bihaća, nakon više od 1000 dana opsade, bila na kraju snaga i pitanje je koliko bi se izdržalo ali jadikovka ne mora biti i odraz situacije već može biti i taktika. Bitno je izazvati HV da krene a ako će to biti stradanje hrvatskih sela ili kuknjava u stilu ''kako je sve gotovo'', koga briga. Dudaković je beskrupulozan tip, njegovom karateru sve može ''stati pod kapu''.
3. Srebrenica i Bihać nisu isto, iako je scenarij trebao biti isti a evo i zašto. Proglašavanjem ''Zaštićenih zona'', sve strane u tom području morale su ''položiti'' svo teško naoružanje. U Srebrenici se to i dogodilo a u Bihaću nije, ni mi , ni Srbi a ni 5.K. nije položio ni jedne puške. Kad su Srbi napali Srebrenicu ovi su bili bukvalno goloruki a u Bihaću je oko 20 000 ljudi bilo pod oružjem. Po svim vojnim pravilima vojska u napadu mora imati omjer, minimalno 3:1, kako bi napad bio uspješan. To u situaciji oko Bihaća nije bio slučaj. Srbi bi morali dići oko 60 000 vojnika da bi se nadali uspjehu a to nisu mogli. Tu se postavlja pitanje zašto je Bihać morala spašavati HV i HVO. Uvijek ću se pitati što su radili drugi korpusi ABiH dok su Srbi napadali Bihać, Srebrenicu i Žepu. Ne zaboravite da je kompletan zapovjedni kadar iz Srebrenice izvučen na ''školovanje''. Tu opet dolazim do JNA časnika u vrhu ABiH.

Citat izvješća puk. Marka Galića od 27.studenog 1994., pet dana nakon pada V.polja:
Na sjeverozapadnom djelu ratišta juče su naše jedinice duž cjele linije fronta izvod ofanzivna dejstva, ali zbog jakog otpora neprijatelja, linije nisu znatnije pomjerene. U potpunosti je očišćeno s. Privilica, a borbe i dalje traju. Naše jedinice na jugoistočnom djelu fronta intenzivno su utvrđivale položaje. 5. lpbr je uspostavila neposredni spoj sa lijevim susjedom (7. mtbr) i radila na utvrđivanju položaja i organizaciji sistema vatre.
Ispred prednjeg kraja 9. lpbr vršeno je izviđanje i izrada minsko — eksplozivnih prepreka. Situacija na teritoriji je bez promjena, i nastavljena je aktivnost civilnih struktura na prikupljanju potrebnih MS za borce. U opštinama u zoni odgovornosti korpusa sprovodi se domobilizacija v/o kako bi zamjenili nastradale u dosadašnjoj borbi. Stanje morala i bezbednosti je na potrebnoj visini i obezbjeđuje uspješno izvršavanje borbenih zadataka, bez obzira na umor i neprestane pritiske međunarodne zajednice koja svim sredstvima pokušava da spriječi uništenje 5. korpusa tzv. ABIH i onemogući realizaciju našeg zacrtanog cilja.
Uprkos ultimatumu komande snaga VRS na Bihaćkom ratištu upućenog muslimanima da si predaju, sinoć do 20,00 časova, njihov uzaludni otpor se nastavlja bez ikakvih izgleda za uspjeh.

To je potvda onoga što sam napisao u prethodnom tekstu. Nisu se pomakli naprijed ni milimetra.

1. Taj intervju mi nije poznat jer nismo imali mogućnost gledanja nikakvog programa, nije bilo struje. Ali već sam rekao, to može biti i taktika. U Bihaću nije vladala psihoza straha zbog pada, čak što više, u gradu se život normalno odvijao. Ipak se to događalo oko 30 km od Bihaća. U opasnosti je bio Cazin i Gata.

2. Slučaj autonomije je stvarno kompleksan. Na početku 1993. počelo se šuškati o prestanku rata i proglašavanju autonomije i sve se odvijalo u tom smjeru. Prvo su se počele potpisivati peticije za proglašenje AP Zapadna Bosna. U početku dobre odnose sa Abdićem su imali svi vojni zapovjednici i gen. Šantić i zapovjednik 5.K. Dreković kao i Načelnik MUP Žile Saračević. Pričali su mi momci iz VP HVO kako je Abdić organizirao narodnu veselicu na Izačiću. Poslije određenog vremena sva četvorica su se povukla u jednu kuću i nakon nekoliko msati su izašli svi nasmijani i dobro raspoloženi. Moja je pretpostavka da ih je Abdić privukao na svoju stranu (vjerojatno je i novac odigrao veliku ulogu jer Abdić je sve probleme rješavao novcem). Vrlo brzo, poslije toga, Dreković je smjenjen i zrakoplovom prebačen u Zagreb pa u Sarajevo. Zapovjedništvo je preuzeo Dudaković i vrlo brzo je na Krajini počeo oružani sukob. Nije tajna, da je sukob započela 502. br. (bivša Dudakovićeva). On je otklonio svaku mogućnost mirnog rješavanja sukoba. Ostali zapovjednici brigada iz sastava 5.K. u početku su se držali suzdržano. Za Šargana se čak pričalo da će preći na stranu autonomije. Bužimska br. je također mirovala dok su ''Tigrovi'' šenlučili na krajini. Moja obitelj je napustila Bihać i preko autonomije izašla u Hrvatsku u studenom 1993.g. i tad se sukobi još nisu rasplamsali. Početom 1994.g. došlo je do općeg rata i svi su odabrali strane. Za generala Šantića se govorilo da je u Kladuši a i Žile je ostao vjeran Abdiću. Navodno je, poslije potpisa sporazuma Abdića i Bobana, izdao zapovijed da se HVO Bihaća stavi pod zapovjedništvo Narodne obrane. Iako su gotovo svi Hrvati Bihaća gajili određene simpatije prema autonomiji, mi nismo bili u mogućnosti ispoštovati tu zapovijed. Kladuša je udaljena od Bihaća oko 80 km. Mi smo nastavili držati položaje prema Srbima a 5.K. se potpuno angažirao na autonomiji. Oko 3000 mrtvih na obje strane je rezulatat tog sukoba. Po mom mišljenju, to je sukob sa najačim intezitetom u BiH. Rođak mi je pričao da su Tigrovi na desetine kilograma zlata odnijeli iz Krajine. To im je bila plaća za ratovanje.
3. Ovo treće pitanje mi je potpuno nejasno. Kako mislite, ostavili bokove? Jeli u obrani ili u napadnim djelovanjima? Srbi, u svojim akcijama, su uvijek koristili frontalni napad. To je nosilo mnogo žrtava ali drugačije nisu djelovali. Samo jednom su pokušali prodorom u našu dubinu i napad s leđa (pretpostavljam Vukovi s Vučijaka ili neki drugi vuci. Bili su odjeveni u crno, naoružanim PM-ovima M84 i cijelo vrijeme su zavijali). Tu su postigli početne uspjehe ali ne i cilj. Cilj je bio izbiti ponovo na rub Zavaljskog platoa. Tu smo ih zaustavili: naša 4.satnija, VP i AT. A nakon dva dana, kad je Šargan uveo nove snage završili su na Meljnovcu 15-tak km od početnih pozicija. Tu sam imao nekoliko ranjenih i dva nestala pripadnika AT. Taj dan su tukli našu 4.satniju desetak sati neprestano. Kad smo se spojili i uvezali crtu obrane, područje ispred njihovih položaja je bilo oranje.

Imam i ja pitanje.
Koliko je Hrvata doslo (uslo) u Bihacko okruzenje kao borci za vrijeme trajanja rata ?

U HVO, samo general Šantić, Mario Rukavina i Enko Musliman-Hrvat islamske vjeroispovjesti, kako se volio izjašnjavati. Svi su Bišćani. To su oni kojih se ja sjećam. Bio je i jedan Marjanović, bivši pripadnik MUP-a RH. Bilo je nekoliko Hrvata iz Hrvatske ali su oni pristupili 5.K.
Gen. Šantić je došao sa činom bojnika i navodno s Kupreške bojišnice ali sam poslije rata pitao mnoge iz tih krajeva i nitko ga se ne sjeća izuzev jednog momka iz Drinovaca koji ga je viđao s Matom Bobanom. Mario je bio zapovjednik generalovog osiguranja, danas dočasnik u HV, a Enko je priča za sebe (moj veliki prijatelj). Bivši HOS-ovac, ogromno iskustvo u ratu u Posavini, u Derventi. 30 godina potpuno sijed. Napušta HVO, 1993.g. odlazi u Kladušu i predvodi jednu skupinu, koja ulazi preko naših položaja na Željavi, kako bi izvršio atentat na Mirsada Veladžića, predsjednika SDA u Bihaćkoj regiji. Nakon što je uhvaćen i javno ponižavan u Bihaću (vožnja po Bihaću, potpuno gol i u lancima, u studenom), osuđen na smrt, pa na doživotnu, pa na 20 godina i kad sam ga posljednji put sreo čekao je da Alija umre i da izađe iz zatvora. To se i dogodilo prije dvije godine. Sad je u Austriji kod roditelja.

Na svoju ruku organizovao atentat ? kako su uhvaćeni ?

Nije na svoju. Otišao je u Kladušu i po Abdićevom nalogu, sa još dvojicom pripadnika MUP-a iz Bihaća, ušao je preko Željave u grad. Imali su zadaću posijati paniku u gradu i izvršiti atentat. On je prije odlaska u Kladušu ubio jednog pripadnika 5.K. u kafiću. Tu noć je navrato kod mene i poslije se nismo više sreli. Nakon nekoliko dana potajno se vratio, sa tom dvojicom a kako su ih iz 5.K. očekivali postavili su i patrole na prilazima gradu. Prilikom ulaska u grad ubio je još jednog Vojnog policajca 5.K. Krili su se u jednoj kući u gradu, kod djevojke jednog od te dvojice. Veladžića su pokušali ubiti ispaljivanjem zolje u njegov stan. Međutim, stan je bio prazan. Na dojavu susjede kako se u toj kući skupljaju sumnjivi ljudi, 5.K. je opkolio kuću i bitka je počela. Poginula su još dva pripadnika 5.K. a Enko i njegova skupina su se predali. Sva ubojstva on je preuzeo na sebe. Ostali su odležali po koju godinu a on oko 14 godina. Prvo u Sarajevu, pa je kao Hrvat tražio da ga prebace u Z.Mostar. Poslije je uhvaćen u bijegu i vraćen u Zenicu. Pričao mi je susjed, Moj zapovjednik u AT, koji je ležao zajedno s njim, kako je i tamo bio bitku sa islamističkim elementima.

Pa malo mi to naivno i amaterski djeluje,atentat sa zoljom ?
U svakom slucaju zanimljiva epizoda.

Nisam ni rekao da je pokušaj profesionalno isplaniran. Oni su trebali izazvati paniku u gradu i vjerujete da su dobrim dijelom i uspjeli.
Isto takav atentat su pokušali izvesti neki muslimani na Abdića u Hrvatskoj par godina poslije rata. Čekali su ga u zasjedi i trebali pogoditi Abdićev auto zoljom.

koliko je tebi poznato o međusobnim zlocinima između 5.K i Babinih jarana.

Kako je cudna veza izmedju Halilovica i Dudakovica obojica imaju taj Napoleonski stav o sebi. Kao sve sam ja obranio ja sam znao najbolje i tako.

Zanima me da li je HV ikad konkretno poslao zivu silu u Bihac da je usla neka ID jedinica ili tako nesto?

ABiH u napadnim dejstvima...čini mi se da su im Srbi par puta (ne samo oko Bihaća) dopustili da se zabiju kao klin duboko u teritorij, prebrzo, naivno i bez mogućnosti konsolidacije i osiguranja bokova.

To je osjetljiva tema i o njoj ne bih pisao. Vjerojatno ih je bilo ali ako je Abdić , u Hrvatskoj, osuđen za zločine , moglo se i Dudakoviću suditi za isto. O zatvorima u Kladuši ne znam puno. U Bihaću ih je bilo, svjedok sam jednom od njih jer su me naši jednom pritvorili na sedam dana u pritvoru 5.K. (naš tada nije bio u funkciji). Uvjeti su bili dosta dobri i nisam primjetio bilo kakvo maltretiranje, izuzev standardnog: pilanja drva, čišćenja vojarne i vođenja na kopanje rovova ali oni su i svoje vodili na kopanje, tko bi završio u pritvoru. Međutim, bilo je i drugih zatvora a u njima što se događalo, ne znam.

Dudakovićeva osobnost vjerojatno potiče iz vremena njegova školovanja. On je školovan po srpskim akademijama i njegova bahatost je produkt toga. Zbog njegove samoljubljivosti, ja vjerujem kako je i organizirao otmicu gen. Šantića. Jer, trebalo je dočekati kraj rata i medijsku eksponiranost. Da je gen. Šantić ostao živ, ja vjerujem, da bi se susret sa gen. Marekovićem dogodio na Željavi a ne u Tržačkim Raštelama. Na tom ''povijesnom'' susretu bio je i zapovjednik HVO ali to nitko ne spominje (tek sam nedavno pročitao jedan članak u Večernjem), a to je posljedica generalovog nestanka. Mnogo je primjera u kojima Dudaković voli isticati sebe što je i jedan od razloga postojanja mnogih snimaka koje ga direktno optužuju za ratne zločine. Samo budala može pred kamerama izdavati zapovijedi o paljenju sela, ubijanju zarobljenika itd. A to je Dudaković.
Ni jedna postrojba HV nije bila u Bihaću tijekom rata. 1993.g. stigla je jedna skupina vojnika HV, zrakoplovom, ali su brzo organizirali povratak u Hrvatsku, pješice preko ''Krajine''. S njima je pošla i jedna skupina pripadnika PPN i na samom prijelazu crta razgraničenja između HV i Srba su upali u minsko polje i svi poginuli osim dvojice.

To sam već opisao. Srbi su ih obično puštali kako bi imali razlog za napad na zaštićenu zonu. A kratkovidnost tipova poput Dudakovića, koji uglavnom precjenjuju svoje snage, upadnu u takve zamke. HV u ''Oluji'' je također koristila brze prodore po dubini ali su imali manevarske sposobnosti za takve stvari a posebno vojnu stegu. Snage 5.K. bi se raspale prilikom ulaza u prvo srpsko selo jer tada svatko razmišlja da namiri obitelj, stvarima koje život znače. Elitne postrojbe 5.K. imale su tu stegu ali su one malobrojne u odnosu na ostatak vojske i uglavnom su one taj ''klin''. Drugi problem je brojnost, ako Srbima treba 60000 vojnika za osvajanje Bihaća, onda toliko treba i 5.K. za napadna djelovanja a oni to nisu imali. Izlaskom iz zone Bihaća povećava se područje djelovanja i to snage 5.K. ne mogu pokriti, što otvara prostor Srbima za bočne udare. Zato su u operacijama poslije ''Oluje'' prebacivali snage iz ostalih korpusa ABiH, kako bi zatvorili novoosvojena područja.

Hvala na odgovorima. Odjednom sam se dosjetio još par pitanja:

1. Tko vas je napadao jačim intenzitetom, VRS ili SVK? Jesu li sve njihove operacije bile koordinirane?

2. Koja je tvoja procjena srpskih gubitaka (ljudstva i materijalnih) tokom 4 godine opsade i ako može ocjena ukupnog značaja Bihaća za Oluju i Hrvatsku. Moja je ocjena da bi Srbi isto popušili u Oluji, ali je pitanje bi li za Oluju dobili prešutno zeleno svjetlo da nije bilo mogućnosti reprize Srebrenice (a znamo koliko se Galbraith grčevito zalagao za RSK).