HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 11:00.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 126 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 07:14 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 lis 2011, 07:05
Postovi: 436
Fascinantne priče. Kako njihove ratne sudbine, tako i one poslijeratne i načini kako su završili život. Veliki respekt.
Ovo su baš sjećanja za sačuvati od zaborava i ne shvaćam kako netko može reći "ma, nisam se raspitivao..."
Nama je klincima najgore bilo što did nikad nije htio pričati o tome, a mi ga morili s milijun pitanja i mada je poživio do 2006., džaba, ni riječi nismo nikad dobili o tim užasima, osim tog spomenika u centru mjesta gdje su mu pobrojana braća, nijedan stariji od 25.

@Mario,
fotografije su odlične i prava dragocjenost. Baba... :klanjam


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 08:35 
Online
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 16:49
Postovi: 30044
Djed domoboran, zarobljen na Bleiburgu, ranjen od partizana i preživio križni put.
Odabran za streljanje, dok su ga vodili, drugi partizan slučajno naiđe, kaže ma pustite čovjeka i njega puste. I eto ga živ i dan danas.

_________________
Ukidanjem BiH štedimo 50 milijardi KM. Neka razum prevlada.

784 of 2558 - 30.65%

Sarajevo, generalno sarajevska kotlina je rasadnik zla i mržnje. Frustrirana, napaćena i bahata sredina.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 09:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 07 ožu 2012, 07:39
Postovi: 1695
Djed s očeve strane bio u domobranima, kasnije prešao u partizane. Za nagradu zbog tog čina je preživio, ali je poslije bio proganjan kao "narodni neprijatelj" jer se usudio biti privatnik.

Djed s majčine strane komunjara njaveća, ikada. Bio u partizanima, kao i dvije sestre mu. Također su "nagrađeni", ali zbog oca (mog pradjeda) koji se drznuo biti u HSSu , pa su ga vlasti odlučile skratiti za glavu. Djed je to uspio nekako spriječiti jer je imao dosta veliki utjecaj u Gospiću (bio je obrazovan, a to je tad bila rijetkost), no za kompenzaciju je djedova sestra (koju dan danas zovem baka) netšo kasnije poslana na višegodišnje ljetovanje na Goli otok, tada djed mijenja priču, pa mi je majka odgojena kao da joj je cijela rodbina bila u ustašama. :D

Pokoj im vječni, obojici.

_________________
Neću NATO
Hoću na te


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 10:06 
Online
Avatar

Pridružen/a: 24 ruj 2009, 10:09
Postovi: 24533
Lokacija: Heartbreak Hotel
Grude_78 je napisao/la:
Fascinantne priče. Kako njihove ratne sudbine, tako i one poslijeratne i načini kako su završili život. Veliki respekt.
Ovo su baš sjećanja za sačuvati od zaborava i ne shvaćam kako netko može reći "ma, nisam se raspitivao..."
Nama je klincima najgore bilo što did nikad nije htio pričati o tome, a mi ga morili s milijun pitanja i mada je poživio do 2006., džaba, ni riječi nismo nikad dobili o tim užasima, osim tog spomenika u centru mjesta gdje su mu pobrojana braća, nijedan stariji od 25.



Moj pokojni djed je pričao dosta anegdota koje su mu se desile. Bio je inače čuvao neki mostove po Slavoniji, kod Slavonskog broda, niti ustaša, niti domobran... zapravo nešto kao pričuvni sastav MUP-a, pričuvno oružništvo, tako nešto...
Odmah su mu ukrali cipele pa je bos pješice prešao križni put od Dravograda do logora u Bileći gdje je 2 godine bos bio utamničen u zgradi bez krova (!!!!).
Uz put je pio žabokrečinu, jeo koru od krumpira... kada su prolazili kroz naša sela narod je davao hranu, partizani nisu branili, ali je ta hrana bila kap u moru, sasvim nedovoljna... Pričao je da su u nekom selu dok su odmarali našli na nekog magarca i živog ga golim rukama rasčetvorili i pojeli dok je još stenjao. Pričao je da su se neki zarobljeni čerkezi zahebali, našli neke sirove krumpire, pojeli ih pa pomrli u mukama. Pričao je da je se neki švabo pored njega dok su hodali u četveroredu sageo da uzme zrno kukururuza na putu pa ga partizan na konju odmah ustrijelio.
Jednom dana su odmarali kod nekog bunara pa je u masu među naše dečke ušao neki partizan i počeo golim rukama da davi jednog ustašu (inače jednog mog rođaka, držali su se u toj situaciji rođaci skupa koliko si mogli), a ovaj se oteo uhvatio ga i bacio ga u bunar gdje se ovaj udavio kao miš... :palacgore1 tek kasnije kad su odmakli partizani su skontali da im jedan fali ali nisu mogli da otkriju što mu se desilo. :001_cool
Pričao je i o ustaškom časnicima koji su kad su se predavali partizanima umjesto da se preobuku i sakriju odoru stavljali na grudi namjerno svo odličje koje su imali, takve su partizani odmah odvajali još na Dravogradu i nisu dočekali čak ni Maribor da ih tamo pobiju.
Puno je toga još bilo...

_________________
"Uzalud vam sav tisak i sve radio postaje, našim srcima nikad nećete ovladati", nadbiskup Alojzije Stepinac, Zagreb, 1942.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 10:12 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Jedan čovjek mi je pričao u detalje kako je preživio "Križni put". Od Jesenica do svog grada hodao preko mjesec dana. Danju negdje ležao i čekao da noć padne, noću hodali. Krali po selima hranu i slično.

Kad je došao u svoj grad otišao u novi partizanski štab, ušao unutra i u jednoj maloj prostoriji bio neki partizanski portir. A ovaj još uvijek kod sebe imao njemački automat (i u staroj uniformi). Partizan digao ruke u vis i htio se predati. :laugh

Onda mu ovaj bacio pušku na stol i rekao mu da je došao da se preda njima.

Da, tada mi je govorio kako je u toj koloni u Sloveniji vidio svojim očima kako partizani okreću topove i pucaju direktno u vojnike i civile u koloni. Komadi ljudskog tijela lete na sve strane. Partizani su bili Über zvijeri.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 10:40 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
mario_cro je napisao/la:
slika


:w00t :klanjam

btw odlicna tema, pravo osvezenje...

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 11:16 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
lirik je napisao/la:

Gotovo da si plemicke krvi :001_smile
Zanimljiva ti je ova ratna i poratna obiteljska prica.Uvijek su me zanimale te ratne i poratne sudbine.Jos kao dijete sam otvorenih usta slusao kada se o tome pricalo.


Nema plave krvi, plava mi je samo kosa...doduse, sve tamnija :wink

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 11:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2009, 00:05
Postovi: 13352
Ni jedan od mojih direktnih predaka nije uzeo učešće u ratu, osim nekih bočnih članova koji su bili u partizanima - očevi ujaci i mamini daljnji rođaci.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 12:11 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 04 lis 2009, 20:15
Postovi: 914
Lokacija: Dobretići
svi odreda za Poglavnika :zastava_Hrvata

baba mi je ostala bez dva brata, jedan na Visegradu strado, drugi nedaleko od Pougarja


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 13:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Većinom "slučajni prolaznici", neuka sirotinja bez neke ideologije, koju je pokupila prva vojska koja je prošla. Unašim krajevima je NDH prva ustrojila vlast i vojsku.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 13:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2011, 12:01
Postovi: 3688
Lokacija: Edmonton,Alberta,Canada
totem je napisao/la:
Muka mi je kada i pomislim nato, a vi se dicite i vlaznite se na crnim legijama, kraljevim vojnicima, i ponosnih ss-ovaca sa fesom na glavi, gdje god da su prosli plac i jauk su ostavili iza sebe. Zato svi i jos pamte 2sv. rat, bas zbog takvih prica, tko kome duguje krv.

Pa ovo je tema o našim djedovima,zašto bi morali lagat da su nam bili partizani ili slično. Nitko se ovim ne diči ,jednostavno takva je tema..
Slobodno stavi i ti slike od svog oca ,djeda .

Grude_78 je napisao/la:
Fascinantne priče. Kako njihove ratne sudbine, tako i one poslijeratne i načini kako su završili život. Veliki respekt.
Ovo su baš sjećanja za sačuvati od zaborava i ne shvaćam kako netko može reći "ma, nisam se raspitivao..."

@Mario,
fotografije su odlične i prava dragocjenost. Baba... :klanjam


Hvala ,evo stavit ću još slika,nadam se da će bit zanimljivo.
Ja sam te priče obožavao ,upijao . Inače muž(moj djed) od te babe je bio u Hitlerovoj mladeži,rođen je u Sarajevu,evo par slika. Preživio je ono poznato bombardiranje Dresdena kad je poginulo
100 000 ljudi .Zvao se Rudolf kao što se može vidjeti na krsnom listu .Ni ja nemogu shvatit kako netko nema volje raspitat se šta su mu bili djedovi ,pradjedovi..

Dozvola za nošenje oružja , gore žig Ustaškog Logora Vinkovci
slika
slika
slika

Ovo je željeznička karta iz 1943 iz NDH.
slika
slika
slika

Krsni list iz NDH -Sarajevo,djed.
slika
slika

Slika iz Hitlerove mladeži ,djed ,eto jedino što nema onu trakicu . On je ovaj u crnoj uniformi .
slika
slika
Evo ovdje se vidi i vilica koju je sačuvao iz kantine.
slika
slika

_________________
"Nisu svi koji lutaju izgubljeni"


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 14:28 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 11 stu 2011, 14:14
Postovi: 3462
mario_cro je napisao/la:
Vii je napisao/la:
Bolje i da su Bošnjaci bili u Ustašama, nego u četnicima ili partizanima. Otac domovine i hrvatstva dr. Ante Starčević ovako govori o bosansko-hercegovačkim Muslimanima: Muhamedovci Bosne i Hercegovine, s turskom, s muhamedanskom pasminom ne imaju ništa; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najčistije plemstvo, što ga Europa ima.

slika

Moja je bolja, moraš priznati. :smijeh


Privitak/ci:
y196209898127672.jpg
y196209898127672.jpg [ 14.61 KiB | Pogledano 7091 put/a. ]
Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 15:07 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 lis 2010, 13:26
Postovi: 6803
Lokacija: Ulica Rajkovačića i Čalušića bb
Kod mene jedan djed ,koji je tek pred kraj rata postao punoljetan,bio u ustašama i oduvijek je stajala njegova slika sa zetom (babinim bratom) u odijelu i s kapom, na zidu u sobi.Meni nisu dali puno da se zadržavam da ne bi nešto izletio u školi (prije ovog rata ,naravno).
Babin brat se nije vratio,nažalost pa je to dedo 'iskoristio' i uvjenčao se :zubati
Pričao je jedino kako je navodno negdje blizu naišao ne neke Srbe ,dao im nešto i propustio ih do njihove 'slobodne teritorije'.Poslije rata se krio,jeo lišće i ličinke navodno ,vratio se 1947. i živio do 2002.Spominjali su mi još i njegovog brata koji je također nestao u ustašama,ali je djed pričao da ga je vidio u Njemačkoj negdje 60-ih dok je radio tamo ,ali se ovaj navodno nije htio javiti iz straha.Ali su ga svi ,naravno, poslije uvjeravali da to nije bio on.
A s druge strane,drugi djed je bio dosta stariji ,ali ni on ni njegova braća nisu nikad pričali,gdje su bili,što su radili.Baš čitajući ovu temu,sam to tek skontao.Morat ću nekoga pitati,pošto je taj djed umro 1996. ,a i braća su mu odavno mrtva.
Bit će da je po onoj što netko spomenu,najgori su oni što ništa ne pričaju,nitko ih nije nigdje vidio. :neznam

_________________
Vuk dlaku mijenja, ćud nikada.

Glas za HDZ jeste glas za Voju Stanimirovića.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 16:41 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2009, 00:05
Postovi: 13352
Niko nije birao u kakvoj porodici će se roditi, ali ono što možemo birati je stav koji imamo prema porodičnoj prošlosti. Ja svojima nikako ne mogu da oprostim članstvo u SK, jednostavno mi nije jasno kako su mogli da budu tako prokleto naivni.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 16:46 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
teranova je napisao/la:
Niko nije birao u kakvoj porodici će se roditi, ali ono što možemo birati je stav koji imamo prema porodičnoj prošlosti. Ja svojima nikako ne mogu da oprostim članstvo u SK, jednostavno mi nije jasno kako su mogli da budu tako prokleto naivni.


Druga vremena, druge okolnosti, drugo okruzenje... nisam sklon suditi takvim odlukama tada, osudjujem samo one ljude danas koji brane to...

Ideja komunizma je bila zavodljivaa i podla u praksi, nije bilo lako tome se odupreti.

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 16:48 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2009, 00:05
Postovi: 13352
DzoniBG je napisao/la:
teranova je napisao/la:
Niko nije birao u kakvoj porodici će se roditi, ali ono što možemo birati je stav koji imamo prema porodičnoj prošlosti. Ja svojima nikako ne mogu da oprostim članstvo u SK, jednostavno mi nije jasno kako su mogli da budu tako prokleto naivni.


Druga vremena, druge okolnosti, drugo okruzenje... nisam sklon suditi takvim odlukama tada, osudjujem samo one ljude danas koji brane to...

Ideja komunizma je bila zavodljivaa i podla u praksi, nije bilo lako tome se odupreti.


Ja samo znam da kad je bilo primanje u SK u gimnaziji da sam ja rekla - ne. Usput sam zaradila i poziv za roditelje jer sam rekla da je višepartijski sistem daleko bolji. :zubati


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 16:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 14:45
Postovi: 32057
Činjenica jeste da su naši preci žestoko izmanipulisani u WW2.Čak i prije,između dva svjetska rata.Što čovjek više kopa u prošlost,sve više izlaze takvi zaključci.Igre bez granica...

Djed ubijen 1944.,mučen prije toga,zbog brata ustaše,koji je pobjegao u Argentinu.Drugi djed zarobljen negdje u Austriji pred kraj rata,bio u logorima,vratio se negdje par godina iza rata i postao kako netko reče "šumnjak".

Ženin djed zarobljen i ubijen u masovnoj grobnici u Travniku,gdje je sad kombinat "Borac".Svi ubijeni su posuti krečom i onda zaliveni vodom iz lokalnog potoka...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 16:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2009, 00:05
Postovi: 13352
Najbolje su uradili oni koji su sedeli kod kuće.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 17:00 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 sij 2010, 17:54
Postovi: 13159
teranova je napisao/la:

Ja samo znam da kad je bilo primanje u SK u gimnaziji da sam ja rekla - ne. Usput sam zaradila i poziv za roditelje jer sam rekla da je višepartijski sistem daleko bolji. :zubati


Moj cale nije hteo u partiju, i zato nikad nije napredovao vise od direktora jednog sektora u banci...

Secam se, 4.maj.1988, dan kad je Tito umro, zavijaju sirene, uciteljica kaze da ustanemo, ja jedini necu... veze ja nisam imao sa 7 godina o cemu se radi, samo sam cuo tog jutra u kuci da je taj dan sramota obelezavati... uciteljica mi posle zvala roditelje, cale otisao i zapusio joj usta. Sledece godine smo na casu prirode i drustva crtali jugoslovensku i partijsku zastavu, opet nisam hteo da nacrtam onu partijsku crvenu, pa je nastao problem.... :001_tongue

Ovo sto Mare kaze, izmanipulisani su mnogi obicni ljudi... osudjivati ih sto su bili u partizanima, ustasama, cetnicima tad... besmisleno, kao da ih je neko pitao?! Dodje vojska, pokupe te... sta ces, odbijes, pa metak u celo... malo je tu bilo ideoloski zaslepljenih ljudi, veliku vecinu je nuzda i okolnosti naterale.

Drago mi je sto bar na ovoj temi nema niskih strasti...

_________________
Pokaj se Grobi! Mali korak za tebe, veliki za Srpstvo!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 17:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 lip 2009, 00:05
Postovi: 13352
Rekoh da nikoga ne osuđujem samo zato što je bio pripadnik ove ili one vojske, u svakoj je bilo i ljudi i zveri.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 17:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 lis 2011, 07:05
Postovi: 436
@Mario, :palacgore2
Bez obzira što mislili o navedenim ideologijama s današnjih pozicija, to je stvarno obiteljsko blago i neprocijenjiva vrijednost.


Bobovac je napisao/la:
Pričao je da su se neki zarobljeni čerkezi zahebali, našli neke sirove krumpire, pojeli ih pa pomrli u mukama.


Onda bolje da ih je mome netko ukrao.
Jebeno strašna svjedočanstva, sve što si naveo.. Kao i sva ostala koja su ljudi zapisali.
Nevjerojatne priče...


kiler je napisao/la:
Bit će da je po onoj što netko spomenu,najgori su oni što ništa ne pričaju



Jednom sam pisala o tome da mi je ta očeva strana takva, mada hiperemotivci, na van tvrdi i stameni, i da je uvijek bio taj prešutni dil da se o ratu ne priča. Tako mi ni otac o ovom zadnjem nikad nije htio govoriti. Reko bi sad Markan, pametan čoek. ;) Nekako kao da je svaka bora na didovom licu govorila o težini tih godina, ali on sam nikad to nije izrekao, nego je sav gord nekakav bio. Jedino se sjećam onoga uz šta smo odrasli, a to je da nikad, ali nikad, u toj tzv. ercegovačkoj, hrvatskoj i katoličkoj obitelji nije bilo ni trunke mržnje prema nekom narodu zbog tog rata, a za neka nazivlja tipa četnici ili partizani u igri, u djetinjstvu znali smo i šibe popiti ;)

Jedino ima poznata simpatična sekvenca koju nam je uvijek stari susjed pričao, a zadirkivajući mi dedu, kako mu je taj jedan od braće koji su poginuli bio jednojajčani blizanac i dok su bili zajedno na ratištu, taj brat mu „hodao“ sa nekom medicinskom sestrom (šta god to značilo u tim uvjetima) i jedne večeri on poslao dida umjesto njega na "randes" da vide hoće li ženska skontati razliku ;). A oni svi tu negdje ukidali od smijeha. Kao eto, takve sitne scene su im davale tračak života...

I da, sjećam da smo mi klinci duuugo vjerovali da je tih troje njegove braća zapravo negdje živo, izradili smo i teoriju kako su izgubili pamćenje i sigurno negdje po Argentini imaju puno novaca pa će kad-tad banuti s poklonima. :zubati
To nam je bila super misterija iz djetinjstva, nikako nismo mogli skontati kako su oni tek tako „nestali jedne noći“ i nitko ne zna jesu li uopće mrtvi, nema im grobova, kostiju, a svi su skroz uvjereni da nisu živi...E, a onda smo narasli. :)

A mater mi je, s druge strane, iz sela Maksa Luburića. :zubati


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 18:01 
Offline

Pridružen/a: 15 pro 2010, 23:03
Postovi: 576
Lokacija: Kičmanovićevo rodno selo
teranova je napisao/la:
Ja samo znam da kad je bilo primanje u SK u gimnaziji da sam ja rekla - ne. Usput sam zaradila i poziv za roditelje jer sam rekla da je višepartijski sistem daleko bolji. :zubati


Mog starog su u osnovnoj školi zvali u nekakvu komunističku mladež, pa ih je odjebao. Djed je zbog toga skoro ostao bez posla, ali su se izvukli tako što je napisao pismo u kojem kaže da je odbio iz razloga što još nije spreman na tako veliku čast i da mu treba vremena da komunizam još više ojača u njemu. :klanjam

_________________
Izlizani ideali i misali
po hrvatskin stranputican
sokolaške procesije

pričešćene demonstracije
od vinotočnica do vinotočnica
svjetlošću krv časna
vijekom navikli trpeć
nasljeđivat pogrda balkana.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 19:02 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Šteta što ćovjek nema 427 djedova. Ovako tema kratka i štura.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 19:13 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 lis 2009, 18:58
Postovi: 35278
Lokacija: Gl. grad regije
Pa dobro, mozemo prosirit, evo mamin daidza na Staljingradu bio, znaci iz ove price sa Svabama, po prici koju sam samo jeednom slucajno cuo. Nije bilo sanse takvo pitanje postavit.

Cacin otac je imao dva brata, oba u ustasama, jedan je se ozenio u Varesu za Srpkinju iz sela koje mu je bilo pod kontrolom. Ostali su zivi.

Ovo sam vec sspominjao, na drugim temama.. Dakle imam rodicu Draganu Mirkovic. :D nije pevaljka.

Novo je da mi je neki dan stigao na fejsu zahtjev za prijateljstvom od osobe iz Brckog s tim prezimenom, vjerojatno unuka. :D

Ja s njima nikad u kontaktu nisam bio, sad ne znam kako reagirat.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Naši preci u Drugom svjetskom ratu
PostPostano: 25 ožu 2012, 19:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 22 stu 2009, 11:36
Postovi: 24644
Lokacija: СРПСКА
Jedan djed poginuo u partizanima, na Sutjesci 43.
Drugi djed nakon povratka iz Amerike uoči rata gdje je bio 20 godina, ubijen od strane ustaša odmah na početku rata. Nije bio vojnik.
Jedan pradjed ubijen od strane ustaša, nije bio vojnik.
Drugi pradjed je bio član "Mlade Bosne", emigrirao prije rata, umro u Londonu.

Žao mi je svih tih mojih predaka, posebno mi je žao što nisam upoznao pradjeda iz "Mlade Bosne" jer bih se o tom periodu volio upoznati iz prve ruke a i ovog djeda koji je bio u Americi, bilo bi tu interesantnih priča.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 126 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 38 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO