Ti si Zadre vidio sinoć na htv-u i inim *hrvatskim* medijima, kako plaću nad sudbinom sarajeva.
Kad su se sjetili Hrvatskih žrtava Lašvanske doline i sjeverne Hercegovine a da ne spominjem ostale krajeve u kojima je počinjen genocid i kulturocid nad našim narodom?
Pa onda pojednici spočitavaju zrikavcu što govori protiv zegeja i pereca !!!???
Ma on je mila majka kakve bi bile moje kolumne upućene kvazihrvatima!
Zato dragi moji *sarajlije* rame za plakanje možete pronaći u onom djelu tzv. hrvatskog naroda koji se naziva katolicima i velikim vjernicima, a u isto vrjeme poziva na *hrvatsku do drine i bosnu do jadrana* i progon jednog dijela žitelja *preko drine*.

Apsolutno najispraniji mozgovi, zamisli ti to postao sam "četnik" samo zato jer sam rekao činjenicu da su Srbi Podrinja preklinjali Beograd da ih zaštiti ,prvo su ih ismijavali pa kad je došlo do guše šalju Arkana da počisti te naoružane lokalne muslimanske mufljuze , Arkanovci ko Arkanovci ,psi rata ,šljam, puno nevinih platilo glavom što niko normalan ne spori.

Gospodine Murise to se vi naslađujete što imate čisto sarajevo?
Da su ostali, život srba u sarajevu bio bi podjednak onim kojeg danas imaju na kosovu.

Nisam često u Sarajevu, bio prošle sedmice u kafanama, rijetko odem nemam puno veze sa njim da se naslađujem.

Da je ostalo 120 000 Srba u tim naseljima(ako su informacije iz videa tačne) bili bi mjorizirani? Ej, 120 000 ljudi u glavnom gradu.

Pa dobro, obljetnica opsade Sarajeva je globalno popraćena, pa se ne može očekivati da to HRT ignorira. Osim toga, u Sarajevu je poginulo preko 700 Hrvata, što ga ipak čini možda i najvećim stratištem Hrvata u BiH ukoliko se gleda samo jedno mjesto.

Naravno, slažem se tobom da na HRT-u treba biti i više o događajima iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine.

Ti si Zadre vidio sinoć na htv-u i inim *hrvatskim* medijima, kako plaću nad sudbinom sarajeva.
Kad su se sjetili Hrvatskih žrtava Lašvanske doline i sjeverne Hercegovine a da ne spominjem ostale krajeve u kojima je počinjen genocid i kulturocid nad našim narodom?
Pa onda pojednici spočitavaju zrikavcu što govori protiv zegeja i pereca !!!???
Ma on je mila majka kakve bi bile moje kolumne upućene kvazihrvatima!
Zato dragi moji *sarajlije* rame za plakanje možete pronaći u onom djelu tzv. hrvatskog naroda koji se naziva katolicima i velikim vjernicima, a u isto vrjeme poziva na *hrvatsku do drine i bosnu do jadrana* i progon jednog dijela žitelja *preko drine*.

Mogu li ja dobiti slike? Ako možeš stavi i izvore, datum, lokaciju. I da vidim to bježanje Srba od multietničke vojske ako ima gdje i kako je VRS sprečavala zločine.

Zlatko, koja je razlika između RS i RSK, gledano iz srpske perspektive?

Nešto sam zanimljivo primjetio, nešto o čemu je emt pisala, kako se srpski forumaši čoporski obruše na forumaše, pojedince. Nikad to ne rade dok ne vide da je neko sam. Zanimljivo i kako je od svih silnih Srba o ratu u BiH raspravljaju Srbi iz Zagreba i Beograda.

O kakvoj histeriji je riječ, naime i ja sam Bošnjak pa želim da znam u čemu sam.

Znači pravdate preventivno rješavanje stvari bez obzira na sredstva?

Ništa ne može opravdati, referendum je samo izgovor za rat. Narod koji se časno bori za svoja prava i ako uzme pušku u ruke da ih brani ne čini to zlodjelima, vraćanjem dugova, silovanjima, paljenjima gradova i bogomolja, negiranjem svega tuđeg, tolikom propagandom.

Opet se ono zlo od Ganića mota uokolo, i odaje počast. Dok je takvih likova u blizini "naše Bosne" neće bit "naše Bosne".

Ekstremna krila iz rata, bilo kojih, bi trebala bit neutralizirana od vlastitog naroda. To kod Bošnjaka nikako vidjeti.

Što se njega tiče ,mislim da on ima jake zaštitnike, prljav igrač. Osim Inoslava Beškera niko u Hrvatskoj nije spomenuo njegovu odgovornost u slučaju ubijenih radnika Hidrogradnje u Alžiru 1993

Što se njega tiče ,mislim da on ima jake zaštitnike, prljav igrač. Osim Inoslava Beškera niko u Hrvatskoj nije spomenuo njegovu odgovornost u slučaju ubijenih radnika Hidrogradnje u Alžiru 1993

Nisam znao za to imaš kakav link?

Čovjeka je teško povezat sa bilo čim ali sve loše stvari u BiH kad se zagrebu on se pojavi.

Mislim da nema nijedne općine u Središnjoj Bosni u kojoj se desio sukob između Hrvata i muslimana, a da taj Sandžaklija nije u njoj bio 2-3 dana prije.

Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpske
Sarajevo je žrtvovano da bi opstala Srpske

Nenad Kecmanović, jedan od najcjenjenijih političkih analitičara na Balkanu i svjedok brojnih krupnih događaja koji su prethodili raspadu Jugoslavije i krvavom građanskom sukobu u BiH, tvrdi da je Sarajevo žrtvovano da bi opstala Republika Srpsku!

Potkrepljujući ovu tvrdnju, Kecmanović u ekskluzivnom intervjuu za Press RS, navodi da bi se BiH reintegrisala da je Sarajevo poslije rata proglašeno za ekstrateritorijalne zonu. On podsjeća da su to stranci i planirali, što bi, kako kaže, stvorilo uvjete za povratak u Sarajevo velikog postotka i Srba i Hrvata, poslije čega bi se taj model onda proširio i na druge krajeve, i BiH bi se reintegrisala.

- Međutim, Aliji je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cijele BiH, a Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnjev rukovodstva RS iu početku generalno negativan srpske stav prema Daytonskom sporazumu. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpske - zaključuje Kecmanović.

Pa, može li onda Sarajevo biti ono što je nekad bilo?

- Ništa nije kao što je nekad bilo, pa ne može biti ni Sarajevo. Promijenili su se i Banjaluka i Mostar i Beograd i Zagreb. Prošlo je 20 godina, dogodili su se smjena režima i tranzicija, au Sarajevu je 3,5 godine bjesnio i građanski rat na nacionalno-vjerskoj osnovi. Poslije rata se iz Sarajeva pokupilo i ono malo Srba i Hrvata što je bilo ostalo i grad je postao bezmalo potpuno etnički čist - bošnjačko-muslimanski. Eto, to je naprosto tako i ništa ne može promijeniti ni povratak Bregovića, ni to da Kusturicu zamole da se vrati, pa čak ni da ožive Pimpek, Mirza i ostale ikone predratnog Sarajeva.

Slažete li se da taj mit podržava današnje Sarajevo?

- S tim pričama o tome kakvo je Sarajevo nekad bilo, o nekadašnjem duhu, harmoniji zajedničkog života itd.. se naveliko pretjeruje, a mit o zlatnom dobu uvijek je indikator loše suvremenosti i osjećaje nemoći da se promijeni. Postoje i druge i drugačije ocjene tog nekadašnjeg Sarajeva i kao "karakazana" i kao "tamnog vilajeta", baš kao što je Andrić pisao. Pa nije valjda toliko zlo kasnije ni iz čega nastalo. Nisu nacionalne stranke napravile državni udar nego su ih izabrale Sarajlije i to uvjerljivo u svih deset gradskih općina.

Koja vam je prva asocijacija na spomen 6. travnja 1992. godine?

- Bio je to početak kraja. Sve što se kasnije događalo možda su bile samo neizbježne posljedice. Tih dana su se dobro poznati događaji smjenjivali kao na filmskoj vrpci, ali opći dojam koji mi je ostao jeste - rasulo. Otkazivao je jedan po jedan podsustav, ljudi i odnosi su se preko noći mijenjali ...

Što vas je zadržalo u Sarajevu poslije tog datuma?

- Nije lako napustiti rodni grad, pogotovo ako ste u njemu sa kraćim pauzama proveli bezmalo pola stoljeća. Iako sam mnogim prijateljima, koji su mi i sada zahvalni, još dva tri mjeseca ranije savjetovao da treba što prije da idu, ja sam osjećao obvezu da još nešto pokušam. Uostalom, bio sam rektor sveučilišta, čelnik parlamentarne stranke, javna ličnost od koje se to i očekivalo. Kasnije sam nekim Srbima bio kriv što nisam odmah otišao, a nekima što nisam i danas tamo da branim ono što je od srpskih ostalo. Tako to ide u politici.

Kada i zašto ste odlučili napustiti Sarajevo?

- Onda kada sam procijenio da više ne mogu ništa učiniti da se spriječi najgore. Ja sam i tijekom prvih mjeseci rata i kao lider parlamentarne stranke i kao član predsjedništva i ponajviše osobno u nekoliko navrata prelazio liniju fronta, išao do Pala i Beograda i susretao se sa Miloševićem, Ćosićem, Kostićem, generalom Adžićem, Milanom Panićem, patrijarhom Pavlom i , naravno, s Krajišnikom, Koljevićem i Karadžićem. A sa Izetbegovićem, Ganićem, Kljujićem i drugima, svakodnevno sam komunicirao i imao uvid u ono što oni govore, misle i rade, tako da sam imao dosta dobar pregled situacije.

Kako gledate na izlazak iz Sarajeva uglednih srpskih intelektualaca i javnih osoba?

- Takvi odlasci imaju svoju dugu predratnu povijest i kontinuitet. Desetljećima su desetine i to najboljih odlazili put Beograda, a ponajviše od razdoblja kada se federalna država počela pretvarati u konfederaciju, kada je počelo "federiranje federacije" i republike počele stjecati "državnost" po receptu Kardelja i Bakarića. BiH je svoju suverenost afirmirala prekidanjem prirodnih veza bosansko-hercegovačkih Srba i Hrvata s maticama preko Drine i Une pa su srpske, ali i hrvatski intelektualci koji su tome pružali otpor našli na udaru kao nacionalisti. Tako su otišli Vojislav Zeremski, Rajko Nogo, Novica Petković, Zec, Subotić, Lubarda, Šešelj, ali i Mladen Čaldarević, Ivan Foht, Vanja Sutlić, Ante Pažanin i drugi. Najveći srpski grad poslije Beograda već tada je postupno postajao muslimanski, a početkom 90-ih odigrala se samo dramatična završnica tog procesa. Da nije stvorena Republika Srpska, cijela BiH bi sada izgledala kao današnje Sarajevo.

Kako su izgledale sjednice Predsjedništva SR BiH na kojima ste sudjelovali?

- Svoj ulazak sam uvjetovao uvođenjem prava veta svakog člana predsjedništva, kako ne bi bilo preglasavanja kao u razdoblju dok su tu bili Plavšićeva i Koljević. Prihvatili su, ali su onda taj princip izigravali. Recimo, ako bih tijekom diskusije izrazio neslaganje s većinom koju je kontrolirao Izetbegović, on je temu skidao s dnevnog reda, a onda noću zakazivao sjednicu za koju tobože nisu uspjeli da me obavijeste zbog pucnjave, zamračenja, prekida telefonskih veza ... Prethodne odluke i zapisnike na koje sam se pozivao jednostavno nisu mogli naći i sl.. Ali, predsjedništvo je inače bilo samo paravan. Postojala je paralelna SDA - linija rukovođenja preko probranih stranačkih kadrova. Hasan Čengić, Bakir Alispahić i dr.. su bez najave svakodnevno dolazili u Alijin kabinet i tu su se donosile odluke.

Kako komentirate "abdiciranja" Fikreta Abdića iz Predsedništva BiH u korist Alije Izetbegovića?

- To je vjerojatno bio prvi nezakoniti akt Izetbegovića i SDA u okviru nove tripartitne vlasti, a onda se nastavilo ... Odluka o referendumu je donesena unatoč tome što je 20 srpska zastupnika tražilo da se skine sa dnevnog reda, a to je prema zakonu i poslovniku bilo dovoljno da se odluka zaustavi. Zatim, Alija je ostao predsjednik 4,5 godine iako je prema ustavu mogao najviše dvije. Nažalost, srpskih predstavnici su podržali inicijativu da Alija uskoči umjesto Fikreta koji je na izborima dobio najveći broj glasova. Pretpostavljam da je ovaj to prihvatio zato što su mu u SDA obećali sve što je tražio za "Agrokomerc" koji je za njega bio i ostao važniji nego čitav svijet. Ne znam kako sam propustio da ga o tome pitam tijekom razgovora koje smo kasnije često vodili u ratnom Sarajevu.

A šta niste propustili? O čemu ste razgovarali?

- O tadašnjoj situaciji u BiH i okruženju, o Izetbegovićevoj politici io načinu rada predsjedništva ... U mnogome smo se slagali, a prije svega u tome da sve to ide u najgorem pravcu i da u tome više ne treba sudjelovati. On je otišao ubrzo nakon mene, a prije toga mi je predlagao da zajedno pređemo kod njega u Kladušu, da povedem i porodicu i prijatelje. On je taj kraj sve do pred kraj rata kontrolirao i bilo je mirno.

Može li Fikret Abdić da se vrati u politiku sada kad je izašao iz zatvora?

- Ja bih pitanje obrnuo: da li Fikret kada se vrati u Kladušu i na čelo "Agrokomerca" može se ne vrati iu politiku? Mislim na regionalnu politiku u Cazinskoj krajini gdje on među narodom i sada znači neuporedivo više nego Tihić i Lagumdžija zajedno. Htio ili ne, on će objektivno postati politički čimbenik, iu Sarajevu to dobro znaju, ali griješe što mu ne daju da se vrati jer će time samo izazvati pobunu naroda u tom kraju i sebi napraviti još veći belaj.

Kakav utjecaj u Sarajevu je u svim tim dešavanjima iu tom razdoblju imao Zlatko Lagumdžija?

- Kao dugi čovjek u SDP Lagumdžija je još bio u dubokoj seni Nijaza Durakovića. Ali, pošto se pokojni Nijaz jako teško oporavljao od izbornog poraza i gubitka vlasti i bio zapao u neku vrstu depresije, Zlatko je u to vrijeme bio politički aktivniji i ubrzo je postao potpredsjednik vlade. Sjećam se jednog našeg dugog razgovora u kome me ubjeđivao da se Izetbegović iskreno opredijelio za građansku opciju i da socijaldemokrati i reformisti treba da ga podrže. SDP ga je i podržao, reformisti - ne.

Je li točno da ste odbili poziciju prvog predsjednika Srpske demokratske stranke?

- Točno je. Imate o tome u knjigama sjećanja pokojnog Koljevića, Plavšićeve, Krajišnika ... Istina, njihove verzije se nešto razlikuju i međusobno, a i od moga sjećanja na te događaje, ali ne u činjenicama nego u objašnjenju zašto sam odbio.

Ko vam je ponudio da vodite SDS, šta ste odgovorili, zašto ste odbili?

- Rekao sam da apsolutno podržavam inicijativu da i mi Srbi formiramo svoju nacionalnu stranku pošto su Muslimani i Hrvati već to učinili (SDA i HDZ), ali da ja neću biti ni član, a kamoli lider te stranke. O tome su samnom razgovarali Koljević, Buha, Ekmečić, Karadžić ... A zašto sam odbio, duža je priča i neka ostane za drugu priliku.

Kada ste uvidjeli da politika reformista koju ste zagovarali i zastupali nema perspektivu?

- Za razliku od SDP BiH, koja je s raspadom SKJ postala republička stranka koja se kao i SDA borila za neovisnu BiH, reformisti su se, kao i SDS, borili za ostanak BiH u Jugoslaviji. Zato su naš akronim SRS (Savez reformskih snaga) čitali kao "Stranka rezervnih Srba". Kada je izbio rat SDP je preživjela tako što su članstvo napustili Srbi i Hrvati, pa i danas Lagumdžija neće da kaže koliki je postotak nemuslimana u toj multietničkoj stranci. A reformisti su se razišli tako što je svatko krenuo ka svome nacionalnom jatu. Sam Ante Marković se politički pasivizirao i preselio u Austriju. Ja nikada nisam donio odluku o raspuštanju stranke i kratko vrijeme je postojala i poslije mene, ali sam dao blagoslov svakome tko je htio ići, a nekima i sugerirao da se povuku jer su osobno i porodično u svojim sredinama bili izloženi ozbiljnim prijetnjama. Jednostavno, bila je to politička opcija koja u tom vremenu iu tim okolnostima nije imala šanse.

Kako je došlo do toga da vas proglase britanskim špijunom i koga smatrate odgovornim za to?

- Ja sam, kao što znate, bio praktično već izabran za člana Predsjedništva SFRJ iz BiH, a na tu visoku funkciju su tada reflektirali vodeći političari Raif Dizdarević, Branko Mikulić, Milan Uzelac. Zbog međusobne konkurencije su propustili da me na vrijeme tiho zaustave, a kada sam neočekivano stigao u završnicu, reagirali su panično, neuvjerljivo i glupo. Proglasili su me za špijuna a da to nisu ničim argumentovali, niti poduzeli kazneno gonjenje, sudski postupak ili nešto slično, tako da javnost nije u to povjerovala. A onda, pošto su me eliminirali iz utrke, povukli su tvrdnju da sam špijun i priopćili da "nemam dovoljnu sigurnosnu kulturu" da bih bio član predsjedništva SFRJ. U to predsjedništvo su ušli Drnovšek, Tupurkovski, Stipe Mesić i Bogić Bogićević koji su sa svojom "sigurnosnom kulturom" rasturili Jugoslaviju. Možda je negdje procijenjeno da bih njima i onima koji su stajali iz njih smetao u tom poslu.

Razgovor sa Nenadom Kecmanovićem, preneto sa sajta NSPM.

Nenad Kecmanović, jedan od najcjenjenijih političkih analitičara na Balkanu i svjedok brojnih krupnih događaja koji su prethodili raspadu Jugoslavije i krvavom građanskom sukobu u BiH, tvrdi da je Sarajevo žrtvovano da bi opstala Republika Srpsku!

Potkrepljujući ovu tvrdnju, Kecmanović u ekskluzivnom intervjuu za Press RS, navodi da bi se BiH reintegrisala da je Sarajevo poslije rata proglašeno za ekstrateritorijalne zonu. On podsjeća da su to stranci i planirali, što bi, kako kaže, stvorilo uvjete za povratak u Sarajevo velikog postotka i Srba i Hrvata, poslije čega bi se taj model onda proširio i na druge krajeve, i BiH bi se reintegrisala.

- Međutim, Aliji je bilo više stalo do Baščaršije i Begove džamije nego do cijele BiH, a Milošević mu je u Dejtonu izašao u susret i izazvao gnjev rukovodstva RS iu početku generalno negativan srpske stav prema Daytonskom sporazumu. Ispostavilo se da je to bila, šahovski rečeno, žrtva teške figure za dobitak partije: Sarajevo je izgubljeno da bi opstala Republika Srpske - zaključuje Kecmanović.

Slažem se. Dosta toga danas bi bilo drukčije da su ostali. Šteta što Sarajevo nije dobilo isti status kao Distrikt Brčko...to je moglo biti jezgro za bolju integraciju zemlje.

Da, samo nema balkona jedino na Holiday Innu.

Promotrimo komu je najviše odgovarala ta pucnjava? Masa je bila pred skupštinom, praktički neorganizirana rulja koju je SDP i neki kao "neovisni intelektualci, tipa Neven Anđelić" pokušao organizirati za preuzimanje vlasti, totalno rušenje vlade, predsjedništva itd, dakle legalnih tijela BiH. Tada je u biti premijer BiH pod pritiskom mase i dao ostavku.
Prema svjedočenju Nijaza Durakovića tada mu Specijalci MUP-a otvoreno nude vlast i likvidaciju rivala. Masa svojim domoljubnom pacifizmom praktički sprječava svaki korak ka ozbiljnom organiziranju obrane, održanju sustava vlasti koja se raspadala, dakle imamo ono što bi Davor Domazet Lošo nazvao - Determionirani Kaos.
Što se dešava kasnije, nakon pucnjave? Masa se razilazi, skupština se prazni, Alija ima puno slobodnije ruke, preuzima kontrolu i nad MUP-om, i nad TO, i nad RTV BiH i svime ostalim, TV snimci obilaze svijet, ljudi odustaju od mirotvorstva i shvaćaju da je aktivna obrana jedina alternativa, psihološka barijera je probijena - To i sam Dragan Vikić kaže u onoj emisiji od neki dan.

Ništa ne impliciram, samo hoći reći da je nekomu tom pucnjavom učinjena ogromna usluga, a taj netko nije bio SDS.

Za odrubljivanje glava ,svakako , u rujnu/septembru 1992 na području Teslića su trojici srpskih vojnika odsječene glave (Blagoje Blagojević, Nenad Petković i Branislav Đurić) nađi si sam te slike ,imaš ih na netu.

Što se tiče Zvornika, to je nešto što znam. JNA je dva puta intervenirala u Zvorniku ,prvi puta su zvorničke Srbe ismijavali iz JNA i Beograda , između ostaloga rulja je napala autobus za Beograd u centru Zvornika. Onaj daleko poznatiji napad na Zvornik u kojem su bili Arkanovci je drugi , nakon toga dolaze masovni zločini nad Bošnjacima. Srđan Dragojević je prema događajima u tom gradiću napravio film "Lepa sela,lepo gore" a šofer kroz Bosnu mu je bio zvornički Srbin koji je u logoru ArBiH proveo 4 mjeseca te 92. godine prije nego ga je izvukla VRS.

Zanimljivo pitanje Lebowski, mislim da je svakom umnijem Srbinu bilo jasno još tada da je Krajina neobranjiva i kao koncept slabo održiv a uz to se moglo i trebalo pregovarati s hrvatskom vladom koja je bila spremna na ustupke, u BiH sa Alijom Izetbegovićem to svakako nije bio slučaj i teritorijalno-politička autonomija je bila nužnost ali ne podupirem korištenje sile osim u slučaju samoobrane.