Interesantno bi bilo upitati Jurisica i Markesica zasto se ti Hrvati nisu poslije rata vratili u Sarajevo kada nije vise bilo pritisaka od strane Karadzica i Bobana.
Ja sam imao dosta kontakata sa Hrvatima iz Sarajeva ovdje u dijaspori i oni pricaju sasvim drugacije price.I dan-danas kada idu u Sarajevo na odmor obavezno skidaju krunice sa retrovizora u autima,lancice sa vjerskim obiljezjima itd.Jedan od njih(visokoobrazovan i vrlo inteligentan covjek) koji je,po dolasku u inozemstvo,odbacio svoj sarajevski izgovor i poceo cisto hrvatski pricati,ispricao mi je kakve je sve neugodnosti zbog svoga materinskog jezika imao kada je prvi put poslije rata posjetio Sarajevo.Njegovi susjedi Bosnjaci su ga tako napali i ispsovali da je se ozbiljno bio zabrinuo za svoju i za sigurnost svoje obitelji.Od tada kaze,strogo pazi da se u Sarajevu sluzi "satrom" kojom naravno,kao rodjeni sarajlija,vlada.
Zakljucak:kao Hrvat si nepozeljan u Sarajevu a kao skruseni katolik koji govori bosanski mozes nekako proci.
Ne bih sada da generaliziram,Sarajevo je dosta veliki grad i sigurno u njemu ima i tolerantnih Bosnjaka ali hebem ti taj zivot kad ja u svojoj domovini moram paziti i strahovati zbog svoje nacionalne pripadnosti.Ispadne onda da je bolje zivjeti u inozemstvu jer ja eto zivim vani vec 24 godine i nikada nisam imao poteskoca zbog toga sto sam Hrvat.Doduse postoje tu ljudi koji imaju odbojnost prema strancima ali ona je generalna i 'ajmo reci "normalna"!