HercegBosna.org

dudu

BBC je napisao/la:

Staljin je u Lipnju. 1941 već tad imao 218 podmornica sa još 90 koje su se gradile. Najveća svjetska flota podmornica, pravljena za agresiju, ne obranu.

1939-e kad je Njemačka imala 57 podmornica, Staljin ih je već tad imao 165.

otkud sad takvi nesrazmjeri u brojkama, a uvriježeno je mišljenje da je 1941. njemačka vojska bila veća i jača od svih ostalih zajedno.

BBC

dudu je napisao/la:

BBC je napisao/la:

Staljin je u Lipnju. 1941 već tad imao 218 podmornica sa još 90 koje su se gradile. Najveća svjetska flota podmornica, pravljena za agresiju, ne obranu.

1939-e kad je Njemačka imala 57 podmornica, Staljin ih je već tad imao 165.

otkud sad takvi nesrazmjeri u brojkama, a uvriježeno je mišljenje da je 1941. njemačka vojska bila veća i jača od svih ostalih zajedno.

Otkad se otvorile tajne USSR arhive.
I otkad su oni koji su preživjeli Staljinove čistke i gulage smjeli poslije 1990-e govoriti otvorenije i pisati u svojim memoarima što se događalo oko Staljina u vrijeme i prije WWII.

Bobovac

BBC je napisao/la:

Ovo su procjene od ruskog vojnog povijesničara Mikhail Meltiukhova, za vrijeme prije same akcije Barbarossa.

Divisions
Red Army=128
Wehrmacht=55

Troop strength
Red Army=3,400,000
Wehrmacht=1,400,000

Field guns
Red Army=38,500
Wehrmacht=16,300

Tanks
Red Army=7,500
Wehrmacht=900

Aircraft
Red Army=6,200
Wehrmacht=1,400

Mah, kakvih 55 Njemačkih divizija? Njemačka je u to vriejme imala oko 200 divizija.
Isto vrijedi i za ostale brojke.
Ne znam odakle ti ti podaci ali oni su (što se tiče Ruskih efektiva) približno točni onim čime je raspolagala Crvena Armija u zapadnom dijelu SSSR-a ( znači prema Njemačkoj), pa je ta brojka o Njemačkim snagama vjerojatno prikaz snaga koje su Nijemci koristili u prvom udaru, na sam dan napada na SSSR ( mada mi broj zrakoplova izgleda ipak premalen).

BBC

Zanimljivo je otkriće povijesničara kako je agent UK koji je bio poslan na Balkan da šalje raporte falsificirao situaciju na terenu i slao lažne izvještaje koje je Churchill čitao. Poslije njega su saveznici prestali financirati i slati naoružanje Draži Mihajloviću i počeli podržavati Broza i komuniste.

O njegovim motivima se može samo nagađati. Naravno da neće biti nigdje zapisani.
Bio je Židov. Možda je simpatizirao sa Boljševicima jer je većina njihovog vrha pokrenula tu "boljševičku revoluciju".
Treba imati na umu da su tad komunisti u UK dosta otvoreno propagirali svoju stvar. "Hladni rat" je tek došao puno kasnije.

Ali to o motivima je već u sferi nagađanja. Nikad se neće znati zašto je lažirao raporte o "moći" i "snazi" partizana u to vrijeme.

BBC

Bobovac je napisao/la:

BBC je napisao/la:

Mah, kakvih 55 Njemačkih divizija? Njemačka je u to vriejme imala oko 200 divizija.
Isto vrijedi i za ostale brojke.
Ne znam odakle ti ti podaci ali oni su (što se tiče Ruskih efektiva) približno točni onim čime je raspolagala Crvena Armija u zapadnom dijelu SSSR-a ( znači prema Njemačkoj), pa je ta brojka o Njemačkim snagama vjerojatno prikaz snaga koje su Nijemci koristili u prvom udaru, na sam dan napada na SSSR ( mada mi broj zrakoplova izgleda ipak premalen).

Prepisao sam tvrdnje tog ruskog vojnog povijesničara. Ništa svoje nisam dodao, jer o tome sam i ne znam ništa.
Treba naglasiti da su ti vojni povijesničari morali prilagođavati definicije "divizija" jer njemačka ustrojavanja nisu odgovarala ruskim.

Inače usporedba ne bi bila moguća, niti realna.

Bobovac

Junuz Djipalo je napisao/la:

Ispada kako je Hićo obranio Europu...

BBC

Puno toga u britanskim arhivama o Churchillu je sad otvoreno za javnost i istraživanje.
Samo ono što se tiče toga koliko i što je Churchill znao o Perl Harburg prije samog napada je još uvijek zaštićeno i tajna "zbog nacionalne sigurnosti". Iz iste serije otvorenih arhiva.
Podsjeti me na majmuna Mesića. I njegovo dilanje državnim tajnama.

Povijesničari su našli da su engleski dekoderi kriptiranih Japanskih poruka bili uspješniji puno nego ovi iz USA. I da ih je puno više radilo za tajnu vojnu službu.

BBC

BBC je napisao/la:

Samo ono što se tiče toga koliko i što je Churchill znao o Perl Harburg prije samog napada je još uvijek zaštićeno i tajna "zbog nacionalne sigurnosti". Iz iste serije otvorenih arhiva.
Podsjeti me na majmuna Mesića. I njegovo dilanje državnim tajnama.

Btw, ovo zahtijeva malo objašnjenje. Dnevnici vodećih vojnih i civilnih funkcija za vrijeme WWII su bili godinama zaštićeni kao državna tajna. Tako isto i zapisi koje su sekretarice pravile sa svih sastanaka. I svi ti dnevnici su bili numerirani, kao i zapisnici. Brojevi i datumi.
Pa su povijesničari našli da baš ti datumi prije napada na PH često nedostaju i kao razlog navedeno "nacionalna sigurnost".
(Datum javnog objavljivanja=do daljnjeg, nije naveden.) :laugh

Svarog

Bobovac je napisao/la:

BBC je napisao/la:

Ovo su procjene od ruskog vojnog povijesničara Mikhail Meltiukhova, za vrijeme prije same akcije Barbarossa.

Divisions
Red Army=128
Wehrmacht=55

Troop strength
Red Army=3,400,000
Wehrmacht=1,400,000

Field guns
Red Army=38,500
Wehrmacht=16,300

Tanks
Red Army=7,500
Wehrmacht=900

Aircraft
Red Army=6,200
Wehrmacht=1,400

Mah, kakvih 55 Njemačkih divizija? Njemačka je u to vriejme imala oko 200 divizija.
Isto vrijedi i za ostale brojke.
Ne znam odakle ti ti podaci ali oni su (što se tiče Ruskih efektiva) približno točni onim čime je raspolagala Crvena Armija u zapadnom dijelu SSSR-a ( znači prema Njemačkoj), pa je ta brojka o Njemačkim snagama vjerojatno prikaz snaga koje su Nijemci koristili u prvom udaru, na sam dan napada na SSSR ( mada mi broj zrakoplova izgleda ipak premalen).

Za napad na onoliku Rusiju Wermaht koristio 900 tenkova ?!

U Barbarosi je ucestovalo 150 divizija , sto njemackih , sto divizija njihovih satelita .

BBC

Čak i blesava Wikipedia daje 4:1 u korist USSR po tenkovima. Po njoj je nekih 3.350 učestvovalo u samom napadu na USSR. Od svega 5200.

Ali ipak prednost dajem ruskim povijesničarima. Mada se i oni razilaze normalno u broju. Ali ipak se u jednom slažu. Staljin je prije napada bio superirorniji u svemu.

BBC

Fascinantan je taj rad i posao ozbiljnih povijesničara.

Naletim kako jedan objašnjava (ne mogu se sad sjetiti imena) kako je posjetio ruske arhive poslije 1995-e i odjednom se našao suočen sa preko 35.000 dokumenata u samo toj dotičnoj arhivi. (period prije i za WWII)
Velike države kao što je bio USSR su svakakve gluposti arhivirali, sve do u detalje.

I onda mu uzelo godine i godine da prođe kroz sve to, sortira. Izdvoji interesantno od onog birokatskog, nezanimljivog za jednog povijesničara.

Prije toga je naravno morao ženi koja ima ključ arhive platiti 1 $ po kopiji jednog lista dokumenta (za korištenje copy machine u hodniku). Rusi biznis sa tim napravili. Jest da osobno sumnjam da je većinu toga ta žena u svoj džep stavila, ali nebitno za priču.

Treba i novca (koji većinom imaju od prodaje knjiga prije), i živaca. I puno detektivskog rada. Normalno i puno iskustva.

I opet ih tako lako podcijenimo i obezvrijedimo im rad.

BBC

BBC je napisao/la:

I opet ih tako lako podcijenimo i obezvrijedimo im rad.

Ovo je ciljalo na naše povijesničare i njihove "kritičare". Beogradski i Hrvatski povijeničari rovare godinama po ruskim arhivama i nađu masu gadosti o Josipu Brozu.

I onda naši dežurni "kritičari" vrisnu, "što vi znate, Tito je bio dobar jebač." "Koliko mu ljudi na sahranu došlo."

Junuz Djipalo

Pa daj pikanterije, da ne bude: Josip Broz dobar skroz... :zubati

BBC

Ne da mi se sad surfati da to sve tražim.
Njegovi raporti Kominterni. Cinkanja supruga koje su Boljševici pobili. I slično.
Broz nije bio ni nešto bitan za čitav WWII. Osim što je uništio masu obitelji i života u našim krajevima.

Zanmljivo je da su neki zapadni povijesničari pretražili knjižnice sa arhivama komunističkih propagandnih listova sa Balkana, iz vremena WWII.

Sve do napada Njemačke na Rusiju ni riječi kritike Hitleru. Na meti ružne propagande su stalno bili "zli imperijalisti i kapitalisti" USA i Britanija. (Vjerujem osobno nedostatak kritike Hitleru je bio najviše zbog pakta o nenapadanju sa USSR i podijelom Poljske između Rusije i Njemačke.)

Poslije kad je Njemačka napala Rusiju i kad se Staljin morao pozabaviti svojim a manje pomagati partizane na Balkanu (naravno i ideološki zbog boljševizma), su počele kritike Hitleru i nacistima. A odjednom kad se trebalo ulizivati Englezima za naoružanje (koje je išlo Draži) sve najljepše o Engezima.

Za koji mjesec razlike više nisu bili "zli" već anđeli.

BBC

Zapadni povijesničari su u novootvorenim tajnim arhivama našli i previše Churchillovih citata kako je poslije rata godinama bio ljut na Broza.
Jer mu je Broz slagao da će narodu dati slobodne parlamentarne izbore.

Mada sam tražio dugo onaj podatak iz Hodakove nedavne kolumne sa dnevno.hr gdje kaže da ga je Churchill (Broza) poslije rata u ljutnji zvao pedofilom, zato što mu je jedna žena bila skoro dijete kad je oženio. Google ništa ne daje. Čak sam otišao i na online tražilicu otvorenih arhiva, bar onih na net verziji.
Ne znam otkud Hodaku taj podatak. (to za "pedofil", za ženu se zna da je bila skoro dijete kad je oženio.)

Nisam siguran da su taj izraz "pedophile" i koristili između 1945-1950. Možda.

BBC

Inače vezano uz ovaj podnaslov teme "369 pješačka pukovnija i bitka za Staljingrad".
Vojni povijesničari širom svijeta (pa i u Rusiji) se razilaze oko analiza.

Neki tvrde da je Hitler imao dobru šansu da je prije kasne jeseni, kiša i blata svim snagama oštro išao da uzme Moskvu. Neki govore da to ne bi puno utjecalo na sam ishod na kraju. Da bi završilo isto.

Neki govore da je trebao većinu snaga usmjeriti na jug da uzme nalazišta nafte, pa ostalo poslije. Nezahvalne analize, teško znati.

Ministry of Sound

http://www.dnevno.hr/vijesti/kultura/hrvatska_legija_369_pojacana_pjesacka_pukovnija_na_istocnom_bojistu_19411943/783507.html

Citat:

'Hrvatska legija: 369. pojačana pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.'

slika

Radi se o sveobuhvatnom djelu o jednoj od najpoznatijih postrojbi oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Njen rad i cjelokupno djelovanje prati se u knjizi od samih početaka, od odluke vodstva NDH o ustrojavanju Hrvatske legije pa sve do njezinog tragičnog kraja u ruševinama Staljingrada.

Zagrebačko predstavljanje knjige mr. sc. Amira Obhođaša i Jasona D. Marka "Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na istočnom bojištu 1941.-1943.) održano je u Velikoj čitaonici hrvatskog državnog arhiva.

Australski izdavač Leaping Horseman Books iz Sydneya, koji je specijaliziran za knjige na temu Staljingrada i Istočnog bojišta u Drugom svjetskom ratu, objavio je 2010. godine knjigu „Croatian Legion: The 369th Reinforced (Croatian) Infantry Regiment on the Eastern Front, 1941-1943“, a sad je izašla u hrvatskom prijevodu pod nazivom „Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.). Autori su mr. sc. Amir Obhođaš i Jason D. Mark. Knjiga je sveobuhvatno djelo o jednoj od najpoznatijih postrojbi oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Rad i cjelokupno djelovanje vezano uz ovu postrojbu prati se u knjizi od njezinih samih početaka, od odluke vodstva NDH o ustrojavanju Hrvatske legije pa sve do njezinog tragičnog kraja u ruševinama Staljingrada.

Ratni dnevnici hrvatskih zapovjednika

O knjizi su govorili Zvonimir Despot, urednik i direktor izdavačke kuće Despot Infinitus Mario Werhas, viši stručni suradnik Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a, Milan Pojić, načelnih Odsjeka za vojno gradivo Hrvatskog državnog arhiva te sam autor, Amir Obhođaš.

Pri pisanju ovoga rada autori su se koristili izvornim arhivskim gradivom, prvenstveno pukovnijskom pismohranom, koja uključuje ratne dnevnike, dnevne zapovijedi, izvješća i prijedloge za odlikovanja. Ova pismohrana sačuvana je zahvaljujući narednicima Ervinu Juriću i Petru Ljubiću koji su je iznijeli sa sobom u jednom od posljednjih letova iz opkoljenog Staljingrada, što predstavlja jedinstveni slučaj jer su pismohrane ostalih postrojbi iz sastava njemačke 6. armije bile ili uništene ili zarobljene od strane Crvene armije. Djelovanje pukovnije i zbivanja oko nje na taj su način mogli biti rekonstruirani do najmanjih pojedinosti i donijeti nova saznanja o borbama na Istočnom bojištu, koja su bitna ne samo za hrvatsku povijest već i za svjetsku jer ishod ovog gigantskog sukoba odlučio je poslijeratno uređenje Europe i svijeta. Ovi izvornici nadopunjeni su gradivom iz njemačkih i ruskih arhiva, a korišten je i veliki broj znanstvenih i publicističkih radova objavljenih na ovu temu, čime je djelovanje pukovnije stavljeno u širi kontekst zbivanja na Istočnom bojištu.

Knjiga je tvrdog uveza, ima 492 stranice, format 22,5x24, 327 fotografija, 50 karata i skica, te 19 zračnih snimaka.

Crvena Sonja · **Pridružen/a:** 11 sij 2011, 13:22 **Postovi:** 2985

BOŽE JELIĆ - SUDIONIK STALJINGRADSKE BITKE

Piše: Ivica KARAMATIĆ

Moj pokojni prijatelj Bože Jelić (1919.-2008.) slom Nezavisne Države Hrvatske dočekao je kao ustaški poručnik. Premda je njegov gotovo devetdesetljetni domoljubni ovozemni put bio često posut trnjem, život je proživio kao uzoran katolik i čestit Hrvat. U borbu proti protuhrvatskoj monarhističkoj Jugoslaviji zauzeto se uključio 1936., kad je pristupio, na Širokom Brigu, domovinskom krilu Ustaškog pokreta. Tijekom obstojnosti NDH, između inoga, bio je sudionik Staljingradske bitke. U ratu je čak četiri puta ranjavan. Kao hrabar bojovnik, dobio je dvanaest odličja. Božjom providnosti, preživio je Bleiburg, Križni put, dvije godine tegobnih križarskih izkustava, komunističke uze, da bi naposljedku 1965. bio primoran napustiti obitelj i emigrirati u Njemačku. U emigraciji se revno borio za slobodnu Hrvatsku. U rodni Široki Brig vratio se 18. siječnja 1992., tri dana poslije međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.Nedugo prije smrti, 2. ožujka 2008., u staroj rodnoj kući na Trnu kod Širokoga Briga, Jelić mi je ostavio, s velikim povjerenjem, rukopisne uspomene cijeloga svog života, koje sam pretočio u knjigu Trnovita desetljeća korjenitog domoljuba Bože Jelića (Posušje-Zagreb 2012.).

slika

Jelić u Rusiji

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja 1941., Jelić nije dočekao skrštenih ruku. Dapače, djelatno je sudjelovao u Desetotravanjskom ustanku i u konačnoj propasti omražene četničke kreature: protuhrvatske Jugoslavije. U skladu s tim je stupio dragovoljno u ustašku vojnicu, u vojarni «Ban Jelačić» u Karlovcu. Kad je u lipnju 1941. izbio rat između Njemačke i Sovjetskog Saveza, Jelić se odlučuje priključiti njemačkim vojnim postrojbama. Za Istočno bojište Nezavisna Država Hrvatska je ustrojila dragovoljačku legiju, sastavljenu od Hrvata u sklopu njemačkih oružanih snaga. O pristupanju legiji, Jelić bilježi:

- Kao dragovoljac, među prvima sam se prijavio u legiju. Kako se moje ime i prezime s podatcima nalazilo u službenim papirima i na oglasima po hrvatskim vojarnama, pojedini znatiželjnici i hrvatski visoki dužnosnici dolazili su vidjeti mene, kršna mladića, koji se za vlastite ideale ne boji dragovoljno otići ususret pogibelji bojišnice, pa ni same smrti. Tada sam, iskreno priznajem, bio vrlo ponosan, što se zanimaju za me: tko sam, kakav sam i odakle sam. U mome karlovačkom ustaškom sdrugu nije bilo puno prijavljenih dragovoljaca, jer su se ljudi bojali ići na Istočnu bojištnicu. Uoči svršetka prijavnoga roka, iz moje ustaške jedinice prijavilo se tek nekoliko starijih od mene i moje vojne struke: telefonista i radio-telegrafista.

Nekoliko dana poslije isteka prijavnog roka, Jelić s ostalim dragovoljcima, odlazi u legionarsko sabirno središte u Varaždin, gdje polaže prisegu pred vojskovođom Slavkom Kvaternikom i drugim visokim vojnim dužnosnicima. Poslije toga, s drugima odlazi u Stockerau kod Beča, zbog preuzimanja ratne tehnike i oružja. Na Istočno bojište legionari su prebačeni vlakom. O prvim ratnim iskustvima na Istočnoj bojištnici, Jelić navodi:

- Prve okršaje s Rusima imali smo uz rijeku Prut, pa kod Dnjepra, te kasnije kod grada Harkova. Brzo smo napredovali. Područja smo zauzimali uz ključnu potporu njemačkog topništva, tankova i zrakoplova.

Nadalje je Jelić zapisao:

- Upravo kada smo trebali dobiti malo odmora, kada smo, uoči nadolazeće zime 1941., zauzeli milijunski grad Harkov, jer je nastupila studen i veliki snijeg, dogodio se poremećaj na bojištnici prama gradu Minsku. Talijanske postrojbe zakazale su na svojoj bojišnoj crti.

U grčevitim borbama na Istočnom bojištu, Jelić je tri puta ranjavan. Od topničkog projektila ranjen je prvi put u nogu, drugo ranjavanje bilo je u predjelu desne ruke, a treći put je ranjen u obje noge. Vrijedi spomenuti događaj koji opisuje njegovu hrabrost. Kad je bomba upala jednom u njihov rov, Jelić ju je hladnokrvno, bez imalo straha i oklijevanja, izbacio natrag. Pritom je izgubio dva prsta desne ruke te zadobio druge lakše ozljede.

Na bojištu je vladala velika studen, s temperaturama do minus 40 stupnjeva. Stoga ratna tehnika i standardno oružje često nisu mogli biti u uporabi, pa su se borbe prsa u prsa, vodile bombama i noževima na puškama ili u rukama. O tomu Jelić svjedoči:

- U tim borbama prsa u prsa, mogao si ostati živ jedino ako si hrabar, jak i sposoban. Inače te čekala smrtna sudbina na dvometarskim gomilama smrznutih trupala. Trupla poginulih vojnika ostala su smrznuta, kao u hladnjači, sve do travnja 1942., dok ih nije odmrznuo topliji zrak.

Upravo u travnju 1942., legionarske postrojbe započinju pripreme za napadaj prema Doneckom bazenu, na industrijsku i rudom bogatu zonu, te kasnije prema rijeci Don. U prvim borbama legionarske postrojbe relativno brzo dolaze u paraleli s drugim postrojbama dosta blizu Staljingrada. O tome Jelić bilježi:

- Tad smo došli u veliku šumovitu pokrajinu, prema rijeci Don. Tu su Rusi pružali veliki otpor, jer im je teren bio prikladan za borbu, s gustim šumama i s malo prometnica. Takvo stanje je polučilo brojne ljudske gubitke s naše strane. Rusi su brojčano bili nadmoćniji od nas, ali mi bismo ih pobijedili da smo imali mudre stratege i sposobnije zapovjednike. Potom je uslijedio naš proboj preko rijeke Don, u smjeru Staljingrada. Preko rijeke i dalje dosta smo brzo napredovali. U Staljingradu su nas čekale tri crte ruske obrane. Treća crta obrane nalazila se na samom rubu Staljingrada. Sve tri crte ruske obrane bile su zapravo rovovske utvrde u zemlji, u kojima je svaka ruska cijev imala svoj cilj. Nakon pada prve crte, ubrzo smo poduzeli odlučan napadaj, te osvojili drugu crtu ruske obrane.

U listopadu 1942., u obilazak hrvatskim legionarima dolaze Adolf Hitler i dr. Ante Pavelić:

- Bio sam sudionik počasne straže za njihov doček, koji se dogodio na prostoru između druge osvojene i treće neosvojene crte staljingradske bojišnice. Taj prostor bio je oko dvadeset pet kilometara širine. Nebom su tada letjeli samo njemački zrakoplovi. Ruskih nije bilo nigdje na vidiku. Hitler i Pavelić rukovali su se pojedinačno s vojskom. Hitler je dodjeljivao visoka vojna odličja njemačkim časnicima. Dr. Pavelić je dodijelio odličja Kralja Zvonimira s krunom i trolistom hrvatskim legionarima - svim časnicima i dočasnicima. Hrvatska i njemačka odličja primio sam u činu poručnika. Tijekom rata, dobio sam dvanaest odličja: pet njemačkih te sedam odličja Nezavisne Države Hrvatske. Odličje za hrabrost osobno mi je uručio dr. Ante Pavelić. Sva odličja koja sam zaslužio, vojujući proti vražjoj boljševičkoj satrapiji, čuvao sam sve do Bleiburške tragedije, kad sam bio prisiljen odličja zakopati na Bleiburgu. Kako su Nijemci poznati kao pedantna nacija, koja drži do viteških bojovnika, njemačke službe su me kasnije pronašle na popisu odlikovanih njemačkih vojnika s Istočne bojištnice te mi iza 1965. ponovno uručile pripadajuća odličja. Ta odličja sam ponovno primio na svečan način u Njemačkoj, od za to određenih njemačkih dužnosnika.

Ubrzo, sutradan, otpočeo je naš napadaj na treću crtu ruske obrane. U Staljingradu su se vodile tad ogorčene borbe za svaku kuću, za svaku prostoriju. Bilo je dana, tijekom uličnih borbi, u kojima nismo napredovali više od sto metara. Staljingrad je, inače, smješten uz rijeku Volgu u duljini više od četrdeset kilometara. To je otprilike bila duljina bojišnice. Na trećoj crti bojišta dočekale su nas svježe ruske snage. Do borbi, prije rijeke Don, brzo smo napredovali, jer smo uglavnom za protivnike imali ukrajinske i bjeloruske vojnike, koji nisu bili toliko komunistički zadojeni i ideologizirani, kao što su to bili branitelji Staljingrada. Naše snage vrše jak udar s ciljem proboja do rijeke Volge. Jedna manja postrojba naše legije, u studenom 1942. se uspijeva probiti do rijeke Volge. Tad sam, s još dvojicom zakletih ustaša, Lukom Brlenom i Milom Šimićem - obojica Ličani - bio čuvar hrvatske staljingradske ratne zastave. Prvi smo je postavili ponosno se vijoriti na jedan staljingradski uspon. Kad su za to čuli njemački ratni izvjestitelji, odmah su nas s hrvatskom zastavom u rukama, fotografirali. Sva trojica smo predloženi za visoko odličje Viteškog križa, ali spomenuto odličje nismo dobili, jer smo naposljetku izgubili Staljingradsku bitku. Hrvatsku ratnu staljingradsku zastavu sam sačuvao, te je predao osobno dr. Anti Paveliću.

O posljednjim danima u staljingradskom paklu Jelić bilježi:

- Rusi su nas razdijelili, po grupama, na četvrtine. Tukli su po nama sa svih strana. Deset dana prije našega konačnog poraza u Staljingradu, ranjen sam od projektila iz tzv. kaćuše. Teško ranjenog, po zapovijedi mog zapovjednika, bojnika Tomislava Pletikose, koji je htio da bar netko od hrvatskih legionara preživi Staljingradsku bitku, ubacili su me u jedan od posljednjih njemačkih transportnih zrakoplova, koji je napuštao staljingradsku pozornicu smrti. Sa suzama u očima, pozdravio sam se sa svojim supatnicima, jer sam znao, da ih nikada više ne ću vidjeti. Njihova sudbina kod Staljingrada bila je smrtno zapečaćena. Bog me tih dana spasio da ne ostavim, poput tisuća drugih hrvatskih legionara, u Staljingradu zauvijek vlastite kosti...
http://www.hdpz.htnet.hr/broj242/Jelic.htm

totem

BBC je napisao/la:

Čak i blesava Wikipedia daje 4:1 u korist USSR po tenkovima. Po njoj je nekih 3.350 učestvovalo u samom napadu na USSR. Od svega 5200.

Ali ipak prednost dajem ruskim povijesničarima. Mada se i oni razilaze normalno u broju. Ali ipak se u jednom slažu. Staljin je prije napada bio superirorniji u svemu.

Koliko sam citao neke povjesnicare, sa raznih strana, Rusi su u svim brojkama prednjacili. Cifre variraju od povjesnicara do povjesnicara, ali svuda Rusi vode. E sada, isto tako skoro svi povjesnicari tvrde da je ruska vojna masinerija kaskala iza njemacke u pogledu modernizacije. U svemu. To je trajalo do 1943 godine, kada se mijenja taj trend. Postoje i rane teoriuje kako je Hitler za tako kratkog vrijemena osvojio tolika prostranstva...Neki kazu da je to zbog neiskustva crvene armije te nedostatak modernog naoruzanja, dok neki kazu da je Hitler namjerno navucen da bi razvukao svoje snage do iznemoglosti. Pa smozden. Obe teorije imaju logike, mada mi je ona prva logicnija, jer ovom drugom je na smrt poslano na milijune vojnika...Ali kada je u pitanju Staljin te njegovo cuveno milosrdje, ni to nije iskljuceno. Jedino sto mi ne ide u glavu kada kazu da je Staljin svoje najbolje generale pobio, a ostali samo nesposobnjakovici...Pa Zukov, Konjev, Rokosovski, Malinovski...I njemacki generali su njima skidali kape. Cakstovise, Njemacki generali su na vise puta povukli glupe poteze. Poslije rata su prezivjeli od njih sav svoj neuspjeh svaljivali na hitlera, a svaki uspjeh naravno, na sebe. Kako god, pokazali su se manje cvrsti kao narod od rusa, za vrijeme totalnog rata.

Za ove decke, dragovoljce iz hrvatske, svaka im cast, samo ne mogu skuzit koji je to poriv da se tuces za Harkov? Ali ok, Njemci su tada u njihovim ocima bili savjeznici, cijom se pomoci doslo do drzavu. Mozda sa njihovim ocima bi i ja takav osjecaj imao.

BBC

Već su vojni povijesničari (ruski najviše) pronašli i objasnili kako je, uprkos takvim omjerima, njemačka vojska pregazila rusku u početku.

Stalin je sve što je imao doveo na granicu za agresiju, napad. Nije uopće ništa ukopao za obranu od agresije. Nikakvih rovova, nikakva ukopana artiljerija.
Čak nisu ni pokrivali municiju i granate da ih zaštite od kiše i rđe. Mislili su vrlo brzo krenuti u napad, pa je Hitler imao malo bolje obavještajce i udario prvi.

totem

Ma sve je nekako zamuljano, kontradiktorno...Kao rusima sve sjebano, a poslije se kao Feniks uzdizu. Ima u toj prici jos stosta nerazjasnjeno, sto se vjerojatno nikada i nece saznati.

BBC

Nemaš jedan parametar u vidu kad su u pitanju svjetski ratovi. Pogotovi ti stariji, bez elektronike i navigiranja.

Jedna zemlja od stotinu milijuna ljudi, i više, kad sve to upregne za rat doslovce za 2-3 godine može biti najjača sila svijeta.

Makedoncima i Hrvatima ne vrijedi, mogu upregnuti i djecu u vojnoj industriji. Neće im ništa pomoći kad je malo naroda.

Rusi to i danas mogu ponoviti, bez ikakvih problema.

totem

Tako je, ali i Njemci su tada brojali vise od osamdeset milijuna ljudi. Nisu ni oni bili saka jada. Bice da ih je Staljin uhvatio ipak na brojcanu nadmoc(slao je kavkasce i azijske narode, turkofone na prvu liniju, gledao sam jednu emisiju, Zakljucak-em se bore protiv njemaca, em se ne vracaju kuci), sposobnost rusa da prezivi sa minimum, nafta, bogatstvo sa rudama, i sveze trupe sa istoka, kada je saznao da Japan nece udariti. E ta prica sa japanom mi nije jasna. Da je Japan udario, drugacije bi sve islo...Pa ona prica da su bili Japanci prestraveni od zukova, krajem tridesetih. Nije im bilo potrebno da odvuku puno svojih snaga, da malo remete ruse. Ali, opet bi rekao, sjajni Ruski generali su odradili veliki dio posla.

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 23:01 **Postovi:** 19644

I na kraju, pobijedise Rusi koji su u to doba bili daleko manje tehnoloski napredniji od samih Nijemaca koji su u svakom pogledu bili u naoruzanju daleko nadmocniji od samih Rusa, ali uprkos tome Nijemci su na kraju izgubili od Rusa. Ruska zima je cudo, ko je nezna, skupo bi je platio. :zubati

BBC

Vojni povijesničari se dobrim dijelom slažu da je Hitler upregnuo sve u Njemačkoj u vojnu industriju za neki "lokalni" europski rat, ne svjetski.
Za obranu Njemačke od Boljševika.

Od Balkana nije imao skoro nikakve koristi, samo štetu. Ali Balkan je uzeo jer je prijetila ozbiljna opasnost da ga Stalin i Boljševici uzmu.

HercegBosna.org

369 pješačka pukovnija i bitka za Staljingrad

Online