Na tarabu?



A ovoga niko osim tebe nije svjestan. Pa recimo Srbi jedva cekaju da ukinu entitetski veto a onda mole naseg zajednickog hriscanskog Boga da Hrvati stanu na nasu stranu. Ako ne stanu, jebiga, nema veze, demokratija je...



Skroz zanimljivo. Problem je samo sto sve to zahtijeva povjerenje da se Hrvati i Bosnjaci nece opet ujediniti protiv nas. Malo veliki rizik.



Solidno zivjela kad bi se zajebavali. Al to nesolidno zivljenje ne znaci da ce RS odjednom da zavoli M i H. Pricao je to vec zlatko, istocna i zapadna Njemacka, ovo ono...

Kako vi danas živite bez Dodika ? Pravi cirkus u Briselu stranim novinarima. Neka, treba im svakom prilikom stavljati mušicu u glavu da je BiH sranje.

Ovo su godine u kojima se definira budućnost EU. Ako uspije opstati unatoč krizi u eurozoni, mislim da će doći do većeg povezivanja, unitarne fiskalne politike i veće kontrole tijekova novca, što znači da ovakva BiH neće nikad ući u EU, odnosno eventualno jedino ako ih se progura na račun politike i Amera.

BiH je bolesnik na Balkanu to je svima očito. Poludržava s dva entiteta i tri naroda koji se ne vole. A ti narodi će odlučiti na kraju, polako ali sigurno. Jer ako nema zajedničke volje da se država razvija i opstaje, ne znam što se tu može dogodit na duge staze da ostane stanje kakvo jest.

Na kraju krajeva, svrha države odnosno vlade bi trebalo biti poboljšanje odnosno kvaliteta životnog standarda svog stanovništva. Lijepo je voljeti svoju zemlju, ali ako su ti djeca kruha gladna to brzo pada u drugi plan. Tako da mislim da RS itekako prati što se događa u BiH jer ih se to izravno tiče. Ne znam koliko ima onih koji misle da će pripojenjem Srbiji riješiti sve probleme, pa i ekonomske, ali neće.

Jer nama koji živimo tu ne odgovara ovakva nestabilnost, stalna puškaranja i (pre)tenzije. Volio bih da svi sjednu za stol i dogovore se, od Kosova, Velike Albanije, RS, Herceg Bosne, Bošnjakistana itd. Da se napokon definiraju granice i da ljudi se okrenu radu i razvitku.

Jel no to sabur na srpskohrvatski način?

Na to Zoricino dvorište mi na pamet pala jedna stvar. Ali neću, previše crni humor.

Danas sam posjetio prijateljski RS. Malo prošetao po "centru" istočnog sarajeva zajedno sa porodicom. Mještani su jako prijatni i pozdravljaju sa "dobar dan" iako me nikad prije nisu vidjeli. Podsjetilo me na one kaubojske filmove gdje ima jedna ulica i svi se međusobno pozdravljaju. Imaju i šetalište kroz "šumu" dužine nekih 500 metara. Jako prijatno i opuštajuće. Sve u svemu jedno veliko gradilište. Sve je još nesređeno i neuredno ali nazire se izgled budućeg grada.

Nek si ti u šumu otišao!

Inače, za one koji se interesiraju, evo kako to Bog vidi:



Crveno je entitetska linija. Ovo veliko je Sarajevo a ovo malo je naš susjed Istočno Sarajevo.

Napreduju poako u ISA. Od onih livada i vikendica, do solidnog gradića kad se malo sve sredi.

Tema za stare forumaše.

Ustavni sud BiH: RS ne može uknjižiti državnu imovinu

13.07.2012

Ustavni sud BiH zaključio je da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost da uknjiži državnu imovinu na taj bosanskohercegovački entitet, jer je to nadležnost države.

Ustavni sud je stavio izvan snage Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS-a I pod zabranom je raspolaganja, a kojeg je polovinom septembra 2010. usvojila Skupština Republike Srpske.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sulejman Tihić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH.

Visoki predstavnik u BIH Valentin Inzko suspendirao je 5.januara 2011. zakon, dok se Ustavni sud BiH ne izjasni o Tihićevom zahtjevu.

Jel to onaj antibosanski ustavni sud?

Što je "državna imovina" ?

Nije efendija!

Sad sam vidio, neki objekti u RS. Jake vam utjehe, opet na razini države Dodik odlučuje i blokira kako će se to koristiti. Bolje bi bilo da ste to dali RS, manje blokada.

Da se ja pitam nijedna odluka na nivou BiH ne bi bila donijeta dok se ovo smeće od suda (3 stranca, 2 muslimana, 2 Srbina i 2 Hrvata) ne reformiše tako da onemogućava majorizaciju.

A koje je obrazloženje, s obzirom da su u Dejtonskom sporazumu taksativno nabrojane nadležnosti centralnih organa.

Ne znam, ja samo čitam vijesti. Valjda nije po zakonu. Ne misliš li da je malo nelogično da entitet(ili kanton, općina u nekom drugom slučaju) određuje odnosno prenosi vlasništvo sa države na entitet, valjda bi se i država trebala pitati nešto o svojoj imovini.

mlate praznu slamu, nema nista bez konsenzusa o bilo kom pitanju, davice se ovako dok neko ne popusti

Valjda nije po Ustavu, jer se odlučivalo o usklađenosti zakona sa Ustavom.
Evo čitam, kao, na osnovu članova I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava.

Evo i Ustava
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BO ... NE_srp.pdf

Odluke još nema kompletne na sajtu, ali se vidi da je izvučeno iz malog mozga.

Glas Srpske i Nezavisne ladno imaju identičan članak o ovome, naravno, nepotpun i nejasan u najboljoj tradiciji bosanskog novinarstva.
Hebote, i Avaz ladno ima isti tekst... izgleda da su svi samo prenijeli saopštenje... jebem ti novinarstvo... i neko fakat prima platu u ovim novinama...

Jedna zanimljiva izjava o ustavnim sudovima: "S druge strane, Bošnjaci ističu da Ustavni sud RS do sada nije donio nijednu odluku u njihovu korist zbog načina na koji se u toj instituciji glasa. Zbog toga se nadaju da će konačnu riječ o problemu državne imovine, kao i knjiženja one na teritoriji entiteta, dati Ustavni sud Bosne i Hercegovine."



U članu III/1 Ustava BiH definisane su nadležnosti zajedničkih organa, a član III/3a jasno definiše da je sve ostalo u nadležnosti entiteta.
Ja tu nigdje ne vidim "državnu imovinu".

Sasvim mi je logično da zajednički organi imaju neku imovinu koja im je potrebna za funkcionisanje, ali mi je sasvim nelogično da zajednički organi kontrolišu kasarnu u Čajniču ili njivu koja je bila poljoprivredno dobro u Kasindolu.

Izvor: http://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/Mahovljanska-petlja-pustena-u-saobracaj/lat/85651.html

kad se uvodi naplata? idem za ZG za koji dan, a ovo će mi fino skratiti put, zadnji put me iz smjera Zagreba spustilo s autoceste u Laktaše, a sve prema Banja Luci zatvorilo, tako da sam samo ispušio na vremenu.

Ministar uprave i lokalne samouprave Republike Srpske Lejla Rešić rekla je da se opštine Trebinje, Prijedor, Bijeljina i Doboj mogu smatrati gradovima kada u Službenom glasniku budu objavljeni zakoni o ovim gradovima, koji prethodno treba da prođu proceduru u Vijeću naroda RS.

Ona očekuje da će stav Vijeća naroda o zakonima o gradovima Trebinje, Prijedor, Bijeljina i Doboj biti poznat do kraja jula.

Rešićeva je dodala da lokalne zajednice koje su dobile status grada, po objavljivanju zakona u Službenom glasniku, imaju obavezu da usklade svoje statute i termin opština preformulišu u termin grad.

"Bitno je naglasiti da u smislu izbora neće biti problema. Lokalni izbori su raspisani za opštine Doboj, Trebinje, Prijedor i Bijeljina i tu neće biti problema jer u zakonima postoji član koji definiše da će izabrani u opštinama vršiti funkciju grada do prvih narednih izbora", rekla je Rešićeva Srni.

Kada je riječ o usklađivanju dokumentacije u opštinama, Rešićeva navodi da nema određenih rokova do kada opštine to moraju uraditi, te da su to tehničke stvari koje se rade bez većih problema.

"Opštine sada moraju promjeniti pečate, table, sva mjesta gdje u aktima piše da su opštine. To se ne mora uraditi za dan ili dva, oni imaju dovoljno vremena da to urade bez ikakvih zakonom obaveznih rokova ili nekih poteškoća", istakla je Rešićeva.

Ona je podsjetila da pri prelasku iz statusa opština u status grada za Prijedor, Trebinje, Doboj i Bijeljinu nema nikakvih izmjena u nadležnostima ovih lokalnih zajednica, nema povećanja administracije, promjene broja odbornika niti promjene teritorije, te da u činjeničnom stanju sve praktično ostaje isto.

"Sada smo korak bliže ostvarivanju naše strategije razvoja lokalnih zajednica koja je stupila na snagu 2010. godine i koja prepoznaje višetipske lokalne zajednice. Ovo jeste korak bliže ka ostvarivanju toga, ali je činjenica da će kroz neke druge zakonske akte gradovi dobiti i neku drugu dimenziju ne samo deklarativnu", istakla je Rešićeva.

Ona je naglasila da je konkretno građanima Trebinja, Doboja, Bijeljine i Prijedora najveća psihološka satisfakcija da sada žive u gradovima. Narodna skupština Republike Srpske usvojila je na sjednici 10. jula zakone o gradovima Bijeljina, Trebinje, Prijedor i Doboj. Prema prijedlozma ovih zakona, gradovi će biti pravni nasljednici opština.

Parlament RS-a, u objedinjenoj raspravi o zakonima o ovim gradovima razmatrao je prijedlog zakona o izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji RS-a, kojim se predviđa da osim gradova Banja Luka i Istočno Sarajevo status grada imaju i sadašnje opštine Bijeljina, Doboj, Prijedor i Trebinje.

Postupak prelaska ovih opština u gradove pokrenule su skupštine ovih opština kod Vlade Republike Srpske.

(Vijesti.ba)

Islamska zajednica RS-a ?



Zvanična posjeta Muhameda Jusufspahića, imama iz Beograda, Miloradu Dodiku, a nakon što je reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić uputio pismo, zamolbu, ambasadorima islamskih zemalja da predsjednika RS-a proglase personom non grata, pokazuje visprenost srpske politike i zloupotrebu Islamske zajednice od strane režimskih funkcionera paravjerske tvorevine. Također, prije posjete Jusufspahića mlađeg, banjalučki muftija Edhem-ef. Čamdžić odbio je primiti odlikovanje koje mu je Dodik bio namijenio dodijeliti na dan proglašenja „Pijemonta srpstva“, odnosno Dan krsne slave RS-a, u Banjoj Luci.

Srbofilske medrese

Političke poruke i konotacije susreta Jusufspahića mlađeg sa Dodikom ni po čemu ne mogu poslužiti popravljanju srpsko-bošnjačkih odnosa jer nemaju ekumensku, već intrigantsku pozadinu. Taj susret je do sada, možda, najubjedljiviji pokazatelj da po dosadašnjim spekulacijama Dodik „vaistinu“ želi formirati Islamsku zajednicu RS-a. Spekulacije su počele još od postavljenja Adema Zilkića za reisa u Beogradu. Čim je inauguriran, Zilkić je sa Jusufspahićem boravio incognito dvadesetak dana u RS-u, pridobijajući imame da se priklone Beogradu. Nakon što nije naišao na razumijevanje imama, Zilkić je digao ruke od RS-a. Srbi još od kralja Petra, koji je osnovao i finansirao Veliku medresu u Skoplju, imaju tradiciju da izravno školuju hodže koji će agitirati prosrpsku politiku među Bošnjacima. U vrijeme komunizma srbofile među hodžama izravno je pronalazila Državna bezbjednost (UDB-a). Otvaranjem medrese i pedagoške akademije u Beogradu, pod okriljem „beogradskog muftiluka“, a koje finansira Vlada Srbije, ima za cilj popunjavanje vjeroučitelja i imama u RS-u.

Dva bošnjačka politička lidera, odnosno ministra u Vladi Srbije, Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin, stala su iza Adema Zilkića priznavši ga za reisa. Tako da je glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer-ef Zukorlić ostao usamljen držeći svoju vezu sa Rijasetom Islamske zajednice u BiH.

Bošnjački spartanci

Pošto će naredni izbori u Srbiji biti održani maja ove godine, predizborna kampanja u Srbiji je već počela. Za Bošnjake u Srbiji, posebno u Sandžaku, ovo će biti odlučujući izbori. To će biti referendumsko izjašnjavanje između probeogradskog bloka, kojeg čine Rasim Ljajić, kao lider SDPS-a, Sulejman Ugljanin, liders SDA, uz podršku Jusufspahića i Zilkića, i lidera prosandžačkog bloka Emira Elfića, predsjednika BDZ-a, stranke koja prvi put izlazi na izbore, a koju podržava muftija Zukorlić. Iako za sada sve ankete daju prednost Elfićevom BDZ-u, koji bi uz neke manje probošnjačke stranke iz Novog Pazara, nakon pobjede mogao i formirati lokalnu vlast u svim sandžačkim gradovima, političko rješenje za Sandžak se ne nazire. Tim prije, a to je vrlo dobar primjer, što ni pregovori o Islamskoj zajednici, koje su vodili najviši vjerski autoriteti, dvojica reisova, kao i državnici Turske i Srbije, nisu dali nikakve rezultate.

Za sada svi srbijanski mediji, kao i državni vrh Srbije, daju maksimalnu podršku Ljajiću, Ugljaninu i Zilkiću, protiv muftije Zukorlića. Njih trojica su, pritom, preko Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića, osigurala i političku i medijsku podršku iz Sarajeva. Gledano sa tog aspekta, mladi Elfić ne bi imao nikakvu šansu. Ipak, postoje lokalni mediji, javne tribine i skupovi na kojima se raskrinkavaju nositelji vjerskih i političkih skupova, te općenarodno iskustvo i pamćenje svega onoga što se zbivalo u protekle dvije decenije na prostoru Sandžaka.

Od nastanka SDA, kada su Sandžaklije postali „bošnjački Spartanci“, desilo se nekoliko paradoksalnih političkih obrata. Prvo su se, poput Alije i Harisa, posvađali Rasim i Suljo, da bi cijeli poratni period njihove dvije stranke, SDA i SDP, vodile krvave političke obračune. U vrijeme sloge Ugljanina i Ljajića Sandžak je bio samoproglašena republika koja je imala vladu od 17 ministarstava, premijera i predsjednika. Izdavali su „memorandume o uspostavljanju specijalnog statusa za Sandžak“ i pisali pisma svjetskim državnicima i međunarodnim institucijama koje su potpisivali kao predsjednik (Ugljanin) i premijer (Ljajić). Indikativno je posebno danas da je ministar odbrane bio Alija Mahmutović, današnji lider sandžačkih vehabija. Svih 17 ministara te samoproglašene republike je uhapšeno 1993., a i danas se vodi sudski postupak protiv nekolicine preživjelih „ministara“ zbog „narušavanja sigurnosti i ugrožavanja ustvanog poretka zemlje“, dok je Ugljanin, koji je pred hapšenje, što je vrlo indikativno i sumnjivo, pobjegao u Tursku, amnestiran.

Mladićev vojnik

Kako se desio obrat u politici bošnjačkih lidera? Oko Ljajićeve i Ugljaninove stranke razvio se „zmijski koloplet“ obavještajnog i kriminalnog podzemlja. U njihovom najbližem okruženju dešavala su se misteriozna ubistva, hapšenja i progoni ljudi. Ljajićev brat Kero bio je jedan od glavnih narko-bosova u Novom Pazaru, umro u laboratoriji droge, a brat Sulejmana Ugljanina se objesio. Uz to Ugljanin se sumnjiči da je pronevjerio oko 15 miliona eura samo u dva općinska mandata gdje je SDA imala skupćinsku većinu u Općini Novi Pazar. Kao takvi i najobičnijem svijetu su postali sumnjivi da su ih beogradske vlasti ucijenile i usmjerile da izravno izvrše napad na Mešihat Islamske zajednice i uz pomoć srpske žandarmerije pokušaju okupirati džamije i iz njih protjerati neposlušne imame. U obračunu džematlija i srpskih specijalaca, koji su gazili sedžade u čizmama, bilo je nekoliko ranjenih i povrijeđenih džematlija. Cilj napada na džamije bio je postavljanje imama lojalnih Zilkiću. Ne bi ovo mogao izvesti sam Zilkić bez izravne podrške Ugljanina, koji je tada bio u savezu sa Vojislavom Koštunicom. Ugljanina je sa Koštunicom povezao Rade Bulatović, koji je bio vojni ataše u Turskoj u vrijeme dok je bio u azilu, a zatim Koštuničin direktor BIA-e, koji se po tom osnovu dovodi u vezu sa ubistvom Zorana Đinđića.

Ugljanin, očito po istoj preporuci, postavlja podobnog Zilkića za reisa. Zilkić je postao podoban, po tvrdnjama svjedoka, još dok je služio JNA u Kumanovu, 1979/80, kod Ratka Mladića. Mladić je bio komandant 3. čete pješadije u kasarni Karpoš. Prema tvrdnjama jednog niže rangiranog oficira, Zilkić je imao vrlo prisne odnose sa Mladićem, koji je još tada pokazivao svoj mazohistički karakter jer se surovo iživljavao i maltretirao vojnike. Za razliku od mnogih, Zilkić je bio povlašten, pa je kod Mladića ulazio u kancelariju bez kucanja. Također je viđan kako nedjeljom odlazi sa Mladićem na privatni ručak. Konačno, kao hodža, držao je političku nastavu iz marksizma za vojnike. Nakon odsluženja vojnog roka Zilkić se zaposlio kao glavni imam u Tutinu. Uporno je simulirao teške bolesti što izazivalo sućut kod kolega. Međutim, u vrijeme najcrnjih progona Miloševićevih falangi na Sandžak, najmanje tri stotine mladića je hapšeno i pretučeno zbog optužbi za posjedovanje oružja. Među pretučenima su bili i neki imami koje je, kako su naknadno saznavali, prokazivao osobno Zilkić. Bojeći se osvete Zilkić je zatražio zaštitu od Ugljanina, glavnog krivca za takva mučenja i maltretiranja ljudi. Ugljanin je izjavljivao kako u Turskoj regrutira vojsku od trideset hiljada mladića za oslobađanje Sandžaka, zbog čega je Milošević pokrenuo akciju „Maj 92“ kojom je rukovodio oficir DB-a Vlado Čorbić. Zbog svega toga Sandžaklije strahuju da će se zaista u Srbiji održati izbori, dok će u Sandžaku to biti samo prilika za novu ofanzivu na Islamsku zajednicu, posljednji pedalj slobodnog Sandžaka.

AHMEDIJE NA TRI PRSTA

Prije Adema Zilkića, još dva reisa su ustoličena u Beogradu. Prvi je hafiz Ibrahim-ef. Maglajlić, koji je naslijedio najčuvenijeg reisa Džemaludina Čauševića. Čaušević je posato legendaran po otporu srpkoj hegemoniji odbivši poltronstvo srpskom monarhu rekavši: „Evo ti moja ahmedija, pa je stavi na svoju glavu!“ Nekoliko je referenci zbog kojih je srpski monarh preferirao Maglajlića za reisa. Prvo, bio je prognan u vrijeme Ustro-ugarske zbog učešća u Boju kod Banje Luke. Živio je u Čehoslovačkoj. Zatim je napravio raskol u JMO i istupio iz Spahine stranke. Kada njegova prosrpska stranka, koja je davala ovce za glasove, nije osvojila niti jedan mandat, hodžinska kurija ga 1930. bira za reisa IVZ-e Kraljevine Jugoslavije. Uz prisustvo kralja svečano je inauguriran u Bajrakli džamiji u Beogradu. Bio je na funkciji dok je sprovodio zloglasni „Srčkićev ustav“. Penzioniran je nakon usvajanja novog Ustava Islamske zajednice kada je ponovo Rijaset vraćen u Sarajevo.

U pripremi srpskih osvajanja i ratova u bivšoj Jugoslaviji srpska politika je preko obavještajnih službi (UDB-a i KOS) pokušala obezglaviti Islamsku zajednicu. Nakon pokreta imama u Sarajevu, koje je vjerovatno inicirala UDB-a, te nakon smrti Naima Hadžiabdića, za reisa je izabran major UDB-e i nosilac Partizanske spomenice, hafiz Husejn-ef. Mujić. On će biti drugi reis u historiji kome je menšura, inauguracija predata, 31. oktobra 1987., u Beogradu. Obavljao je službu reisa samo dvije godine, kada je na lični zahtjev penzioniran.

Umuknuo sandžački pijetao

Nekada se Sulejman Ugljanin smatrao najradikalnijim liderom na Balkanu. Zvali su ga Pešterski pijetao koji traži autonomiju za Sandžak. Ove godine, iako je kampanja u Srbiji već počela, Ugljanin šuti. Pitajući se što je umuknuo, Pešterci ga izazivaju dosjetkom:

„Pjevni pijevče, duhni, zijveni; Ne izduhnu čega nema!“

Piše: Tim za analitiku PB

(pan Bošnjak)