čak i u ratu se nije toliko toga ružnog dogodilo kao u drugim mjestima!

Ljubuški je specifično mjesto.Otiđi sad na Tegaševac,Kravicu ili Otunj i počni pričati o nekoj problematici,ljudi će te potjerati,da u miru odigraju partiju remija i popiju pivu,da sastave dobitni listić.
Zbog toga mi smeta cijela ova propaganda i negativna atmosfera koju je donijela g. Broz.
To nema nikakve veze sa Ljubuškim.
Što se tiče hrvatske himne,oduvijek je tako,od svatova do lovačkih večera,i nikad nikome nije smetalo.



Nisi u pravu.
Ljubuški je u ratu bio iznimno zajeban grad.
Čak je jedno vrijeme bilo fora reći...u Ljubuškom se desilo čudo,umro čovjek prirodnom smrću.
Dževlan,Hakala,Perići,Pavlovići,Žmigo,Grgić...bila je to zajebana ekipa.
Ipak,sva ta silna ubojstva nemaju nikakve veze sa tematikom filma jer se uglavnom 'pucalo između sebe'.
Živci su bili tanki kao strune ali se to nije ispoljavalo na muslimanima/bošnjacima,naprotiv.

To pa-usosce <[email protected]>, coe.sarajevo <[email protected]>
Sent Saturday, July 28, 2012 at 2:48 PM

To whom it may concern,

I refer to the recent statements made by the US ambassador to the OSCE, Mr Ian Kelly, and by the head of the Council of Europe office in Bosnia & Herzegovina, Ms Mary Ann Hennessey, regarding the events in Ljubuski. Both Mr Kelly and Ms Hennessey appear to be under the impression that Mrs Stefica Galic has been attacked and victimised by some sort of a lynch mob, in response to a recently made documentary about her late husband. Appeals were made to protect her safety, and indeed the freedom of speech itself. These are all admirable calls to action, however, I am afraid that you were misled about the nature of the events, and that once facts are better publicised, you may have to issue a retraction or censure someone for providing poor intel.

The so called "nationalist attack on Mrs Galic" was nothing more than a heated altercation between Mrs Galic (49 years old), and a woman 7 years older than Mrs Galic, and might I add, smaller in stature. Her name is Mrs. Vera Dedic and she alleges that Mrs. Galic attacked first, ripping off her necklace and shouting profanities, after which a physical altercation ensued. The local police were called to the scene and made a full incident report. This can be verified by contacting the cantonal police in Ljubuski or Siroki Brijeg. In addition to this, I encourage you to check the web link below, from a reputable, BH daily, Vecernji, which has details about the incident, and incidentally a photo of the frail looking older lady, Mrs Dedic, the other party in this incident. Surely, an apology to Mrs Dedic and to the good people of Ljubuski is warranted? I am at your disposal should you need any further details.

http://www.vecernji.ba/vijesti/u-ljubuskom-dvije-zene-se-potukle-zbog-filma-clanak-433081

Jako mi je žao, da tendenciozno medijsko izvještavanje iz Ljubuškog je stiglo u OSCE i Ured Vijeća Europe u BiH.

Smatrajući, da su događanja u Ljubuškom prikazana djelomično istinito i na trenutke lažno, želio bih Vas upozoriti na samo nekoliko fakata u vezi događanja u Ljubuškom.

Prije 12 dana je prikazan dokumentarni film „Neđo od Ljubuški“ o događanjima u Ljubuškom iz kolovoza 1993. godine. Dokumentarac je zamišljen, da obradi inače jako pozitivnu epizodu iz života Ljubušaka Nedeljka Neđe Galića u pomaganju lokalnih Muslimana pri napuštanju Ljubuškog 1993. godine nakon početka muslimansko-hrvatskog rata u BiH . Lokalne nevladine i veteranske udruge su se pobunile protiv prikazivanja filma, jer smatraju da uradak ne prikazuje cijelu sliku događanja i zanemaruje kontekst vremena, nego na manipulativan način prikazuje jedan isječak života Ljubuškog iz tog vremena, stvarajući lažnu sliku za gledatelje, koji nisu upoznati sa tadašnjim dešavanjima u BiH i Ljubuškom. Nastranu činjenica, da iz Središnje Bosne i sjeverne Hercegovine kritičnog kolovoza 1993. godine dolaze rijeke izbjeglica Hrvata protjeranih sa svoje rodne grude od vojske kontrolirane od strane Muslimana ili moment, da se više nije mogla jamčiti sigurnost ljubuškim Muslimanima u gradu punom vojske i prognanika, posebice je većina građana Ljubuškog ostala šokirana, da se primjerice u filmu pojedini protagonisti negativistički odnose prema činjenici, da početkom 90-tih godina hrvatski narod ponovo sluša svoju himnu i razvija svoje zastave.
Žalosti također, da su u dokumentarcu stotine primjera pomaganja susjeda u nevolji u najtežem vremenu u Ljubuškom jednostavno preskočene.

Iako je ocijenjen kao negativan po imidž Ljubuškog, posvećene demokraciji i slobodi govora, gradske vlasti su dopustile prikazivanje filma usprkos velikim protivljenjima udruga. Cilj protesta nevladinih udruga nije bila obitelj Galić, jer je za većinu Ljubušaka uloga Neđe u kolovozu 1993. godine bila pozitivna, nego doticanja politike i indirektno prikazivanja Ljubuškog kao ekstremne sredine u navedenom dokumentarcu, pri čemu je nastala sumnja, da se namjerno unosi nemir i negativno etiketira Ljubuški iz zlih namjera. Svi se slažu da je obitelj Galić, prvenstveno supruga od glavnog lika u dokumentracu – gospođa Štefica Galić - iskorištena za najjeftiniju manipulaciju.

Dokumentarac je zabolio većinu Ljubušaka, jer se upravo u Ljubuškom, u vrtlogu ratnog ludila, na najrazumniji način odrađeno spašavanje Muslimana, kao lokalne manjinske skupine, od ludila koje je zahvatilo BiH. Naime, nije poznato da je bilo ijednog ubojstva ili da su se događale pljačke većih razmjera, a da su bile etnički motivirani, nego je omogućeno manjinskoj etničkoj skupini, da se sklone u inozemstvo. Ističemo i činjenicu, da je jedan dio lokalnih Muslimana ostao do kraja rata sa svojim susjedima Hrvatima. Posebno je Ljubuški ponosan, da poslije rata i povratka Muslimana-Bošnjaka u Ljubuški nije zabilježen nijedan međunacionalni incident – možda jedinstveno u cijeloj BiH.

Događanja poslije emitiranja filma nastavljaju se prikazivati jednostrano i zlonamjerno od određenih medija, kojima smeta suživot i dobra multietnička atmosfera u Ljubuškom.
Svađa između Štefice Galić i starije ženske osobe nakon prikazivanja dokumentarnog filma je prikazana kao divljački napad skupine osoba na gospođu Šteficu, iako je međusobna dobacivanja i neslaganja sadržajem filma bio povod za manji fizički obračun dvije ženske osobe. Službeno policijsko izvješće je demantiralo određene medije u Sarajevu i zanijekalo je da je bio napad na ikoga, nego kao okvalificiralo kao sukob dvije osobe.

Nadamo se, da će istina pobijediti, a manipulacije i poluistine što manje trovati multietničku atmosferu u BiH.