Ti Aztec kao da se nalaziš na nekoj životnoj prekretnici.Primjećujem da puno vremena posvećuješ razmišljanjima, braku, vezama i općenito životu.Vjerovatno neki " potres " emotivne prirode je posrijedi.No definitivno su tvoja promišljanja zrelija u zadnje vrijeme.

A nekada se i ciljano stupa u brak imajući u vidu financijsko stanje osobe (i obitelji te osobe) sa kojom stupaš u brak. To je definitivno faktor (barem meni) - znam da ne bi ženio curu iz obitelji kokuza koji bi ti se sutra natovarili na grbaču, dok nemam ništa protiv recimo neke Hercegovke čiji otac ima firmu, apartmane u Međugorju i sl. Treba biti pragmatičan, ljubav vremenom ishlapi, a ostaju ti samo brige.

Pitanje je što ljudi žele od braka?Kad sami sebi odgovore,onda će imati i predstavu kakav ih partner očekuje...

Imati djecu i kompatibilnog bračnog partnera koju/kojog nećeš zamrziti za X godina.

Pa jesam, nadam se. Htio ne htio, vrijeme je neke stvari postaviti na svoje mjesto, i ici dalje.

Potres, jasta vec potres... A do jucer mi je glavna okupacija bila koju graficku karticu kupiti.

Nije da i prije nisam imao ponekad zrela promisljanja, nego se jednostavno nisam tim htio zamarati, mislio sam kako ima vremena... jbg, nema...

Obavezno sastaviti predhodno popis tačaka koje se moraju podudarati sa kompitabilnom ženskom osobom, ispitati naslijedne bolesti u njenoj užoj i široj obitelji, finansijsko stanje roditelja

@Aztec, primjećuje se pozitivna promjena:)

Pa naravno da ima... Ne znam, ja to ne bih mogao... Radije bih onda ostao sam, i privodio si kuci uvijek svjeze koke.

Osobno bih ozenio curu koja je siromasna (pod pretpostavkom da sam ja bogat ), pod uvjetom da je volim, da ona voli mene, a ne da to cini zbog mog novca, i naravno, da prema njoj osjecam zivotinjsku pozudu. Sta ce ti na kraju taj novac ako ti nesto tako fali. To ne treba gledati kao da ti se neko natovari na grbacu, nego kao investiciju u sebe.

To mi je osobno na prvom mjestu, al volio bih da je to neka cura kojoj nije prioritet kupovina cipela, tracanje po citave dane, mjerenje celulita... princeze... Volim ambiciozne cure koje rade, koje rade razne poslove, i s tim nemaju problem. Koje su sposobne samostalno zivjeti, a ne samo hodati za momkom i shvatiti kao glavni posao drzanje njegove kite.

Sarajka, ja mislim da ti zadovoljavaš sve moje kriterije, jedino što postoji šansa da bi me nekad kroz pitbullovski nastup mogla posvađati sa rodbinom

Dobro, ne bih išao u osobni spisak želja, ali sam kroz godine iskustva naučio da je itekako važno dobro procjeniti i ženinu obitelj. Stupanjem u brak, potencijalno nasljeđuješ i sve njihove probleme, a ako si ti dobrostojeći - valjda je jasno tko će rješavati njihove financijske (i druge) probleme.

Pa je, bitno je i to, al mi sigurno ne bi bilo odlucujuci faktor. Na kraju, mozda imaju novac, al ima cacu debila, brata jos veceg itd... Neko ima srecu pa dobije sve u kompletu kako treba, neko bas i ne...

JER JA SAM ZMIJA, A TI SI ZABAC, ZABAC
MOZES DA BEZIS ALI DZABA, DZABA
I KADA UPADNES U ZAMKU TU U SIPRAZJU
U JEDNOM ZALOGAJU TEBE JA PROGUTACU

Pa ono jeste, u pravu si. Ja osobno očekujem od ženske osobe da mi bude potpora u životu i netko s kime se može živjeti skupa, jer čovjek sam ne može živjeti. Može imati mnogo prijatelja, ali oni ti neće donijeti čaj u krevet u 3 sata ujutro kada si bolestan. Jednostavno čovjeku treba obitelj, sam čovjek s vremenom izludi, ili postane narkoman, alkoholičar, perverznjak...
Meni osobno novac ne igra nikakvu ulogu, apsolutno nikakvu, čak naprotiv - imao bih onda komplekse od njezina bogastva. Ne mora biti lijepa, ni dobra kuharica, ni šiti i slična sranja iz XIX stoljeća.
Dakle žena mojih snova je žena prosječna... jedino što bih volio jeste da je pomalo obrazovana, ne mora to biti u smislu formalnog obrazovanja - tolike tuke završe fax a nemaju pojma ni o čemu, već bar da je načitana. Jer kako živjeti sa osobom sa kojom se ne može polemizirati o etapama oktobarske revolucije, neokolonijalizmu, hrvatskom proljeću, uzrocima pada rimskog carstva, Nasa-inom planiranju leta na Mars, tehničkim karakteristikama zrakoplova MIG-21 BIS, pravcima razvitka OS RH...

Oženite se, inače nikad nećete spoznati kako izgleda vrag, osobno.

osobna iskustve su najbolja...

Brak ti je najveća garancija za ljudsku sreću. Prema sociološkim istraživanjima. Čak i ako si samo u braku, bez obzira jel sretan. Ako si u nesretnom braku statistički ljudi nisu ništa nesretniji nego ako su sami. A ako si u dobrom braku trajno životno zadovoljstvo ide do neba. Sretan brak je najvažnija i najjača stavka koja čini životno zadovoljstvo.

Tako da samim ulaskom u brak ne gubiš ništa, a možeš dobiti jako jako puno.

(Trenutno pročitao Coming Apart: The state of White America 1960-2010, Charles Murray gdje potanko govori i o braku i životnom zadovoljstvu)

http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlj ... GyUbVHEpI0

Ja ti komotno mogu reci iz svoje perspektive samca da trenutno sigurno ne bih bio sretniji u braku, niti mi je to uopce neka stavka u zivotu. Jest mi stavka biti s osobom koju zelim, al mi brak per se ne igra apsolutno nikakvu ulogu.

Al ko zna

Da,ako je na pravim ideološkim temeljima.

Problem je što se vraćanje prava ženama izmetnulo u svoju suprotnost, što je dovelo do propasti braka i onoga što nazivamo dom, kao i slabljenja muškaraca sa svim pratećim
posljedicama. U modernom društvu ima sve manje pravih očeva,i upravo sada osjećamo ozbiljne posljedice te pojave. Otac se sada ili sam sklanja u stranu ili ga tamo gurnu, a žene pokušavaju da urade nemoguće: da budu i majka i otac, i da brinu o djeci i imaju
karijeru, da pružaju čvrstu, mušku ljubav i onu nježnu majčinsku,da štite od spoljnih teškoća i čuvaju unutrašnji duševni mir svoje obitelji...

Brak je mrak, život u braku je život u mraku.

Ništa od toga. I to se danas jasno vidi. Brak muškarca i žene je daleko najbolji okvir za socijalizaciju slijedeće generacije. Djeca rođena i odrasla sa roditeljima koji žive u braku prepišaju ostalu djecu da je to strašno. To je jedna od najčišćih socioloških činjenica i najdokumentiranija. Pridavalo se i prije 50 godina na zapadu što ovdje dolazi o muškoj figuri koja ne treba biti otac ili da je samo važna ljubav. Niš od toga.

Dijete treba i mamu i tatu. To je recept za ubermenscha u slijedećem naraštaju.

Inače za ilustraciju koliko su se vrijednosti promjenile.

Gallup je 1962, proveo istraživanje među Amerikankama starosti od 21 do 60 godina s pitanjem koja je žena sretnija: udana s obitelji ili ona s karijerom. 96% je rekla udana sa djecom. Njih 93% je reklo da ne žali što nisu ganjale karijeru. Tako da daleko od toga da su žene spašene od ne znam čega. Ljudi su prije imali drugačije vrijednosti i po istraživanjima bili sretniji nego danas.

Vrijednosti su se pomjenile pa se nekima danas čini kao zatvor način života predaka ali oni ga tako nisu doživljavali.

Ponukan onim stereotipom o nesretnoj kućanici koja sjedi u dva sata sa otvorenom bocom vina, puši u kuhinji i prazno gleda pred sebe. I danas žena od karijere leži sama u krevetu, nakon što je slistila butelju crnog, ždere sladoled iz kante i gleda neki crno bijeli romantični film i pita se šta to s njom ne valja. I to statistički puno više nego kućanica iz mračne prošlosti. Kao što naravno ima i drugačijih primjera.

Inače još jedan zanimljiv podatak. Ako poredamo ljude koji su zadovoljni svojim poslom i životno zadovoljstvo kućanice su daleko najzadovoljnije. 44% Amerikanaca koje je zadovoljno plaćenim zanimanjem kaže da je jako sretno, dok 57% domaćica koje su jako zadovoljne time što su domaćice je jako zadovoljno životom. 12% onih koji su nezadovoljni poslom je jako sretno. Tako da i posao je važan, a najveće zadovoljstvo postižu domaćice koje su zadovoljne tim zanimanjem.

Da malo rušimo stereotipe.

Iskoristio bih ovu prigodu i citirao Elvisa koje je jednom glede braka rekao: - Zašto kupovati kravu kada uvjek možete proturiti ruke kroz ogradu i pomusti susjedovu?

A znamo da je on uvijek bio u pravu...

Glede braka,Elvisovo mišljenje možemo nazvati običnim sranjem.

Problem je u tome sto jedni krive druge!

Jedina krivnja starih momaka je što nemaju para. Neće žene da se udaju ako nemaš pare, dobra kola i svoju kuću u kojoj ćete živjeti bez roditelja. Ali nemože svaku zapast bogatun pa i one ostaju same. Nema danas da svi rade ko prije. Omladina završava fakultete pa na biro. Nema posla pa eto ti. Gdje li samo ode ovaj svijet. Kad se sjetim u moje vrijeme sve je bilo drugačije.