Jest ovaj Tvrtko Milović faca.Možda bi se trebala registrirati na poskok, da mu upropastim komentare ispod svake kolumne.Čuj uporedbe sa kanalizacijom.

Mislim da je Tvrtku neki dijasporac vjerovatno pokupio ljubav njegovog života i odveo u nepoznato, zato je ovako ogorčen.

a emt bira ovog prvog sa popisa

I meni mnogi postupci dijaspore idu na onu stvar, i u potpunosti razumijem frustracije pojedinih osoba. Prvenstveno me nervira činjenica da svi redom uvjeravaju domoroce da na zapadu ništa ne valja, i da ne pomišljaju dolaziti, da je sve u BiH/RH super - i da su ludi ako pomišljaju emigrirati. I nakon toga se spakuju i vrate u svoj osobni pakao i užas koji ih čeka na zapadu.

Dobar studij je moguc i u BiH

Katarina Jelinic, studentica

Nije nikakva novost da mnogo mladih, poglavito katolika iz Bosne i Hercegovine, odlazi studirati u Hrvatsku ili neke „treće zemlje“. No, ima dosta i onih koji se zapute u suprotnom smjeru, ali se o njima ne piše ili se piše vrlo malo. Jedna od takvih je studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, odsjek Logopedija i surdoaudilogija, Katarina Jelinić.


Katarina je rođena 22. siječnja 1991. u Slavonskom Brodu. U svom rodnom gradu završila je osnovnu i srednju školu. Željna znanja zaputila se „preko Save“ i došla studirati u Grad soli.

Poštovana gđice Katarina, iz Slavonskog Broda ste došli u Tuzlu kako biste tu studirali. Što Vas je potaknulo na to?

Odlaskom iz Slavonskog Broda u Tuzlu najviše me vodila želja za studiranjem logopedije. Ta želja bila je jača od svega. Ona me najviše poticala, ali nikad nisam ni razmišljala da će moj studentski život baš biti u Tuzli, gradu soli.

Je li netko utjecao na Vašu odluku i što su Vam na sve to rekli roditelji?

Odluku sam donijela sama, nitko nije utjecao na nju. Potporu mi je dala cijela obitelj, iako roditeljima nije bilo lako poslati kćer u novu sredinu. No, nisu me htjeli spriječiti u mom nastojanju da se usavršim u životu i da izaberem sama svoj životni put. Velika olakšica za njih bila je činjenica da mogu stanovati u Katoličkom školskom centru Sv. Franjo i družiti se s mladim katolicima iz cijele Bosne i Hercegovine te s njima razmjenjivati iskustva.

Kada ste polazili u Tuzlu, kako ste zamišljali taj grad i ljude u njemu? Jeste li imali predrasuda o životu u okruženju gdje ćete, u nacionalnom i vjerskom pogledu, biti manjina?
Nisam imala nikakvu posebnu predrasudu o Tuzli. Iskreno, nisam znala što me čeka i gdje idem. Bez predrasuda sam išla pozitivnog duha i vodila se izrekom: „U jedinstvu je snaga.“ Poštujem svoje pa sam znala da ću poštovati i tuđe nacionalno ili vjersko opredjeljenje.

Jeste li tijekom studija doživljavali diskriminaciju, od kolega studenata ili od profesora, zbog toga što dolazite iz Hrvatske?

Ne bih rekla da sam doživjela diskriminaciju, ali je bilo pregršt pozitivnog zafrkavanja. Primjerice, moje kolege mi kažu da sam Slavonka, a ja im uzvratim: „Kakva Slavonka, ja sam Bosanka!“ Na to mi vele: „Sad si nam još draža!“ Inače, kao što sam i rekla, rođena sam u Slavonskom Brodu, ali moji korijeni su iz Bosanske Posavine, točnije iz Gornjih Močila kraj Bosanskog Broda. Tako da je moje srce uvijek vuklo prema Bosni i mome zavičaju.

Jeste li primijetili da kroz predavanja ima indoktrinacije studenata, bilo nacionalne bilo vjerske?

Zaista to nikada nisam primijetila na predavanjima.

Tko Vam je bio najveća potpora u životu u novoj sredini?

U novoj životnoj sredini prvu veliku potporu sam dobila od časnih sestara: Pie Herman i Elizabete Ćosić, redovnica Kćeri Božje ljubavi te od ravnatelja KŠC-a vlč. Vlatka Rosića. Odlaskom na svetu misu u samostan sv. Petra i Pavla upoznala sam se s radom FRAMA-e Tuzla. Ta zajednica me, zajedno s fra Mariom Divkovićem, prihvatila i činila moje dane u ovom gradu ljepšim. Posebnu zahvalu bih izrekla prijateljici Aneti Jokić, mladoj studentici iz Tuzle, koja je bila sa mnom od samog početka... Kad bih osjećala nostalgiju za svojim bližnjima, uvijek je bila uz mene.

Što je najvažnije da se mladi čovjek ne bi "utopio", odnosno asimilirao u društvu gdje je njegov religijski i nacionalni "predznak" u manjini?

Smatram da je najvažniji kućni odgoj te čvrst stav, ali i čvrsta vjera u Boga.

Koliko i na koji način je Vama osobno pomogla povezanost s Katoličkom crkvom?

Povezanost s Katoličkom crkvom mi je pomogla u velikoj mjeri jer me naučila kako težiti za vječnim životom, kako prihvaćanje križa može biti s osmijehom i s dosta „Šimuna Cirenaca“, ljudi koji su spremni uvijek pomoći. Također, pomogla mi je da ostanem pozitivnog duha, da mi pruži utočište i ono što je najvažnije: zajedništvo.

Gdje sebe vidite nakon završenoga studija? Biste li ostali u BiH?

Voljela bih ostati u BiH, ali ipak se vidim u Hrvatskoj jer smatram da bih lakše mogla naći posao... Osim toga, i obitelj mi je tamo.

Što biste sugerirali svojim vršnjacima koji žive u Hrvatskoj i razmišljaju o studiranju u BiH?

Poručila bih im da slijede svoje snove te da Bosna i Hercegovina, također, ima dobar sustav obrazovanja i stručni kadar.

Otišla sam da vidim kako Tvrtko izgleda.Štreberski sa viškom kilograma

@ Ministre opstanak i dolazak na zapad Nikome ne ovisi od moje ili tvoje slobodne volje.Svako sebi uredjuje život po sopstvenim mjerilima.

Moj uticaj na bilo koga bi bio zanemarljiv, ili neko mišljenje, sugestija koju bi iznijela.Postavljam sebe dakle u poziciju da ja živim u BiH.Tko bi mogao utjecati negativno na moj idabir ? Roditelji u manjoj mjeri i to pod znakom pitanja.

Ne pokazuj te privatne poruke od Hinterlanda.

Humljanka nekakva, nije hinter najdraži

Istina. Mada nama je i malen broj ljudi značajan. Da se vrati 50 000 penzionera i troše lovu ovdje. To bi mogao biti i unosan posao. Kada bi se otvorili domovi, luksuzni za dijasporu. I da se vrate starci opet u grupama. Imaju društvo, a ovdje im je bagatela za njihove mirovine.

Nama bi trebalo na ministarskoj razini, recimo Ministarstvo obitelji, branitelja i iseljenika. Gdje bi se pružala pomoć povratnicima. Ili recimo osnovao odbor sa Srbijom da se naši ljudi iz Vojvodine koji žele doći u Hrvatsku zamjene sa Srbima koji žele otići u Srbiju. Da se pomaže povratak ugroženih. recimo ostatak Janjevaca da im se naprave kuće u Kistanju npr. Ali najbitnija bi bila pomoć da se snađu što se tiče zakona, prava i obaveza.

I naravno povezat naše ljude vani. To je popularno, istraživati zemlju odakle su ti preci došli za Zapadnjake. Evo mamina sestrična je nakon 20 godina došla u Hrvatsku pa se vratila sa frendicama slijedeće godine na 2 mjeseca i prošli su sve. Sad opet dolazi i fura nećaka sa ženom i djecom koji su četvrta generacija. Vide se sa familijom, rođacima, ostave lovu, pričaju drugima kako im je bilo lijepo. Dosta.

Ne treba se zavaravati da će ljudi masovno se vraćati dok nebu de situacija bolja ali pravim pristupom se puno toga korisnog može napraviti.

tako je, svaki dan placem u ferrariju jer me je sramota pred familijom u vili. al dosta toga za danas idem malo brati love sa drveca, jer ovdje na zapadu, svi smo mi bogati i jedemo sa zlatnim kasikama

"Starački" Dom u Slatini, Komušina. Pun pogodak jednog našeg povratnika. Već dva put je proširivao prostorije s obzirom da su mu sve kapacitete zauzete a potražnja za slobodnim mjestima je velika. Komfortno, uredno, domaća hrana, čist zrak, uređena okolica, adekvatno osoblje. Sve za 5!

Neki dan neko stavi ovdje fotku nekih 20-ak mladih cura, "komada". Gledam ja u fotku i vidim neke curice koje neko iskorištava nudeći im lažne temelje za bilo kakvu budućnost. I još mnogo toga vidim samo ne vidim komade na toj fotki, a vjerojatno bih prije 15-ak godina.

Jebiga, sve u svoj vakat.

Tvrtko Milović l poskok.info tko je ovaj hibrid...

Ostavila ga cura radi nekoga iz Njemačke i onda se on uzeo tipkovnice da raspali po Dijaspori.
Što nije raspalio po vlasniku istoga portala. Koliko sam čuo on živi od perecije i cijelo vrijeme boravi u njemu mrskoj zemlji. Taj poremećaj osobnosti nikako ne mogu shvatiti...

Odakle njemu pravo da napada dijasporu u jednom trenutku u mom životu da nisam imao dijasporu ne bih preživio u toj lakrdiji od zemlje. I sada kada sam ja u dijaspori, šaljem novac svojoj obitelji u toj državi.

Buduci narastaj cu odgajati u duhu Islama, i uciti ga da voli rodni kraj moj i njegovih/njenih djedova, Kladanj ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Voliš li Kladanj ?
Jesi sada u njemu ili si van BiH ?
Jesi ikada pripremio iftar ?

Volim, u njemu sam zivio do svoje pete godine.


Van sam BiH, ali cesto odem doli.


Iftar nisam nikada pripremio, ali zato jesam jeo.


Volis li ti Zadar?


Jesu li Srbi bombardirali Zadar?


Jesi li pobozan?

Da.
Da.
Da.

Ako voliš Kladanj zašto si ga napustio, mislim mi smo ostali u Zadru i u dobru i u zlu, uključujući i poslijeratnu besparicu?

Koliko stanovnika ima Kladanj, a koliko džamija ? Jel više nego u Mostaru ili manje?

Ne bih mogao reci sa sigurnoscu. Zar je bitno koliko ima dzamija? Vodis li se ti onom Dodikovom "Sto vise dzamija to ljepsi grad", ili?

Da. Ne.
Voliš li Milorada Dodika?
A Republiku Srpsku?

Milorada Dodika mrzim iz dna svoje duse, a sto se tice manjeg bh. entiteta, on je samo nuspojava jedne genocidne srpske politike koja se vodi vec 200. godina.


Da ne trollamo temu, premjestimo se na chat odjel foruma.


Slazes li se?

Ne.

Zašto mrziš Milorada Dodika? Jeli ima Kladanj veze s tim ?
Koliko džamija ima u Banja Luci ? Je li te pitaju pasoš kada ideš iz FBiH u RS iz Kladanja?

Ne volim ga jer je bahat.

Nema Kladanj, ali zato ima susjedna Vlasenica koja je prozivjela kalvariju po katolickoj termologiji. Mislim da ih je prije rata bilo 16, od kojih je 9 obnovljeno.


Ne pitaju.

Jesi ikada bio u Vlasenici ?
Jeli se slažeš sa lokalnom samoupravom u vezi njihovih projekata za tu općinu ?

Jesam. Na koje projekte konkretno mislis?


Da li si ikad bio u istocnoj Bosni?

Bi li zelio otici tamo?

Sto te podsjeca na taj kraj?

Sve.
Ne.
Ne.
CCCCčevapi.

Jesi probao ikada planinarenje? Ako da jesi probao gdje?
Bi li išao na planinarenje u Republiku Srpsku ?
A u Federaciju BiH ?

Ja bih isao na planinarenje u BiH, narocito Hercegovina.