Zadre opleti poetično kako si odlučio .



http://www.vecernji.hr/vijesti/steta-hr ... nak-462385

Na Buljevićevo mjesto sjesti će bivši pomoćnik ministra obrane.
Dogovor Josipović - Milanović: Dragan Lozančić novi šef SOA-e

Lozančić i Zoran Milanovića poznaju se 12 godina, kada je premijer bio u MVP-u.

Lozančića je za funkciju novog šefa tajne službe predložio premijer Milanović, a predsjednik Josipović, iako mu je nalazio zamjerke, govorio je kako je sklon tome da ga potvrdi. Lozančić je američki Hrvat koji se vratio u Hrvatsku 1991. godine, i to preko tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, s čijom je obitelji u prijateljskim odnosima. Zbog te veze Lozančiću se spočitavalo rigidno desno političko opredjeljenje, dok se s druge strane isticala njegova stručnost i profesionalnost.

Lozančić je nakon dolaska u Hrvatsku dobio službu u Ministarstvu obrane, gdje je ubrzo postao načelnik Odjela za međunarodnu suradnju, potom je bio zamjenik načelnika za obrambenu politiku, a vodio je i MORH-ov odjel multilaterale, što je podrazumijevalo pitanje mira u regiji kao i programe vezane za NATO pakt. Lozančić je tijekom službe u MORH-u nastavio školovanje pa je stekao i doktorat iz mehanike na Columbia Universityju u New Yorku. Bitan detalj iz njegove biografije govori da je nekoliko godina bio predavač u centru za sigurnosnu politiku George C. Marshall u Garmisch-Partenkirchenu.

Milanovićevo poznanstvo s Lozančićem datira otprije 12 godina kada je Milanović kao zaposlenik MVP-a bio angažiran na poslovima vezanim za NATO.

http://www.vecernji.hr/vijesti/dogovor- ... nak-462263



Naš sugovornik tvrdi da je funkcija šefa SOA-e ponuđena jednom diplomatu (najvjerojatnije se radi o Pjeru Šimunoviću), ali ju je odbio. Ostao je, stoga, Lozančić. Njega premijer Milanović želi imenovati jer ga osobno poznaje iz vremena kada je kao zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova bio zadužen za NATO. Njih dvojica su surađivali i tada je Milanoviću ostavio dojam osobe koja profesionalno pristupa poslu.

Naš izvor kaže kako predsjednik Josipović to ne poriče, dapače, da mu je Lozančić ostavio dobar dojam. Moguću prepreku za supotpisivanje njegova imenovanja nalazi u tome da Lozančić ima dvojno državljanstvo. Uz hrvatsko ima i američko, što šef države smatra prilično nezgodnim. Radi se o funkciji šefa tajne službe koja u sklopu opisa posla ima i segment djelovanja prema inozemstvu i realno je da će se u poslu u nekom trenutku suprotstaviti interesi zemalja čiji je državljanin.

Tvrdi desničar

Druga zamjerka Lozančiću je, prenosi naš sugovornik, politička opredijeljenost koja je navodno tvrdo desna. Lozančić je, naime, 1991. godine došao iz Amerike u Hrvatsku, i to navodno preko tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška.

Informacije koje nikada nisu demantirane govore da ga je zbog prijateljstva s njegovom obitelji Šušak postavio na mjesto zamjenika ravnatelja tadašnjeg Vojno-tehničkog savjeta. Lozančić, međutim, nije spominjan u aferama koje su pratile Šuška i njegov kadar.

http://www.vecernji.hr/vijesti/kandidat ... nak-455888


Bože mili al ga lupaju. Kako desna politička orijentacija može biti uteg? Ako je to jedan dio političkog spektra?

Znači čovjek je stručan i profesionalan ali je po Ivanki Tomi "rigidni desničar".

što volim kad ekstremni ljevičari nazivaju nekog ekstremnim desničarem. Obraz ko džon.

Inače ovo mi se čini kao državnički potez Milanovića. Da traži stručnog čovjeka neopterećen svjetonazorom i uvjerenjima. Tako da i jedan plus.

i ja sam popila piće sa zrikijem, pa opet ne znači da sam rigidni ljevičar...

možda je čovik (lozančnić, a tko drugi?) uistinu pošten i stručan, ja i dalje ne vjerujem nikom i ničem što izlazi iz sadašnjeg sdp-a i ove vlade.
niti vjerujem da je odabir amenikaniziranog hrvata za šefa tajnih službi, posljedica prijateljstva nego isključivo naredba sa viših instanci (čitaj: amerike).

Mi zapravo dajdemo svoja mišljenja, a činjenica imamo malo. Ja pod utjecajem mladenačkog idealizma malo ružičastije, gospa Ilirika sa većim životnim iskustvom puše i na hladno.

Trebali bi malo više informacija.

I ipak mislim da moramo imati kao rigidni desničari širinu u prihvaćanju. To je već postao narodni sport, pljuvanje, omalovažavanje, ruganje i pesimizam. Možda sam ja zelen, zapravo sigurno jesam, ali do sada nam nije išlo tim putem. Mogli bi probati drugačiji, makar da vidimo. To desničarenje i mrvljenje u sitne dijelove gdje svatko ima svog gurua ili je sam svoj majstor nas skupo dođe. Trebali bi se ujediniti oko glavnih stvari, a oko sporednih imati toleranciju na drugačije stavove. Ili smo paralizirani i nerelevantni. I s pravom nam se rugaju kolege smrdljivi ljevičari.

Veliki šator. Da ima mjesta za sve.

a pa naravno.

SDP i Josipović udružen rad na blokiranju ulaska da pričekaju Srbiju. Krkani lideri, krkani političari.

Na stranu Srbija, ta EU i njena valuta mi se tako gadi da priželjkujem da Hrvatsku nikad ne prime kao članicu.

a još mu i žena muslimanka... 1+1 jesu 2 da ga hebeš.

Ne osjećam inspiraciju sada, muze mi ne pjevaju .
Šalu na stranu, očekivano.
Kako možeš misliti da će EU blagonaklono gledati na ideju Ranka da on postavlja direktno sve načelnike MUPa. To bi valjda bilo "nepristrano" dok su svi ovi tzv. "Karamarkovi ljudi" u MUPu došli putem natječaja, ali jbg. nije to isto, jedan je ljevičar, njemu gledajmo kroz prste, po drugom opletimo. Na svu sreću EU ne radi na istom principu kao naši krkani od novinara i koalicijskih dužnosnika.

onda ovaj članak ne stoji... ili?

http://www.hkv.hr/vijesti/inozemni-tisa ... usiji.html

morebit. turska i bih, rusija i srbija.
možda će se u hrvatskoj baš jačati američki utjecaj, pa je tako i njihov čovjek u obavještajnoj službi jedan od načina.. ne znam, lupetam.. vidit ćemo ako priživimo kršćansko-islamski rat na balkanu

Milanovićeva upornost da se ratificira Sporazum Tuđman-Izetbegović nedvojbena je veleizdaja
. Autor: Marko Jurič
. Četvrtak, 27.09.2012 21:25

O punom značenju Sporazuma Tuđman - Izetbegovbić, potpisanog 1999. godine, a čija je ratifikacija u Saboru najavljena razgovarali smo sa stručnjakom za geostrateške probleme admiralom u mirovini Davorom Domazetom - Lošom. Problem ratifikacije neki svode na značenje 'dva kamena', međutim polemike koje izaziva ovo pitanje očiti je znak da su ulozi u ovoj priči daleko značajniji.
Objasnite nam povijesni kontekst nastajanja granice kod Neuma?
Požarevačkim mirom, ugovorom iz 1718. godine, između Mletačke Republike, Turskog Carstva i Habsburške Monarhije, završeni su mletačko-turski i austrougarsko-turski ratovi. Kako bi se uspješno obranili od Mlečana Dubrovačka Republika uspijeva odijeliti svoj teritorij od mletačke Dalmacije na sjeveru i Albanije na jugu. Radi se o dvostrukom prilazu moru kod Neuma i Sutorine. Važno je ovdje naglasiti prilaz, a ne izlaz na more. Prilaz znači 'smočiti noge na obali' i ništa više od toga. To omogućuje Dubrovačkoj Republici miran san od mletačke najezde. S kopna su bili sigurni jer ako bi Mlečani pokušali s kopna krenuti u vojni pohod mogli su to, nakon uspostave prilaza učiniti samo preko Otomanskog Carstava, a to je značilo veliki rat. O svemu ovome je opširno pisao austrijski profesor i visoki mornarički časnik Ferdinand Ritter von Attmayr.
Otomanskom Carstvu taj prilaz ostaje i u vrijeme austrijske vlasti u Dalmaciji. Prilaz nestaje 1918. godine, stvaranjem kraljevine Jugoslavije. Ustavom iz 1945. godine komunistički režim, s Titom na čelu, pod izgovorom povijesnih granica, vraća prilaz na Klek Neumu. Sutorina je prepuštena Crnoj Gori.
Taj prilaz od devet kilometara bio je tampon zona i nije Osmanlijama dan kao izlaz na more, nego kako bi se Dubrovačka Republika odvojila od Mletačke Republike. Suverenitet Osmanlija se protezao samo do morske obale bez ikakva prava na moru i u zaljevu. To znači kako je suverenitet Turske i svih njezinih pravnih slijednika prestajao na obalnoj crti.
Zašto nas premijer Milanović uvjerava kako ratifikacija sporazuma Tuđman - Izetbegović znači uvođenje reda u međugranične sporove?
Ratifikacija sporazuma ili zahtijevanje da zastupnici u Hrvatskom saboru glasaju za odricanje od hrvatskog teritorija i akvatorija, jasan je znak kako u Hrvatskoj kontrolirani kaos ide prema kulminaciji. Zoran Milanović nas uvjerava da ratifikacija znači uvođenje reda i uređenje države. To otprilike znači kad se odrekneš svoga teritorija onda nastupa red i mir. Kako je to izokrenuta logika. Milanović tu logiku nalazi u svojem kontekstu Hrvatske kao 'slučajne države'. To vam znači kako će Hrvatska najbolje biti uređena ako nema ni teritorij ni akvatorij. Doduše, to je istina jer se onda uistinu nema što uređivati.
Pojasnite malo taj pojam kontroliranog nereda i kako ga vi vidite u tim Milanovićevim potezima?
Pogledajte pažljivije tu Milanovićevu upornost da se izglasa nešto, što je nedvojbeno veleizdaja. On ovdje primjenjuje pet načela doktrine nadziranog kaosa. Prvo, on ovakvim nastupom stvara potrebu za svojom prisutnošću. Drugo, konstruira incident gdje je on u središtu pozornosti. Treće, stvara privid događaja koji nije onakav kakav se zbilja i dogodio. Četvrto, sebe predstavlja kao nekoga tko ima pravo, korisno i najbolje rješenje problema. I peto, uvjerava hrvatsku javnost da to što radi, čini u dobroj namjeri, dok su svi ostali više ili manje u zabludi.
Vrijeme 'Milanovićevog poučka' je tragično vrijeme države Hrvatske. Tragično je po tome, što se oni, koji predsjednika Franju Tuđmana ne mogu ni smisliti jer im je pred nosom, usprkos svemu, stvorio državu kojoj oni ime ne izgovaraju, pozivaju na njega, a oni drugi s kojima je tu državu stvorio proglašavaju ga neuračunljivim.
Često ste iznosili kritike na račun HAZU-a. Što zamjerate akademicima?
U buci koji oko sebe u Hrvatskoj podiže nadzirani kaos nitko nikoga ne čuje pa je stoga zavladala šutnja. Nažalost, u ovoj priči HAZU ne sudjeluje, a morao bi. Ništa novo. Akademija je uvijek šutjela kada se raspravljalo o odlukama bitnim za nacionalni interes, iako je trebala i morala progovoriti. Međutim HAZU je uvijek u takvim situacijama šutio te stoga šuti i danas. Čast iznimkama. Akademici drijemaju i to danas kada bi, kao institucija, trebali urlati do neba. Umjesto njih pera su se prihvatili Stjepan Ćosić, Niko Kapetanović i Nenad Vekarić te napisali knjigu 'Prijevara ili zabluda? Problem granice na području Kleka'. U toj knjizi, trojica smjelih autora, nedvojbeno su dokazali kako su Punta Kleka u dužini od 800 metara, hrid Lopata te Veliki i Mali Školj hrvatski teritorij. Tomu treba pridodati i više od 10 četvornih kilometara mora, uglavnom u Malostonskom zaljevu.
A što je s Matom Granićem koji je u to vrijeme kao Ministar vanjskih poslova predvodio tim za crtanje granica?
Da, pitanje je tko je Granićevom timu sugerirao ili crtao granice na način da sve gore spomenuto pripadne Bosni i Hercegovini. Očito je da je onaj tko je Mati Graniću to šapnuo dobar poznavatelj i geostrategije i geopolitike. To iz razloga jer se radi na prvi pogled o 'minimalnom' ustupku, ali s beskrajno velikim učinkom. Naime, u slučaju ako se BiH ustupi Punta Kleka, Veliki i Mali Školj ona, bez ikakvog napora, ostvaruje pravo na teritorijalno more. Hrvatska u tom slučaju, ako želi mostom povezati svoje nasilno razdvojene teritorije, morati će ga graditi preko bosanskohercegovačkog teritorijalnog mora. Stoga nije iznenađenje što bosanskohercegovački ministar prometa Damir Hodžić poručuje kako Hrvatska ako želi graditi most ne smije dovoditi u pitanje 'pristup Bosne i Hercegovine otvorenom moru i nepovredivost njezinog suvereniteta'. Drugim riječima, ako Sabor ratificira sporazum o gradnji mosta više ne odlučuje Hrvatska, nego BiH.
Možete li nam reći nešto više o tom šaptaču. Tko bi to mogao biti i koji su mu motivi?
Ako je šaptač Mate Granića dobar poznavatelj geostrategije i geopolitike, onda je tu istu geostrategiju i geopolitiku prijeko potrebno pozivati u pomoć kako bi se hrvatskom puku, a prije svega zastupnicima razjasnilo što se iza brda valja. Vidite Milanovićeva žurna ratifikacija sporazuma Tuđman-Izetbegović pojavila se odmah nakon izjave turskog predsjednika Vlade Recepa Tayyipa Erdogana tijekom posjeta Sarajevu, u kojoj on žitelje Bosne i Hercegovine naziva 'turskom braćom', a Aliju Izetbegovića 'mudrim ratnikom'. Važno je naglasiti da on u posjetu nije došao sam. Pratilo ga je čak šest ministara. Isto tako njegova je temeljna poruka da BiH i njezini narodi za Tursku imaju posebnu važnost, odnosno da Turskoj i Turcima predstavljaju nešto vrlo značajno.
Znakovito je da se u Milanovićevoj 'slučajnoj državi' na ovakve izjave s naglašenim oživljavanjem 'osmanlijskog imperija' nitko nije osvrnuo. Izbjegava se jasno reći kako nastup turskog predsjednika Vlade ne znači samo svojatanje Bosne i Hercegovine, nego, kao što je uočio Rajko Vasić u Banja Luci, to 'znači centralizaciju i islamizaciju Bosne i Hercegovine, u kojoj bi Bošnjaci bili dominantan i prevladavajući narod'. Sve što se događa na jugoistoku Europe ustvari je pokušaj Turske da ostvari određenu transverzalu koju je imala otomanska carevina, o čemu je u svojoj knjizi 'Strategijska dubina', otvoreno progovorio turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu. Očito se stare geostrateške zasade nastoje oblikovati u novim geopolitičkim okvirima.
Je li sporazum Tuđman - Izetbegović dio šireg konteksta potpisanih sporazuma?
To je prije svega bilateralni sporazum i nema težinu koju ima Washingtonki sporazum. Washingtonski sporazum je najviše strateške razine. Ovakav kakav je sporazum sada to je štetno za Hrvatsku jer se tu Bošnjacima ustupa izlaz na otvoreno more, a time i Turcima.
>>> Zašto Zoran Milanović izbjegava reći punu istinu o Sporazumu Tuđman - Izetbegović?
Kako objašnjavate zašto premijer Milanović ustraje na tom sporazumu o 'dva bezvrijedna kamena'?
Za razumjeti Milanovićevu geopolitičku priču o dva 'bezvrijedna kamena', prijeko je potrebno ispričati strateške planove moćnih na jugoistoku Europe počevši od 1987. godine. Te je godine prihvaćen plan po kojemu SAD-e nakon pada bipolarne podjele svijeta zasjedaju na prva vrata Euroazije. Cilj je da svu svoju moć sa zapadne strane mogu što dublje projicirati na Putu svile. Izveden je eksperiment primjene nove doktrine upravljane krize na području bivše Jugoslavije, u kojoj je Slobodam Milošević bio operator. Plan je podrazumijevao dva cilja - nadzor Kosova i u njemu velika američka vojna baza, i neučinkovita država BiH u kojoj muslimani ne smiju dobiti čistu državu.
Hoćete reći da je BiH već tada podijeljena, četiri godine prije rata?
Tako je. Na sjevernom, istočnom i južnom poluprstenastom dijelu, na genocidu će nastati Republika Srpska, a zapadni i središnji dio nazvat će se Federacijom. Taj je naum svoje prvo uprizorenje dobio Washingtonskim sporazumom koji potpisuju Franjo Tuđman i Alija Izetbegović kao 'Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i buduće Federacije Bosne i Hercegovine'. Američka je politika Washingtonskim sporazumom željela bosanskohercegovačke muslimane vezati uz Hrvatsku, suprotno dobrom dijelu europskih država, koje su za razliku od Washingtona, bile spremne prihvatiti nastanak male muslimanske države u Europi.
Što je značio i koji je bio cilj Washingtonskog sporazuma?
Kada je europska politika, personificirana u politici Velike Britanije uz potporu Francuske, shvatila da je propao projekt Velike Srbije, započela je sa stvaranjem slike o sukobu svih protiv svih, odnosno kako su oni govorili o građanskom ratu. Ako je građanski rat onda su sve strane jednako krive. To nije odgovaralo američkim strateškim zamislima na jugoistoku Europe. I zato su SAD-e ušli u igru 1993. godine. To je značilo zaustaviti inducirani sukob Hrvata i bosanskih muslimana kako bi se moglo Srbe dovesti za pregovarački stol, a to je bilo moguće jedino pod uvjetom da Srbi dožive poraz u BiH te ih se s onih 70 posto teritorija svede na manje od 50 posto. SAD-e su prepoznale da to jedino može izvesti Hrvatska vojska. U konačnici rata to se i dogodilo. Zastavljeni su sukobi muslimana u BiH i Hrvata. Muslimnani su usmjereni na Hrvatsku državu i hrvatsku vojnu silu kao na partnera koji to može izvesti i to se moralo očitovati u nekom sporazumu.
Potpisani Washingtonski sporazum je isključivo američki strateški projekt. Taj je sporazum protivan europskom projektu bosanskohercegovačke unije, Owen-Stoltenbergovom planu. Naravno, pobijedio je moćniji i BiH je postala ono što je 1987. bilo i planirano. Republika Srpska je kakva takva kompenzacija za Kosovo i poluobruč bosanskim muslimanima. Hrvatska, kao pobjednica u ratu i sa snažnom vojskom, imala je zadaću vezivanja Federacije na sebe, kako bosanski muslimani, a kasnije Bošnjaci, ne bi Bosnu i Hercegovinu svojatali kao svoju državu. Znali su američki stratezi da Hrvati Bosne i Hercegovine ne mogu sami, bez snažne potpore čvrste i stabilne Hrvatske.
Je li Franjo Tuđman kad je potpisivao taj sporazum znao što potpisuje?
Predsjednik Tuđman je bio jedini koji je razumio američke strateške planove. I zato on pred smrt hoće ukloniti svaki mogući spor koji bi stajao na putu čvršće povezanosti s Hrvatima u BiH i Federacijom. To njegovo nastojanje umješno koristi Granićeva komisija i poput Paddyja Ashdowna umjesto 'salvete' podmeću mu 'Sporazum'. Priča ista, akteri različiti. Posljedica toga čina po Hrvatsku nema i ne može biti, budući da se svaki sporazum do ratifikacija može mijenjati. Osobito je to moguće, ako je sporazum u suprotnosti s općeprihvaćenim stavom Badinterove komisije da se avnojevske granice ne mijenjaju.
Da se Washingtonski sporazum proveo u djelo što bi od toga imali Hrvati u BiH?
Da je taj sporazum proveden onda bi na dobitku bila Hrvatska i Hrvati u BiH. Iza njih bi bez obzira na političke promjene u Hrvatskoj stajala država pobjednica u ratu. Upravo od 2000. godine iz tih činjenica Hrvatska mijenja svoju politiku prije svega prema Wasingtonskom sporazumu i obavezama koje su preuzete od strane SAD-ea. Račan, Mesić i Sanader provode istu politiku, a to je odsijecanje BiH odbacivanje i praktično zastupanje politike da Hrvatska nema nikakve interese u BiH. A da su svi problemi Hrvata u BiH problemi koje trebaju rješavati u Sarajevu. S tom su politikom izravno u sukobu s američkim strateškim interesima u Europi. Ali što je još važnije i u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima, jer bez Hrvata u BiH nema ni Hrvatske. Da je došlo do ostvarenja Washingtonskog sporazuma ne bi bilo suđenja Hrvatima u BiH za ratne zločine i ne bi bilo teze da je Hrvatska agresor na BiH. Zato je hrvatska politika nakon 2000. godine odbacila Washingtonski sporazum.
Kako bi po vašem mišljenju trebalo riješiti ovaj problem?
Ako je Milanoviću uistinu stalo do reda i uređenja zašto onda u Hrvatski sabor na ratifikaciju ne pošalje Washingtonski sporazum? Time bi bar djelomično ispravio pogibeljnu politiku njegovih predhodnika Ivice Račana, Ive Sanadera i Stipe Mesića. Hrvatski narod mora znati da dva Milanovićeva 'kamena', koja on velikodušno ustupa, znače da Bosna i Hercegovina ostvaruje svoje teritorijalno more, kojega nikada nije imala. Slijedom toga idući zahtjev, koji je već izrečen, jest, da teritorijalno more podrazumijeva pristup otvorenom moru. A taj pristup moguć je samo ponavljanjem 'dimnika' kao i Slovencima u Savudrijskoj uvali, ali ovdje u daleko većim razmjerima. U tom slučaju Davutogluova 'Strategijska dubina' dobiva puni smisao. Turska bi u 21. stoljeću, uz pomoć Zorana Milanovića, te žalosne figure hrvatske političke scene, ostvarila ono što nije ni moćno Otomansko Carstvo preko kopna izbiti u samo središte Jadranskoga mora.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/m ... 79952.html

Članku je osnova netočna.
Povlačenje Amera iz direktne supervizije ovih krajeva ne znači da oni tu posustaju, naprotiv, sada koriste Tursku ideju premijera Erdogana o neoosmanizmu za svoje vlastite ciljeve.
Mijenja se dakle samo način nadgledanja, ne i gospodar.

Naprotiv tome EU djeluje u koheziji s Rusijom u pogledu određenih pitanja na Balkanu (tipa BiH), dok se na drugim poljima sukobljavaju (Kosovo) te dok ne postignu konsenzus glede tih žarišta ne će moći predstavljati neku snažniju opreku Turcima i njihovim gospodarima Amerima u ovom dijelu kugle zemaljske.

Nisam ja uopće siguran da USA gura Turke da su aktivniji u BiH. Ne postoje nikakvi dokazi za to. Pisanje i aktivizam Poskoka nisu dovoljni dokazi.
Možda se Turci sami petljaju u to.

Ali sam sklon povjerovati da bi USA voljela da na Kosovu Turska preuze zaštitu Albanaca kad oni odu. Mada sam i tu pomalo skeptičan, s obzirom na povijesna iskustva, znaju da bi više nemira bilo u tom slučaju.

Pojma mi nemamo što USA mulja i sa kim što dogovara. Nešto malo znamo kroz Wikileaks, ali to su mišljenja pojedinih veleposlanika, ne mora značiti da su uzeta u obzir u Washington-u.

Ako bi čovjek prelako donosio zaključke mogao bi pomisliti da vole Dodika i da ga podržavaju. A znamo da nije tako.

Nisam neki eurofil, ali ovo nisam očekivao.

http://www.vecernji.hr/vijesti/upitna-r ... nak-463198

Jučer bili prvi prosvjedi protiv vlade. Inače ne bih podržavao takve prosvjede i podržavao bih vladu, ali nakon onog scenarija iz 2010. kada je Milanović odbio podržati HDZ-ove izmjene ZOR-a i krenuo putem populizma, jednostavno nemam volje za to.

Hrvatska pod britanskom dominacijom

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/m ... stima.html

SDP povukao sve svoje 4 osobe da bi u Saboru gasovali za Leku.

Neki osjećaj me drži da ovi retardi iz SDP misleći kako je ulazak u EU zasluga HDZ-a to žele blokirati.
Ista stvar kao ideja sa mostom za Pelješac.

a zašto je hdz-u trebala milanovićeva podrška za izmjene zor-a, pa imao je većinu i da je bilo volje mogli su promijeniti zakon. sdp sada radi ono što je trebalo davno uraditi, ono što je račan počeo 2000 pa je izgubio izbore, a hdz nas vratio ponovo u 1999. i u pravu je milanović kad kaže, da ovo nije štednja, jer štedi se kad ima, tj. višak se stavlja na stranu, ovo je svođenje troškova države na realnu razinu. svi to podržavaju, naravno dok nije po njihovom džepu, a onda vlada ne valja.

Jer je za promjenu takvih socijalno osjetljivih zakona potreban konsenzus, a ne lupanje glavom o zid. SDP će sada u Saborsku proceduru staviti zakon koji je istovjetan onome koji je HDZ stavio 2010, kada je SDP odbio suradnju (koja bi njima itekako olakšala stvari sada, ali kako siješ tako ćeš i žnjeti, drago mi je da su na kraju odbili surađivati).
Račan je izgubio izbore zbog toga što mu je u Vladi konstantno vladala anarhija i izleti pojedinih ministara, otprilike kao i u ovoj , a valja se i sjetiti da je Račan taj koji je sa svojom ekipom ministara (između ostalog i Linić tu ima prste) potpisao 2003.g. prije odlaska takve kolektivne ugovore koji su obećavali brda i doline sindikatima, što se moralo ispoštovati jer bi inače uslijedile tužbe, a što nam je izrazito definiralo jedan dio proračuna i otežalo rad svih daljnjih vlada.

Jesam li što zaboravio? Ah da, valja napomenuti da je Račan prekinuo sve kolektivne ugovore , što je koštalo državu par tisuća izgubljenih tužbi koje sa popriličnim iznosom izgubljenog novca.

ZOR se u suštini mora promijeniti zbog novonastale situacije, sada ćemo vidjeti hoće li Vladi uspjeti, kada nisu htjeli konsenzus, neka lupaju glavom o zid.

A gdje sam ja napisao da je Milanović kriv što HDZ nije donio taj zakon? Ja sam samo napisao da je 2010. odbio podržati prijeko potrebne promijene ZOR-a.



Nitko to ne spori, ali ako 2010. odlučiš ne podržati ono što je potrebno, a 2012. pokušaš to sam uvesti onda neku pretjeranu podršku u tome ne možeš očekivati.

NIJEMCI SU NAM POSLALI PORUKU
Predsjednik Bundestaga: 'Hrvatska još očito nije spremna za ulazak u EU! Trebaju nam rezultati, a ne obećanja'



BERLIN - Predsjednik Bundestaga Norbert Lammert izjasnio se u razgovoru za dnevnik "Welt am Sonntag" za zaustavljanje procesa proširenja Europske Unije uključujući i već planirani ulazak Hrvatske.

"Mi moramo, upravo zbog iskustava s Bugarskom i Rumunjskom, najnovije izvješće Europske komisije o napretku uzeti ozbiljno. Hrvatska još očito nije spremna za ulazak", rekao je predsjednik njemačkog parlamenta Norbert Lammert (Kršćansko demokratska unija CDU) u razgovoru za nedjeljno izdanje dnevnika "Die Welt".

Lammerta su zbog ove izjave žestoko kritizirali predstavnici Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD).

"Tko ulazak Hrvatske dovodi u pitanje, taj smatra da Europske Unija nije u stanju i u budućnosti stvarati mir u Europi. To je najpogrešnije moguće shvaćanje dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj Uniji", rekao je Ministar za europska pitanja savezne pokrajine Baden-Wuerttemberg Hans-Peter Friedrich (SPD) za "Spiegel Online".

"Niti se u slučaju hrvatske ponavljaju prijašnje greške niti se Hrvatska treba kažnjavati za greške koje su počinili drugi. Za mir u Europi je Balkan još uvijek od presudnog značaja", rekao je Friedrich.

Prije Lammerta se i jedan drugi istaknuti demokršćanski političar, predsjednik Europskog odbora Bundestaga, Gunther Krichbaum izjasnio protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.

"U ovom trenutku Hrvatska nije spremna za ulazak u EU", rekao je Krichbaum za dnevnik "Saarbrueckener Zeitung" od petka te je dodao kako Zagreb ne može 100 posto računati sa sadašnjim datumom ulaska.

Zastupnik CDU-a u Bundestagu, Michaael Stuebgen je ratifikaciju Pristupnog ugovora Hrvatske s EU koja je predviđena na proljeće uvjetovao pozitivnim posljednjim izvješćem Europske komisije o napretku Hrvatske.

"Ako i sljedeće izvješće Europske komisije bude tako kritično, moglo bi biti problematično", rekao je Stuebgens. Slično se izjasnio i zastupnik SPD-a zadužen za europska pitanja Michael Roth.

Stranka Zelenih u Bundestagu se jasno izjasnila protiv prijetnji Hrvatskoj odlaganjem datuma ulaska.

"Bundestag bi trebao vršiti pritisak ali prijetnje vetom su opasne", rekao je glasnogovornih Zelenih za europska pitanja Manuel Sarrazin. On je međutim isto tako naglasio da Hrvatska mora obaviti svoju "domaću zadaću". Tada će, kako je naglasio političar Zelenih, on svojim kolegama u zastupničkom klubu preporučiti da glasuju za ratifikaciju.

Političari demokršćanske Unije CDU/CSU i prije su se zalagali za zaustavljanje proširenja EU-a ali su uvijek dosad Hrvatsku spominjali kao izuzetak.

http://www.zabranjeni.url/predsjednik-bund ... -/1059750/

SDP i HNS su uspjeli zajebati i ono što je nemoguće zajebati. Mentalne komunjare.

Ovo ti se događa zbog Luke Gaženica, odnosno upornosti Dončića i Linića da stopiraju isti projekt (sada su uspjeli samo produžiti dovršetak i isplatu). Pogledaj tko je glavni investitor u projekt pa će ti sve biti jasno. Nijemci su ionako prije imali prigovora na naše ponašanje glede investicija, ovo je kap što je prelila čašu.

Inače nisam protiv navedenih investicija, dapače. Ali, danke Herr Norbert, još kad bismo imali pameti i dostojanstva da odjebemo vašu Uniju...

Kad bi imali alternativu možda da, ili naftu kao Norvežani .
Doduše imamo jednu alternativu, ali je proutustavna i jeza me hvata na pomisao.