U ovoj temi možete stavljati isključivo tekstove pjesama čija je tematika usko vezana za domoljublje i hrvatski narod u BiH.
Pjesme treba da govore u ljubavi prema rodnom kraju, ljudima, događajima i sl. Obvezno je navesti ime pisca i naziv pjesme, također poželjno je navesti godinu nastanka. Pjesme ćemo prikupljati i putem naše facebook stranice, te emaila [email protected]

ps, ja nisam pjesnička duša, ali smatram da ovakva tema nedostaje :)

Bez Chatanja molim

Zemljo naših pradjedova

Sveta gora Kalvarija, nad Mošunjem nebo grli,
od Zabilja i Marosa, Bila topla Lašvi hrli,
sa Zabrđa vidik puca, sve do Žuma i Šantića,
teće Lašva zlatonosna i dolini priču priča

Sva dolina sad je stala, tebi majko zapjevala

REFREN: x2
Zemljo naših pradjedova, nećemo te nikom dati,
to je zavjet Vitezova, ne damo te mi Hrvati.

Bojovnici mnogi momci, iz Jardola, Dubravice,
u stroju s njima borci, Krčevina i Kruščice.
Poginuše hrabri ljudi za slobodu i za dom,
volimo te zemljo mila, cijelim srcem dušom svom.

Sva dolina sad je stala, tebi majko zapjevala.

REFREN: x3
Zemljo nasih pradjedova, necemo te nikom dati,
to je zavjet Vitezova, ne damo te mi Hrvati.

Pjesmu je napisao i otpjevao Ivo Jandrić.
Pjesma je nastala u najtežim trenucima rata u Lašvanskoj dolini.
Ova pjesma je bila najslušanija u vrijeme rata, zahvaljujući radio Vitezu.
Kao nekada i danas svako jutro u 08:00 na radio Vitezu čujemo spomenutu pjesmu.

KRENUH NA PUT

Krenuh na put,a kuda,
u Bosnu brate,a gdje ću drugo,
tamo mi rodna gruda,
koju nisam vido dugo.

Tamo mi putevi i staze,
tamo mi rijeka i dolina,
opet ih naše noge gaze,
tamo mi je Komušina.

Tamo se život budi,
opet tamo raste cvijeće,
opet tamo žive moji ljudi,
dolazim, srce mi igra od sreće.

Samo tamo ću sretan biti,
tamo gdje je moj rodni dom,
tamo ću gnijezdo sviti
i naći mir,u srcu svom.

Ilija Ćosić, Komušina

KOMUŠINA

To je kraj stisnut u kotlini,
to su brda, voćnjaci, seoski put,
to je naša Usora u dolini,
to su nad njom zvijezde i mjesec žut.

Komušina, to je čovjek na njivi,
to je šuma, gaj i lug.
to je na nebu oblak sivi,
Komušina, to mi je prijatelj i drug.

To su jutarnje kapi rose,
proljeće, ljeto i sunčev sjaj,
Komušina, to su noge bose,
to je moj dragi rodni kraj.

Komušina, to je naše djetinstvo,
uspomena draga svima,
Usora, Kondžilo, očevo pismo,
Eto, to mi je Komušina.

Ilija Ćosić, Komušina

Nedaća bojovnika

Jednima će biti drago, a drugima krivo
Ja ću opjevati ono što je bilo.
Godina je devedeset druga
Opet Ramom nadvila se tuga.

Napadaju sve što je naše
Vele „pobit ćemo sve ustaše“.
Oće četnik opet doći u Ramu
U to mjesto da donese tamu.
Al ni Ramljak više isti nije
Da ga kolje on da mu se smije.
Sada i on prodao je kravu
I nabavi sebi pušku pravu.
Ako misliš četniče zavladat
Prvo moraš sve Ramljake savladat.
Tvrd je orah njemu Ramljak bio
Pa je brzo četnik popustio.
U tijeku žestokoga rata
Sukob izbi i protiv bošnjaka.
Teške borbe, mnogo biješe krvi
Ali Ramljak i tu osta prvi.

Svoje neda a ni tuđe neće
Zato ima u životu sreće.
Svoj na svom bio i ostao
Velik ratnik u ratu postao.
Za svog sina i za svoju Ramu
Svaki Ramljak neće žalit glavu.
Obraniše svoju zemlju svetu
Da ne idu dica im po svijetu.
Herceg-Bosna zemlja je se zvala
Velik ulog i Rama je dala.
I sad čujem moji mili dragi
Herceg-Bosno tebe Rama brani.

Herceg-Bosna nije dugo bila
Politika sve je za to kriva.

Veliku grešku napraviše brate
Politika nije za Hrvate.
Braćo moja zašto ste ginuli
Šahovnicu sa nas su skinuli.
Onaj tko je borio se časno
Čeka zatvor, to je njemu jasno
Ćuti, trpi u Boga se nada
Sluša vijesti, što će reći vlada.
Da li će im mirovinu dati
Il će pustit da obitelj pati.
Još nam kažu, nemojte se bunit
Jer bi mogo vojni sud nam sudit.
Još bi mogao puno toga reći
Ali suza počela mi teći.
Ovo vam je istina i pravda
Ko se borio, kako prav nastrada
Još da mi je ovo znati
Ako zatreba, koga li će zvati?

Nenad Meter, Podbor

Ima l' igdje ljepšeg kraja

Ima l' igdje ljepšeg kraja
kao rodna gruda ova
koju čine stare župe
Še'er, Žepče i Osova

Nigdje nema te ljepote,
rodna grudo, rodni kraju
u tebi sam Hrvat rođen,
u tebi mi k'o u raju

Ima l' igdje ljepšeg kraja
od lijepih Radunica
a i mladih naših župa
Brankovići, Globarica

Nigdje nema te ljepote,
rodna grudo, rodni kraju
u tebi sam Hrvat rođen,
u tebi mi k'o u raju

Ima l' igdje ljepšeg kraja
od Lovnice - Zavidovića,
i hrvatskih svetih mjesta
Komušine kraj Teslića

Nigdje nema te ljepote,
rodna grudo, rodni kraju
u tebi sam Hrvat rođen,
u tebi mi k'o u raju


Kapular, Novi Šeher

O Hrvatski ratnici što u neznanu grobu ležite,
zar grijeh je bio što svoju zemlju volite.
Mladost svoju za dom ste dali, nežaleć krv suze i znoj rame uz rame redove zbijaste,
za domovinu živote dadoste.

O bezimeni junaci što groba nemate,
nek vaše duše na oltaru domovine odmore,
jer vi ste andjeli,
hrvatski sinovi zid bola životom stvorili.

ilija sljivic ike

MAJKA SAVA

Prekrila je gusta magla
Ravna polja , sva od zlata
Posavinom zora puca
Sve za sina , svog Hrvata

Kroz stoljeca majka Sava
Crvena od krvi tekla
Svojih kceri i sinova
Hrvatskoga moga pretka

I opet ce Sava teci
Razbijati riblja jata
Svojoj djeci glasno reci
"Ja vam tecem zbog Hrvata"

"Prenesite , djeco , pozdrav
Najvecemu sinu mome
Najhrabrijem mom Hrvatu
Ljudevitu Posavskome "

Kristijan Medic , Odzak 11.10 .2012. godine

Prebivalište

Jednog dana slušajući vijesti

Umalo sam ostao bez svijesti.


Ne vjerujem ja ušima svojim

Što to rade sa narodom mojim

Kroz povijest su izdali nas mnogi

Ovo sada najviše nas boli.

Kad se sjetim, na početku rata

Voljeli nas neg rođenog brata.

Zla sudbina Hrvatsku je snašla

A ta zemlja domovina je naša.

Krenuli smo u velikom broju

Pomoć braći u ljutome boju.

Pohrlili zbog sloge i bratstva

I zbog svoga čuvenog Hrvatstva.

Mnogi od nas svoj su život dali

Slobodnu Hrvatsku da bi imali.

Rat je počeo i u našoj zemlji

Svi Hrvati bili „Za dom spremni“.

Poslije toga sve se promijenilo

A za nas je po zlu tad krenulo.

U Hrvatskoj većinom se stide

Kad „Bosanca“ u lijepoj našoj vide.

Vi „Bosanci“ na teret ste nama

BiH je domovina vama.

Ne možete prebivalište imati

Nit po našoj zemlji se skrivati.

Tako politika riješila se nas

Vjerujući to je za Hrvatsku spas.

Svi su sretni nitko se ne buni

A tek sada zatvori im puni.

Nisu puni „bosanskih“ Hrvata

Već domaće policija hvata.

Koji su se u Hrvatstvo kleli

Sve što mogli sebi su uzeli.

Kada vide pod nogama da gori

Bez problema u BiH se skloni.

A u sportu što pobjede nose

Većinom su Hrvati iz Bosne.

Tada cijela nacija se divi

Zar ovaj u Hrvatskoj ne živi.

Ja se nadam i to dočekati

Da ispriku oni će nam dati.

I da ćemo biti narod jedan

Čestit, pošten i u radu vrijedan.

I ponovo živjeti u slozi

Gospe naša ti nam sad pomozi.


Nenad Meter, Podbor_Rama

VRAN PLANINA

Kraj jezera ja sam stajao
Svoju dušu sam odmarao.
Misli su mi bile u daljini
Pogled gledo prema Vran planini
Gledajući tako u planinu

Ideja mi jedna brzo sinu.

Promatrajuć krivudavu cestu

Treba o njoj napisati pjesmu.

Ta planina je povijesni znamen

Tomislava, Posušja i Rame.

Pa se sjetih ja onih dana

Stari priča i našeg Gegana.

Kad bi se sijelo okupilo

Pričalo se i rakiju pilo.

Povijest kaže tu se Gegan krio

Dok partizan u Rami je bio.

Skupljao je on satniju svoju

Da neprijatelja porazi u boju.

U Vranu su bivali danima

Trn u oku partizanima.

U Vranu je život položio

Neprijatelj mnogobrojniji bio.

Al još uvijek priča se u Rami

Bio Gegan vojničina pravi.

I naša Diva u Vranu se krila

Jer najlipša divojka je bila.

Nije Turčina za momka htjela

U to vrime to reć nije smjela.

U sred Vrana to tursko strašilo

Divin mladi život ugasilo.

Mijat Tomić, Gegan i Diva

Skrivala je naša Vran planina.

Skrivala ih i grob im postala

Al njihova djela su ostala.

Gledam tako prema Vran planini

Misli lete toj ratnoj godini.

Bože mili velike li tuge

Te godine devedeset druge.

Vran planina opet spas je bila

Tisućama hrvatskih civila.

Preko nje svi su pošli

Do slobode da bi došli.

Ta planina velika je stasa

Preko nje sada put je spasa.

Mnogima je ona crna ovca

Jer su kroz nju ostali bez novca.

U povijesti a i danas

S njom se ponosi svaki Ramac.

Blagoslovi Bože Vran planinu

I svu našu Ramsku dolinu

Nenad Meter, Podbor-Rama

KOMUŠANSKA VILA

Legoh sinoć da odmorim dušu tugujući što se umorila
Sam što zaspa pođe me dozivat jedna lijepa dugokosa vila
Ja sam brate Komušanska vila, ajd idemo skupa putovati
Ajmo obić našu Komušinu, na Kondžilu ajmo zapjevati

Ponese me Komušanska vila pod zvjezdane božije visine
Ne plaši se, tiho mi šapuće, budi hrabar komušanski sine
Spusti vila mene na Kondžilo, naše mjesto sveto, tako milo
A suze mi radosnice liju, pozdravljaju zemlju najmiliju

Pođoh ljubit zemlju komušansku i proklinjat tu silu dušmansku
Što moj narod raseli po svijetu a vila mi reče ko djetetu
Uskoro će doći bolji dani, vrati će se naši Komušani
Sa Kondžilom kad se rastajala ovako je vila zapjevala:

Hvala tebi Bože sa visine, tko mač uzme od mača i gine
Pjeva vila, ječi Komušina, odjekuje cijela okolina
Osvajači, one lude glave bježe, traže pomoć svetog Save
A vila se smije iz sveg glasa, ej zločinci vama nema spasa

Ponese me vila sa Kondžila preko naših brda i dolina
Tako nizko da sam sve vidio a put mi je mjesec nasvjetlio
Nosi vila mene na Studence, kroz Mršiće, Bežlju i Ćosiće
Zatim krenu u selo Juriće, Pobrnjicu i u Stojičeviće

Pa me nosi u Komuš'nu Donju, Ponjaviće, Klar'će i Tunčiće
Zatim krenu u moju Slatinu, kroz Babiće na moju Lazinu
Tu me dobra spustila je vila gdje me moja majka othranila
Dragi Bože al sam sretan bio kad sam svoje selo osjetio

Nosi vila mene u Šimiće, kroz Ćosiće, Pranj'će i Gavriće
Pa me nosi sve do sela Gaše, sve će ovo opet biti naše
Zatim krenu preko Crne Rijeke na Dubravu, tu zemlju krvavu
Pokloni se vila Komušini i poleti nebeskoj visini

Dok je nebom nadamnom letila molila me Komušanska vila
Da pozovem naše dobre momke, sve sposobne ljude i djevojke
Svi u Žepče pođimo od reda, to nam naša savjest zapovijeda
I od tu se dobro pripremimo, dušmanima našim zaprijetimo

U Komuš'nu doćemo sigurno, dali milom ili bilo silom
Spusti vila mene u postelju i moli me da ostvarim želju
Probudi se i gorko zaplaka, Bože mili a žalosti moje
Pomozi nam da svi se vratimo Komušani na Kondžilo svoje

MOM NARODU

Napaćeni Srednjobosanski narode,
sjetiš li se ikada teških godina,
kada patila je naša Lasvanska Dolina ?

Sjetiš li se onih koji su pali,
u želji za našom slobodom,
živote su svoje dali?

Poklekneš li ikada,
pred teškim bremenom života,
znaš li kolika je Srednjobosanska ljepota?

Hrvatski narode,
zašto izdajnike slaviš svoje,
one što proklinju svete tri boje?

Ima li za te budućnosti,
kad tuđin piše posljednji tvoj boj,
Hrvatski narode moj?!

Ana Vidović Krizanac obradila pjesmu koju je napisala HELENA MARIĆ

Odlazak iz Bosne

Spakirah moj život
u dva velika kofera
i dvije manje putne torbe.
Strpah moje iskustvo
u ručni prtljag.
Smjestih moje brige
u džepove.
Stavih moje nade
u dlanove.
Zalijepih moja moranja
za tabane.
Pohranih moja sjećanja
u dušu.
Ubacih moj oprez
u oči.
Zatvorih roditeljske poljupce i suze
u moj molitvenik.

I krenuh…..

Ljerka Lukić, SNOVIĐENJE

Nije baš domoljubna, ali jest sjetna

BiH Hrvati

Zemlju „Bosnu“ obavila tama
Jedan narod svaki dan se slama.
Taj narod najstariji u zemlji
koju svi svojataju sebi.

To je narod što hrvatski se zove
A željan je mira i slobode.

Žele samo što imaju drugi
i na svome jutrom da se budi.

Tuđe neće niti mu to treba
Nit će čekat da mu padne s neba.

Gospu moli, u Boga se nada
Dragi Bože pomozi nam sada.

Jer velika nepravda se sprema
Mnogi hoće da nas ovdje nema.

Vlast se pravi, nas se i ne pita
Dadoše nam nekog Komšića.

Sve hrvatsko što ima u sebi
To je zrno iz puščane cijevi.

Pa nam vele nije Hrvat pravi
Al pošten je ništa mu ne fali.

Kao nema poštenih Hrvata
pa nam daju „federalnog“ brata.

Sad se čude nemogu da shvate
HDZ je sad jedan brate.

Sad ne mogu što su naumili
pa „Lijana“ oni namamili.

Koji je se u HDZ kleo
Dok je stoku iz Glamoča sveo.

Sad se klete u bratstvo i jedinstvo
i proklinje što zajedno nismo.

Imali su podršku sa strana
U imenu Mesića Stipana.

Koji voli Paldum Hanku
Da mu pjeva na uranku.

Voli nju nego sve Hrvate
nit riječ o njem neću više brate.

Ovaj novi Josipović Ivo
najradije ništa nebi diro.

Kad sam čuo ja njegove riječi
nije sreća taj entitet treći.

Svi Hrvata iz Bosne se boje
kao da ih na milione broje.

Braćo moja kud ćeš većeg jada
Milorad Dodig nas štiti sada.

Gospo draga ti nam sad pomozi
Moj narod da živi u slozi.

Isprosi nam kod dragoga Boga
Da živi ta hrvatska sloboda.

Nenad Meter, Podbor-Rama

Sokolova čežnja

Sivi soko raširio krila
Herceg zemlja gdje je nekad bila.
Poletio sa Makljena planine
Da obiđe da ga želja mine.
Od makljena letio je južno
Sa visine gledao je tužno.
Dal ne vidim što sam ostario
Ali nije vako prije bilo.

Ovo mjesto obavila tama
Ne čuje se dječja galama.

Niti vidim da šetaju ljudi
Pa me ovo sve pomalo čudi.

Gdje su žene što na njivi rade
Ljudi stari što pivaju gange.

Pa ne vidim nit ovce na polju
Nit volove da na njima oru.

Leti soko ta nebeska ptica
I razmišlja gdje li su ta dica.

Mora da me vara staro oko
Misli soko dok leti visoko.

Moj sokole ptico siva
Nije tvoja starost kriva.

Staro oko tebe ne vara
U tvom mjestu dosta toga ne valja.

Djece nam je sad toliko malo
Da u jednu sobu sve bi stalo.

Ne provode oni vani sate
Jer u kući svi Internet prate.

Nećeš vidjet ti na njivi žene
Sav posao na kuću su svele.

Malo čiste malo kavu piju
Ručak prave, gledaju seriju.

Što ne čuješ da ganga se piva
To je naša omladina kriva.

Jer ne vole oni zvuke stare
Ako nema udara gitare.

Što ne vidiš ti ovce na polju
Bilo ih je u velikom broju.

Stari ljudi moraše ih prodat
Jer ne mogu za njima sad hodat.

I volove što nekad su orali
Teška srca oni su prodali.

Idi odavde ti ptico siva
Nađi sebi u životu mira.

Sokol nebi sokol bio
Kad bi svoju zemlju ostavio.

Skupi krila i pogleda vodu
Ramska zemljo odavde ne mogu.

Sada njega ramska voda krije
Jer iz Rame htio ići nije.

Herceg-Bosna a i soko sivi
U srcima našim uvijek će da živi.

Nenad Meter, Podbor rama

Jesu to sve amateri ili ima i pisaca?

amateri

Poskoci pjevaju bećarac https://www.facebook.com/share/r/mQpYnQ5NRwL6cCCn/